Razvoj živčanog sustava djeteta između pete i sedme godine je vrlo dinamičan. Ubrzan rast malog mozga i povećanje kvantitete bijele mase karakteristični su za ovu dob. Nove veze između malog mozga i kore mozga brzo rastu. Intenzivne međusobne relacije između senzornih i motornih procesa te utjecaja emocija i kognitivnih funkcija (kognitivna dimenzija) u njihovim shvaćanjima dokazuju visok stupanj međuovisnosti čitavog sustava. Koordinirano funkcioniranje ovih procesa omogućava djetetu da se učinkovito uključi u okruženje. Senzorno područje pokriva razvoj diferencijacije kinestetičkih, taktilnih, vizualnih i slušnih receptora i odgovarajućih centara u središnjem živčanom sustavu. Višestruko isprepletena mreža živčanih stanica omogućava složeno procesuiranje podataka, koji putuju istovremeno u različitim senzoričkim sustavima, te njihovo uspoređivanje s pohranjenim iskustvom, a prilično bogat dijapazon motoričkih reakcija čini prilagodbu okruženju uspješnijom. Motorički razvoj djeteta odvija se sukladno pravilima cefalno-kaudalnog razvoja (dijete prvo kontrolira pokrete glave, onda trupa, te konačno donjih ekstremiteta) i proksimalno-distalnog razvoja (dijete prvo može kontrolirati dijelove tijela bliže kralježnici, a kasnije one udaljenije) (Horvat,1986.). U prvim godinama razvija se uglavnom gruba motorika, a nakon treće godine razvija se finija. Ovaj razvoj se odvija sukladno s učinkovitošću funkcioniranja individualnih centara u središnjem živčanom sustavu i mehanizama koji kontroliraju i koordiniraju funkcioniranje perifernog sustava. Kontrola perifernog sustava jest jedan od rezultata procesa učenja, koji se događa sukladno s osjetljivošću pojedinog djeteta i razvojnom fazom čitavog organizma. Budući da se cjelokupan razvoj ipak ne odvija uvijek kontinuirano, valja razmotriti i ispitati procese njegova ubrzanja i usporenja. Uz manjak poticanja kretanja, glavni uzroci zakašnjelog i neuravnoteženog razvoja motorike su i nepravilan rast, neadekvatan razvoj živčanog sustava, različiti emocionalni i socijalni faktori ili zakašnjeli intelektualni razvoj. S obzirom da su svi podsustavi psihosomatskog statusa usko povezani, razvoj i transformacija u jednom od podsustava utječe na formaciju i transformaciju drugih. Autori teorije integriranog razvoja (Ismail, 1976.) ustvrdili su da se osobnost djeteta razvija kao jedinstvena, nerazdvojiva cjelina. Adekvatna motorička reakcija u datoj situaciji znači adekvatnu prilagodbu u smislu funkcioniranja svih ostalih «nemotoričkih» sustava. Odrasle osobe imaju formiran izvjestan broj fiksiranih modela motoričkih aktivnosti za adekvatno ponašanje u određenim situacijama. To podrazumijeva niži ili viši stupanj automatiziranosti odgovarajućih kretnji, te stoga niži stupanj intelektualnog napora. Takvi modeli ponašanja i kontrole u određenim uvjetima nisu formirani kod djeteta, stoga njegovo funkcioniranje u velikoj mjeri ovisi o kreativnim vještinama, koje pak u velikoj mjeri uključuju sustave odgovorne za kognitivna djelovanja (Vauhnik, 1984.). Na osnovi fizioloških, psiholoških i neuroloških otkrića, Q.R.Lurija (1976.) je razvio teoriju o funkcionalnoj organizaciji mozga i njegovih sustava. On je mozak podijelio na tri osnovna dijela: dio za regulaciju tonusa i stanja pripravnosti, dio za primanje, procesuiranje i pohranjivanje informacija, te dio za programiranje, reguliranje i kontrolu složenih operacija. Svaka aktivnost zahtijeva koordinirano funkcioniranje svih triju dijelova. U svakom od tri dijela mozga postoji hijerarhijska struktura od tri zone – od najjednostavnije do najsloženije. To su: primarna (projektivna) zona, sekundarna (projektivno-asocijativna) zona i tercijarna (asocijativna) zona. Tercijarna zona igra najvažniju ulogu u stvaranju najzahtjevnijih oblika aktivnosti, te omogućava koordiniran rad kortikalnih analizatora. Njena je funkcija integrirati ovojnicu velikog mozga. Ovi najrazvijeniji dijelovi korteksa zadnji sazrijevaju. Mielinizacija (“dozrijevanje” živčanih putova) primarnih zona događa se relativno rano, dok mielinizacija sekundarnih, a pogotovo tercijarnih zona traje duže – ona biva dovršena tek s otprilike sedam godina ili čak kasnije.
4