18
Julia Quinn
Annabel je tiho uzdahnula, jer to je bilo najviše što si je mogla dopustiti učiniti u društvu, iako bi najradije utonula u stolicu. Zaista je bilo potpuno nevažno je li stavki naposljetku bilo deset ili jedanaest. Ono što jest bilo važno, bili su njezi ni široki kukovi, a po svemu sudeći, lord Newbury o njima je počeo ozbiljno razmišljati kao o prikladnoj kolijevci u kojoj će se njegov budući nasljednik sasvim lijepo ljuljati devet mjeseci prije svog dolaska na svijet. – Najstarija od osmero djece, kažeš – promrmljao je lord Newbury, pozorno se zagledavši u nju. Pozorno? Ne, to zacijelo nije bila prava riječ. Izgledao je kao da bi se svakog trenutka mogao početi oblizivati. Obuzeta nelagodom, Annabel je svrnula pogled na svoju se stričnu, lady Louisu MacCann. Tog popodneva Louisa joj je došla u posjet i prije no što se lord Newbury iznebuha pojavio na vratima, provele su malo vremena u ugodnom razgovoru. Izraz Louisina lica bio je savršeno miran, kao i uvijek u svim društvenim prigo dama, no Annabel je opazila kako je na trenutak razrogačila oči. Ako Louisa nije uspjela prikriti zgranutost, bit će da je Anna bel u velikoj nevolji. Louisa je, naime, bila poznata po besprije kornom vladanju u svim društvenim situacijama. – I, sva su bila jaka i zdrava kad su se rodila – ponosno je re kao lord Vickers, pa podigao čašu u ime nijeme zdravice svojoj najstarijoj kćeri, plodnoj Frances Vickers Winslow, o kojoj je – Annabel se toga nije mogla ne prisjetiti – u pravilu govorio kao o ‘onoj glupači koja se udala za onog prokletog blesana’. Lord Vickers nije se mogao pomiriti s činjenicom da se nje gova kći udala za gospodina iz provincije ograničenih sredstava. Koliko je Annabel bilo poznato, njezin djed nikada nije promi jenio mišljenje o njezinu ocu.