S. Matković, Izabrani portreti pravaša: prilozi hrvatskoj političkoj povijesti, Zagreb, HIP, 2011

Stjepan Matković

Izabrani portreti pravaĹĄa: prilozi hrvatskoj politiÄ?koj povijesti

Hrvatski institut za povijest Zagreb, 2011.

Hrvatski institut za povijest Zagreb 2011.

Biblioteka Hrvatska povjesnica Monografije i studije III/49 dr. sc. Stjepan Matković Izabrani portreti pravaša: prilozi hrvatskoj političkoj povijesti Nakladnik: Hrvatski institut za povijest Opatička 10, Zagreb Za nakladnika: dr. sc. Jasna Turkalj Recenzenti: dr. sc. Zlatko Matijević dr. sc. Jasna Turkalj Lektura: Gordana Malnar Prijelom i tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.

Naklada: 300 primjeraka ISBN: 978-953-6324-82-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem - - - - - Tiskano potporom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske Prijelom i tisak:

Izabrani pravaški portreti

“Read no history: nothing but biography, for that is life without theory.” /Ne čitajte povijest, nego samo biografije jer su one život bez teoretiziranja/ Benjamin Disraeli

Predgovor Premda je pravaštvo imalo iznimno značenje za suvremenu hrvatsku povijest druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, povjesničari nisu sustavnije proučavali životopise njegovih brojnih i često proturječnih protagonista. Izuzetak su opisi dvojice osnivača Stranke prava o kojima se pisalo razmjerno mnogo, no uz određene praznine. Osobe Ante Starčevića i Eugena Kvaternika detaljno su raščlanjivali publicisti i pojedini pripadnici političkih skupina koji su se pozivali na njihovu baštinu, dok su se povjesničari više kretali stazom proučavanja cjeline ili različitih sastavnica pravaške ideologije i njenih odnosa prema drugim političkim smjerovima. Sljednici “Oca domovine” i rakovičkog mučenika imali su manje sreće u privlačenju pomnijeg istraživanja. Iako su u svoje doba bili važan čimbenik političkog života, danas su gotovo u znatnoj mjeri gurnuti u pozadinu ozbiljnijih proučavanja. Kao da se životne sudbine tih pojedinaca nisu uklapale u šira zbivanja njihova okruženja.

Kako zapravo stojimo s pravašima u hrvatskoj historiografiji? Ne uzimajući u obzir razasute tekstove po starijoj periodici, kad govorimo o ostalim osobama iz pravaške sredine onda nam upada u oči da je povjesničar Rudolf Horvat još tijekom Drugoga svjetskog rata napisao veću raspravu o pučkom tribunu Davidu Starčeviću, a tek su se nedavno pojavile i cjelovitije studije o Grgi Tuškanu i manje poznatom Stjepanu Pavuniću koje bude nade da biografski aspekti brojnih osoba ključnih za potpunije razumijevanje nacionalne povijesti ipak nisu zapušteni. Ostali značajevi poput Frana Folnegovića, Mile Starčevića, Josipa Franka, Ante Pavelića, Aleksandra Horvata, Ivana Banjavčića, Vladimira Prebega i mnogih drugih čekaju svoje životopisce. Da ne spominjemo i one političare koji su svoje vrhunce doživjeli izvan pravaških stranaka, ali su u njima ili započeli ili jednim dijelom razvijali političke karijere, poput Hinka Hinkovića, Mate Drinkovića, Stjepana Zagorca, Franka Potočnjaka, Nikole Mandića, Joze Sunarića ili Grge Angjelinovića. Izuzetak su vodeći pravaši u Dalmaciji, točnije, političari koji su u svojim počecima imali važnu ulogu u razvoju pravaške ideje da bi se poslije od nje udaljili. Tako su povjesničari Ivo Petrinović i Ivo Perić temeljito pisali o Frani Supilu i Anti Trumbiću, a nedavno je Marjan Diklić objavio iscrpnu monografiju o Ivi Prodanu.

