Najefikasnije je kad dijete samo usmjerava svoje kretanje, a terapeut samo određuje okoline. Ako dijete želi izvesti neku tjelesnu aktivnost na primjer popeti se na stablo, obično je njegov mozak sposoban i organizirati osjete koji proizlaze iz tih aktivnosti. Mozak djeteta je stvoren kako bi sam sebi pružao doživljaje koji su mu nužni za zdrav razvoj, pri čemu je motorička aktivnost i pokret izuzetno vrijedan i neophodan, jer osigurava osjetne informacije nužne za uspješnu organizaciju procesa učenja. Pokret i različite tjelesne aktivnosti stvaraju osjete koji dovode do adaptivnih reakcija, te reakcije osiguravaju još više novih osjeta koji izazivaju još složenije nove adaptivne reakcije. Na taj način djetetov mozak u cjelini poboljšava efikasnost funkcioniranja. Intervencija u slučaju disfunkcije osjetne obrade ne svodi se samo na senzornu stimulaciju. Doživljavanje osjeta bi trebala biti prirodna komponenta svih djetetovih aktivnosti, no aktivnosti su svrsishodne samo ako su povezane s djetetovim doživljajem, njegovim namjerama i intrinzičnom motivacijom. Bez obzira na to koliko je bogat priliv osjetnih informacija, ako aktivnost nema svrhu, doći će do vrlo malo uspjeha.
52