Solitary bees

Page 1

Solitary​​bees​​/​​Solitarne​​pčele Most​​people​​are​​familiar​​with​​honey​​bees​​and​​bumblebees,​​but​​look​​closely​​and​​there are​​smaller​​furry​​bees​​moving​​from​​flower​​to​​flower.​​Zeljko​​Serdar​​from​​Croatian Center​​of​​Renewable​​Energy​​Sources​​(CCRES)​​gives​​this​​concise​​guide​​to​​solitary bees… There​​are​​around​​20,000​​described​​bee​​species​​worldwide.​​Most​​of​​these​​bees​​are​​known as​​solitary​​ bees​​with​​only​​250​​bumblebee​​species,​​9​​honey​​bee​​species​​and​​a​​number​​of social​​stingless​​bees​​worldwide.​​In​​Croatia​​we​​have​​around​​270​​species​​of​​bee,​​just​​under 250​​of​​which​​are​​solitary​​bees.​​These​​bees​​can​​be​​amazingly​​effective​​pollinators​​and​​as​​the name​​suggests​​tend​​not​​to​​live​​in​​colonies​​like​​bumblebees​​and​​honey​​bees. Solitary​​bees​​in​​Croatia​​are​​highly​​diverse,​​therefore​​so​​are​​their​​nesting​​habits.​​The​​majority of​​species​​nest​​in​​the​​ground,​​excavating​​their​​own​​nest.​​The​​female​​builds​​the​​nest​​by herself.​​She​​chooses​​a​​suitable​​piece​​of​​ground​​in​​which​​to​​nest​​and​​uses​​her​​body​​to​​dig out​​a​​nesting​​chamber​​in​​the​​ground.​​ She​​adds​​pollen​​to​​the​​chamber,​​which​​is​​often moistened​​ with​​nectar,​​and​​lays​​an​​egg.​​She​​then​​seals​​off​​that​​section​​of​​the​​nest​​before moving​​onto​​the​​next​​chamber.​​Although​​most​​solitary​​bees​​nest​​solitarily,​​in​​suitable​​nest sites​​you​​often​​find​​aggregations​​of​​nests.​​There​​are​​also​​a​​number​​of​​species​​in​​Croatia​​that nest​​in​​the​​ ground​​but​​create​​turrets​​over​​their​​nests,​​these​​are​​often​​very​​distinctive. Da​​bi​​voćke​​imale​​plod,​​moraju​​biti​​oprašene,​​a​​to​​se​​kod​​različitih​​vrsta​​voćaka​​postiže​​na različite​​načine.​​Jezgričave​​vrste​​(jabuka​​i​​kruška)​​i​​neke​​koštičave​​vrste​​same​​su​​po​​sebi neplodne,​​ pa​​moraju​​biti​​oprašene​​peludom​​neke​​druge​​sorte.​​Uz​​pčele,​​tome​​mogu pridonijeti​​i​​drugi​​kukci:​​bumbari,​​ose,​​leptiri​​ili​​kornjaši. Najpoznatija​​je​​pčela​​medarica​​koja​​živi​​u​​košnici.​​U​​proljeće​​izlijeće​​kada​​su​​temperature zraka​​više​​ od​​12*C,​​aktivna​​je​​na​​15*C,​​a​​najaktivnija​​na​​20*C.​​Letačice​​donose​​nektar, hranu​​za​​maticu​​i​​podmladak.​​Opskrbljene​​rezervom​​hrane​​pri​​nižim​​temperaturama​​​od 12*C​​ne​​moraju​​van​​iz​​košnice.​​Njihova​​brojnost​​u​​voćnjaku​​može​​se​​regulirati​​brojem postavljenih​​košnica. Bumbari​​su​​također​​dobri​​oprašivaći.​​Postoji​​veliki​​broj​​vrsta:​​livadski,​​šumski, planinsko-šumski,​​vrtni,​​voćni​​i​​drugi.​​Pojedine​​vrste​​bumbara​​žive​​u​​tlu,​​druge​​vrste​​žive iznad​​površine​​tla.