Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade : Zbornik radova

3. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 28. svibnja 2012.

Zbornik radova Uredile Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović

Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2013.

3. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“ 28. svibnja 2012., Gradska knjižnica Marka Marulića Split Zbornik radova Stručna izdanja GKMM Knjiga 5 Organizator Gradska knjižnica Marka Marulića Split Središnja knjižnica, Odjel za djecu i mlade Nakladnik Gradska knjižnica Marka Marulića Split Za nakladnika Elli Pecotić Uredništvo Grozdana Ribičić Vesna Mihanović Danijela Markotić Ivana Salvador Tomislav Staničić Glavne urednice Grozdana Ribičić Vesna Mihanović Recenzenti Dr. sc. Dubravka Kuščević Mr.sc. Branimir Mendeš Gordana Miolin, viša knjižničarka Oblikovanje i grafička priprema Tomislav Staničić Tisak Naklada Ljevak Tiskanje dovršeno Svibanj 2013.

Naklada 100 ISBN 978-953-7753-35-1

ISBN za elektroničko izdanje 978-953-7753-38-2

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 930.85:37<(082) OKRUGLI stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade (3 ; 2012 ; Split) Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade : zbornik radova / 3. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 28. svibnja 2012. ; uredile Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović. - Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2013. - (Stručna izdanja GKMM ; knj. 5) Bibliografija.

ISBN 978-953-7753-35-1 1. Ribičić, Grozdana 2. Mihanović, Vesna, knjižničarka I. Kulturna baština -- Odgojnoobrazovna uloga 150206041

3. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 28. svibnja 2012.

Zbornik radova Uredile Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović

Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2013.

“Tuje poštuj, a sa svojon baščinon se diči.” splitska narodna poslovica

5

Predgovor Prva dva okrugla stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade održana u Gradskoj knjižnici Marka Marulića imala su svrhu promišljati i učiniti vidljivom zastupljenost zavičajnih splitskih tema u dječjoj književnosti. Prvi okrugli stol posvetili smo temi Splita u knjigama za djecu i mlade, a drugi splitskim ilustratorima.

Treći okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade posvećen je širem zavičaju, tj. Splitsko-dalmatinskoj županiji. Raspon tema o kojima smo govorili bogat je i raznovrstan. U tri tematske cjeline: 1. Baština − univerzalni odgojitelj; 2. Škola i baština te 3. Doprinos muzeja, udruga i vrtića, propitivali smo odnose i stavove pojedinaca i ustanova prema baštini, te važnost i ulogu koju ove teme imaju za odgoj i obrazovanje djece i mladih. Prijavljena i pozvana izlaganja, primjeri dobre prakse, rasprava, prigodna izložba knjižnične građe, popraćena stručnim katalogom, te promocija Zbornika radova s prethodna dva okrugla stola, pokazala su na koje je sve načine moguće promišljati o zavičajnim temama.

Knjižnica se osjetila posebno pozvanom da uz izlaganja prezentira i tiskane publikacije nastale kao rezultat zanimljivih baštinskih projekata diljem Splitsko-dalmatinske županije.

Na naš poziv odazvale su se mnoge škole, kulturne ustanove, nakladnici, udruge i pojedinci koji su objavili takve knjige, te smo ih predstavili na izložbi i okruglom stolu, a na kraju i uvrstili u naš knjižni fond. Prikupili smo 70-ak jedinica građe, ali svjesni smo da to nije sva građa, nego samo ona do koje smo mogli doći. Namjera nam je i nadalje istraživati i promovirati takvu građu.

Prikupljajući i obrađujući pristiglu građu primijetili smo da su škole i muzeji najčešći nakladnici zavičajnih publikacija za djecu i mlade. Nositelji projekata su, naravno, vrijedni prosvjetni i kulturni radnici. Tu su i učeničke zadruge u školama koje su također uključene u razne projekte, primjerice u projekt „Turističke kulture“, te najčešće rezultiraju objavljivanjem baštinskih publikacija. Muzejski su pedagozi posljednjih godina sustavnim i dobro organiziranim aktivnostima u svojim ustanovama znatno približili baštinu djeci i mladima, koji su postali aktivni sudionici, sukreatori i izvršitelji programa.

Vrlo je važno da u vrtićima postoje dobro osmišljeni baštinski projekti i da se s djecom radi od najranije dobi. Filozofski fakultet u Splitu surađuje s vrtićima i daje smjernice, organiziraju se stručni skupovi s kojih se izdaju zbornici u kojima se mogu naći izvrsni tekstovi o baštini, kao i primjeri takvog rada s najmlađima. Naklade ovih publikacija male su i slabo se distribuiraju, te zbog toga nisu pristupačne djeci, kojoj su i namijenjene.

Pokazalo se da manje i veće izdavačke kuće znaju objaviti pokoji naslov s tematikom vezanom uz baštinu određenoga kraja, ali to je više slučajno nego planirano. O tom problemu i svojim iskustvima lijepo je napisao naši sugrađanin Bože Ujević u Zborniku 6

s prvog i drugog okruglog stola.1 Duboko svjesni potrebe i važnosti baštinskih knjiga za odgoj i obrazovanje, kako na užem lokalnom, tako i na širem domovinskom planu, organizirali smo i ovaj okrugli stol kako bismo problematizirali ovu tematiku, te na primjerima dobre prakse pokazali što je do sada učinjeno i kako bismo mogli dalje.

U tu svrhu prikupljamo radove i objavljujemo zbornike, u tiskanom i u digitalnom obliku, kako bi bili što dostupniji svima zainteresiranima i široj javnosti.

U ovom smo zborniku objavili radove koji su izloženi na trećem okruglom stolu i sve radove koje smo planirali izložiti, ali zbog objektivnih razloga (datum okruglog stola nije odgovarao svima) to nismo bili u mogućnosti učiniti. Smatramo da su vrijedan doprinos našoj temi i stoga smo ih uvrstili u ovaj zbornik. Zahvaljujemo svim sudionicima – bilo je tu i djece i mladih, koji su unijeli posebnu dinamiku i vrijednost skupu – i autorima stručnih radova. Posebno zahvaljujemo dr. sc. Hiceli Ivon, koja je na skupu iznijela zaključke našeg okruglog stola i poslala nam ih u tiskanom obliku. Posebno smo joj zahvalni na tome što je u nama knjižničarima i knjižnicama prepoznala važan i nezaobilazan medij u sakupljanju, koordiniranju, prezentiranju i promicanju građe s baštinskim temama.

Naš je cilj i dalje jačati povezanost Knjižnice s odgojno-obrazovnim i kulturnim ustanovama, nakladnicima, udrugama i pojedincima koji razvijaju takve projekte i omogućiti im da preko nas pronađu put do novih čitatelja.

