236 Demokracija
dvajanje između zastupnika i zastupanih, time se ono sve više približava obliku patrijarhalnog ili prisvojenog zastupanja. Kada zastupani stalno kontroliraju zastupane, sistem je određen onime što Weber naziva instruiranim zastupanjem (gebundene Repräsen tation). Različiti mehanizmi koji stvaraju jaču povezanost i obvezuju zastupnike da se stalno pokoravaju instrukcijama zastupanih odreda služe umanjenju autonomije zastupnika.28 Primjerice, česti izbori ili čak stalna opozivost delegata umanjuju učinak vremenskog ograničenja koje biračima nameću periodički izbori. Širenje mogućnosti na sve pripadnike društva da služe kao zastupnici također umanjuje ograničenja moći zastupanih. Konačno, povećavanje prilika za sve građane da sudjeluju u odlukama vlasti reducira razdvojenost u zastupanju. Participativne procedure odlučivanja o proračunskim alokacijama u nekim brazilskim gradovima, kao što su Porto Alegre i Belem, samo su jedan primjer takvog mehanizma smanjenja razdvojenosti.29 Veberijanska tipologija zastupanja mogla bi izravno ukazati na politički zadatak: raditi na transformaciji svih patrijarhalnih ili prisvojenih oblika zastupanja u ograničene, liberalne oblike te na transformaciji tih ograničenih oblika u izravnije instruirane, uspostavljajući snažniju povezanost između zastupanih i njihovih zastupnika. Takvi pokušaji nedvojbeno poboljšavaju našu današnju političku situaciju, ali oni nikad ne mogu uspjeti u ozbiljenju obećanja moderne demokracije, vladavine svakoga nad svakim. Svaki od tih oblika – prisvojeni, slobodni i instruirani – vraća nas fundamentalno dvostrukoj naravi zastupanja – tome da ono istodobno povezuje i razdvaja. Ta tri oblika određuju različite udjele tih dvaju funkcija, koje su nužne za suverenost. Institucije političkog zastupanja moraju (barem nekim) građanima dopustiti da izraze svoje pluralne želje i zahtjeve, ali istodobno dopustiti državi da ih sintetizira u koherentno jedinstvo. Zastupnik je tako s jedne strane službenik zastupanog, a s druge strane je predan jedinstvu i djelotvornosti suverene volje. Kao što ćemo kasnije podrobnije vidjeti, prema diktatima suverenosti u krajnjoj mjeri može vladati samo jedno. Demokracija treba radikalnu inovaciju i novu znanost.
p obuna dužn i k a Abigail Adams, supruga Johna Adamsa, bila je bijesna na Thomasa Je ffersona. Bilo mu je lako pisati onako krasne rečenice iz daleke Francuske. Kod kuće u Massachusettsu vladao je metež.
Mlade Sjedinjene Američke Države prolazile su kroz prvu unutarnju pobunu. U ljeto 1786. Opći sud države Massachusetts počeo je plijeniti imovinu zaduženih farmera u okrugu Hampshire, oduzimajući im stoku i zemlju. Farmeri su pozivali Massachusetts da nadotisne novac kao što je Rhode Island to učinio da bi smanjio svoj dug, ali zakonodavna vlast savezne države oglušila se na njihove zahtjeve. Vojska od tisuću i petsto naoružanih farmera, od kojih su mnogi bili veterani Revolucionarnog rata, blokirala je sudove onemogućivši im da zasjedaju i oduzmu im njihovu imovinu – u gradu Great Barrington otvorili su okružni zatvor i pustili na slobodu dužnike. Daniel Shays, bivši zapovjednik u Kontinentalnoj vojsci, naposljetku je postao poznat kao njihov vođa. Abigail Adams pisala je iz Londona svome prijatelju Thomasu Jeffersonu, koji je služio kao ambasador u Francuskoj, opisujući mu dramatičnim riječima nerede koje su prouzročili dužnici u rodnoj joj državi: “Neuki, nemirni desperadosi, bez savjesti ili načela, poveli su zaluđeno mnoštvo da slijedi njihov primjer, pod izgovorom nedaća koje ne postoje osim u njihovoj mašti.” Thomasa Jeffersona nisu uzbudila događanja i odgovorio je, na veliku konsternaciju Abigail Adams, riječima punim plemenitih pobuda: “Duh otpora vladavini”, napisao je Jefferson, “u nekim prilikama tako je vrijedan da bih želio da uvijek bude živ... Drago mi je da svako toliko bude malo pobune.”30 Abigail Adams je nakon toga prekinula redovitu korespondenciju s Jeffersonom na nekoliko mjeseci, a pobuna je završila loše po sve upletene. Zakonodavstvo Massachusettsa suspendiralo je habeas corpus i dopustilo neograničeni pritvor bez suđenja ne bi li olakšalo gušenje pobune. Tijekom sljedeće godine pobunjeni su farmeri progonjeni, mnogi uhapšeni, a desetak njih i pogubljeni. Međutim, Jeffersonovo pozitivno viđenje pobune nije umanjila vijest o nasilju. Pukovniku Smithu, zetu Adamsovih, Jefferson je napisao: “Stablo slobode mora se obnavljati s vremena na vrijeme, krvlju patriota i tirana. To je prirodno gnojivo.”31 Mi ni u kojim okolnostima nemamo takvo pozitivno viđenje pokolja i pobune kakvo je Jefferson, izgleda, imao u tim pismima. Dapače, nema razloga slaviti Shaysovu vojsku naoružanih farmera kao silu demokracije u mladoj republici. Korisnije je, naprotiv, prepoznati tu pobunu kao simptom ekonomskog proturječja koje je imanentno Sjedinjenim Američkim Državama od njihovih početaka. Naposljetku, pobuna je izbila zbog duga – duga za koji se farmeri nisu mogli nadati da će ga ikad otplatiti. Sjedinjene Američke Države, unatoč retorici jednakosti, bile su društvo podijeljeno duž klasnih linija, a njihov ustav u mnogo pogleda ustrojen tako da održi bogatstvo imućnih.32 Pobuna zaduženih farmera bila je snažan simptom tog proturječja.
237 Dugi marš demokracije