ikonoklaste. Imperijalni podanik čak ne bi trebao imati mo-
u retorici “sigurnosti” i “nultog stupnja tolerancije” protiv
gućnost da uživa u slici Pantokratora ili posjeduje ikone – pri-
mnoštava po metropolama. I još važnije, danas možemo na-
lika da štuje Božju sliku i time stekne nadu u spasenje je za-
čuti kako politička rukovodstva ponovo predlažu poimanje
branjena. Ikonička je reprezentacija nudila, pa makar u kraj-
suverenosti koje nastoji presjeći odnos između vladara i vla-
njim zakucima mašte, način da se učestvuje u svetom i opo-
danih u pokušaju da ponovo stvore apsolutni i autonomni po-
naša božansko. Drugim riječima, estetsko predočavanje je slu-
jam moći. To su novi ikonoklasti!
žilo kao nositelj neke vrste političkog predstavljanja. Ikonokla-
ikonoklasti paradoksalno uzurpirali i poziciju ikonofila. Nova
gućnost moći i spasenja. Bog mora biti potpuno odvojen od
suverena moć nastoji presjeći odnos između vladara i vlada-
mnoštva tako da bi bazilej mogao biti jedina spona između
nih upravo korištenjem slika, spektaklom medija i kontrolom
njih, jedino sredstvo spasenja.
informacija. Element nade i spasenja koje su bizantinska
Ta koncepcija bizantinske moći odigrala je važnu ulogu
308 Demokracija
Međutim, situacija je još kompliciranija, jer su današnji
stički monarh trebao je stati na kraj čak i toj najmanjoj mo-
mnoštva nalazila u ikonoma sada je isisan iz svih slika.
pri utemeljenju modernosti u Europi – premda se ponekad eu-
Protiv tih novih bizantinskih moći moramo dići glas po-
ropska predodžba nije baš podudarala sa stvarnošću bizantin-
put Ivana Damaščanina, čiji je govor O svetim slikama pri-
ske povijesti. Mogli bismo reći da je bizantinska figura moći
donio više no bilo koji tekst porazu ikonoklazma. Bizantinsku
ponovo isplivala u ranoj modernoj Rusiji, kada je titulu cara
ikonoklastičku kontroverzu često se shvaća kao raspravu o
pratio epitet “grozni”. To zapravo nije bila inovacija, jer se već
odnosu između kopije i originala, suočavanju platonističke
tijekom bizantinskih ikonoklastičkih borbi suverenost uresila
filozofije i patrističke teologije.
tom “groznom” odlikom, tvrdeći da suverenost može presjeći
sto toga usredotočio na Božje utjelovljenje i materijalni odnos
odnos između onoga koji vlada i onoga koji sluša. To je kon-
čovječanstva s utjelovljenim Bogom, koji, budući da je materi-
cepcija apsolutne suverenosti koja je navukla Montesquieuo-
jalan, može biti predočen. Rasprava se očito vodi u teološkim
vo i Voltaireovo gnušanje, to je figura moći protiv koje su Ed-
okvirima, ali ulog je zapravo politička borba oko figure moći.
ward Gibbon i Adam Smith osmislili svoje projekte oslobođe-
Ne mogu prihvatiti, piše Ivan, da bazilej tiranski uzurpira
nja, dok su Herder i Biebuhr nešto kasnije Bizantu dramatič-
svećeničku dužnost.114 On inzistira na tome da svećenička
no suprotstavili svoju romantičarsku i ekscesivnu strast za
dužnost, što će reći moć društvene inovacije te legitimacija
slobodom. Ukratko, osloboditeljska tradicija europskoga mo-
vrijednosti i slobodne egzistencije, pripada mnoštvu. Nikakvoj
dernog doba izgrađena je dijelom na suprotstavljanju arogan-
suverenosti ne može se dopustiti da oduzme ikone koje otva-
ciji bizantske moći.
raju imaginaciju prema ljubavi za slobodom. I nikakvoj suve-
Međutim, ta koncepcija bizantske moći našla je nekako
113
Ivan Damaščanin se namje-
renosti ne može se dopustiti da razbija instrument nade i spa-
put do našeg doba. Današnje političke teorije imperijalne su-
senja koji pripada mnoštvu. Inače, ako suveren postane tira-
verenosti prepune su bizantske surovosti. Ideja moralne vla-
nin, a njegova moć neupitna i apsolutna, onda je dužnost na-
dajuće sile koju legitimira simbioza sacerdotiuma i imperiu-
pasti i uništiti samu suverenost.
ma, za razliku od svih sekularnih i prosvijećenih modernih koncepcija Imperija, itekako je živa u našem svijetu. Već u dvadesetom stoljeću politički eksponenti ždanovizma i makartizma ponavljali su da se svećenička dužnost ideološke dogme i vladajuća moć ne mogu razdvajati, a isto to danas ponovo možemo čuti od teoretičara “pravednog rata” i “preventivnog rata” protiv neodređenih, nepoznatih neprijatelja, kao i
309 Globalni zahtjevi za demokracijom