Zahvaljujemo nakladničkoj kući “Ljevak” koja nam je pomogla i tiskala ovaj zbornik.

Urednice

1

http://issuu.com/gkmm/docs/zavicajnost_u_djecjoj_knjizevnosti 7

Recenzije Dr. sc. Dubravka Kuščević Filozofski fakultet u Splitu „Baština Splitsko–dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“ naslov je zanimljivog zbornika Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu – Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice. Zbornik je nastao kao rezultat poticajnih i zahtjevnih akcija Gradske knjižnice da baštinu učini vidljivom, prepoznatljivom, aktualnom, pogotovo danas kada živimo u vremenu u kojemu su djeca i mladi sve više usmjereni isključivo na budućnost, na brzu komunikaciju suvremenim tehnologijama, što rezultira slabim interesom za knjigu i čitanje, te za prošlost i baštinu uopće. Ovaj dobro strukturiran zbornik logično je podijeljen u tri tematske cjeline: 1. Baština – univerzalni odgojitelj; 2. Škola i baština; 3. Doprinos muzeja, udruga i vrtića baštini, čime je uspješno i promišljeno akcentirana važnost baštine u različitim segmentima odgoja i obrazovanja djece i mladih. Kontekstualno se u navedenom zborniku razmatra kompleksnost baštine u obrazovnim sadržajima, a u tekstovima zbornika vidljivo je da su autori svjesni važnosti integriranja baštine u obrazovne sustave unutar kojih bi učenici trebali baštinu upoznati, te je trajno poznavati i usvojiti njezine društvene vrijednosti.

Kulturna baština obuhvaća materijalno i duhovno iskustvo generacija koje je stvoreno tijekom dugih vremenskih raspona na putu očovječenja čovjeka. Govor baštine dinamična je spona dioništva društva koja omogućava ljudima da osjete zajednički način života. Baština, kao samozatajna nositeljica stoljeća, upućuje djecu i mlade na dijakronički identitet, ona opisuje minulo vrijeme, dodiruje nevidljivu prošlost, pokreće osjećaje, budi imaginaciju, rađa ponos, živi prekrasnu vremensku dinamiku tišine i odjeka, te stvara prostore susreta koji omogućavaju ulazak u zajedništvo koje preobražava sadašnjost, upućuje na prošlost i usmjerava na budućnost. O uspješnosti obrazovanja i odgajanja na sadržajima baštine ovisi naša budućnost, kulturni napredak, gospodarski razvitak i nacionalni identitet, pogotovo danas u globalnom europskom kontekstu.

Baština svojim sadržajima oplemenjuje ljudska bića i zato traži pažnju, motrenje, interes – odgoj kako bi se mogla očitovati novim generacijama. U svojim sadržajima baština posjeduje duboko antropološko, povijesno, umjetničko, estetsko, sociološko i pedagoško značenje. Ona je snažan, specifično ljudski fenomen koji govori o čovjeku i njegovoj povijesti i svakako je vrijedan poticaj za promišljanje i refleksiju. Prenošenje kulturnih stečevina s generacije na generaciju povezuje tako povijesne tradicije, umjetnost, znanost, običaje, i stoga ne čudi velik odaziv šire javnosti (vrtići, škole, muzeji, akademska zajednica) da se uključi u izradu ovog zbornika. Pozitivno ozračje i događanja (okrugli stolovi) koja su prethodila tiskanju ovoga zbornika bude nadu da je društvo postalo svjesno kako preko kulturnih vrijednosti djeca shvaćaju i nastavljaju djela svojih roditelja, djedova i pradjedova, a i sami postaju novi stvaratelji kulturnih vrijednosti.

8

Što reći o ovom zborniku? Treba čestitati urednicama Grozdani Ribičić i Vesni Mihanović, a naravno i autorima u zborniku, na ovom izdanju u koje je ugrađeno puno znanja i ljubavi prema kulturnoj baštini. Ovakva izdanja vrijedna su napora i truda koji je u njih uložen. Vjerujemo da će zbornik brzo pronaći put do čitatelja, koji će u njegovim sadržajima naći poticaje za nove susrete s baštinom. Odjek u publici je nužnost, na koju zbornik zbog svoje kvalitete svakako treba računati. Ova publikacija tek je jedan mogući uvid u rad Gradske knjižnice Marka Marulića, knjižnice koja tiho i samozatajno kulturno djeluje već više godina i koja je prava kulturna oaza grada pod Marjanom.

Mr. sc. Branimir Mendeš, viši predavač Filozofski fakultet u Splitu Rukopis „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“ jest zbornik stručnih priloga izloženih na trećem okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade u organizaciji Gradske knjižnice Marka Marulića iz Splita. Sastoji se od predgovora iz pera urednica zbornika, tri zaokružena poglavlja, zaključaka skupa, kratkih zabilješki o sudionicima skupa te bibliografskog dodatka.

Prvi dio zbornika „Baština – univerzalni odgojitelj“ sastoji se od tri stručno-znanstvena priloga: „Baština u motrištu odgoja i obrazovanja“ (dr. sc. Hicela Ivon), „Zavičajni priručnik za učenike – put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti“ (Slavenka Halačev) te „Turistička kultura: potreba ili dodatno opterećenje u odgojno-obrazovnim programima“ (mr. Nansi Ivanišević).

Dr. sc. Hicela Ivon (Filozofski fakultet u Splitu) u prilogu „Baština u motrištu odgoja i obrazovanja“ razmatra aktualan pedagoški i sociokulturni fenomen o implementaciji baštinskih vrijednosti u kurikulum odgoja i obrazovanja. S punim opravdanjem autorica ističe sljedeće: „Da bi se djecu i mlade učinilo osjetljivima na vrijednosti kulturnog naslijeđa u svome okružju, odgojno-obrazovna praksa u školi, ali i drugim pedagoškim i kulturnim ustanovama mora pružiti poticaj kroz interaktivno, integrativno učenje ‘metodom projekta’ koje implicira kreativnu interpretaciju baštine“ (str. 8). U razvijanju baštinskih vrijednosti knjižnica za djecu i mlade ima važnu ulogu, koju autorica shvaća „kao pedagoški „prostor“, „multimedijalnu učionicu“ u kojoj će mladi „uživati slušati o baštini, ponajprije od onih koji o njoj pišu, te nakon toga imati mogućnosti za kreativnu i kritičku interpretaciju doživljenog, koje će možda rezultirati novom slikovnicom ili knjigom o baštini“ (str. 10).

