Glas župe
“Sv. Petar i Pavao” Bački Monoštor
Broj: 4/2014
”Radujte se narodi kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas!”
Čitajte u ovom broju: - otkad se slavi Božić?
- iz pera župnika
- slavljenje Božića u obitelji
- razmišljanje o Božiću
- fotografije sa različitih događaja
2.
Božić 2014. Otkad se slavi Božić? U Bibliji nećemo naći zapovijed da se Kristovo rođenje mora proslavljati. Vremenom, zbog određenih razloga ustalila se praksa svečanom slavljenja Kristova rođenja. Naime, u rimskom se carstvu od 3. stoljeća znatno proširio poganski kult štovanja Mitre - nepobjedivog Sunca (Solis invicti), porijeklom iz Perzije, kojeg su osobito širili vojnici. Mitraisti su prigodom zimskog solsticija, na dan 25. prosinca obilježavali svetkovinu rođenja nepobjedivog Sunca (Natale Solis invicti). Doživljavajući Krista kao jedino istinsko Sunce kršćani na taj dan počinju slaviti Isusov rođendan. Najstariji spomen potječe iz 354.godine. Osim toga, u to se vrijeme proširilo i arijansko krivovjerje koje je tvrdilo da Isus nije pravi Bog, već polubog. Zbog toga je Crkva htjela istaknuti neodvojivi značaj Isusova ovozemaljskog rođenja i života, utjelovljenje Boga koji je postao čovjekom da bi otkupio čovjeka. Nakon što je kršćanstvo dobilo Milanskim ediktom 313. godine punu slobodu i postalo državnom religijom, očito je da se nastojalo iskorijeniti sve ono pogansko što je do jučer bilo na snazi.
U Bibliji nalazimo razloge za slavljenje Božića. U pitanju je nesvakidašnji događaj koji je po svojoj ljepoti i uzvišenosti tako divan da zaslužuje poseban spomen svake godine među onima koji vjeruju u utjelovljenje i rođenje Sina Božjega. Što se slavi na Božić? Riječ “Božić” znači mali Bog, a postoji samo u južnoslavenskim jezicima. Božić je prvotni naziv djeteta Isusa, a zatim je prenesen na sam blagdan njegova rođenja. Nicejsko-carigradskim vjerovanjem ispovijedamo: “Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa; i utjelovio se po Duhu Svetome od Marije Djevice i postao čovjekom”. Katekizam katoličke Crkve na pitanje:”zašto je Riječ tijelom postala” odgovara oslanjajući se na Božju riječ zapisanu u Bibliji: - Riječ je postala tijelom da nas spasi pomirujući nas s Bogom. Ivan evanđelist je zapisao: “Bog nas je ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10); “Otac je poslao svoga Sina kao Spasitelja svijeta” (1 Iv 4,14); “On se pojavio da odnese naše grijehe (1 Iv 3,5) - Riječ je postala tijelom da bismo tako spoznali ljubav Božju: “U ovom se očitovala ljubav Božja u nama: Bog je Sina svoga jedinorođenoga poslao u svijet da živimo po njemu” (1 Iv 4,9). “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16). - Riječ je postala tijelo da nam bude uzor svetosti: “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene” (Mt 11,29); “Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). - Riječ je postala tijelom da postanemo “zajedničari božanske naravi” (2 Pt 1,4). Poslušajmo misli crkvenih otaca: Sv. Irinej Lionski: “Razlog radi kojega je Riječ postala čovjekom, i Sin Božji, Sinom čovječjim jest da bi čovjek, ulazeći u zajedništvo s Riječju i primajući tako božansko posinjenje, postao Sinom Božjim”. Sv. Atanazije Aleksandrijski: ”Zaista, Sin Božji je postao čovjekom da nas učini Bogom”. Sv. Toma Akvinski: ”Jedinorođeni Sin Božji, hoteći nas učiniti dionicima svoga božanstva, uzeo je našu narav da bi, postavši čovjekom, ljude učinio bogovima”.
