96
Diskusija učesnika Okruglog stola
dokumentaciji. Razvidno je da je u slučaju izostanaka istraživanja i dokumentacije svaka diskusija o rekonstrukciji besmislena. Citiran je Ove Hidemark, švedski stručnjak, koji nikada nije odbacivao mogućnost rekonstrukcije. U radu se uvijek pozivao na veliki broj dokumenata, procedura, istraživanja i tehnologija koje trebaju prethoditi njenoj provedbi. Naglašeno je, također, da danas možemo posjedovati razumijevanje za poslijeratne rekonstrukcije u Varšavi, ali to pak ne znači da je trebamo zagovarati kod Firuz-begovog hamama koji je već krajem 19. st. bio reduciran na ruševinu. Umjesto toga, vrijedne arheološke ostatke Firuz-begovog hamama treba konzervirati i primjereno integrirati u suvremenu arhitektonsku kreaciju koja će za 50 godina postati značajan graditeljski spomenik. Imajući u vidu namjeru Fabrike duhana Sarajevo da rekonstruira Firuz-begov hamam, upućen je upit njenom predstavniku o razlozima odabira rekonstrukcije kao metode. Odgovoreno je da ovaj privredni subjekt želi pokloniti gradu nešto što grad nema, vodeći pri tome računa da buduće korištenje objekta bude održivo i postojano. Iako je pozdravljeno investitorovo nastojanje da financira revitalizaciju lokaliteta, naglašeno je da se trebaju poštivati zakonske regulative i pravila struke, jer sve buduće aktivnosti na Baščaršiji trebaju rezultirati novim kvalitetom a ne pseudo izvedbama. Prisutnima je ukazano da, još uvijek, ne postoji ažurna zakonska regulativa (na federalnom i državnom nivou) koja regulira ovu oblast. Na snazi je zakon iz 1985. godine i Aneks 8 - Sporazum o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika. Odlukom te Komisije, lokalitet Firuz-begovog hamama proglašen je nacionalnim spomenikom na kojem se dozvoljava isključivo konzervacija. Kako je ta Odluka donesena prije arheoloških istraživanja, za očekivati je da će Komisija svoju odluku uskladiti s novim saznanjima – definirati nove mjere zaštite, odnosno integraciju starih i novih struktura. Razumljivo je da to ne odlaže i sprječava preventivnu zaštitu lokaliteta, što je imperativ, kako se ne bi ponovilo negativno iskustvo kao s Atmejdanom (degradacija arheoloških ostataka uslijed izostanka preventivne zaštite). Bilo je važno podsjetiti prisutne i na tradiciju nekadašnjeg načina življenja u Sarajevu, življenja usklađenog s ambijentom. Naglašeno je da je i Firuz-begov hamam podsjetnik na te vrijednosti te stoga o njegovoj budućnosti treba brižljivo promisliti i u tim za izradu projektnog zadatka uključiti što više komplementarnih profesija. Kao veliki propust neočuvanja autentičnog spomenika kulture navedena je transformacija Gazi Husrev-begovog hamama u ugostiteljski objekt, šezdesetih godina 20. stoljeća. Također, njegovom nedavnom transformacijom u Bošnjački institut prouzročena je daljnja devastacija. Unutrašnjost spomenika poprimila je izgled koji nikada ranije nije imala: intarziju, inkrustaciju i plemenitu obradu materijala, potpuno stranu arhitekturi hamama. Stoga se postavlja pitanje opravdanosti rekonstrukcije arheološkog lokaliteta. Naglašeno je, također, da je grad svoju priliku posjedovanja autentičnog hamama trebao tražiti u očuvanju izvornih vrijednosti Gazi Husrev-begovog hamama a ne u rekonstrukciji davno nestalog Firuz-begovog.