A. Buczynski, Pa to su samo Hrvati, Zagreb, HIP, 2011

Alexander Buczynski

Pa to su samo Hrvati!

Građa za povijest kantonske reorganizacije Vojne krajine 1787. godine

Zagreb, 2011.

Evi i Davidu

PA TO SU SAMO HRVATI!

Predgovor

Predgovor U ovoj su knjizi prvi put objavljeni i prikazani dokumenti visokih vojnih dužnosnika Habsburške Monarhije koji se odnose na jozefinsku reformu Vojne krajine. Ta je reforma počela kad je car Josip II. godine 1775. prvi put posjetio Varaždinsku, Bansku i Karlovačku krajinu, a vrhunac je dosegla 1787. godine kad je uveden kantonski sustav. Citat „Pa to su samo Hrvati!“ iz jednog od tih dokumenata odlučio sam staviti u naslov bez obzira što je, možda, neobičan za knjigu koja nije tradicionalna znanstvena monografija. Upravo me taj citat potaknuo da objavim ovu zbirku građe. Tko je to izjavio? Kada je to bilo i gdje? Zašto je to izjavio? Je li ta izjava izraz usamljenog mišljenja jednoga dužnosnika ili generalnoga stava cijelog vojnog vrha? Ta su pitanja usmjeravala moje znanstveno istraživanje.

Rezultate tog istraživanja mogu sada, napokon, prikazati u ovoj knjizi. Prikupljanje, analiza i transkribiranje izvora bilo je, međutim, znatno teže i zahtijevalo je puno veći napor nego što sam mislio, pa je priređivanje ove zbirke trajalo dulje nego što sam predvidio. Želim izraziti svoju zahvalnost osobama koje su pomogle da ova knjiga ugleda svjetlost dana: osoblju Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i osoblju Austrijskog državnog arhiva u Beču na velikoj susretljivosti i profesionalnoj pomoći koju su mi pružili; ravnateljici Instituta dr. Jasni Turkalj na podršci u realizaciji ove knjige; lektoru Ivanu Martinčiću na pravopisnom i jezičnom usavršavanju rukopisa; tajniku Instituta Ivi Šušku na neumornom bodrenju; recenzentima dr. Lovorki Čoralić, dr. Stjepanu Matkoviću i dr. Mirku Valentiću, koji su pročešljali rukopis, dali mi poticaja i dragocjenih sugestija. Naposljetku posebno zahvaljujem svojoj obitelji - supruzi Narcisi, kćeri Evi i sinu Davidu na strpljenju, potpori i razumijevanju.

U Zagrebu, prosinac 2011.

Alexander Buczynski

PA TO SU SAMO HRVATI!

Uvod

Uvod Izbor i prikaz građe Godine 1787., uoči posljednjeg Austro-Turskog rata, objavljen je Kantonski regulativ za Slavonsko-bansko-varaždinsko-karlovačku krajinu. Uskoro se pokazalo da odabir trenutka za to, zbog izbijanja toga rata, nije mogao biti nepovoljniji. Međutim, objavljivanje toga regulativa dokazalo je da su najviši vojni krugovi, svjesni nedostataka postojećeg uređenja ali i upravo nemogućega položaja krajišnika, konačno prihvatili ideju da se odnos vojnih i poljoprivrednih obveza krajišnika sustavno može riješiti samo uvođenjem dvodijelne uprave.

Dio te uprave bio je nadležan za sva vojna pitanja, a drugi dio za poljoprivredu i sve ostalo.

Osim toga, u tom se regulativu vojno-krajiško područje između Jadrana i Dunava prvi put tretiralo kao zasebna upravno-pravna cjelina. U njemu se sustavno rabi pojam „Krajina“ kao singular za sva četiri dijela, umjesto dotadašnje prakse u porabi plurala „Krajine“.

Kantonski regulativ, već samo zbog te dvije činjenice, bio je prekretnica u povijesti vojnokrajiških reorganizacija, koje su uz određene preinake nadživjele i kantonsko uređenje.

Kantonski sustav postojao je samo dvanaest godina, upravo u zadnjem desetljeću 18. stoljeća, dakle, u sjeni epohalnih događaja, nadasve političkih, vojnih i društvenih, koji su zahvatili čitav europski kontinent. To objašnjava, ali nikako ne i opravdava, njegovo zanemarivanje u krajiškoj historiografiji.