Slavenka Halačev, prof. (Školska knjiga, Zagreb) u prilogu „Zavičajni priručnik za učenike – put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti“ razmatra doprinos priručnika kao značajnog medija u razvijanju zavičajne kulture učenika. Polazeći od shvaćanja da „svaki pojedinac ponajprije u okrilju obitelji, a zatim u široj zajednici razvija vlastiti odnos prema zavičaju“, autorica priloga razmatra metodički prilaz upoznavanja domov-

ine koji započinje upoznavanjem zavičajnog kraja. Temeljen na načelima koncentričnih kružnica, prostorni se koncentar postupno širi na način da učenik prvo upoznaje neposrednu okolinu (obitelj, ulicu, školu), zatim zavičajni kraj, nakon čega slijedi upoznavanje domovine, a kruna svega je upoznavanje svijeta u višim razredima osnovne škole. U svemu tome značajnu ulogu imaju zavičajni priručnici za nastavu prirode i društva. Prilog ilustrira i nekim stranim iskustvima.

Mr. Nansi Ivanišević (Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji) u prilogu „Turistička kultura: potreba ili dodatno opterećenje u odgojno-obrazovnim programima“ iznosi iskustva stečena tijekom izvedbe projekta u više škola Splitsko-dalmatinske županije. Na osnovi stečenih iskustava autorica sugerira neke mogućnosti za uvođenje sadržaja turističke kulture u školski kurikulum, prije svega izvannastavnih aktivnosti.

Drugi dio zbornika „Škola i baština“ obuhvaća niz priloga praktičara koji u svojim radovima iznose vlastita iskustva u implementaciji zavičajnih i baštinskih vrijednosti. U ovo poglavlje uključeni su sljedeći prilozi: „Baština u školskom kurikulumu“ (Lucija Puljak), „Osnovna škola ‘Vis’ – važan društveni potencijal i zamašnjak lokalnog razvoja“ (Anela Borčić), „Di ča slaje zvoni“ (Tomislav Najev), „Baština u zbornicima Ča - more – judi“ (Željka Alajbeg), „Od Nazorovih dana do Zavičajne zbirke ‘Vladimir Nazor’“ (Sanja Nejašmić), „Kuharica ‘Lipi naši bokuni’“ (Mihaela Russo i Mirela Meić), „Edukativna etnološka vježbenica ‘U zovnici cili svit’“ (Ivana Babić i Petar Ujević), „Mosorska priča: edukativna slikovnica u službi promicanja zavičajne baštine“ (Tea Radić) te „Sućuraški baul“ (Rea Antolić).

Treći dio zbornika „Doprinos muzeja, udruga i vrtića“ posvećen je primjerima dobre prakse stečenima u radu vrtića, muzeja i različitih udruga koji imaju, sa svojih pozicija, značajnu ulogu u razvijanju zavičajnih i baštinskih vrijednosti. Zastupljeni su sljedeći prilozi: „Upoznajmo baštinu – muzejske publikacije za djecu i mlade Muzeja grada Splita“ (Gorana Bačelić-Barišić), „Dodirni grad – splitske palače kao sekundarne atrakcije“ (Vedrana Ban-Verbanac), „Pedagoški projekt Muzeja grada Kaštela: slikovnica ‘Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću’ i muzejska radionica ‘Slikovnicom dodirni prošlost’“ (Mario Klaić), „Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore“ (Ana Lekšić, Marija Martinić), „Baština kroz projektno planiranje u dječjem vrtiću – Projekt: ‘Barba Ivan, dica i kipovi’“ (Mila Cvrlje, Tajana Kuzmanić) te „Vonj davnine na dlanu djeteta“ (Zvjezdana Čagalj). Prilozi u ovom, kao i prethodnom dijelu, dragocjen su poticaj da i ostali učitelji u školskoj i izvanškolskoj praksi izgrađuju baštinske kurikulume.

Na samom kraju zbornika nalazi se bibliografski dodatak – popis tiskane građe o temi „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“, koji može biti od velike pomoći zainteresiranim čitateljima.

Završno mišljenje i prijedlog Zbornik „Baština Splitsko-dalmatinske županije“ urednica Grozdane Ribičić i Vesne Mihanović dragocjena je literatura koja, s različitih motrišta, propituje implementaciju 10

baštinskih i zavičajnih vrijednosti u sustav odgoja i obrazovanja na različitim razinama, pri čemu značajnu ulogu imaju i knjižnice za djecu i mladež. Ovako koncipiran zbornik može poslužiti širokom krugu korisnika – odgojitelja, učitelja, nastavnika, knjižničara i studenata, te ga preporučujem za objavljivanje.

Gordana Miolin, viša knjižničarka Gradska knjižnica Marka Marulića Split Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu od svoga osnutka 1951. godine, a nadasve od šezdesetih godina prošlog stoljeća, započinje kroz svoju zavičajnu zbirku njegovati i poticati značenje i važnost poznavanja zavičaja, njegove povijesti, umjetnosti, književnosti i uopće cjelokupnog života grada, okolice, domovine. U samim počecima sakupljale su se knjige i članci vezani uz zavičaj i vršio se popis na kartične listiće. Stvarali su se tako postepeno abecedni, naslovni, stručni i predmetni katalozi kako bi se korisnici mogli i znali snalaziti tražeći pojedinog autora ili djelo. Nagli razvoj novih tehnologija, proizvodnja i distribucija informacija i publikacija na raznim medijima u različitim oblicima uvjetovali su i nove načine korištenja i čuvanja građe.

Tijekom godina u mnoštvu građe o zavičajnosti specijalno mjesto zauzima literatura o zavičaju posvećena mladima i djeci. Iznimna je vrijednost i hvale vrijedna zamisao i ideja o početku održavanja stručnih skupova u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu o zavičajnosti i baštinskim zbirkama na odjelima za djecu. Tako su i održani prvi stručni skup na temu „Split u dječjoj književnosti“ i drugi stručni skup „Splitski ilustratori.“Vidno je prisutno oduševljenje hrvatskom baštinom i entuzijazam u radu od samog početka organiziranja skupova o zavičajnosti.

Pred nama je zbornik s trećeg stručnog skupa na temu „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“. Najveća nagrada za istinski trud glavnih urednica u pripremi zbornika i uspješnost u prikupljanju kvalitetnih tekstova znanih i priznatih sudionika profesora, pedagoga, knjižničara je zbornik koji ostaje za proučavanje i prisjećanje novim generacijama. Hvale je vrijedno istaknuti promociju kroz izložbe koje se organiziraju u prostoru Knjižnice u vrijeme održavanja skupova o zavičajnosti.

Prilika je to da se na jednom mjestu prikaže i prelista sva tiskana literatura na teme koje se izlažu na skupovima. Na taj način prezentira se građa širem krugu korisnika Knjižnice i privlače budući. Širi se znanje o ovoj građi i daje podstrek svim onima koji posjeduju ovakvu građu na suradnju u prezentaciji iste, jer u prikupljanju zavičajne građe Knjižnica nastoji uspostaviti suradnju s mjesnim stanovništvom.

