JADRANSKE PRIČE GRANDEA RADIVOJEVIĆA
Svjedoci nepoznate povijesti Sudionici savezničke operacije iskrcavanja u Normandiji, Dana D, bili su mnogi naši sunarodnjaci, a među njima i Anton Pezelj iz Kostrene. Prema istraživanjima povjesničara Ivana Čizmića, navodi Radivojević, vidljivo je da je najmanje 15 000 članova Hrvatske bratske zajednice sudjelovalo u iskrcavanju
U
izdanju “Otokara Keršovanija”, edicija Svjedočanstva, objavljena je knjiga Jadranske priče (Ljudi, brodovi, događaji o kojima se malo zna) riječkoga novinara, romanopisca i publicista Gradimira Grandea Radivojevića. Njegove priče opsežu 250 stranica knjige koja je po mnogočemu neobična. Ponajprije, njega zaokupljaju sudbine običnih ljudi koje su okolnosti, rat i potraga za boljim životom odvele na more, u svijet. Svoje viđenje, obično nepoznate, povijesti započinje pričom o našim pomorcima svjetskoga glasa, kapetanima Brnčiću iz Veprinca, Dubrovčaninu Mihu Bačiću čije je ime ponijela jedna od najljepših ulica u New Orleansu potkraj 19. st., Beretiniju, plemiću Dobroeviću, Lopuđaninu Buni i mnogima drugima… Naši su ljudi za svoju hrabrost i pomoć u spašavanju na moru bili i odlikovani, kao primjerice kapetan Niko Radoš s Pelješca, kojemu je predsjednik SAD-a odličje uručio 1926. Autor ne zaboravlja ni junaka Pearl Harboura, Petra Hercega Tomića, kojega je odličje zaobilazilo više od pola stoljeća, a posthumno mu je dodijeljeno u Splitu 2006. Slijede Grandeove pomoračke priče iz Drugoga svjetskoga rata, ona Pažanina Ivana Bilića Duje na Junaku i Novljanina, kapetana duge plovidbe Ljube Dorčića, zapovjednika parobroda Makarska. Autor nastavlja novim poglavljem o ratnim dogodovštinama Ivana Marinca, riječkoga vatrogasca koji je gasio njemački minopolagač Kibitz i, sigurno, mnogima nepoznatih hrvatskih podmorničara, Riječanina Vazmoslava Seršića i Marina Šimare, koji su plovili u podmornicama, izgrađenima za Ratna mornaricu Kraljevine Jugoslavije 1927. u Newcastlu, Nebojši i Hrabromu. Sudionici savezničke operacije iskrcavanja u Normandiji, Dana D, bili su mnogi naši sunarodnjaci. Prema istraživanjima povjesničara Ivana Čizmića, navodi Radivojević, vidljivo je da je najmanje 15 000 članova Hrvatske bratske zajednice sudjelovalo u iskrcavanju. Poslije kapetana i podmorničara na stranicama knjige mjesto su našle i svjetioničarke kao primjerice Višanka Tommasina Buchinsky koja spletom okolnosti i urođenom spretnošću postaje kuharicom, i to ni više ni manje nego Garyju Cooperu, pa Charlesu Bronsonu. U Americi se ponovno udala, a 1952., kuhajući, i upoznala američkoga predsjednika Nixona. Tommasina se skrasila u Kaliforniji, i to u nekadašnjemu domu američke filmske zvijezde Jamesa Deana. Teško je izbrojiti i ne izostaviti sve koje je Grande ovjekovječio svojim perom, kao kapetana Žarka Radovanija čija je obitelj vezana uz proizvodnju Bakarske vodice, ili boeme: slikara Ivu Palčića iz Novalje koji je 1913. portretirao Matoša, Iva Biru,
američkoga Hrvata, radiotelegrafista koji skuplja raritetne knjige i uspješno se bavi slikarstvom, ili minijaturista među kiparima, kapetana Cicilijanija. Osim malo daška glamura s Onassisove jahte i njegova hrvatskoga ‘mornara’, Riječanina Roberta Juršića, pisac nastoji od zaborava sačuvati, ne samo ljude nego i brodove. Doznajemo tako za Darinku, Königa Ludviga II., koču Strelu, teretnjak Bugu…. Ljubitelji storija o ostvarenju “američkoga sna” doći će na svoje prateći životni put Borisa Paškvana, Suščanina rođena u Zagrebu, koji je 36 godina radio u Bijeloj kući i družio se sa sedam američkih predsjednika. Niz listom zanimljivih svjedočanstava završava se dramom hrvatske posade broda Benty u Liberiji. Tomu smo nedavno zahvaljujući tiskanim i elektroničkim medijima svi bili svjedocima. Pomoračka povijest, ako je suditi po tom, nedavnom primjeru, postat će manje tajnovita, ali ništa manje izazovna dionicima, a kamoli kroničarima. Je li to kraj? Nije, kaže pisac, neispričanih priča ima bezbroj. Q
Napisala: Diana Šimurina-Šoufek
49 matica veljača/february 2007.