​​Imaju​​krupno​​tijelo​​prekriveno​​dlakama.​​U​​proljeće​​se​​javljaju​​pri temperaturi​​od​​+​​5*C,​​što​​je​​od​​osobite​​važnosti​​za​​oprašivanje​​ranih​​vrsta​​voćaka.​​Međutim, u​​proljeće​​u​​vrijeme​​cvatnje,​​bumbara​​je​​premalo​​i​​dok​​ojačaju​​svoja​​legla​​cvatnja​​je​​često već​​završena.​​Zato​​se​​preporuča​​postavljanje​​košnica​​za​​bumbare​​u​​blizini​​voćnjaka.​​Ali​​mi danas​​pišemo​​o​​jednoj​​vrsti​​pčele​​koja​​puno​​radi​​a​​malo​​se​​o​​njoj​​govori,​​solitarna​​pčela. Solitarne​​pčele​​vrhunski​​su​​oprašivači​​voćaka.​​Nalaze​​se​​tu​​oko​​nas,​​ali​​ne​​primjećujemo​​ ih. Miroljubljive​​su​​i​​ne​​ubadaju.​​Važnu​​ulogu​​u​​voćnjaku​​​imaju​​i​​pčele​​rezačice,​​koje​​gnijezda grade​​od​​dijelova​​lista.​​Svojom​​leglicom​​odrežu​​dio​​lista​​točno​​i​​precizno,​​pa​​ih​​zovu​​i pčelama​​krojačima.​​Solitarne​​pčele​​ne​​žive​​u​​košnicama,​​ne​​roje​​se,​​nemaju​​maticu,​​niti radilice,​​već​​sve​​rade​​same.​​Stoga​​ih​​zovemo​​samotarke,​​zidarice​​jer​​svoja​​gnijezda pregrađuju​​i​​zatvaraju​​blatom. Zovemo​​ih​​ i​​"najboljim​​pčelama​​voćnjaka"​​jer​​se​​pojavljuju​​rano​​u​​proljeće​​kada​​se​​mogu


vidjeti​​na​​tek​​rascvjetanim​​pupovima​​voćaka.​​Brojnost​​tih​​pčela​​u​​prirodi​​ovisi​​i​​o​​broju pogodnih​​staništa​​za​​zasnivanje​​gnijezda.​​Solitarne​​pčele​​iz​​roda​​Osmia​​zasnivaju​​svoja gnijezda​​u​​ šupljinama​​bambusa​​ili​​barske​​trstike​​Phragmites​​australis,​​kojom​​su​​se​​nekada pokrivali​​krovovi​​kuća,​​u​​šupljinama​​starog​​drveća,​​u​​pukotinama​​i​​otvorima​​drvenih,​​te zidovima​​neožbukanih​​kuća.​​Odrasle​​jedinke​​solitarne​​pčele​​pojavljuju​​se​​u​​proljeće, najčešće​​s​​pojavom​​prvih​​cvjetova​​vrbe​​i​​voćaka.​​U​​prirodi​​je​​izlijetanje​​odraslih​​jedinki postupno.​​ Aktivne​​su​​tijekom​​cvatnje​​ voćaka​​pri​​temperaturi​​od​​8*C​​dok​​ostale​​vrste​​još spavaju.​​Mužjak​​u​​proljeće​​izlazi​​prvi,​​sitniji​​je​​od​​ženke,​​duljine​​od​​7-10​​mm,​​a​​ženka​​od 8-16​​mm​​duljine.​​Mužjak​​ima​​dulja​​ticala​​od​​ženke.​​Glava​​i​​grudni​​dio​​crni​​su,​​a​​trbušni​​dio smeđe​​žut.​​Tijelo​​ovih​​pčela​​prekriveno​​je​​gustim​​dlakama,​​pogotovu​​s​​trbušne​​strane.​​S pomoću​​tih​​dlaka​​solitarna​​pčela​​sakuplja​​pelud​​po​​cijelom​​tijelu​​i​​prenosi​​ga​​s​​cvijeta​​na cvijet,​​a​​potom​​i​​u​​gnijezdo,​​gdje​​sprema​​hranu​​za​​svoje​​potomstvo.​​To​​se​​događa​​od​​ožujka do​​konca​​svibnja,​​pa​​i​​u​​lipnju.​​Tijekom​​10-12​​tjedana​​života​​ženke​​ostave​​svoje​​potomstvo​​ i uginu.​​Kad​​ženka​​solitarne​​pčele​​iz​​roda​​Osmia​​nađe​​tunel​​pogodan​​za​​zasnivanje​​gnijezda, najprije​​ga​​ očisti,​​a​​zatim​​na​​dnu​​tunela​​napravi​​pregradu​​od​​blata.