Velika vrijednost ovog zbornika su tekstovi sudionika iz kojih iščitavamo postojanje i vrijednost pojedinih zbirki, djela i radova iz ovoga područja. Treba naročito istaknuti da posebnu vrijednost zborniku daju i biografije svih sudionika skupa. Saznajemo tako biobibliografske podatke o marljivom, ali i vrijednom, djelovanju pojedinih sudionika u 11

sveopćoj kulturnoj i obrazovnoj situaciji i nadasve o velikoj angažiranosti u promicanju znanja i čuvanju informacija o zavičaju od zaborava.

I nadalje se planira organizacija promotivnih akcija za promicanje svijesti o zavičajnoj baštini, kao i na poticanje građana na skupljanje zavičajne građe. Značaj je Knjižnice u istraživanju i očuvanju zavičajne baštine koja je temelj identiteta i vrijednosti zavičajne zajednice. Zadaća je sačuvati knjižničnu zavičajnu građu koja sadržajno dotiče zavičajne autore ili djela. Sačuvati tiskana djela priznatih književnika, pisaca, pjesnika i znanstvenika i svih onih koji se bave i žive za zavičaj. Predstoji i veće angažiranje Knjižnice u izgradnji zavičajnog fonda za mlade i djecu. Posebnu pažnju treba usmjeriti na nabavu i to kupovinu s obzirom da ova građa uglavnom u Knjižnicu pristiže kao dar izlagača, nakladnika i samih autora i građana.

Uz svesrdnu angažiranost voditeljice Odjela za djecu Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu u organiziranju dosadašnjih stručnih skupova i okruglih stolova o zavičajnosti u dječjoj književnosti te posebice nastojanja da se sve iznijeto i posvjedoči kroz pisanu riječ u zbornicima, postoji želja i nada da se i ubuduće nastave održavati ovakvi skupovi i tiskaju zbornici.

12

Prvi dio

Baština – univerzalni odgojitelj

13

Baština u motrištu odgoja i obrazovanja Hicela Ivon Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Odsjek za predškolski odgoj hicela@ffst.hr

„Baština nije samo ono što se obično naziva kulturno dobro. Baština je i okružje u kojem se krećemo i radimo, memorija mjesta (grada) nataložena u slojevima, od osoba do stvari i događaja...“ Željko Rapanić

Sažetak U članku se promišlja o baštini u kontekstu odgoja i učenja djece i mladih. Da bi se djecu i mlade učinilo osjetljivima na vrijednosti kulturnog naslijeđa u svojem okružju, odgojno-obrazovna praksa u školi, ali i u drugim pedagoškim i kulturnim ustanovama, mora pružiti poticaj kroz interaktivno, integrativno učenje „metodom projekta“ koje implicira kreativnu interpretaciju baštine. Tim se pristupom lakše razvija svijest o vrijednosti tradicije i važnosti njezina očuvanja, ali i spoznaja o vlastitom kulturnom identitetu.

Sudjelovanje Gradske knjižnice u procesu ostvarenja baštinskih projekata − kao suradnika ili voditelja − može znatno pridonijeti odgoju „baštinika baštine“, te dobiti bolji uvid o mogućnostima za objavljivanje i distribuiranje dobrih knjiga i slikovnica sa zavičajnom tematikom.

Ključne riječi: baštinsko okružje, odgojni projekt, kreativno izražavanje, knjižnica

Uvod Promišljanje međuodnosa (zavičajnog) baštinskog povijesno-kulturnog okružja u kontekstu odgoja, učenja i razvoja mladih ima smisla zbog više razloga: ilustrira učinke kulturnih tradicija na odgoj i obrazovanje, upućuje na potrebu za očuvanjem i obnovom kulturnih tradicija, pomaže razumijevanju sebe i svoga mjesta u svijetu u kojem živimo, upućuje na poželjnu jezgru zajedničkih univerzalnih vrijednosti, koje valja njegovati kroz odgoj i učenje, ističe razvitak kojem su u središtu djeca i mladi kao budući promi14

catelji istinskih životnih, ljudskih, kulturnih vrijednosti. To je promišljanje nezamjenjivo i u razvitku prosuđivanja, koje potiče duboko razumijevanje prošlih događaja da bismo se bolje snašli u sadašnjosti, ali i bolje prosuđivali za „solidarnu“ sutrašnjicu.

Ambicija odgoja na kulturnim vrijednostima baštinskog okružja trebala bi djecu i mlade učiniti svjesnima svojih korijena kao referentnih točaka, koje bi im omogućile odrediti njihovo mjesto u svijetu, ali bi ih ujedno trebalo poučiti poštovanju za druge kulture. Jer, „poznavanje drugih kultura vodi nas do svijesti o jedinstvenosti vlastite kulture, ali i do svijesti o naslijeđu zajedničkom cijelom čovječanstvu“ (Delors, 1998., 53). „Odgoj baštinom“ za baštinu Polazište naših promišljanja odnosa odgoja i baštinskog okružja usredotočuje se prema dvama značenjima: humanom i kreativnom. Prema humanom zbog toga što kroz odgojni proces na baštinskim vrijednostima naglašavamo samoostvarenje svakog mladog bića, poticanje razvoja svih njegovih mogućnosti kako bi osjetio vrijednost vlastitog postojanja u okružju u kojem živi. Pritom podrazumijevamo i činjenicu da se na svim razinama odgoja i obrazovanja uključuje i religijsko-filozofska dimenzija, u smislu poticanja razmišljanja djece i mladih o velikim i važnim pitanjima koja su ljudi u prošlosti postavljali i na njih nalazili odgovore – pitanja o svojem nastanku, o sudbini, o spoznaji dobra i zla i sl. Ta etička dimenzija u odgoju i obrazovanju pomaže razvoju smisla za odgovornost i svojstva što je prate, kao i shvaćanju nužnosti nekih pravila življenja (Lesourne, 1993.).

Promišljanja kreativnog značenja odnosa baštine i obrazovanja polaze od shvaćanja baštine kao poticajnog konteksta za kreativno-umjetničko izražavanje i stvaranje, kao nepresušnog izvora spoznaje i znanja tijekom procesa obrazovanja. Snažni su otponci kreativne energije djece i mladih kad oni u svojem bliskom prirodnom i kulturnom okružju imaju prilike za susrete s ljudima i stvarima, prirodom i umjetnošću, za stjecanje autentičnog iskustva koje proizlazi iz doživljaja, zadovoljstva, čuđenja, divljenja. Takav pristup budi kod njih osjećaj rasta i želju da se „uključe“, izraze nešto svoje, stvore nešto novo, kreativno, ali i osjećaj da je to što rade važno odraslima. Ako mladi imaju prilike podijeliti ideje s odraslima, pokazati im, primjerice, svoj literarni rad na javnoj tribini u knjižnici ili likovni rad na likovnoj izložbi u mjesnoj galeriji, uključuju se u zajedničko stvaranje kulture, postaju subjekti u konkretnoj (svojoj) kulturnoj sredini, „odgajaju se kroz sustav odnosa i komunikacija utkanih u širi društveno-kulturni sustav“ (Rinaldi, 1996.).

