IZLOŽBA: HRVATSKA U PRVOME SVJETSKOM RATU
Dadoh zlato za željezo Na izložbi je predstavljeno oko 600 predmeta, kao što su časničke i vojničke odore hrvatskih domobranskih pukovnija, oružja, odličja, zastave, medalje za vojničke i civilne zasluge, razni uporabni predmeti, portreti vojskovođa, zatim brojne uspomene, među kojima su i pisane (ratni dnevnici, razglednice), zatim ostavštine ili darovi kolekcionara, fotografije također (groblja, zgarišta i drugo)
K
ao što je u javnosti već poznato, Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu otvorio je nedavno tematsku izložbu pod naslovom: Hrvati u Prvom svjetskom ratu 1914.-1918. Kao što i priliči jednome muzeju, izložba je studijskoga značenja i satkana je od obilja likovne građe koja se čuva u muzeju, i koja na sasvim izvoran način govori i o ovom dijelu čovjekova povijesnoga hoda, ovdje o Hrvatima u Prvome svjetskome ratu.
BEZ SVOJE VOLJE U VRTLOGU RATA Kao što znamo, i kao što se može doznati iz same izložbe i maloga kataloga koji je prati, Hrvatska, budući da je bila u sastavu dvojne, to jest Austro-Ugarske Monarhije, i premda je uživala potpunu unutarnju autonomiju sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.) i na temelju nje imala zasebnu (autonomnu) Zemaljsku vladu u Zagrebu, ipak Hrvatska, odnosno njezina vlada i građani nisu mogli samostalno odlučivati o vanjskim poslovima Monarhije. Bili su to, osim političkih pitanja, još i pitanja financija i međunarodne trgovine, te pitanja rata i mira, i konačne odluke u pogledu tih poslova donosili su vrhovi Monarhije, odnosno zajednička austrougarska vlada i njezini ministri u Beču. Drugim riječima, Zemaljska vlada u Zagrebu, kao i sve druge srednjoeuropske zemlje koje su priznavale habsburšku krunu morale su u svim pitanjima vanjske (zajedničke) politike provoditi odluke vrhova Monarhije. Tako su se Hrvati, također i oni u Bosni (anektirana Austriji 1908.), kao i drugi srednjoeuropski narodi, ne prvi put, i bez svoje volje, našli u vrtlogu ratoNapisala: Agneza Szabo Snimke: Hrvatski povjesni muzej
Austro-ugarski vojnici s protuzrakoplovnim topom
va habsburških političkih interesa. Podsjetimo samo na ratove Marije Terezije, ali i njezinih nasljednika, među kojima je posljednji i dugovladajući Franjo Josip I. (vladao 1848.-1916.). RATNA SVAKODNEVICA Na izložbi je predstavljeno oko 600 predmeta, kao što su časničke i vojničke odore hrvatskih domobranskih pukovnija, oružja, odličja, zastave, medalje za vojničke i civilne zasluge, razni uporabni predmeti, portreti vojskovođa, među kojima se ističe spomen-slika Vjerni saveznici 1914.-1918. (izradio Slavko Tomerlin), zatim brojne uspomene, među kojima su i pisane (ratni dnevnici, razglednice), ali i one socijalnog značenja iz teške hrvatske svakodnevice zbog posljedica dugoga četirigodišnjeg rata, 46 matica veljača/february 2007.
zatim ostavštine ili darovi kolekcionara, fotografije također (groblja, zgarišta i drugo). Sve to snažno dokumentira višestruke odjeke svakodnevice rata u Hrvatskoj. Kao što se ističe i u katalogu izložbe, rat se, srećom, nije vodio na hrvatskome tlu, osim u dijelu Srijema, te uz područja uz hrvatske jadranske luke, a time i na istočnim obalama Jadrana, ali su tisuće hrvatskih građana bile mobilizirane i morale sudjelovati u ratu, premda su mnogi razočarani pred sam kraj rata stvarali pokret vojnih bjegunaca u narodu poznat pod imenom “zeleni kadar”, a poznate su ne samo slavne pobjede nego i pobune, primjerice hrvatskih mornara u Boki kotorskoj. Naravno, u ove događaje, kao i same tijekove ratovanja, koji su na izložbi izvrsno prikazani na ekranima i povijesnim zemljovidima, ovdje ne