Idejnost i masovnost: Javna praksa narodne glazbe od sredine Āetrdesetih do sredine...
191
nije« i »kvalitetnije«, pomišljajuþi pritom na sadržajnost i kvalitetu prijašnjih smotri (Cvrlje 1955a:6, 8). U vezi s prethodnim godinama (1945.-1952.) nije dakako mogao a da ne spomene glavne smotre narodne pjesme i plesa, ali se ne bi oĀekivalo da izdvoji i samo neke od brojnih održanih kotarskih smotri, kao i neke prigodne smotre. Buduþi da upravo to jest uĀinio, smatram da te izdvojene smotre valja shvatiti kao prve primjere »dobrih«, »vrijednih«, »sadržajnih« smotri novoga tipa. S druge strane, u kronici nespomenute smotre, o kojima se izvještavalo u glasilu Sloge i koje su usto formalno morale biti i važnije od istaknutih smotri (npr. velike pokrajinske smotre), Āini se da valja shvatiti kao primjere »manje sadržajnih« smotri staroga tipa. Glavne smotre narodne pjesme i plesa poslužit þe kao primjeri takvih manje uzornih smotri. Buduþi da su se od 1953. godine prestale održavati, zasigurno nisu bile osobito »sadržajne« i »kvalitetne«. Nova koncepcija smotri i kulturno-prosvjetne djelatnosti u cjelini, koja je zaživjela od 1953. godine, zadržala se sve do druge polovice šezdesetih godina. Tada se zbiva novi preokret. Utemeljenjem središnje zagrebaĀke Meāunarodne smotre folklora (1966.), dviju velikih meāuregionalnih smotri folklora (VinkovaĀke jeseni 1966. i ŽakovaĀki vezovi 1967.), pa i dvaju velikih festivala neotradicijske glazbe (Festival »Kajkavske popevke« 1966. i Festival dalmatinskih klapa Omiš 1967.), narodna se umjetnost u punom sjaju vratila u javnu praksu. Smatram da se otada može govoriti o suvremenosti, tj. o jednoj koncepciji koja je na djelu sve do današnjih dana. Naznake moguþeg novog pristupa tradicijskoj umjetnosti tu koncepciju ipak još ne dovode u pitanje. Suvremenim smotrama i moguþnostima utemeljenja novih paradigmi bavit þu se u narednom poglavlju ovoga rada, dok þu ovdje potanje razmotriti razdoblje od 1946. do 1952. godine i u manjoj mjeri razdoblje od 1953. do sredine šezdesetih godina.
Prožimanje staroga i novoga: Glavne smotre narodne pjesme i plesa Osnovne razlike poslijeratnih glavnih smotri u odnosu na prijeratne proistjeĀu iz njihova usklaāivanja s novim politiĀkim diskurzom. Valjalo je veliĀati novu socijalistiĀku državu izvojevanu narodnooslobodilaĀkom borbom, pa je i izborom repertoara i naĀinima izvoāenja na glavnim smotrama »divno bogatstvo ... prošlosti« valjalo povezati sa »stvaralaĀkim radnim heroizmom današnjice« (PalĀok 1947:218); valjalo je veliĀati bratstvo i jedinstvo, pa su uz hrvatske skupine na glavnim smotrama nastupale i skupine drugih nacionalnih zajednica; valjalo je promicati savez radništva i seljaštva i savez sela i grada, pa su na glavnim smotrama uz seoske skupine nastupala i gradska radniĀka društva; valjalo je, napokon, suzbiti utjecaj Sloge, moguþeg oslonca eventualnog oporbenog politiĀkog organiziranja, pa su stoga uz skupine ustrojene u okviru ogranaka Sloge, na glavnim smotrama nastupale i skupine koje su djelovale u okviru politiĀki neupitnih kulturno-prosvjetnih i kulturno-umjetniĀkih društava ili barem neformalne pjeva-