Drugim riječima, približiti djeci i mladima sadržaje (zavičajne) baštine znači učiniti ih za njih konkretnim, „vidljivim u perspektivi njihove procjene da ih mogu ‘osvojiti’ i ‘prisvojiti’, učiniti vlastitim ‘posjedom po kojem će se sigurno kretati’“ (Malaguzzi, 1997.). Nije svrha informirati djecu i mlade o sadržajima (vrijednostima) baštine da bi ih samo „upoznali“, nego im pružiti priliku da svoje doživljaje i znanje o njoj osvješćuju različitim pristupima učenju i iz različitih izvora učenja − od osoba, knjiga, posjeta, izleta i sl., kako bi stečeno znanje mogli otvoreno razmjenjivati s vršnjacima i nastavnicima 15

u školi i stručnjacima izvan škole. Da bi se, naime, djeca i mladi učinili osjetljivima na vrijednosti kulturnog naslijeđa svoje okoline, odgojno-obrazovna praksa mora pružiti poticaj ne u smislu verbalizacije i pasivnog usvajanja činjeničnog znanja, nego interaktivnog, integrativnog učenja. Štoviše, i novi mediji i nova obrazovna sredina danas uvjetuju velike promjene u glavnim ulogama učitelja: oni više nisu samo poučavatelji ili prezentatori informacija, nego preuzimaju uloge stručnjaka za upravljanje učenjem, razrednom socijalnom zajednicom ili dizajniranjem medija i prostora za učenje (Matijević, 2011.).

Važno je stoga razumjeti način zbližavanja djece i mladih s njihovim okružjem u kojem žive − prirodom, baštinom i njezinim kulturnim, umjetničkim, duhovnim vrijednostima, i više osvijestiti kako ih možemo navikavati na ugodu i radost susreta s njim, sačuvati spontanost načina njihova „gledanja“, „slušanja“; riječju, više produbiti naša znanja o tome kako odgajati i obrazovati kroz interakciju i komunikaciju s izazovima okružja u kojem oni žive i uče (Ivon, 2007.).

Radom na baštinskim projektima u školi i dječjem vrtiću djeca i mladi ne samo da mogu dublje spoznati i upoznati različite aspekte baštine, nego im ona postaje i bliska.

Poznavanje zavičajnoga omogućuje tako emocionalno povezivanje s okružjem, izgrađuje osjećaj povezanosti sa sredinom i pripadanju sredini − izgrađuje identitet pojedinca.

Prikazani projekti na ovogodišnjem okruglom stolu (u dječjim vrtićima, školama, muzejima, udrugama...) opisuju na koje sve načine djeca i mladi mogu istraživati različite aspekte kulturne, povijesne i spomeničke baštine svoga zavičaja. Takvi projekti razvijaju svijest o povezanosti sa zavičajem u vremenskoj protežnosti, što posredno pridonosi i razvijanju pozitivne slike o sebi, koja se iz sfere individualnoga prenosi u sferu kolektivnoga, smještajući se time u širi kulturološko-socijalni okvir. Drugim riječima, „odgoj baštinom“ koji upućuje na ljubav i poštovanje onoga što je bilo prije nas (Kolumbić, 2001., 43) utjecat će na razvoj djetetova identiteta, mišljenja, ponašanja, vrijednosnog stava, njegovih sposobnosti estetskih i ekoloških prosudbi − prijeko potrebnih pretpostavki odgoju „baštinika baštine“. „Metodom projekta“ prilazimo baštini kao „integriranom području“ koje će potaknuti integralno, kreativno ponašanje. Time potvrđujemo i ono što zagovaramo kao pedagoški koncept − da je učenik cjelovito biće, bogato potencijalima, „unikum“ u kontinuiranoj evoluciji gdje se ne suprotstavljaju „učenik osjećaja i mašte i učenik razuma“. To je pedagoška postavka, koja stavlja učenika u središte odgojno-obrazovnog procesa i prati ga na putu njegova razvoja na način da „bez zebnje otkriva stvarnost, svoj odnos prema njoj i odnos stvarnoga prema sebi“ (Rodari, 2001., 49). Projekt je na neki način kooperativno predviđanje između djeteta i odraslog, „onoga što se hoće i što se može otkriti i upoznati, onoga što se može ili će se moći učiniti biti“ (isto).

Ulogu knjižnice u promoviranju knjiga sa zavičajnom, baštinskom tematikom te u promicanju baštinskih projekata vidimo ponajprije u kongruentnosti njezina pristupa sa suvremenim pedagoškim pristupom učenju djece i mladih, to jest polazištem da učenje „čvrsto“ počiva na interesima djece i mladih, koje, potaknuto, može izazvati njihovu iskonsku radoznalost za baštinskim okruženjem u kojem žive, ali i potrebu da 16

sve doživljeno izražavaju kroz kreativan izraz − jezični, likovni, glazbeni, pokretno-plesni, scenski... (koje povratno osnažuje razumijevanje baštinskog okružja u kojem žive i, nanovo, kreativno izražavanje o baštinskom okružju). Stoga, osim onoga što smo iznijeli u zaključcima ovogodišnjeg trećeg okruglog stola, knjižnicu vidimo kao pedagoški „prostor“, „multimedijsku učionicu“ u kojoj će mladi „uživati slušati o baštini“, ponajprije od onih koji o njoj pišu, te nakon toga imati mogućnosti za kreativnu i kritičku interpretaciju doživljenog, koje će možda rezultirati novom slikovnicom ili knjigom o baštini.

U baštinske projekte posve se prirodno uklapa organski, zavičajni idiom, što za hrvatske prilike, gdje razlike između zavičajnog govora i standardnog jezika znaju biti velike, ima osobitu vrijednost, navodi Nemeth-Jajić (2003.: 111). „Takvi projekti omogućuju djeci i mladima da upoznaju bogatstvo zavičajnoga govora i da ga njeguju, da razviju svijest o različitosti govora pojedinog mjesta ili kraja, ali i o tome da su sve to govori istoga, hrvatskoga jezika“ (isto). Upravo Knjižnicu vidimo kao inicijatora, ali i voditelja takvih baštinskih projekata. Time bi se znatno pridonijelo i jezičnoj kompetenciji i jezičnoj toleranciji kod djece i mladih, većem interesu za čitanje, a možda i pisanju o temi zavičajnosti. Za odrasle bi to zasigurno bio „moćan“ poticaj stvaranju književnosti za djecu i mlade o temi zavičajnosti, a potom na Knjižnici da ih što zanimljivije predstavi i na taj način nanovo ohrabri u tom književnom stvaranju.

