Tatiana de Rosnay
Ogromni radijatori bili su crni od prljavštine i izgrebaniji od zmijske kože. »Čekaj da vidiš kuhinju i kupaonicu«, kažem mu. »Kada ima nožice u obliku čeljusti«, kaže Zoë. »Nedostajat će mi ako je maknemo«. Antoine je proučavao zidove, kuckajući. »Pretpostavljam da je Bertrand i ti želite potpuno renovirati?« kaže gledajući me. Slegla sam ramenima. »Ne znam točno što želi napraviti. To je njegova ideja da uredi ovaj stan. Ja i nisam baš za. Voljela bih nešto praktičnije. Nešto novo.« Antoine se nasmiješio. Ali bit će potpuno novo kada završimo. »Možda. Ali za mene to će uvijek biti stan Mamé.« Maméin trag bio je posvuda iako je bila u domu za umirovljenike devet mjeseci. Baka moga muža u ovom je stanu živjela godinama. Sjetila sam se našeg prvog susreta, prije 16 godina. Bila sam impresionirana starim slikama, mramornim dimnjakom na kojem su stajale obiteljske fotografije u srebrnim okvirima, namještajem elegantne i nenametljive jednostavnosti, brojnim knjigama na policama biblioteke, velikim klavirom prekrivenim bogatim crvenim plišem. Taj svijetli dnevni boravak gledao je na mirno unutrašnje dvorište, a zid prekoputa bio je prekriven gustim slojem bršljana. Upravo ovdje sam ju prvi put vidjela, nespretno sam joj pružila ruku, nenaviknuta na ono što je moja sestra zvala »francuskom manijom ljubljenja«. Jednoj Parižanki se ne stišće ruka, čak ni kod upoznavanja, nego se je poljubi u oba obraza. Ali ja to tada nisam još znala.
20