362
78.
Za dobar sažetak teorija neujednačenog razvoja i nejednake razmjene vidi B. N. Ghosh, Dependency Theory Revisited (Aldershot: Ashgate, 2001.).
79.
Primjeri geografa koji za predmet analize uzimaju suvremenu topologiju izrabljivanja uključuju Neil Smith, Uneven Development: Nature, Capital, and the Production of Space (Oxford: Blackwell, 1990.); David Harvey, Spaces of Capital. Toward a Critical Geography, 2. izd. (New York: Routledge, 2001.); i Doreen Massey, Spatial Divisions of Labor: Social Structures and the Geography of Production (Basingstoke: Macmillan, 1995.).
80.
Vidi James Mittelman, The Globalization Syndrome (Princeton, NJ: Princeton University Press, 2000.).
81.
Vidi T. J. Pempel, The Politics of the Asian Economic Crisis (Ithaca, NY: Cornell University Press, 1999.).
82.
Klasični tekst je Karl Polanyi, Velika preobrazba, prev. Luka Marković (Zagreb: Jesenski & Turk, 1999.).
83.
Za neke od klasičnih tekstova vidi Eugen Ehrlich, Fundamental Principles of the Sociology of Law, prev. Walter Moll (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1936.); John R. Commons, Legal Foundations of Capitalism (New York: Macmillan, 1924.); i John Kenneth Galbraith, prev. Konstantin Miles et al., Nova industrijska država (Zagreb: Stvarnost, 1978.).
84.
85.
Za analize nekoliko novonastajućih oblika privatnih struktura vlasti vidi Hall i Biersteker, ur., The Emergence of Private Authority in Global Governance. Za povijesnu definiciju Lex mercatoria i njen razvoj vidi Francesco Galgano, Lex mercatoria (Bologna: Il Mulino, 1998.). Za pravnu analizu Lex mercatoria u procesu globalizacije vidi Thomas Carbonneau, ur., Lex Mercatoria and Arbitration: A Discussion of the New Law Merchant (Dobbs Ferry, NY: Transnational Juris Publications, 1990.). Za detaljniju raspravu o europskom kontekstu vidi Maria Rosaria Ferrarese, Le instituzioni della globalizzazione (Bologna: Il Mulino, 2000.). O funkciji odvjetničkih tvrtki u međunarodnoj trgovini vidi Yves Dezalay, “Multinationales de l’expertise et “dépérissement de l’Etat”, Actes de la recherche en sciences sociales, br. 96-97 (ožujak 1993.): 3-20; Marchands de droit: La restructuration de l’ordre juridique international par les multinationales du droit (Pariz: Fayard, 1992.); i (zajedno s Bryantom Garthom) Dealing in Virtue: International Commercial Arbitration and Constitution of a Transnational Legal Order (Chicago: University of Chicago Press, 1996.).
86.
O pojmu “kompleksne suverenosti” vidi Kanishka Jayasuriya, “Globalization, Law, and the Transformation of Sovereignty: The Emergence of Global Regulatory Governance”, Indiana Journal of Global Legal Studies 6, br. 2 (proljeće 1999.): 425-55.
87.
Za brojke o snazi glasa u MMF-u vidi http://www.imf.org/external/np/ sec/memdir/members.htm/.
88.
Za interesantan pogled na kulturu MMF-a iz perspektive naklonjenog i dobro informiranog novinara vidi Paul Blustein, The Chastening: Inside the Crisis that Rocked the Global Financial System and Humbled the IMF (New York: Public Affairs, 2001.).
89.
Za govore Josepha Stiglitza o Vašingtonskom konsenzusu vidi Ha-Joon Chang, ur., Joseph Stiglitz and the Word Bank: The Rebel Within (London: Anthem, 2001.); i, općenitije, Stiglitz, Globalizacija i dvojbe koje izaziva (Zagreb: Algoritam, 2004.). Vidi također Yves Dezalay i Bryant Garth, “Le ‘Washington Consensus’: Contribution à une sociologie de l’hégémonie du neoliberisme”, Actes de la recherches en sciences sociales, br. 121-22 (ožujak 1998.): 3-22.
90.
Za detaljnu povijest Svjetske banke vidi Devesh Kapur, John Lewis i Richard Webb, The World Bank: Its First Half Century, sv. 1: History (Washington, DC: Brookings Institution, 1997.).
91.
O oskudnosti i nematerijalnom vlasništvu vidi Christopher May, A Global Political Economy of Intellectual Property Rights: The New Enclosures (London: Routledge, 2000.), 45.
92.
Vidi Donna Haraway, Modest Witness @ Second Millennium (New York: Routledge, 1997.), 79-85.
93.
Diamond v. Chakrabarty, u United States Courts (Washington, DC: Government Printing Office, 1982.), 447:303-22. Vrhovni sudac Burger sastavio je pravorijek suda.
94.
James Boyle, Shamans, Software, and Spleens: Law and the Construction of the Information Society (Cambridge, MA: Harvard University Press, 1996.), 22, 106. Postoje potencijalno brojni slični slučajevi. Mnogi slučajevi mogli bi proizaći iz Projekta raznolikosti ljudskog genoma, koji prikuplja uzorke kose, krvi i tkiva s obraza od što šireg spektra etničkih skupina kako bi time sačuvao arhiv genetskih informacija. I ti uzorci mogu eventualno postati predmetom istraživanja koja će dovesti do patenata.
95.
Vidi Jack Kloppenburg Jr. i Daniel Kleinman, “Seeds of Controversy: National Property Versus Common Heritage”, u Jack Kloppenburg Jr., ur., Seeds and Sovereignty: The Use and Control of Plant Genetic Resources (Durham, NC: Duke University Press, 1988.), 174-302; i Jack Kloppenburg Jr., First the Seed. The Political Economy of Plant Biotechnology, 1492-2000 (Cambridge: Cambridge University Press, 1988.), 170-90.
96.
U SAD-u to je omogućeno Zakonom o patentiranju biljki iz 1930., koji se odnosi na biljke koje se razmnožavaju nespolno poput hibridnih ruža, i Zakonom o zaštiti biljne raznolikosti iz 1970., koji se odnosi na biljne sorte koje se razmnožavaju spolno, dakle na sjeme. Vidi Ured za tehnološku procjenu, Patenting Life (New York: Marcel Dekker, 1990.), 7175; i United States Code Annotated 35, gl. 161, “Patents for plants” i 7, gl. 2402, “Right to plant variety protection.”
97.
Vidi, primjerice, Andrew Kimbrell, ur., Fatal Harvest: The Tragedy of Industrial Agriculture (Washington, DC: Island Press, 2002.).
363 Bilješke