Literatura 1. Ivon, H. Baština univerzalni odgojitelj. // Baština – umjetnički poticaj za likovno izražavanje djece. / Hicela Ivon ... [et al.]. Split: Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2007. str. 9 – 21.

2. Kolumbić, T. O odgoju djece s ljubavlju prema baštini. // Od baštine za baštinu: dječji vrtić kao dječji kulturni centar: zbornik radova sa stručnog i znanstvenog skupa s međunarodnom suradnjom 2. dani otočkih dječjih vrtića, Hvar, rujan 2001.; [glavni i odgovorni urednik Hicela Ivon] Hvar: Dječji vrtić „Vanđela Božitković“, 2001. str. 41-44.

3. Lesourne, J. Obrazovanje & društvo: izazovi 2000. godine. Zagreb: Educa, 1993.

4. Malaguzzi, L. History, Ideas and Basic Philosophy – An Interview with Lella Gandini // The Hundred Languages of Children – The Reggio Emilia Approach, Advenced reflections / Edwars, C. P., Gandini, L., Forman, G. (ur.) London: Ablex Publishing Corporation, str. 49-97.

5. Matijević, M. Škola i učenje za budućnost.// School, Education and Learning for the Future. / M. Matijević, A. Jurčević, Lozančić, S. Opić (ur). Zagreb: Učiteljski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2011. str. 9 - 22.

6. Nemeth – Jajić, J. Baštinski projekti u ostvarivanju ciljeva i zadaća metodike hrvatskog jezika. // Od baštine za baštinu – kulturološki aspekt predškolskog 17

kurikula: zbornik radova sa stručnog i znanstvenog skupa s međunarodnom suradnjom 3. dani otočkih dječjih vrtića, Hvar, rujan 2003. ; [uredništvo Tin Kolumbić... et al.]. Hvar: Dječji vrtić „Vanđela Božitković“, 2003. Str. 110 – 111.

7. Rinaldi, C. Malaguzzi and the teachers: Innovations in Early Education // The International Reggio Exchange, 3 (4), str. 1-3.

8. Rodari, G. Grammatica della fantasia. Torino: Piccola Biblioteca Einaudi, 2001.

9. Učenje: blago u nama: izvješće UNESCO-u Međunarodnog povjerenstva za razvoj i obrazovanje za 21. stoljeće. Zagreb: Educa, 1998.

18

Zavičajni priručnici za učenike – put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti Slavenka Halačev Školska knjiga Zagreb slavenka.halacev@skolskaknjiga.hr

Sažetak Odnos prema zavičaju izgrađuje se ponajprije u obitelji i lokalnoj zajednici, a zadaća je škole, putem školskog kurikuluma, utkati zavičajne, tradicijske i nacionalne vrijednosti u svoje odgojne i obrazovne sadržaje. Stoga se zavičajni priručnici za učenike koriste kao vrijedna potpora prilikom upoznavanja sadržaja o zavičaju i županiji u kojoj učenici žive. Te knjige obiluju fotografijama, ilustracijama, pojednostavnjenim činjeničnim podatcima koji su prošireni zanimljivostima o mnogim segmentima života u zavičaju.

Naći će se u njima pitanja, projektni zadatci, skupne aktivnosti, mogućnosti za osobna učenička promišljanja. U kontekstu obrazovanja koje učenike treba pripremiti za život u 21. stoljeću, zavičajne i nacionalne vrijednosti mogu biti temelj kompetencija za pokretanje inovativnog malog poduzetništva kao i nacionalnog gospodarstva, održivog razvoja i kulturnog turizama kao i mnogo čega što danas još ne postoji.

Ključne riječi: zavičaj, nacionalni identitet, kompetencije, zavičajne, baštinske, tradicijske, nacionalne vrijednosti

Zavičajni priručnici za učenike – put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti Svatko je od nas u ranome djetinjstvu, ponajprije u okrilju obitelji, a zatim u široj zajednici razvio vlastiti odnos prema zavičaju. Za jedne je zavičaj mjesto rođenja i odrastanja vezano za zemljopisno podrijetlo. Za druge, zavičaj je mjesto sigurnosti koje ne treba napuštati, treći pak smatraju da je najvrjedniji emocionalni, unutrašnji zavičaj kojega gradimo tijekom cijeloga života. Bez obzira na to kojem se stajalištu priklanjamo, zajedničko im je obilježje da je zavičaj čvrsta točka koja nam služi poput orijentira na životnim putovanjima. Zavičaj je ishodište i mjesto povratka; zavičaj koji nosimo u sebi daje smisao onome što činimo. Prilog tome su dvije istinite priče koje govore kako nas zavičajne i nacionalne vrijednosti čine svojima i jedinstvenima. Ujedno nam navedeni primjeri bjelodano pokazuju da se zavičajne i tradicijske vrijednosti ne uče dociranjem, nego življenjem.

Prva priča vezana je za tipičan talijanski gradić Roseto Valfortore u pokrajini Foggiji, na obroncima Apenina, smješten sto pedeset kilometara jugoistočno od Rima. Njegovi su stanovnici u podnožju mjesta obrađivali polja, a na okolnim brežuljcima radili u kame19

nolomima mramora. Tako su živjeli stoljećima - teško i siromašno. Potkraj 19. stoljeća u Rosetu se pročulo da postoji daleka zemlja preko sedam mora u kojoj svatko može ostvariti svoj san. I tako su se tijekom osamdesetih godina 19. stoljeća male skupine stanovnika Roseta počele otiskivati parobrodom za Ameriku. Brod je pristajao u luci New York, a žitelji Roseta su putovali dalje, sto pedeset kilometara na zapad i naselili su se u blizini Bangora u Pensylvaniji. Zaposlili su se u kamenolomu škriljevca, postupno su počeli kupovati zemlju na brežuljku koji je s Bangorom povezivala makadamska cesta.

