Idejnost i masovnost: Javna praksa narodne glazbe od sredine Āetrdesetih do sredine...
211
Nasuprot tamburama i tamburašima, koji su denotirali i konotirali poželjne nove odlike javne prakse narodne glazbe, bila su solistiĀka aerofona glazbala (frula, dvojnice, diple, mješnice, gajde i dude) i preostala solistiĀka kordofona glazbala (šargija, gusle i lijerica), koja su dopuštali, pa i rado slušali i organizatori smotri u drugoj polovici tridesetih godina. SolistiĀko korištenje glazbala bilo je još uvijek Āešþe nego korištenje instrumentalnih sastava. Samostalna svirka, kao i prije, javljala se samo iznimno (svirka na fruli, dvojnicama i diplama s mijehom), ali je svirka kao pratnja pjesme obuhvatila ne samo guslarske pjesme (9 nastupa guslara s podruĀja GraĀaca, Knina, Sinja, Dubrovnika, Livna i Ljubuškog) nego su – za razliku od tridesetih godina – i druge vrste pjesama bile praþene svirkom. Ipak, kao i na smotrama u drugoj polovici tridesetih godina, glazbala su ponajprije pratila ples. Neka od zastupljenih glazbala nisu bila regionalno specifiĀna (frula, dvojnice), dok su druga bila vezana uz šira ili uža podruĀja Bosne (šargija), Slavonije, Baranje i Podravine (gajde i dude), Dalmacije i dalmatinskog zaleāa (diple i mješnice) i dubrovaĀkog Primorja (lijerica). Od instrumentalnih sastava i nadalje su se zadržale dvije sopile, koje su pratile izvedbe istarskih i krĀkih plesova te dvije violine, bugarija i bajsica, muzikaši i svirci, koji su pratili plesove iz središnje Hrvatske. Popis sviju glazbala i instrumentalnih sastava koji su sudjelovali na glavnim smotrama 1946.-1952. donosim u prilogu 13. Valja meāutim imati na umu da zbog nemara i/ili neupuþenosti izvjestitelja, podatke valja uzeti sa zadrškom. Teško, naime, da su se u okolici Slavonskoga Broda i Virovitice svirale »diple« (vjerojatno je bila rijeĀ o gajdama ili dudama), a u okolici Slunja »šargija« (vjerojatno je to bila neka vrsta tambure).155 Ipak, sve nazive glazbala donosim onako ih se navodi i u programima smotri i/ili u osvrtima na smotre.
»slaba zbog harmonike« (Martinoviþ 1950b). Poslije þe harmonika postati nešto Āešþa i cjenjenija. Tako þe 1958. godine ogranak iz Kuzmice kraj Pleternice osvojiti prvo i drugo mjesto na lokalnoj smotri svojom »izvedbom narodnih kola sa harmonikom i izvoāenjem makedonskih narodnih pjesama« ([S.n.] 1958c). Prosvjetni sabor Hrvatske, sljednik Saveza, utemeljit þe 1964. godine Susret harmonikaških orkestara i solista (BaĀiþ 1988:202). 155 Teže je razluĀiti o Āemu je zapravo rijeĀ u sluĀaju »dipli i bubnja«, uz Āiju je pratnju aktiv narodne omladine iz Široka u primoštenskom zaleāu na smotri 1952. godine izveo više kola. Teško da bi netko Āuo i vidio bubanj, ako ga odista nije i bilo. Možda je zapravo bila rijeĀ o sviralama i bubnju – pa dakle o preuzimanju instrumentalnog sastava tipiĀnog za »Bosnu i njeno susjedstvo« (Brataniþ 1941:48), tj. za Baniju (slijedom i prijeratnih i kasnijih poslijeratnih smotri). No, vjerojatnije je ipak da navoāenje »dipli« nije pogrešno – pa je dakle posrijedi bio jednokratni izum instrumentalnog sastava.