Upravo ta okolnost potaknula me da uzmem Kantonski regulativ kao glavno polazište za prikupljanje arhivske građe na temelju koje bi se mogao rasvijetliti njegov nastanak.

Sačuvana izvorna građa koju objavljujem u ovoj knjizi nalazi se u sljedećim fondovima: „Hofkommission Nostitz-Rieneck“, „Hofkriegsrätliches Kanzleiarchiv“, „Kriegsminister Lacy Akten“ i „Sonderreihe Militärgrenze“ Ratnog arhiva (Kriegsarchiv) te „Hofreisen“ i „Kaiser Franz Akten“ Kućnoga, dvorskog i državnog arhiva (Hof-, Haus- und Staatsarhiv), oba u sklopu Austrijskoga državnog arhiva (Österreichisches Staatsarchiv) u Beču. To su službeni dopisi u obliku izvještaja, odluka, prijedloga i slično, a ovdje su predstavljeni i obrađeni u jedanaest zasebnih cjelina.

Svi spisi zajedno obuhvaćaju 741 stranicu rukom pisane njemačke gotice. Njihovi autori uglavnom su dužnosnici iz najviših vojnih krugova tadašnje Habsburške Monarhije, uključujući i cara Josipa II. te prijestolonasljednika i kasnijeg cara Franju II. Ti su ljudi, dakle, trebali biti najbolje obaviješteni i, na kraju krajeva, najodgovorniji za sve što je u vojno-krajiškom uređenju poduzeto ili zanemareno. Ta činjenica sama po sebi, naravno, pokreće niz pitanja i potpitanja za svaki spis, počevši od toga koliko je autor spisa bio upoznat sa stanjem u Vojnoj krajini, s položajem krajišnika te kakva je rješenja nudio?

U čitavom Kantonskom regulativu samo se jednom ‘potkrao’ plural „Gränzen“.

PA TO SU SAMO HRVATI!

Transkribiranje spisa bio je najveći napor u nastanku ove knjige. Učinjeno je tako da se što manje intervenira u tekst, što znači da nisu primjenjivani propisi suvremene njemačke gramatike ili pravopisa, uključujući i interpunkciju. Jedina iznimka napravljena je u pisanju velikih i malih slova. Dugo sam o tome razmišljalo da uz njemački original objavim i cjelovit hrvatski prijevod. No, od toga sam odustalo zbog dva razloga. Prvi je praktične naravi i sastoji se u tome da je iznimno teško prevesti administrativni njemački jezik toga razdoblja u suvremeni hrvatski, a da to bude lako razumljivo. Autori tih rukopisa služili su se složenim riječima u dugačkim rečenicama, na kojima bi im pozavidio čak i Thomas Mann. Uostalom, njihova namjera ipak nije bila da stvore čitljivu beletristiku. Osim toga, brojne su riječi u međuvremenu, stjecajem okolnosti, izišle iz uporabe. Ni provedene raznorazne jezične reforme nisu ih, kao suviše arhaične, namjeravale oživjeti i vratiti u javnu uporabu.

No, s druge strane, bilo mi je žao da uz građu, koja se ovdje prvi put objavljuje, navodim samo kratke regeste od nekoliko rečenica kao kritički dodatak. Naime, ta građa nudi toliko zanimljivih i detaljnih podataka vezanih za vojno-krajiško uređenje, ali i svakodnevnicu krajišnika, da bi bilo šteta uskratiti ih svima koji nisu toliko vični njemačkom jeziku. Upravo zato sam odlučio da umjesto spomenutih regesta, kao neku vrstu kompromisa, objavim opširne sadržaje svakoga pojedinoga spisa. Za razliku od doslovnoga prijevoda, na taj se način lakše može ‘intervenirati’, tj. jednostavnije je skratiti i presložiti velike rečenice da bi se lakše objasnio sadržaj. Važno je također naglasiti da nije preveden potpuni sadržaj svih spisa, nego su prevedeni samo dijelovi koje sam ocijenio posebno zanimljivima ili pak dijelovi koji su potrebni za lakše shvaćenje biti ili sadržaja reformskih prijedloga. Također se nadam da će ti opširni prijevodi probuditi znatiželju većega broja čitatelja da konačno, ako žele osvježiti svoje znanje njemačkoga jezika, posegnu za transkripcijom originalnoga rukopisa.