Na njemu su izgradili kuće nalik na one u domovini, podigli su crkvu koju su nazvali Gospa od Karmela, a glavnu ulicu Avenijom Garibaldi. Gradić su u početku zvali Nova Italija, a kasnije su ga prozvali Rosetom. U Rosetu su početkom 20. stoljeća živjeli isključivo Talijani, govorili su talijanski i to na južnjačkom narječju, istom onom kojim su govorili u domovini. Roseto bi ostao mikrosvijet, poznat samo njegovim stanovnicima da se 50-ih godina 20. stoljeća jedan liječnik, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Oklahomi nije zatekao u tome kraju. Njegov prijatelj, lokalni liječnik koji je liječio i stanovnike Roseta pričao mu je o začudnoj činjenici da Rosetanci ne umiru od bolesti nego od starosti. U to je vrijeme Amerikom harala epidemija srčanih udara, visokog krvnog tlaka, kolesterola što su sve bili vodeći uzroci smrtnosti muškaraca ispod 65-te godine života. Tada se liječnik, profesor iz Oklahome, zainteresirao za fenomen zabilježen u Rosetu. Proveo je opsežna istraživanja i ustanovio da niti jedan Rosetanac mlađi od 55 godina nije umro od srčanog udara ili imao znakove srčane bolesti. Nadalje, nije bilo samoubojstava, ovisnosti o drogama, zločina je bilo zanemarujuće malo, nitko nije imao čir na želucu i nitko nije živio od socijalne pomoći. Nakon mnogih zaključaka koji su istraživača odveli u slijepe ulice, otkriveno je da razlogom njihovog zdravlja nisu bili niti geni, niti prehrana, niti zemljopisni položaj Roseta u Americi, nego način života koji je bio utemljen na zavičajnim i nacionalnim vrijednostima kraja iz kojega su došli. Živjeli su u proširenim obiteljskim zajednicama, u istoj kući živjela su po tri naraštaja, starijim osobama iskazivalo se poštovanje. Vladao je osjećaj zajedništva i spokoja, u gradiću od 2000 stanovnika su bile dvadeset dvije različite građanske organizacije.

Stanovnici su se posjećivali međusobno, kada bi se sreli na ulici zastali su i razgovarali, zajedno objedovali. Poštujući i njegujući kulturu rodnoga kraja, Rosetanci su izgradili takvu društvenu strukturu koja ih je poput štita čuvala od nedaća modernoga svijeta.

Druga priča govori nam o Finskoj, zemlji koja je planetarno poznata po Nokiji i po obrazovnom sustavu kojega mnogi smatraju najboljim na svijetu. Mnogo je razloga tome, no izdvojit ćemo dva koja su ugrađena u temelje finske obrazovne izvrsnosti. Jedan je razlog višestoljetno i organizirano ulaganje u poduku čitanja i pisanja svekolikog naroda što je započelo već u 17. stoljeću. Drugi razlog jest uravnotežena obrazovna politika koja je nastala i traje na konsenzusu političkih stranaka, pa se promjene u obrazovanju ne događaju svakih nekoliko godina.

Razvijanje, njegovanje i širenje pismenosti bila je zadaća vjeroučitelja koji su uz vjersku poduku u nedjeljnim školama djecu podučavali čitati i pisati. Djelovali su i putem tzv. putujućih škola i dopirali u najzabačenije dijelove zemlje. Prema finskoj tradiciji, umijeće čitanja i pisanja zahtijevalo se od svakog muškarca i žene kao uvjet za sklapanje braka. Stoga je pismenost bila simbolom za zrelost, za životno razdoblje u kojem je 20

osoba sposobna nositi se s osobnim i društvenim dužnostima i pravima. Što se pak tiče odnosa prema obrazovanju, učiteljsko je zanimanje oduvijek bilo jedno od najcjenjenijih zanimanja, a istraživanja pokazuju da je biti učitelj podjednako značajno kao biti liječnik, arhitekt, odvjetnik ili inženjer. Finsko obrazovanje nije uvijek bilo idealno. U njega se počelo ulagati nakon Drugog svjetskog rata, a značajni pomaci bilježe se od 1970. godine kada je uvedena obvezna škola u trajanju od 9 godina. Od tada do danas u Finskoj se promijenilo mnogo vlada i ministara, ali nitko nije mijenjao obveznu školu. Odolijevali su također vanjskim pedagoškim, ali i političkim utjecajima na obrazovanje, i njegovali svoje temeljne nacionalne vrijednosti: skromnost, jednakost, međusobno poštovanje, finsku obrazovnu tradiciju. U finskom obrazovnom sustavu poštuje se jednakost obrazovnih mogućnosti, individualiziran je odnos prema svakom učeniku, roditelji poštuju učitelje i vjeruju im, a učitelji su zadovoljni svojim poslom – sve te elemente nalazimo i u obrazovnim sustavima zemalja koje su zajedno s Finskom na samome vrhu svjetske rang liste.

Već desetak godina hrvatski je obrazovni sustav, kao i obrazovni sustavi u svijetu, na velikoj prekretnici. Potkraj dvadesetog stoljeća, a poglavito u prvom desetljeću dvadeset i prvog stoljeća postalo je razvidno da škola priprema učenike za svijet koji se stalno mijenja. Zato se postavlja pitanje za kakve kompetencije treba školovati mlade ljude kada budu 2030-te godine, nakon dugogodišnjeg školovanja, kročili u svijet rada. Hoće li im koristiti znanje stečeno tijekom školovanja ili će biti važnije vještine koje će im omogućiti inovativnu primjenu naučenoga? Ima li u njihovom školovanju uopće potrebe za upoznavanjem zavičajnih i nacionalnih vrijednosti? Mogu li zavičajne, baštinske, tradicijske i nacionalne vrijednosti biti putovnicom za budućnost? Upravo je to razlikovna vrijednost koja nas čini svojima i jedinstvenima, i drugačijima od drugih. Nadalje, ako je jedna od temeljnih kompetencija koja će današnjem učeniku biti potrebna u budućnosti kreativnost, tada će zavičajne i nacionalne vrijednosti moći biti sadržajem za inovativno malo poduzetništvo kao i za nacionalno gospodarstvo, za održivi razvoj i kulturni turizam i mnogo toga što još danas ne postoji.

