248
Hrvatsko, seljaĀko, starinsko i domaþe: Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe...
g) društva predlažu program koji potvrāuje odbor Saveza; h) nastupe na smotrama prati ocjenjivaĀki odbor, koji Āine najmanje po dva struĀnjaka za svaku granu kulturne djelatnosti. Sudeþi prema izvještajima sa smotri, svi su temeljni propisi pravilnika zaživjeli i u praksi. NaroĀito se isticao uspjeh u nastojanju da smotre obuhvate sva kulturno-prosvjetna društva i skupine i sve vrste kulturno-umjetniĀkih aktivnosti, a usto i da kroz »najrazliĀitije izložbe koje govore o radu« prikažu djelatnost onih »Āiji se rad ne vidi ni u zboru, niti na pozornici« ([S.n.] 1953e:6). Takva objedinjavajuþa koncepcija bila je za Savez dvostruko poželjna: ona ne samo da je simbolizirala socijalistiĀko i jugoslavensko jedinstvo nego je i legitimirala postojanje Saveza.195 Smotre pod okriljem Saveza bile su veoma uspješne i u borbi za masovnost. Broj smotri, sudjelujuþih organizacija, nastupajuþih skupina i opseg smotri znatno su se poveþali u odnosu na prethodno razdoblje. Sloga je od sredine 1946. do sredine 1949. godine uspjela organizirati 123 smotre na kojima su sudjelovale 554 skupine (Martinoviþ u [S.n.] 1950b:3), dok je Savez samo tijekom 1950. godine organizirao 104 smotre na kojima je sudjelovalo 1.238 društava sa 1.949 sekcija (Curl u [S.n.] 1951a:131), a samo tijekom 1951. godine 249 smotri na kojima je sudjelovalo 525 društava sa 1.235 sekcija (Curl 1951b:622). Do travnja 1955. godine ukupan broj poslijeratnih smotri narastao je na 1.335 (Cvrlje 1955a:8). Kao i na drugim podruĀjima djelovanja, u svojoj borbi za omasovljenje smotri Savez nije uspijevao samo slijedom direktiva, nego i prilagoāavajuþi se onomu što privlaĀi ljude. Za razliku od druge polovice tridesetih godina, smotre nisu morale biti iskljuĀivo »ozbiljan posao«. Nakon službenog dijela programa, koji je odisao idejnošþu, sadržajnošþu i kvalitetom (što je donekle sukladno naĀelima ozbiljnosti, reda i dostojanstva na smotrama iz druge polovice tridesetih godina), prisutni su se smjeli i zabaviti, naþi »razonode i duševnog raspoloženja« (OĀevidac 1952). Mogli su poþi do vrtuljka ili na streljanu (Curl 1954a, OĀevidac 1952), sudjelovati u odbojkaškim utakmicama, biciklistiĀkim natjecanjima, penjanju uz stup, trĀanju u vreþama ili bacanju kamena s ramena (OĀevidac 1952, Cvrlje 1952c:2), proveseliti se uz svirku limene glazbe (Curl 1954a) ili tamburaša (Brajkoviþ 1956), plesati do u kasnu noþ (OĀevidac 1952), pod šatrama pojesti štogod janjetine tek skinute s ražnja (Vrhovac 1954a), pa usto ponešto i popiti,
195
Istaknuo je to i njegov prvi tajnik. Predstavljanje razliĀitih kulturnih aktivnosti u okviru iste priredbe, prema njemu, »simbolizira i na kulturnom polju ... svijesne i ponosne narodne snage, koje s oduševljenjem slave plodove socijalistiĀkog djela Titove Jugoslavije« (ponajprije savez radnika i seljaka te bratstvo i jedinstvo), ali istodobno i pokazuje »koliko je važno jedno takvo koordinantno tijelo [tj. Savez, op. NC], koje nadopunjuje inicijativu masovnih organizacija« (Božiþ 1949c:480; usp. i Božiþ 1949a:609).