automatski neskloni današnjem stanju u FNRJ, a naš je zadatak da jedan dio ovakovih postepeno vežemo uz pokret. Medjutim, ne samo da se to ne postiže, već se dogadja da je stanovit broj ljudi, koji su krvno vezani uz pokret, nezadovoljan i nepovoljno se izražava o današnjoj vlasti. Kao naprimjer navesti ću slučaj Genoveve Preč iz Pakraca, koja se vrlo nepovoljno izražava o današnjim aktivistima a time razumije se i cijele vlasti, te govori da ovako loš postupak nije bio ni za vrijeme bivše Jugoslavije. Njezin muž bio je jedan od najistaknutijih prvoboraca u Pakracu, vodja radničkog pokreta i predsjednik URS-a u Pakracu, vodja sviju štrajkova na pilani u Pakracu, zatvaran, proganjan za vrijeme bivše Jugoslavije itd., jedan od organizatora ustanka u tome kraju a koji je poginuo u NOV 1942. god. a sin mu je takodjer poginuo u NOV. Genoveva Preč ne samo da je ostala udovica i da je izgubila jedinog sina već je i invalid, pošto joj je od neke eksplozije ozlijedjen živčani sustav u hrptenjači tako da su joj noge skoro potpuno nesposobne za hodanje. Ona se tuži da o njoj ne vode skoro nikakvog računa, a pošto pitanje penzije još nije sredjeno, prepuštena je više ili manje oskudnoj pomoći pojedinih rodjaka. Pošto je izgubila muža i sina ostala joj je kćer sa malim djetetom. I ako je ona invalid te se ne može niti oko kuće kretati bez nečije pomoći, a uz to njezina kćer ima dvogodišnje dijete, ipak bi kćerka silom prilika uzela neko namještenje, a ako nebi za isto imala kvalifikacija pripravna je i mjesec dana besplatno raditi da dobije praksu. Do danas njezina kćer nije mogla dobiti namještenje, dok je u isto vrijeme na pilani u Pakracu (gdje oni i stanuju) dobila namještenje neka bivša logornica ili tabornica. Udovica Preč kaže da se i o drugim udovicama palih boraca ne vodi briga, pa je tako socijalna pomoć prošle zime dijeljena raznim osobama, a tekar kada su se udovice palih boraca počele otvoreno buniti onda su i njima dali jedan dio socijalne pomoći. Radi liječenja bilo je odobreno udovici Preč oporavilište Daruvar, gdje su inače smješteni invalidi J.A., te su ona i njezina kćerka (bez koje ne može nikuda) bile jedina civilna lica u tome oporavilištu. Za vrijeme boravka u tome oporavilištu one su preko tjedan dana neprekidno jele samo grah, tako da već nisu mogle izdržati i udovica Preč otišla je do neke komesarice poručnika sa molbom da im se promjeni hrana tako da barem koji puta dobiju krumpir ili zelje. Drugarica poručnik objasnila joj je da je to nemoguće. Kada je udovica Preč skrenula pažnju toj drugarici da invalidi imadu ipak različitu hranu u istom oporavilištu, kao na pr. različita variva, tjesto, ponekad meso itd. odgovorila je drugarica poručnik “šta ćeš drugarice, mi smo se zato borili.” Ta drugarica poručnik poznaje Prečovku od ranije i znade da joj je muž poginuo u NOV, a utisak je bio još negativniji kada je prilikom toga razgovora ponudila Prečovku sa bijelom kavom i ostalim. Kao tipičan primjer birokracije može se navesti posjeta udovice Preč komandantu mjesta Daruvar. Nakon što je bila najavljena komandantu mjesta, čekala je udovica Preč puna 4 sata (četiri sata) dok ju je komandant primio i saslušao. Komandant je nekoliko puta prolazio kraj Prečovke u predsoblju dok je čekala, ali nije imao par minuta vremena da ju sasluša, te je ona morala čekati u predsoblju četiri sata, dok je u isto vrijeme prilikom otvaranja vrata u njegovoj sobi vidjela pivu, pečenicu itd. Razumljivo je da udovica Preč ispoljava svoje nezadovoljstvo na svakom koraku, te uslijed slabe izgradjenosti i strahovitih nepravilnosti, danas je na putu da postane otvoreni neprijatelj. To su činjenice o kojima naši aktivisti ne vode dovoljno računa ili ih uopće ne opažaju zbog slabog kontakta sa narodom, a pod izgovorom prezaposlenosti.
616