U ovoj knjizi, koja je rezultat višegodišnjeg istraživanja biografija pojedinih pravaša u sklopu projekata u Hrvatskom institut za povijest koji se odnose na proučavanje povijesti političke misli od polovice 19. do polovice 20. stoljeća i izrade pojedinih natuknica za Hrvatski biografski leksikon, bavim se onim pravašima koji do sada nisu bili stavljeni u prvi plan historiografskog žarišta. Nadam se da sam proučavanjem životnih etapa Eugena Kumičića, Ante Tresić Pavičića, Ante Pavelića (starijeg), Dragutina Hrvoja, Frana Milobara, Ilije Abjanića, Svetozara Ritiga, Ivana Peršića i Ive Franka pridonio boljem rasvjetljavanju kompleksne povijesti pravaštva i dijela njenih pripadnika koji su po nekim ocjenama još uvijek ili na lošem glasu ili ih se u drugoj krajnosti prikazuje na patetičan način, zbog čega je izostala uravnotežena problematizacija njihova udjela u nacionalnoj povijesti. Uz

Stjepan Matković

navedene biografske studije pridodao sam ovoj knjizi još nekoliko članaka i priloga koji služe nadopuni pravaške povijesti, napose u okolnostima njena trajanja pod različitim državnim sustavima.

Većina članaka objavljena je u različitim časopisima. Sada su prikupljeni na jednome mjestu, ispravljeni na mjestima gdje su uočene pogreške i dorađeni u skladu s novijim historiografskim rezultatima. Knjiga po prvi put donosi pred oči čitatelja i jedan autobiografski izvor. Riječ je o neobjavljenim zapisima Aglaje Frank, supruge Ive Franka, koja je od početka 1920-ih do smrti živjela u Budimpešti.

Pravaštvo nosi sa sobom veliku, bogatu i uzbudljivu povijest. Simbol je ideje nacionalizma rođenog u 19. stoljeću koji neprijeporno teži ostvarenju samostalne hrvatske države, potvrdi hrvatske nacionalne svijesti i prilagodbi bitnijim čimbenicima modernog vremena. Ta je ideja bila teško ostvariva u zadanoj konstelaciji snaga. Zbog toga je u nekim etapama razvoja pravaštvo bilo proturječno jer su putovi prema cilju bili nejasni i neizvjesni pa su se u skladu s tim izazovima tražila različita rješenja. No, uz sve antagonizme koji su ga pratili, pravaštvo je plodan izvor za shvaćanje hrvatskog puta prema suvremenom građanskom društvu i odgovor na opće pitanje zašto samosvjesni narodi neosporno žele imati svoje države. Drugim riječima, nacija je nužnost koju je teško obuhvatiti i baš zato je treba istraživati, a u tome je pravaški udio, mislili o njemu kao tipičnom izdanku liberalnog nacionalizma ili ishodištu teško prihvatljivog radikalizma, iznimno važan.

Unatoč stubokom promijenjenim odnosima Starčević i njegovi sljedbenici nisu samo ostatak potrošene povijesti. To nije vrijeme koje je prošlo u nepovrat. Oni su nam i danas bliski jer i mnogi drugi problemi koje su pokrenuli nisu zapravo skinuti s dnevnog reda.

Koliko se i danas suočavamo s preispitivanjima pravednosti u društvu, vrijednostima domoljublja ili odnosom između države i vjere? Zato iz današnje perspektive nalazimo u njihovu opusu brojne poticaje za rasprave koje još nisu završene.

Na kraju, najiskrenije zahvaljujem svima koji su mi pomagali savjetima i pružili dragocjenu priliku za razmjenu misli o pojedinim pitanjima vezanima uz pravašku povijest.

Svojom stručnom pomoći i čestim razgovorima o navedenoj temi, ali i mnogim drugima, naročito su me zadužili Tomislav Jonjić, Alexander Buczynski, Stjepan Ćosić, Zlatko Matijević, Zlatko Hasanbegović, Nikša Lučić, Edi Miloš, Marino Manin, Mato Artuković, Zoran Grijak, Nada Kisić Kolanović, Vlasta Švoger i Branko Ostajmer. Ovdje bih želio izdvojiti i svoje profesore Mirjanu Gross, Nikšu Stančića i Petra Korunića koji su me usmjeravali prema kritičkom istraživanju pravaštva. Svakako želim ovom prigodom odati poštovanje i dragim kolegama koji nažalost više nisu s nama. Hrvoje Matković, Mladen Švab, Srećko Lipovčan i Tomislav Markus uvijek su mi bili, svaki na svoj poseban način, inspirativni poticaj u ozbiljnom promišljanju povijesnih tema pa i dokaz da bavljenje poviješću nije uzaludan posao. Jako sam zahvalan i uvijek uslužnim djelatnicima Hrvatskog državnog arhiva, Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Državnog arhiva u Zagrebu te Hrvatskog povijesnog muzeja, kao i urednicima svih časopisa i zbornika radova koji su objavili moje članke te svim recenzentima koji su ih čitali i predložili za postupak objavljivanja.