​​U​​odabrani​​i​​pripremljeni tunel​​donosi​​pelud​​i​​nektar​​te​​na​​to​​položi​​jaje.​​Na​​određenom​​razmaku​​ponovno​​pregradi tunel​​blatom,​​te​​nastavi​​kompletirati​​sljedeće​​ćelije​​istim​​redosljedom:​​pelud,​​nektar,​​jaje, pregrada​​od​​blata.​​U​​pogodnom​​tunelu​​solitarna​​pčela​​izgradi​​najčešće​​6-8​​ćelija,​​a​​može izgraditi​​i​​do​​15,​​ovisno​​o​​dužini​​tunela.​​Najpogodniji​​je​​tunel​​dužine​​10​​do​​12​​cm,​​a optimalan​​je​​promjer​​otvora​​od​​8​​mm​​ do​​10​​mm.​​Na​​ulazu​​u​​tunel​​ova​​pčela​​ostavi​​2​​cm slobodnog​​ prostora​​za​​ulijetanje​​i​​izlijetanje​​i​​na​​koncu​​otvor​​zatvori​​debelim​​čepom​​od​​blata. Iz​​jaja​​se,​​u​​ovisnosti​​o​​temperaturi,​​za​​nekoliko​​dana​​izlegne​​ličinka.​​Kad​​ličinka​​potroši hranu,​​prelazi​​u​​stadij​​predkukuljice,​​a​​potom​​izgrađuje​​svoj​​svileni​​kokon.​​Koncem​​kolovoza ili​​tijekom​​rujna​​u​​kokonu​​se​​iz​​stadija​​kukuljice​​preobrazi​​u​​odraslu​​pčelu,​​koja,​​ovisno​​o temperaturi,​​izlijeće​​van​​u​​proljeće​​idu​​godine. Čovjek​​je​​narušio​​biološku​​ravnotežu,​​uništava​​biološku​​raznolikost,​​onečistio​​je​​okoliš,​​te utjecao​​na​​smanjenje​​broja​​ovih​​korisnih​​pčela​​u​​prirodi.​​Sve​​manji​​broj​​drvenih​​kuća,​​gdje​​su solitarne​​pčele​​nalazile​​svoje​​stanište,​​primjena​​novih​​građevinskih​​materijala​​uz​​već spomenuto​​ugrožavaju​​opstanak​​ovih​​vrsta.​​Posljednjih​​godina​​primjećeni​​su​​neki zdravstveni​​problemi.​​Jedan​​dio​​kokona​​iz​​bambusa​​ili​​trske​​se​​ne​​izleže​​i​​ostane​​u​​njoj.​​Ta cjevčica​​slijedeće​​godine​​ne​​bude​​prihvaćena​​kao​​stanište​​u​​koje​​će​​solitarne​​pčele​​odlagati jajašca,​​nego​​se​​moraju​​ukloniti​​iz​​prostora​​kolonije,​​uzgajališta.​​Zbog​​čega​​se​​dio​​kokona​​ ne razvije​​u​​zdravog​​kukca​​još​​nam​​nije​​poznato.​​Ovi​​problemi​​smanjenja​​solitarnih​​pčela​​mogli bi​​izazvati​​ veće​​ekološke​​i​​ekonomske​​poteškoće​​ukoliko​​im​​ne​​pomognemo.​​Ta​​mala​​i plemenita​​bića​​zaslužuju​​da​​čovjek​​i​​društvo​​prema​​njima​​bude​​daleko​​osjetljiviji​​nego​​što​​je danas.​​Postoji​​više​​razloga​​zašto​​trebamo​​čuvati​​solitarne​​pčele.​​Prije​​svega​​solitarna​​pčela leti​​pri​​nižim​​dnevnim​​temperaturama​​nego​​pčela​​medarica.​​Učinkovitost​​pri​​oprašivanju voćaka​​jedne​​ženke​​solitarne​​pčele​​može​​se​​usporediti​​sa​​učinkovitošću​​120​​letačica​​pčele medarice.​​ Za​​oprašivanje​​1​​ha​​komercijalnog​​nasada​​jabuke​​potrebno​​je​​500​​ženki​​solitarne pčele​​ili​​3​​košnice​​pčela​​medarica​​s​​ukupno​​60.000​​radilica. Osobita​​je​​njezina​​korist​​u​​oprašivanju​​kruške.​​Naime,​​cvijet​​kruške​​luči​​miris​​amin​​koji​​pčela medarica​​baš​​i​​ne​​voli.​​Solitarne​​pčele​​ne​​preferiraju​​određenu​​vrstu​​cvijeta,​​bitno​​je​​da​​je voćka​​blizu,​​tako​​da​​su​​pogodnije​​za​​oprašivanje​​nasada​​kruške.​​Ne​​smijemo​​smetnuti​​s uma​​da​​solitarna​​pčela,​​leti​​uokrug​​200​​do​​250​​m​​od​​svog​​gnijezda,​​kućice.​​Stoga​​je​​za efikasno​​oprašivanje​​voćnjaka​​raspored​​kućica​​od​​velike​​važnosti.​​Kućice​​mogu​​biti​​od


