270 Demokracija
njem kako proizvesti lijekove. U ovom slučaju na djelu je krajnje proturječje između profita farmaceutskih korporacija i tisuća života koji bi se mogli spasiti dobiju li pristup jeftinim lijekovima.75 Nakon 11. rujna 2001. i rata protiv terorizma koji je uslijedio svi protesti protiv globalnog sistema zasjenjeni su privremeno globalnim ratnim stanjem. Prvo, u mnogim zemljama postalo je gotovo nemoguće protestirati jer je u ime antiterorizma prisutnost policije na demonstracijama postala mnogo veća i brutalnija. Drugo, naspram patnji rata razne pritužbe činile su se kao da padaju u stražnji plan i gube od svoje urgentnosti. Zapravo, tijekom najintenzivnijih razdoblja borbi i bombaških napada, sve pritužbe preobrazile su se u jednu nadređenu, krajnju biopolitičku pritužbu, protiv uništavanja i smrti. Kao što smo već spomenuli, protesti protiv rata dosegli su vrhunac 15. veljače 2003. u masovnim koordiniranim demonstracijama u gradovima diljem svijeta. Druge pritužbe nisu nestale, i nužda će ih natjerati da se sve s vremenom vrate, ali sada je rat pridružen svakoj toj borbi kao zajednička, fundamentalna pritužba. Pritužba protiv rata zapravo teži postati suma svih pritužbi: primjerice, rat pogoršava globalno siromaštvo i nejednakost te priječi moguća rješenja. Mir je zajednički zahtjev i nužni preduvjet za sve projekte koji se bave globalnim problemima. Konačno, taj niz biopolitičkih pritužbi omogućuje nam da prepoznamo i zadremo u ontološke uvjete na kojima su one utemeljene, nešto poput onoga što Michel Foucault naziva kritičkim preispitivanjem naše sadašnjice i nas samih. “Kritičku ontologiju nas samih”, piše Foucault, “valja shvatiti ne, nikako ne, kao teoriju, doktrinu, pa čak ni kao trajni korpus znanja”, već kao “povijesnu analizu ograničenja koja su nam nametnuta i eksperimentiranje s mogućnošću da ih nadiđemo.”76 Pravni, ekonomski i politički protesti koje smo razmotrili odreda su postavljeni na tom ontološkom temelju, koji je ispresijecan snažnim i ogorčenim sukobima oko ciljeva koji prožimlju čitavu sferu života. Demokratski projekt živi u svakoj od tih pritužbi, a borbe su dijelom tkiva mnoštva. Svakako ostaje otvoreno pitanje hoće li nam razvoj toga biopolitičkog tkanja dopustiti da izgradimo mjesta oslobođenja ili će nas podvrgnuti novim oblicima ugnjetavanja i izrabljivanja. Ovdje se moramo opredijeliti, kao što su stari govorili, želimo li biti slobodni ljudi ili robovi, i upravo taj izbor nalazi se u temelju uspostavljanja demokracije danas. Spinoza bi bio sretan da vidi to pitanje postavljeno u tim okvirima, gdje problem demokracije prožimlje sav život, razum, strasti i samo postajanje božanskim čovječanstva.
ok u pljan j e u se at t le u Speakeasy Internet Cafe na Drugoj aveniji u Seattleu bilo je jedno od dogovorenih “okupljališta”. Tijekom zadnjih tipično tmurnih dana u studenom 1999. afinitetne skupine aktivista okupile su se tu ne bi li izgradile velike kartonske lutke i isplanirale svoje protestne akcije. Neki aktivisti su došli izvan Sjedinjenih Američkih Država, mnogi iz drugih gradova na Zapadnoj obali, dok je većina bila iz Seattlea. Nastavnici u srednjim školama na svojim satovima usredotočili su se na globalna pitanja, sveučilišni studenti proučavali su globalnu trgovinsku razmjenu, crkvene skupine i politički aktivisti planirali su ulični teatar i održavali seminare o nenasilnim protestima, pravnici su organizirali timove promatrača i pravne pomoći u slučaju hapšenja: Seattle je bio spreman.77 Nekoliko blokova dalje, delegati i čelnici 135 zemalja okupili su se radi sastanka na vrhu Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kako bi raspravljali o agrarnim poticajima, izvozu roba ispod cijene (poznatom kao “damping”) i drugim pitanjima trgovine. Međutim, u danima koji su uslijedili dramatični protesti ne samo da su uspjeli spriječiti delegate WTO-a da dovrše svoj sastanak i usuglase konačnu verziju deklaracije sastanka na vrhu nego su ukrali naslovnice predsjednicima, premijerima i drugim službenim delegatima. U središtu pozornosti, pod jarkim svjetlima globalnih medija, buknule su ulice Seattlea u borbi za novi globalni poredak. Seattle je bio prvi globalni protest. Dakako, bilo je prije bezbroj protesta protiv ekonomskih i političkih institucija globalnog sistema. Protesta usmjerenih protiv projekata i politika Svjetske banke, kao što su one koje smo opisali protiv izgradnje brane Sardar Sarovar u Indiji, mnogobrojnih pobuna diljem svijeta kao reakcija na programe štednje i privatizacije koje je diktirao MMF, kao što su bili protesti 1979. na Jamajci,78 te protesta ciljanih protiv ugovora o slobodnoj trgovini, kao što je zapatistička pobuna, koja je začeta 1994. u jeku protesta protiv Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini i njegovih negativnih učinaka, pogotovo na domorodačko stanovništvo u Chiapasu. Seattle je pak bio prvi veliki protest protiv globalnog sistema u cjelini, prvo stvarno okupljanje nebrojenih pritužbi protiv nepravdi i nejednakosti u globalnom sistemu, i otvorio je ciklus sličnih protesta. Nakon Seattlea sastanci na vrhu velikih međunarodnih i globalnih institucija – Svjetske banke, MMF-a, G8 itd. – redovito su nailazili na dramatične proteste. Svjetski mediji, koji su došli u Seattle radi sastanka na vrhu, najviše su bili pod dojmom nasilnosti protestâ. Policija u Seattleu prvotno nije bila
271 Globalni zahtjevi za demokracijom