U P R A V L J AT I , S T V O R I T I , Ž I V J E T I
57
u omladinske organizacije, bili članovi nekog sportskoga kluba ili pak oni koje su kolege iz razreda uvijek iznova birali za predsjednike razreda. Ovaj treći način također je verzija prvoga, i tu se radi o sustavu pokušaja i pogrešaka. No ovi su ljudi sa svime započeli ranije pa su i prije stigli do cilja. Ova tri načina kako naučiti biti menadžer ne karakterizira osobita sustavnost, radi se o obrazovanju koje vrlo dugo traje. Izrazito je problematičan način kako brojni ljudi dođu na neka rukovodeća mjesta, oni se katkad doslovce spotaknu o njih. Nezamislivo je da ljudi u nekim drugim strukama (pilot, kirurg) tako stječu iskustvo i položaje.
4. Ideal i kompromis Kad formuliramo neko načelo, katkad se može steći dojam da govorimo o idealima. No svatko tko ima imalo iskustva neće biti toliko naivan da pomisli kako se ideali mogu ostvariti. Uvijek valja stvarati kompromise. No upravo zbog toga i trebamo načela i ideale – ne kako bismo težili njihovu ostvarenju, već zato da možemo razlikovati dvije vrste kompromisa. Ma kako to banalno možda zazvučalo: postoje dvije vrste kompromisa. Sklopiti više dobrih od loših kompromisa znači biti dobar i odgovoran menadžer. Svakoj je organizaciji potrebno nekoliko osoba na ključnim mjestima koje će razlikovati oportunizam od pametnog ponašanja. U teškim su situacijama potrebni ljudi koji će postaviti pitanje što moram učiniti, i još važnije: Što je ispravno u ovoj situaciji? I doista postoje menadžeri koji neće tražiti najlakši izlaz, nešto što od njega traže mediji, nešto što je važno za njegovu karijeru ili prihod, već će tražiti što je ispravno u tom trenutku. Naravno da to ne jamči i pronalazak pravog rješenja. I dobri menadžeri mogu napraviti pogrešan kompromis, no taj ne mora imati posljedice. Daleko je štetnije kad se počnu nizati pogrešni kompromisi, kad se više nitko ne pita što je ideal i kad se zaborave načela.
5. Koji tip kao uzor? Na kakav tip menadžera mislim kad govorim o dobrim i kompetentnim rukovoditeljima? Ova bi knjiga trebala biti odgovor na to pitanje. Ne mislim na tzv. trogodišnju senzaciju. Kratkoročno, dakle oko tri godine, svatko može biti uspješan. To ništa ne govori o menadžeru. Nekad su me i takvi ljudi fascinirali jer su oni pravi medijski događaj. Uspjeh na kratke staze, međutim, posve je nevažan. Prava je stvar biti uspješan više od trideset godina. Odavno sam se prestao baviti ovim kratkoročnim »čudima«, ti su ljudi uglavnom i brzo nestajali. Postoje i oni koji ponavljaju taj štos s tri godine. Oni prividno stvaraju
UPRAVLJATI, STVORITI.indd 57
11.9.2009 9:59:45