Božić 2014.
3.
Kako slavimo Božić u obitelji? Pravi katolik mora pripaziti da se Božić ne pretvori u sladunjavu pobožnost ili običaj. Božić je blagdan mira, ljubavi i radosti a za tako nešto se valja pripraviti.
Važnost obiteljskog susreta Hrvati čestitaju Božić ovim riječima: „Čestit Božić“. Ova čestitka postaje sve prisutnija umjesto „Sretan Božić“. Prvi pozdrav više odražava stvarnost slavljenja Božića. U vrijeme Božića čitava se obitelj nastoji okupiti. Neki od njih možda borave u inozemstvu ali dolaskom 25. prosinca put ih navodi u rodni kraj. Božić je obiteljski blagdan što znači da se za taj blagdan svi članovi obitelji okupljaju. Božić je blagdan radosti i u upravo je radosno ozračje ono što ljude potiče da se okupe barem jednom godišnje. Mi proslavljamo rođenje Isusa Krista i čitava liturgija božićnih dana kao da stalno ponavlja kliktaj „Radujte se“. Moramo sebi priznati da se najbolje osjećamo kad smo skupa, kad su oko nas naši voljeni počevši od najmlađih pa do najstarijih. U tako veselom ozdračju mi zaista možemo doživjeti Božić kao blagdan radosti, mira i ljubavi. Naravno, to je moguće ako budemo jedni prema drugi „čestiti“ što zapravo i želimo pozdravom „Čestiti Božić“. Radost kao takva sama za sebe ne postoji. Ljudsko srce ispunjeno mirom i ljubavlju nositelj je radosti. Da bi srce takvo bilo, lijepo i toplo kao sunce, nema mu drugoga nego da se ogrije na “Mladome Suncu” što je jedan od božićnih naziva za Isusa.
Važnost božićne ispovijedi Zato Crkva nudi pred Božić jedan posebni dan kada ispovijednici dolaze biti na raspolaganju brojnim dušama. U našoj monoštorskoj crkvi, svake se godine ispovijedi na dan božićne ispovijedi od 500 do 600 duša. To je velika milost ali i pokazatelj da je ljudima ovoga sela stalo do istinskog slavljenja Božića. Radost je moguća u srcu ako se oslobodimo svojih grijeha u skrušenoj i iskrenoj ispovijedi i ako oprostimo jedni drugima. Zaista mnogi vjernici nalaze potrebnu snagu i ispovijedaju se rado prije Božića, a svakako lijep primjer pružaju i naša djeca i naši mladi koji redovito svake godine i na ovaj način vode brigu o svojoj duši.
Kako se Božić ne smije slaviti? Božić nije običaj, Božić nije nešto što trebamo radi reda odraditi jer možda to i neko očekuje od nas. Božićno ozračje je radosno a petarde i ponekad pucnjevi iz oružja koje se sve više čuju posljednjih godina jeste nešto čega bismo se trebali stidjeti i iskorijeniti iz svoje sredine. Stoga neka roditelji jako obrate pozornost kupuje li dijete petarde da bi slavilo Božić ili Novu godinu kada je inače dozvoljeno npr. praviti i vatromet. Svaka petarda u Božićno vrijeme “ubija” mir i radost što je Božić sa sobom donosi. I naši kućni ljubimci npr. psi jako teško podnose ekplozivne zvukove pa stoga od sada mislimo više i na njihov mir. Božić se ne slavi opijanjem, prejedanjem, trošenjem para za skupe poklone svima i svakome. Skromni dar je uvijek dobrodošao ali bacanje para za Božić nikako ne dolikuje istinskom slavljenju tog blagdana.
4.
Božić 2014.