To je ujedno i drugi razlog zašto na kraju nisam odlučio objaviti dvojezičnu verziju. Usprkos činjenici da je njemački jezik vodeći jezik srednje Europe, kojoj geopolitički pripada i Republika Hrvatska, i bez obzira na to što je taj jezik duboko utkan u hrvatsku povijest, koja se, dakle, bez njegova poznavanja ni izbliza ne može proučavati kako treba, njemački je previše zanemarivan čak i u široj akademskoj zajednici. Time, naravno, ne želim reći da mi je žao da engleski dominira kao suvremena ‘lingua communis Europae’, nego mi je žao to što se ne može reći da barem približno isto vrijedi i za njemački. On je, na žalost, postao jezik užega kruga specijalista. To je, prema mojem mišljenju, ozbiljan problem za hrvatsku historiografiju i trebalo bi potaknuti barem pasivno poznavanje njemačkoga jezika. Ova knjiga građe neposredno je posvećena i tom cilju.

10

Bilješka o autoru

Bilješka o autoru Dr. sc. Alexander Buczynski rođen je 1963. godine u Nizozemskoj. Studij povijesti upisao je 1982. na Sveučilištu u Amsterdamu, a završio 1988. godine na Sveučilištu u Utrechtu. Godine 1986. dolazi u Zagreb kao gost student te započeo svoje prvo istraživanje hrvatske povijesti. Disertaciju: “Vojni komuniteti - središta građanstva u Hrvatskoj krajini: Povlašteni krajiški gradovi Bjelovar, Senj i Petrinja od 1787. do 1872. godine”, obranio je 1993. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1991. godine je stalno zaposlen u Hrvatskom institutu za povijest, gdje od 2007. vodi projekt “Vojna krajina: društvenokulturni integracijski procesi i nacionalni identiteti”. Tijekom prva četiri mjeseca 2007. boravio je kao gostujući znanstvenik na Institute for Advanced Studies in the Humanities Sveučilišta u Edinburghu u Škotskoj, a od siječnja do lipnja 2010. godine boravio je kao Fulbrightov stipendist na SUNY Sveučilištu Binghamton u SAD-u. Njegov znanstveni interes usmjeren je na ranomodernu hrvatsku povijest u kontekstu Habsburške Monarhije i u usporedbi sa sličnim povijesnim procesima u ostalim europskim zemljama. Najopsežniji dio njegovih znanstvenih istraživanja obuhvaća političke, društvene, gospodarske i kulturne aspekte vojnokrajiške povijesti tijekom “dugog 18. stoljeća”.

Izbor iz bibliografije 1. “Tinjajući krajiški patriotizam i opsada Zadra 1813. godine”, Povijesni prilozi, 38., Zagreb, 2010., 235-282.

2. “Barun Trenk (1711.-1749.). Legenda i zbilja”, u: Andrić, Stanko ur., Slavonija, Srijem i Baranja, Zagreb, 2009., 230-242.

3. “Freiheitsvorstellungen an der kroatischen Militärgrenze”, u: Schmidt, Georg i dr. ur., Kollektive Freiheitsvorstellungen im frühneuzeitlichen Europa (1400-1850), Frankfurt a/M, 2006., 249-265.

4. “Vojna krajina u 18. stoljeću”, u: Mirko Valentić, Lovorka Ćoralić ur., Pregled povijesti hrvatskog naroda, sv. 2., Zagreb, 2005., 274-287.

5. Gradovi Vojne krajine, knj. 1-2., Zagreb, 1997.

471

Sadržaj

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

Predgovor Uvod Jozefinska reforma Vojne krajine Izvještaj inspektora Colloreda o Karlovačkoj krajini Prijedlozi za uređenje Vojne krajine Primjedbe o Vojnoj krajini Glavni izvještaj pukovnika Geneynea Izvještaj maršala Lacyja Primjedbe cara Josipa II. Pismo cara Josipa II. maršalu Hadiku Temeljna načela za budući krajiški sustav Projekt podmaršala De Vinsa Kantonski regulativ Pregled vojnoga sustava Habsburške Monarhije Zaključak Građa Tablice Arhivska građa i bibliografija Kazalo osobnih i zemljopisnih imena Bilješka o autoru

7 9 11 77 89 103 121 143 151 157 161 167 175 183 189 201 445 459 461 471