Očito su novim jugoslavenskim komunističkim vlastima velike poteškoće svojim neodgovornim postupcima stvarala i njihova tijela vlasti, posebice Narodna milicija i OZN-a, u kojima je raširena pojava najobičnijeg kriminala, a nerijetko i šovinizma. U poslijeratnom vremenu, u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova, milicija je trebala osiguravati red i mir, obranu od odmetničkih skupina, utvrđivanje krivičnih postupaka i izvršavanje kazna. Istovremeno je milicija provodila represiju i počinila brojne zločine nad stanovništvom. Već na Okružnoj konferenciji KP Jugoslavije za Srijem 24. ožujka 1945. napomenuto je da je “u Sremu milicija od svog obrazovanja, prvih dana po oslobođenju pa sve do u najskorije vreme, predstavljala jedan ozbiljni politički problem i može se komotno reći da se ovom pitanju zaista nije obratila pažnja koju zaslužuje./…/ Naši organi reda i mira ne smeju, svakako, ni po čemu ličiti na staru policiju i žandarmeriju, koja je predstavljala simbol tiranije nenarodnih režima.” MUP FD Hrvatske izvijestio je 10. srpnja 1945. CK KP Hrvatske o pogoršanju stanja u Slavoniji zbog brutalne primjene sile i pljačke koju je provodila JA, Narodna milicija i OZN-a, te upozorio na potrebu sređivanja stanja, posebice navodeći da Narodna milicija ima “nepravilan odnos prema narodu, što se naročito ispoljilo u kotaru Donji Miholjac i kotaru Vinkovci, gdje se brutalno upotrebljavala sila protiv naroda. Svakodnevna pljačka, koju čine takovi elementi iz redova Milicije, a uz to ako uzmemo da i vojska kao i OZN-a vrše takodjer pljačku i da se njihovi vojnici izdavaju kao milicija, onda nije nikakvo čudo, da narod strahuje pred milicijom kao pred pljačkaškom ruljom. Narodna milicija koja je izvršni organ Narodne vlasti ne samo da je takvim radom kompromitovala sebe, nego je i kompromitovala i Narodnu vlast. Narodna vlast gubi autoritet u narodnim masama uslijed milicije, koja nema nikakvih moralnih prava, da bude njezin izvršni organ.” MUP FD Hrvatske traži “da se pozovu na odgovornost oni, koji su odgovorni za stanje koje je nastalo”, te napominje da “Organi OZN-e vrše pljačku, ubijaju ljude bez suda, ne pokopavaju ih ili ne pokopaju čestito. Narod strahuje. Osjeća se nesigurnost ne samo u narodu, nego i među članovima Narodnooslobodilačkih Odbora. Na okrugu Brod i Nova Gradiška imade više slučajeva gore navedenih postupaka, gdje su se ubijali i seljaci bez suda i istrage. Slučaj pročelnika upravnog odjela u Pakracu s kojim smo razgovarali i koji je izjavio, da kada je učinio prigovore za postupak vojske i OZN-e prema narodu da se boji da će biti hapšen. Dakle, nije taj strah samo u narodu, koji svaki dan čeka da neće biti odveden negdje i ubijen (to javno govori), već je taj strah ušao i same odbore./…/ U Sibinju ubili su domobrane, njih oko 15 bez ikakovih razloga i to vojnici Narodne Odbrane. Sve to stvara krupne političke probleme, naročito u tom kraju koji nam od prije nije bio sklon. Da je stanje općenito takovo krivnja uglavnom leži na samim odborima koji nijesu upućeni u svoje kompetencije, a najviše na samom Oblasnom NOO-u, koji se nije udubio u rješavanje tih problema.” Javni tužitelj DF Hrvatske ukazuje 14. srpnja 1945. javnom tužitelju DF Jugoslavije na niz poteškoća, znatnim dijelom u Slavoniji i Srijemu, nastalih uz ostalo i samovoljom JA, OZN-e, Narodne milicije i raznih organa “narodnih” vlasti, te navodi kako je u Narodnu miliciju “ušao u najvišem postotku ološ, koji naročito u Slavoniji čini zločine
35