Klod Levi-Stros - Tuzni tropi

Page 128

254

Klod

Levi-Stros

šće moramo da se zadovoljimo onim suvim mesom (xarque) koje nam je pre nekoliko meseci pripremio mesar iz Kujabe i koje svako jutro odmo­ tavamo i stavljamo na sunce da ga očistimo od crva što gamižu po debe­ lim odrescima, u nadi da ga nećemo i sutradan naći u istom stanju. Jed­ nom je neko ipak ubio divlju svinju; to krvavo meso izgledalo nam je opojnije od vina; svakoje slistio više od pola kilograma i tad sam razumeo navodnu proždrljivost divljaka koju mnogi putnici pominju kao do­ kaz njihove prostote. Ali, ko god se izvesno vreme hranio kao oni upo­ znao je napade gladi čije utoljenje ne donosi običnu sitost, već blaženstvo. Pejzaž se postepeno menjao. Stare kristalne ili taložne terene, od kojih se sastoji središnja visoravan, smenila je ilovača. Posle savane, prolazimo sasušenim šumarcima divljeg kestena (ne našeg, već brazil­ skog: Bertholettia excelsa) i kopaiva s velikim stablima koja luče balzam. Potoci su ranije bili bistri, a sad im je voda žuta, smrdljiva i blatnja­ va. Svuda se vidi raspadanje: padine izjedene erozijom i u njihovom podnožju močvare iz kojih rastu sapezals (visoka trava) i buritizals (pal­ me). Oko njih su polja divljeg ananasa po kojima kaskaju mazge: sitno narandžastožuto voće s tkivom punim krupnih crnih semenki i s miri­ som koji je na pola puta između kultivisanog ananasa i najbolje maline. Iz tla se diže mesecima odsutan miris toplog čaja s čokoladom, što je zapravo miris tropskog rastinja i organskog raspadanja. Odmah nam po­ staje jasno kako iz ovog tla može da raste kakao, kao što ponekad u visokoj Provansi mirisi napola sasušene lavande daju na znanje daje ta zemlja kadra da rada gomoljike. Poslednja uzvišica vodi do ivice prerije koja se okomito spušta do telegrafske stanice Barao de Melgaso: a dokle dopire pogled prostire se dolina Mačada koja zalazi u amazonsku prašu­ mu; ova prestaje tek posle pet hiljada kilometara, na venecuelanskoj granici. Barao de Melgaso sastoji se od travnatih livada okruženih vlažnom šumom; u njoj odzvanjaju snažni zvuči trube kojima se oglasavay'aew, ptica-pas. Dovoljno je da čovek tu provede dva sata da bi se vratio u logor s tovarom divljači. Obuzima nas pomama za hranom; puna tri da­ na samo kuvamo i jedemo. Više nam ništa neće nedostajati. Dragocene rezerve šećera i alkohola ponestale su upravo u trenutku kad smo okusili amazonsku hranu: pre svega tocari, brazilski orah, čije strugano jezgro zgušnjava sosove od masne bele pavlake. U svojoj beležnici nalazim pojedinosti jednog od gastronomskih poduhvata: - kolibrij i (na portugalskom beija-flor, ljubicvet) pečeni na ražnju i flambirani u viskiju; - krokodilov rep na roštilju; - pečeni papagaj preliven viskijem i flambiran; - paprikaš od ptice-psa u kompotu od plodova palme assai;

Tupi-Kavahib

255

gulaš od neke vrste divlje patke (mutum) i palminih pupoljaka u sosu od brazilskih oraha i biberu; - pečena ptica-pas s uprženim šećerom. Posle prejedanja i jednako neophodnog pranja - često danima ni­ smo skidali kombinezone koji su s čizmama i šlemom činili naše odelo počeo sam da pravim planove za drugi deo ekspedicije. Odsad će nam biti bolje da se krećemo rekama nego šumskim stazama (picadas) koje se gube u rastinju. Štaviše, od trideset jednog vola ostalo mi je samo sedamnaest, a i oni su u takvom stanju da jedva hodaju čak i po lakom terenu. Podelićemo se u tri grupe. Moj voda grupe krenuće kopnom s još nekoliko ljudi ka prvim naseljima tragača za kaučukom, gde ćemo mo­ žda uspeti da prodamo konje i deo mazgi. Drugi će ostati s volovima u Barau de Melsago kako bi iznurene životinje imale vremena da se okre­ pe na pašnjacima masne trave (capim-gordura). Njihov stari kuvar Tibursio biće im dobar upravnik jer ga svi vole; o njemu kažu -jer u sebi ima mnogo crnačke krvi - preto nafeiqäo, branco na acgäo, "po boji crn, po valjanosti beo", što uzgred svedoči o tome da brazilski seljak nije sasvim lišen rasnih predrasuda. U Amazoniji se često događa da bela devojka kojoj se udvara crnac uzvikne: "Ličim li ja na nekakvu belu strvinu kad urubu hoće da mi kljuca utrobu?" Ona time evocira čestu pojavu na reci: na površini pluta mrtav krokodil, a lešinar crnog perja danima kruži nad strvinom i njom se hrani. -

Kad volovi ojačaju, čitava grupa će se vratiti u Utijariti, kako smo mislili, bez teškoća jer će životinje biti rasterećene, a bliske kiše će pu­ stinju pretvoriti u pašnjak. I najzad, naučno osoblje ekspedicije i preo­ stali ljudi iz pratnje putovaće s prtljagom u pirogi do nastanjenih predela gde ćemo se razići. Što se mene tiče, nameravao sam da se prebacim u Boliviju preko Madeire, da avionom preletim tu zemlju i vratim se u Brazil preko Korumbe, da odatle odem u Kujabu i zatim u Utijariti gde će me, u decembru, sačekati moja comitiva - ekipa i životinje - i gde ću najzad raspustiti ljudstvo i okončati ekspediciju. Sef stanice Melgaso pozajmio nam je dva laka čamca od dasaka galiote - i veslače; zbogom mazge! Ostaje nam samo da se spustimo niz Rio Mačado. Pošto smo tokom sušnih meseci postali bezbrižni, prve ve­ čeri propuštamo da zaštitimo mreže za spavanje koje smo vezali između stabala na obali. Usred noći počinje oluja čiji zvuk liči na tutnjavu konja u galopu; pre no što smo se razbudili mreže su se pretvorile u kade; pipkajući u mraku razmotavamo ceradu da se zaštitimo, ali u sveopštem potopu ne uspevamo daje razapnemo. Ni govora o spavanju; čučeći u vodi i pridržavajući platno svojim glavama, neprestano pazimo na dže­ pove i iz njih izručujemo vodu. Ljudi pričaju priče da ubiju vreme; za­ pamtio sam ovu koju je ispričao Emidio.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.