pine uključene u proteste može lako prepoznati zajedničke elemente koji ih povezuju u jednu ogromnu otvorenu mrežu.81 Novi globalni poredak nikad nije sazvao sastanak Staleškog sabora i pozvao različite staleže globalnog stanovništva da iznesu svoje cahiers de doléances. Od Seattlea nadalje, demonstranti su krenuli pretvarati sastanke na vrhu globalnih institucija u svojevrsni improvizirani opći Staleški sabor i, a da nitko od njih to nije tražio, iznositi svoje liste pritužbi.
e k sp e r i m e n t i g l o b a l n e r e f o r m e
274 Demokracija
Kad god neki masovni protestni pokret eruptira na društvenoj pozornici ili kad god dođe do neke organizirane kritike globalnog sistema, prvo pitanje koje mediji i blagonakloni promatrači uvijek postavljaju glasi: Što želite? Jeste li samo nezadovoljnici ili imate konkretne prijedloge kako poboljšati sistem? Dakako, ne postoji manjak specifičnih i konkretnih prijedloga kako učiniti globalni sistem demokratskijim. Međutim, sastavljanje takvih lista zahtjeva može ponekad biti zamka. Ponekad fokusiranje na nekoliko ograničenih promjena zamagljuje činjenicu da je ono što je nužno daleko općenitija transformacija društva i struktura moći. To ne znači da trebamo odbijati predlaganje, razmatranje i provođenje naših konkretnih zahtjeva, nego naprotiv da ne trebamo na tome stati. Svaka takva stvarna institucionalna reforma koja proširuje snage mnoštva jest dobrodošla i korisna, dokle god je se ne uzdiže u svetu figuru višeg autoriteta ili postavlja kao konačno rješenje. Mi moramo konstruirati metodu ili skup općih kriterija za generiranje institucionalnih reformi i, još važnije, moramo na temelju njih konstruirati konstitutivne prijedloge za novu organizaciju globalnog društva. Nema tu sraza između reforme i revolucije.82 To kažemo ne zato što mislimo da su reforma i revolucija ista stvar, već zato što se u današnjim uvjetima one ne mogu razdvojiti. Danas su povijesni procesi transformacije toliko radikalni da čak i reformski prijedlozi mogu dovesti do revolucionarne promjene. A kad se demokratske reforme globalnog sistema pokazuju kao nesposobne da ponude osnove za stvarnu demokraciju, one tim snažnije demonstriraju da je potrebna revolucionarna promjena i čine je tim izglednijom. Beskorisno je razbijati glavu nad tim je li neki prijedlog reformski ili revolucionaran – bitno je da on ulazi u konstitutivni proces. Taj uvid je raširen ne samo među
progresivcima nego i među konzervativcima i neokonzervativcima koji naziru opasnosti revolucije čak i u skromnim reformskim prijedlozima te odgovaraju radikalnim protuinicijativama. U nekim aspektima reakcionarni teoretičari iz Washingtona oko godine 2000. odgovaraju onima iz Londona i Beča oko godine 1800., u rasponu od Edmunda Burkea do Friedricha von Gentza i Franza von Baadera, utoliko što svi oni prepoznaju novonastajuću konstitutivnu moć i vjeruju da im se sile reda trebaju aktivno oduprijeti suprotstavljajući mogućnostima reforme i revolucije nasilnu proturevoluciju. Poput liste pritužbi u prethodnom odjeljku, lista demokratskih reformskih prijedloga ovdje će nužno ostati nepotpuna i tvorit će opet, barem na prvi pogled, neuređen, nekoherentan skup. Svaki prijedlog ukazuje na specifičan način kako da se poboljša globalni sistem, ali isprva nije jasno što oni skupno postižu. Opet nam valja strpljivo navesti postojeće prijedloge koji se mogu čuti, slijediti ih i vidjeti kamo vode. Dakako, mi se ne slažemo s nekim elementima mnogih od tih prijedloga, ali naša je primarna nakana razmotriti ih. Mi ponajviše želimo zabilježiti ogromnu žudnju za globalnom demokracijom kojom su ispunjeni.83
reforme zastupanja Krenimo radi jasnoće sa skupom reformskih prijedloga za koje se pokazuje da ne ciljaju na demokratizaciju globalnog sistema. Mnogi stručnjaci i birokrati unutar i blizu nadnacionalnih ekonomskih institucija, kao što su MMF i Svjetska banka, smatraju da se institucije moraju reformirati ne bi li postale transparentnije i u većoj mjeri javno polagale račune.84 Takvi bi se prijedlozi na prvi pogled mogli učiniti kao da ciljaju na povećavanje demokratske i zastupničke naravi tih institucija, ali kad stvar razmotrimo podrobnije to nije slučaj. Dakako, transparentnost sama ne mora nužno značiti veće zastupanje – tirani mogu biti savršeno transparentni. Veća transparentnost u najboljem slučaju može učiniti nedostatak zastupanja vidljivijim i time lakšom metom protesta. Supstancijalniji pojam, koji je sveprisutan u tim internim prijedlozima, jest “javno polaganje računa” (koja često dolazi u paru s pojmom “javno upravljanje”). Pojam polaganja računa mogao bi se odnositi na mehanizme društvenog zastupanja, ali ne u ovim prijedlozima. Moramo se upitati “Polagati račune kome?” i onda ćemo uvid-
275 Globalni zahtjevi za demokracijom