Zahvale upućujem i recenzentima rukopisa bez čijih ocjena, neponovljivih osjećaja za pojedinosti i nesputane strasti prema prošlosti ovi tekstovi ne bi bili pretočeni u knjigu koja se nalazi u Vašim rukama.

U Zagrebu, krajem rujna 2011.

Stjepan Matković

Izabrani pravaški portreti

SADRŽAJ Predgovor . .............................................................................................................. 3 Između starog i modernog pravaštva ...................................................................... 5 Valorizacija Eugena Kvaternika u svjetlu pravaških ideologija i hrvatske historiografije od kraja 19. stoljeća do 1918. . ...................................................... 19 Politički profil Eugena Kumičića na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće . .................... 37 Kumičićeva pisma Kerubinu Šegviću: prilog hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti (1897.–1904.) ......................................................................................... 49 Ante Tresić Pavičić i njegova rana pravaška iskustva ......................................... 63 Frano Supilo i Josip Frank: sukobi dvaju značaja hrvatske politike . ................... 89 Crtica za biografiju Svetozara Ritiga ................................................................. 101 Doprinos proučavanju pravaštva u istočnoj Hrvatskoj: izbori i saborsko zastupanje Ilije Abjanića . ..................................................................................................... 107 Opsjenuti pravaš: Dragutin Hrvoj u hrvatskom političkom životu . ................... 115 Politički put dr. Ante Pavelića (1869.– 1938.) od početaka do stvaranja Narodnog vijeća SHS ......................................................................................................... 127 Prijedlog Frana Milobara o preuređenju Austro-Ugarske s početka 20. stoljeća 143 O Ivanu Peršiću: kroničar i aktivni sudionik hrvatske povijesti od kraja 19. stoljeća do početka Drugoga svjetskog rata ..................................................................... 155 Prilozi za politički životopis Ive Franka i evoluciju pravaštva . ......................... 167 Prilozi: Zapisi Aglaje Frank ................................................................................ 183 Bilješka o piscu ................................................................................................... 232 Kazalo kratica ..................................................................................................... 233 Kazalo imena ...................................................................................................... 234 231

Stjepan Matković

Bilješka o piscu Stjepan Matković (Zagreb, 1966.), doktor povijesnih znanosti (doktorirao 1999. tezom “Čista stranka prava 1895. – 1903.” na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Od 1992. zaposlen u Institutu za suvremenu povijest (danas: Hrvatski institut za povijest). Obavljao je dužnost tajnika Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti i uređivao Časopis za suvremenu povijest.

Autor je monografije Čista stranka prava 1895.-1903. (Zagreb 2001.). Uredio je knjigu Ivana Peršića Kroničarski spisi (Zagreb 2002.) te je suautor sveučilišnog priručnika Programatski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842. – 1914 (Zagreb 2006.), koji je dobio godišnju nagradu Hrvatskog sabora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za znanost u području humanističkih znanosti za značajno znanstveno dostignuće (2007.). Suautor je udžbenika za treći razred gimnazije Povijest 3 (Zagreb 2000.). Autor je više znanstvenih i stručnih članaka u domaćim te inozemnim časopisima i zbornicima radova (Parliaments, Estates & Representation, Historicvm. Zeitschrift für Geschichte, Славяноведение). Vodio je hrvatski dio bilateralnog projekta “Slovensko-hrvatska iskustva iz multinacionalnih zajednica” i nacionalni projekt “Politički život u hrvatskom društvu od 1840-ih do 1940-ih godina”.

Surađuje u Hrvatskom leksikonu i Hrvatskom biografskom leksikonu. Od 2001. predaje kolegije iz nacionalne povijesti 19. stoljeća na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, a od 2007. kolegij iz nacionalne povijesti 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

232