Razmišljanje o Božiću... Samo jednom u godini i uvijek iznova je Božić. Pitate se kako je to moguće, kada svi znamo da se Isus rodio prije više od dvije tisuće godina. Rodio se u betlehemskoj štalici, a svake godine na osobit način se iznova rađa i to u našim srcima, u Crkvi i u našim obiteljima. Puno sam razmišljala što vam napisati, a da do sada niste čuli. Nešto novo, nešto moderno ili privlačno, nešto što ćete pamtiti zauvijek, nešto što bi vas zadivilo, što bi nas sve učinilo boljima. Što sam više tražila, to sam više bila na početku. Božić će uskoro pokucati na naša vrata, što treba veselije i ljepše napisati, što treba ljepše reći!? Dovoljno je samo reći – BOŽIĆ JE!!! Već sama pomisao na Božić u meni budi radost, ljepotu, zajedništvo... I zato, radujte se narodi, jer se noćas rodi djetešce spas svih nas...
SVJETLO S NEBESKIH VISINA Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira. Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom. Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji. Ne tama koja se spušta kad zađe sunce, već tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva. I ne zna se što je gore: biti mrtav ili živjeti u tami! Kad gle: “Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu.” Noć je postala dan. Nebo i Zemlja stopili se u jedno. Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu. O čovjeku koji je bogom htio postati i Bogu koji je postao Čovjek. Bog koji je sišao s nebeskih visina i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu. Zato su anđeli pjevali one noći: “Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku.” Budi i ti što je Bog za tebe postao. Budi čovjek.
autor stranice: Anita Đ.
IZ PERA ŽUPNIKA
Božić 2014.
5.
Gdje je nestao “bijeli Božić”? Neka smo dočekali i prekrasne zornice! Sa velikim ushićenjem na prvu je zornicu 1. prosinca došlo oko devedeset ljudi. Naše su zornice raspjevane, pjesma se čuje iz mnogih grla. Svako jutro na ispovijed bi dolazili vjernici i skrušeno primali Spasitelja u sv. pričesti. MIR bi potom nosili iz crkve u svoje domove, u školu, na posao. No, primijetio sam kao da nam nešto fali...Gdje je nestao “bijeli Božić”? Naime, sve do samog Božića mi smo se nadali da ćemo po snijegu gancati do crkve svako jutro. Priznajemo da nam to pričinjava veliko zadovoljstvo (a čišćenje snijega? - nisam baš siguran, joj!)! Nije bilo te čari za kojom smo žudili. Jesu li manje vrijedne bile naše zornice bez snijega? Nisu. Kod zornica je najvažnije ono što se ne vidi, ono duhovno. Zato svečano izjavljujem da sam ponosan na svoje vjernike što nisu prestajali dolaziti na zornice jer snijeg nije pao. Ponosan sam najviše zato jer su i ove godine onome duhovnome dali prednost. Koliko se samo milosti dijelilo ovoga adventa! Kako su se samo moji župljani trudili! Ozbiljno su prihvatili moj poziv i započeli duhovno raditi na sebi. Zato će imati uistinu BIJELI BOŽIĆ a to je SVETA BIJELA HOSTIJA - ISUS KRIST - u njihovome srcu. Vidite, to je Božić. Božić je kad Isusa pustimo usvoje srce. On naše srce doživljava kao svoj prijestol, kao svoj stan. Priznajemo da se i mi dobro osjećamo kad Isus uđe u naše srce i donese nam potrebni mir i radost te kad osjetimo njegovu silnu ljubav. Mi znamo da ćemo se prije sv. pričesti pripremiti na dolazak Isusov u naše srce u sakramnetu sv. ispovijedi. Pohvaljujem mnoge i mnoge koje su se ispovijedili. Na sam dan velike ispovijedi u našoj župi, 22. prosinca, ispovijedilo se 530 ljudi. Za skrušenu ispovijed potrebno je puno hrabrosti i ponizosti. Čestitam svima od srca što su bili hrabri suočiti se sa sobom i otvoriti vrata Spasitelju. Božić je još nešto. Božić je ljubav prema bližnjemu.
