Najljepši hrvatski mitovi i legende
životom i nitko u tome nije vidio neko zlo. Omiljena zabava bio im je lov, a najdraži ulov sočan vepar, ukusna srna ili košuta pripravljena na stari način, začinjena mirisnim travama i premazana smrekovim medom. Katkada bi odlazili u lov na bizone i dabrove koji su tada još nastanjivali područje njihove pradomovine, no rijetko, jer su i tada to bile rijetke životinje koje se posebno štovalo. U lov su često išle i žene i bile su poznate po vještu rukovanju lukom i strijelom koji im bijahu omiljeno oružje. Lukovi naših starih bili su cijenjeno i vrlo vrijedno oružje, prava umjetnička djela izrađena od drva koje nikad nije trunulo – otrovnih tisovih grana. Zbog drevne legende o tisovu otrovu smatrano je smrtonosnim po samoj svojoj prirodi jer se u njemu nalazi moćna čarolija prokletih duša. Od drugog oružja koristili su još bojna i lovačka koplja, buzdovane i mačeve nadaleko znane po kvaliteti i ljepoti izrade. Tajna visoko vrijednog čelika, uzeta od bogova i čovuljaka, podzemnih patuljastih kovača, čuvana je bolje od blaga kraljevskih riznica. Štovanje čelika bilo je uobičajeno, a zakon je kazivao da će onaj tko tajnu oda nekom strancu biti pogubljen, proklet za sva vremena i spaljen, a pepeo mu bačen u rijeku tako da mu duša, razasuta na sve strane, nikad ne užije dom drveta. Narod toliko sklon udobnostima, posvećivao je puno truda i vremena i lijepom odijevanju. Ljeti su žene nosile prozračne haljine satkane od tkanina dobavljenih iz dalekih zemalja, a muškarci udobne široke hlače i fino vezene košulje. Zimi bi obuvali visoke čizme i odijevali
6 MITOVI I LEGENDE.indd 6
28.5.2009 8:48:16