Idejnost i masovnost: Javna praksa narodne glazbe od sredine Āetrdesetih do sredine...
241
rijantama i izostanak »prvotnih melodija«), Savez je zapravo negirao i samu tradicijsku umjetnost. Posve razumljivo, jer njezina raznolikost nije mogla biti u službi unificiranog jedinstva.186
186
Koliko je meni poznato, na hrvatskom jeziku tiskan je samo jedan tekst koji kritiĀki propituje glazbu u kontekstu realsocijalistiĀkog kulturnog obrasca. RijeĀ je o tekstu Āeškog autora Miloša Juzla, koji se bavi umjetniĀkom glazbom u doba totalitarnog socijalistiĀkog režima u ÿehoslovaĀkoj 1948.-1989. godine (Juzl 1996). Juzlova kritiĀnost Āini mi se ponešto upitnom jer je sazdana na univerzalnosti, apovijesnosti pozitivnoga i negativnoga, istine i laži, vrijednoga i bezvrijednoga, kao i na neupitnoj moralnoj ispravnosti vlastite pozicije. O glazbi kao sredstvu propagande u doktrini Narodne Republike Kine u razdoblju od poĀetka pedesetih do kraja sedamdesetih godina veoma je dokumentirani Ālanak napisao Arnold Perris (Perris 1983). Njegova analiza upuþuje na srodnost kineskog totalitarnog obrasca s hrvatskim realsocijalistiĀkom kulturnim obrascem tijekom pedesetih godina (npr. visokokvalitetna i ideološki podobna glazba, unificiranje raznolikih praksi, zahtjevi masovnosti i idejnosti, preodgoj glazbenika i publike). Stjepan Sremac bavi se u svojoj disertaciji (2001.) temom srodnoj temi ovoga rada (koji se takoāer temelji na disertaciji, 1998.), a zakljuĀke izvodi na temelju uvida u, Āestoput, isto gradivo (npr. glasila SeljaĀke sloge, Sklada, Saveza). U razdoblju o kojemu je rijeĀ razmatra »jugoslavenski program« i prepoznaje mnoštvo primjera (veliko)srpskog presizanja (v. Sremac 2001:183-190), no potpoglavlje o djelatnosti Saveza zapoĀinje posve suprotnom tezom od ovdje iznesene, pa makar u nastavku iznosio i podatke koji joj izravno oponiraju, naime da Savez »Āesto ne sudjeluje u kreiranju zbivanja, veþ s odreāenim zakašnjenjem reagira na njih« (Sremac 2001:195). Domišljajuþi se moguþem objašnjenju takve teze, došla sam do dijela teksta o najrecentnijem dobu u kojemu »dok se ne utvrdi buduþnost amaterizma neþe biti jasna sudbina Hrvatskog sabora kulture« (sljednika Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske 1983.-1991., Prosvjetnog sabora Hrvatske 1955.-1983. i Saveza 1948.-1955.). Naime, »jedva petnaestak godina nakon optimalne unutarnje organizacije [tadašnjeg Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske, op. NC], odgovarajuþe ekipiranosti i konaĀno jasne koncepcije koordinacije i razvoja amaterske djelatnosti, posebice folklornog amaterizma, nova veþinska vlast HDZ-a ... izabrana 1990. godine vraþa stvari na sam poĀetak. U uzavreloj atmosferi revizije svih moguþih institucija, kadrova, koncepcija, odnosa, politika, obrazovanja, jezika i svih moguþih drugih vrijednosti društva na red je došao i Hrvatski sabor kulture. Najprije mu je oduzet veþi dio prostora u Zvonimirovoj 17, koji je kao pravni slijednik SeljaĀke sloge legitimno desetljeþima koristio, i pod pravno sumnjivim okolnostima dodijeljen Hrvatskoj seljaĀkoj stranci. Kompletna arhiva i ljudstvo prebaĀeno je u neboder ‘ZagrepĀanke’ u Savskoj ulici u prostorije nekadašnjeg Zavoda za kulturu Hrvatske. Ubrzo po dolasku na novu lokaciju svi struĀni suradnici dobili su otkaz, a meāu prvima struĀni suradnik za ples. Zato se i dogodilo da jedna od najtrajnijih i najvažnijih akcija Hrvatskog sabora kulture, Ljetna i Zimska škola folklora, nastavi svoj život u okviru Hrvatske matice iseljenika. Treba ovdje spomenuti da Slovenci, pa i Srbi u Srbiji, svoje iste takve institucije uglavnom nisu dirali. Opustošen kadrovski, osiromašen materijalno i prostorno, bez jasne vizije što se želi njime napraviti, Hrvatski je sabor kulture bio osuāen na puko preživljavanje. Prethodnih go-