Dobro su se pokazali moji župljani ovoga adventa. Nisu se štedjelu u ljubavi prema bližnjemu. Na pameti mi je sve ono lijepo i plemenito te nesebično što su učinili svojim bližnjima. Mnogi su sigurno nastoji širiti mir oko sebe i iskazivati ljubav u malim znakovima. Za ljubav je malo potrebno: stisak ruke, topla riječ, konkretna pomoć. Konkretni su bili župljani moje župe kad je trebalo izaći u susret potrebnima. Naime, svake godine prije Božića dijelimo robu potrebnima. I ove godine na župu je stigla odjeća, obuća te ostalo. Obradovali su se oni koji su došli 13. prosinca kada se dijelila roba prijepodne. Ostalo je još stvari. I onda, dobili smo hitni poziv u pomoć ovih dana i odlučili pomoći. U Subotici se nalaze azilanti koji čak ni čarape nemaju. Treba im ono što mi imamo a nama svake godine ostane robe koja pretekne. Stoga ćemo sada dati sve ono što nam je ostalo onima koji su “goli i bosi”. Baš mi je drago da su Monoštorci odlučili pomoći i na taj način one najugroženije. Ovih dana kombi stiže i naša roba odlazi siromašnim strancima. Ne zaboravimo, stranci su bili Josip i trudna mu žena Marija. Nisu im ni čestiti smještaj ponudili nego štalu. A naše bake i djedovi? I oni su se ovih dana jako obradovali. Naši vjernici su ispekli kolače i podijelili starima i bolesnima u njihovim domovima. To je bilo veselje! Radovali su se i daru a još više posjetu. Da naglasim: ova je akcija od samih vjernika krenula. Opet se silno ponosim svojim župljanima. Još nas čeka Dan starih i bolesnih u našoj župi koji će biti na blagdan sv. Obitelji, 28 prosinca popodne. Djeca i mladi će prirediti prigodni program u vjer. dvorani i lijepo ćemo se i počastiti, opet- kolačima. Božić dolazi. Dozvali smo ga otvorenošću svoga srca prema bližnjemu. Ljubavlju prema bližnjemu stvorili smo divno ozračje u našem srcu i Isus sada može komotno da se nastani i da kraljuje. On dolazi i stoga - RADUJMO SE! vaš ponosni župnik Goran
6.
Advent Božić 2014. 2014.
Fotografski kutak
HUMANITARNA AKCIJA potpuno uspjela! Vjernici župe Bački Monoštor odlučili su 21.12.2014. obradovati stare i bolesne božićnim kolačima. U akciju darivanja kolača uključilo se petnaestak osoba. Nakon što su se kolači zapakirali, bili su odneseni starima koji su ih sa velikom radošću primili. Ovako je izjavila jedna baka: “Ovako se nisam obradovala u životu! Hvala vam od srca! Hvala vam što ste nas se sjetili”. Kolači kojih je bilo mnogo skupa sa narandžama podijeljeni su čak na 50 adresa.
BOŽIĆNI KONCERT U DOMU KULTURE U susret Božiću održan je 14. prosinca u 18 sati u Domu kulture u Bačkom Monoštoru veliki koncert pod nazivom ,,RADUJTE SE NARODI”. Sudjelovala su djeca iz predškolske ustanove ,,Vera Gucunja”, učenici OŠ ,,22 oktobar”, gosti iz Bačkog Brega i Sombora te djeca i mladi KUDH ,,Bodrog” i lokalne župe ,,Sv. Petra i Pavla”.
BOŽIĆNI IGROKAZ U CRKVI “SV. PETRA I PAVLA” Svake godine, u 23.30 sati prije Polnoćke, djeca naše župe sudjeluju u Božićnom igrokazu kako bi nam donijeli božićnu radost. Djecu okupljaju i animiraju Anita Đipanov i Marijana Šeremešić.