bambusa​​​ barske​​trstike​​Phragmites​​australis,​​izbušenih​​drvenih​​blokova,​​siporeks​​blokova​​ i šupljikave​​ cigle. U​​blizini​​voćnjaka​​dobro​​je​​postaviti​​natkrivena​​staništa​​od​​drveta,​​gdje​​treba​​postaviti bambus,​​barsku​​trstiku,​​zemlju,​​pijesak​​i​​vodu​​ili​​pak​​gotove​​kupljene​​kućice. Solitarne​​pčele​​nisu​​u​​nikakvoj​​konkurenciji​​sa​​pčelom​​medaricom​​ili​​pak​​bumbarima. Dapače,​​njihovim​​zajedničkim​​radom​​ povećat​​će​​se​​broj​​plodova​​u​​voćnjacima.​​No,​​ne smijemo​​zaboraviti​​da​​je​​oprašivanje​​ samo​​jedan​​od​​čimbenika​​koji​​utječu​​na​​urod​​naših voćaka. Solitary​​bees​​conclusion: Vary​​considerably​​in​​size,​​appearance​​and​​where​​they​​choose​​to​​nest.​​Roughly​​70%​​are called​​mining​​bees​​and​​nest​​in​​underground​​burrows.​​Bees​​that​​nest​​in​​houses​​are​​called cavity​​nesting​​bees. Do​​not​​live​​in​​colonies,​​produce​​honey​​or​​have​​a​​queen. Do​​not​​produce​​wax​​to​​construct​​the​​cells​​inside​​the​​nest​​instead​​different​​species​​use different​​materials​​to​​construct​​their​​cells​​and​​nests. Drink​​nectar​​directly​​from​​the​​flower​​and​​spend​​most​​of​​their​​time​​collecting​​pollen​​which​​is mixed​​with​​a​​small​​amount​​of​​nectar​​as​​food​​for​​their​​young. Are​​fantastic​​pollinators:​​a​​single​​red​​ mason​​bee​​is​​equivalent​​to​​120​​worker​​honeybees​​in the​​pollination​​it​​provides. Do​​not​​have​​pollen​​baskets​​for​​carrying​​pollen,​​meaning​​that​​each​​time​​they​​visit​​a​​flower they​​lose​​far​​more​​pollen​​than​​social​​bees,​​which​​makes​​them​​much​​better​​pollinators Provide​​each​​larvae​​with​​everything​​it​​needs​​but​​they​​do​​not​​tend​​to​​the​​young​​as​​they​​grow and​​never​​ get​​to​​see​​their​​offspring​​emerge. Are​​non-aggressive​​and​​do​​not​​swarm. Safe​​around​​children​​and​​pets. Korištena​​literatura: Hintermeier,​​H.,​​Hintermeier,​​Margit​​(2002):​​Kinderzimmer​​für​​Mauerbiene​​und​​Lehmwespe, Kraut&rüben,​​5/02:​​34-35. O'Toole,​​C.​​(2000):​​The​​Red​​Mason​​Bee,​​Osmia​​Publications,​​Oxford. Ševar,​​Marija​​(1999):​​Pčele​​samotarke​​i​​Osmia​​cornuta br.​​24:​​7-8.​​,​​potencijalni​​oprašivači​​voćaka,​​Bilten​​HZPSS,​​Osmia​​rufa http://www.​​digilander.libero.it/​​vierka/imaggini Zeljko​​Serdar,​​Croatian​​Center​​of​​Renewable​​Energy​​Sources​​(CCRES)


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.