ZLATKO TOMIČIĆ: “DIVLJI POLJSKI CVIJET”
PJESME ZLATKA TOMIČIĆA U IZBORU DR. HRVOJKE MIHANOVIĆ - SALOPEK Među Hrvatima u dijaspori, poglavito u prekomorskoj, najpopularniji je živući hrvatski književnik Zlatko Tomičić. O tome svjedoče njegovi posjeti s brojnim predavanjima i susretima, koje je ondje imao sa svim vodećim predstavnicima hrvatske etničke elite u egzilu, te knjige koje je o tome napisao. Kao jedan od istaknutih hrvatskih disidenata i stradalnika zbog iskazivanja nacionalne samobitnosti i državotvornog političkog uvjerenja, Tomičić je uživao potporu i razumijevanje iseljene Hrvatske. Pjesma “Hrvatska, ljubavi moja” koju je napisao 1966., još uvijek uživa status “druge hrvatske himne” među našim sunarodnjacima u prekomorskim zemljama. Konačno, iz dijaspore su dolazili impulsi kojih je posljedica da je Zlatko Tomičič, jedini od hrvatskih književnika, dvaput nominiran za Nobelovu nagradu. Zbog toga će sve naše ljude od pera i one koji vole Tomičićevo književno djelo, Preslik autografa glasovite Tomičićeve pjesme a vjerujemo da je takvih mnogo među “Hrvatska, ljubavi moja” (1966.) čitateljima “Matice”, obradovati najnovija zbirka Zlatkovih pjesama objavljena u Vinkovcima 2006., u izboru i redakciji dr. Hrvojke Mihanović-Salopek. Naslov joj je “Divlji poljski cvijet”, a u njoj su sakupljene najbolje Tomičićeve pjesme u znalački učinjenom izboru koji baca novo svjetlo na umjetničke dosege njegove poezije, čime se ispravlja nepravda koja je činjena tomu velikom i nesretnom hrvatskom pjesniku. Tomičić je teško bolestan, ali još uvijek ne ispušta iz ruku svoje moćno pero.
Z
latko Tomičić (r. u Zagrebu, 1930.) nedvojbeno se ubraja u velikane suvremene hrvatske književnosti. Možemo čak govoriti o ‘fenomenu Tomičić’. Ni jedan suvremeni hrvatski pjesnik nije bio toliko progonjen, zatvaran, mučen, prešućivan, ignoriran, klevetan... zbog svojega književnoga djela kao on. Nametana su mu nemoguća ograničenja. Usprkos tomu, Tomičić je ostajao ustrajan, izuzetno marljiv, širok, umjetnički snažan i imaginativan književnik. Po broju objavljenih knjiga pripada našim najplodnijim autorima. Iako je posljednjih godina nestalo njegove fizičke snage, a zdravlje ga izNapisao: Đuro Vidmarović
daje sve nemilosrdnije, Tomičić i dalje, kako bi rekao Drago Štambuk, “stvara moćne stihove”, i ne samo stihove nego i monumentalna prozna djela. Nakon tolikih godina književnog marginaliziranja zahvaljujući dr. Nedjeljku Mihanoviću i dr. Hrvojki Mihanović–Salopek, koji su imali snage i motivacije proučiti golem Tomičićev opus, pročitati na tisuće stranice teksta, na svjetlo dana izišle su knjige njegovih “Izabrana djela I” s uvodnom Hrvojkinom studijom “Kob i blagoslov pjesničkog traganja za Edenom” (Vinkovci, 2003.) i “Izabrana djela II” s Nedjeljkovom uvodnom studijom “Poetski preobražaji imaginacije i stvarnosti u prozi Zlatka Tomičića” (Vinkovci, 2005.). Konačno, dr. Mihanović-Salopek priredila je za tisak najnoviju 48 matica veljača/february 2007.
Tomičićevu knjigu “Divlji poljski cvijet” koja je potkraj 2006. objavljena u nakladi Vinkovačkog izdavača “Riječi d.o.o.”. Gospođa Mihanović-Salopek napisala je vrlo nadahnut i promišljen predgovor zbirci “Divlji poljski cvijet”. Predgovorom je na znanstveno utemeljen način revalorizirano Tomičićevo pjesničko stvaralaštvo, iz kojega je priređivačica izdvojila najkvalitetnije pjesme. Uvrštene su u zbirku kronološkim slijedom izlaženja pojedinih, od prve dalje. “Vode pod ledinom” objavljenje 1955. do posljednje “Božanski soneti”, objavljene 2003. Uz to, knjiga je obogaćena fotografijama iz pjesnikova života, te faksimilima autografa nekih njegovih najpopularnijih pjesma. Zasluga je dr. Hrvojke Mihanović–Salopek što je to eksplicite pokazala i dokazala. Time je jedna velika nepravda ispravljena u korist ne samo Zlatka Tomičića nego prije svega hrvatske književnosti. Lijep poklon za njegov 75. rođendan i 50. obljetnicu književnoga rada. Nažalost, pjesnik je ozbiljno bolestan. Uz njega, još je pet velikana naše suvremene poezije u istome su stanju: Vesna Parun, Dragutin Tadijanović, Slavko Mihalić, Anka Petričević i Milivoj Slaviček. Q