Uz obitelj i domovinu, zavičaj je jedan od najvažnijih elemenata razvoja nacionalnog identiteta. U tome osobitu ulogu imaju obitelj i škola. Pođemo li od stajališta da škola mora njegovati i razvijati sve ono dobro s čime djeca dolaze iz svojih obitelji, te mijenjati sve ono loše što se uvuklo u dječji život i ponašanje, tada je zavičajna tematika takav sadržaj koji gotovo da ima terapeutske vrijednosti. Naši županijski priručnici su vrata u otkrivanje svijeta zavičaja. Napravljeni su prema nastavnom planu i programu koji predviđa da se djeca u trećem razredu osnovne škole upoznaju s obilježjma zavičaja odnosno županije u kojoj žive. Te knjige obiluju fotografijama, ilustracijama, pojednostavnjenim činjeničnim podatcima koji su prošireni zanimljivostima o mnogim segmentima života u zavičaju. Naći će se u njima pitanja, projektni zadatci, skupne aktivnosti, mogućnosti za osobna učenička promišljanja. Po svojoj didaktičkoj i metodičkoj koncepciji učenički zavičajni priručnici iz raznih hrvatskih županija ustrojeni su veoma slično, jer poštuju zahtjeve i zakonitosti nastavnog plana i programa. Iako nastavni plan i program prirode i društva kao i ostalih nastavnih predmeta traži da se načelo zavičajnosti 21

ugradi u sve nastavne predmete i to od prvog do četvrtog razreda, u praksi je naglasak na obradbi zavičajnih vrijednosti upravo u trećem razedu. Zahvaljujući vrsnim autorima, suvremenim didaktičkim i metodičkim pristupima, sadržajnoj primjerenosti, te su knjige vrijedan oslonac učiteljima. Učiti o svom zavičaju u dobi od 9 ili 10 godina, znači istraživati, otkrivati, saznavati ono što o vlastitom zavičaju ne znamo ili nas zanima.

Učenicima će u tome pomoći učiteljica kroz terensku i izvanučioničnu nastavu. Zato će svi ti materijali iz knjige, zaživjeti u učeničkoj glavi i srcu onoliko koliko ih učitelj umije prenijeti u školsku zbilju.

Iz današnjeg očišta je irelevantno hoće li buduće knjige o zavičaju biti otisnute na papiru ili će se čitati s nekog novog elektroničkog čitača, no bitno je da svaki građanin svijeta ponajprije poznaje sebe, svoje korijene i baštinu, te da su mu zavičaj i nacionalni identitet čvrsta točka od koje polazi i kojoj se vraća.

Literatura 1. Gladwell, M. Izvan prosjeka: priča o uspjehu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2009.

2. Nastavni plan i program za osnovnu školu. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2006.

3. Sahlberg, P. Lekcije iz Finske = Finnish lessons: što svijet može naučiti iz obrazovne promjene u Finskoj. Zagreb: Školska knjiga, 2012.

22

Turistička kultura: potreba ili dodatno opterećenje u odgojnoobrazovnim programima Nansi Ivanišević Ured državne uprave SDŽ Odsjek za prosvjetu i kulturu prosvjeta-i-kultura@st.t-com.hr

Sažetak Turistička kultura1 naziv je projekta (2003-2013) koji na različite načine istražuje mogućnosti sustavnog uvođenja interdisciplinarnih znanja s područja kulture, posebno baštine i turizma, u odgojno-obrazovne programe. Brojne javnosti uključene u Projekt (učenici, učitelji, predstavnici sektora turizma, gospodarstva, uprave, civilnog društva, dijaspore i dr.) daju mu punu potporu. Sintagma Turistička kultura2 zamišljena je i kao mogući naslov nekog vida inoviranja postojećih programa, od dopune izvannastavnih školskih aktivnosti (za trajanja projekta) do uvođenja novog izbornog, fakultativnog ili redovnog predmeta. Procjenu sadašnjeg stanja i opterećenosti, kao i moguće racionalizacije postojećih programa u korist ovih sadržaja ovlaštena su razmotriti i predložiti samo nadležna resorna tijela Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Agencija za odgoj i obrazovanje u mogućoj suradnji s resorima kulture i turizma. Prosudba o tome predstavlja li Turistička kultura potrebu ili dodatno opterećenje trebala bi uvažiti činjenicu da je navedena materija, prema najvažnijim međunarodnim dokumentima, temelj očuvanja i razvoja identiteta kao i gospodarskog prosperiteta.3 Ključne riječi: turizam, kultura, turistička kultura, baština, interdisciplinarnost, sustavna edukacija Idejni pristup i kratka povijest projekta4 Bogata materijalna i nematerijalna baština u jedinstvenom prirodnom krajoliku predstavlja danas „temeljnu vrijednost Hrvatske i jedan od glavnih resursa za daljnji razvitak.“5 1 Ivanišević, N; Borčić, A; Blaslov, Z. Turistička kultura – HNOS i kurikulum; pilot projekt u SDŽ // Zbornik radova sa simpozija Zavičajna baština - HNOS i kurikulum / priredio A. Mrkonjić. Split: Književni krug, 2007. Str. 340-350.

2 Isto, str. 342. Turistička kultura je u ovom projektu upotrijebljena po prvi put sa značenjem „izgradnje kulturnog domaćina“.

3 O tome u svojim ključnim dokumentima govore dokumenti Radne grupe Vijeća Europe (1998). Kultura u srcu; prilog raspravi na temu kulture i razvoja u Europi kao i Naša kreativna raznolikost, Svjetske komisije za kulturu i razvoj, Generalna skupština UN-a (1990).

4 Ivanišević, N; Borčić, A; Blaslov, Z. Turistička kultura – HNOS i kurikulum; pilot projekt u SDŽ // Zbornik radova sa simpozija Zavičajna baština - HNOS i kurikulum / priredio A. Mrkonjić. Split: Književni krug, 2007. Str. 340-350.

5 Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.- 2015. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2011. Str. 7.

23

Po mišljenju domaćih i stranih stručnjaka između kulture, posebno prirodne i kulturne baštine, turizma te načina života u očuvanom okolišu u Hrvatskoj, postoji znak jednakosti6. Osviještenost njihova značaja i vrednovanje u kontekstu turizma pridonose očuvanju i razvoju identiteta, poštivanju različitosti kao i gospodarskom razvoju zajednice te podizanju njenog ugleda u svijetu. Staviti dijete, odnosno mladog čovjeka u izravan, praktičan i zabavan kontakt sa svojim identitetom: prošlošću, zavičajnom baštinom – onom materijalnom i nematerijalnom, umjetnošću i tzv. “živućom kulturom“, kao i njegovim prirodnim okruženjem, prepoznato je kao temelj izgradnje cjelovite ličnosti.

Na primjerima zavičajne baštine, onog što predstavlja dio osobne prošlosti i identiteta, razvija se prepoznavanje posebnosti, estetski doživljaj kao i osjećaj ponosa. Jednako tako osvješćuje se poštovanje prema „drugome“ i vrednotama njegove baštine te njenog univerzalnog značaja7. Prepoznati svekoliku kulturu i baštinu u kontekstu razvoja i budućeg zapošljavanja, s naglaskom na turizmu, pomoći će u pretvaranju kulturnih i prirodnih u nove, buduće vrijednosti.

Osim poticanja na izradu novih projekta, nastojanje Turističke kulture bilo je usmjereno na afirmaciju već ostvarenih, iznimno zanimljivih projekata istraživanja baštine u školama u RH, njihovih potencijala za razvoj lokalne zajednice, njihovo bilježenje i obogaćenje znanjima iz turizma.

Rezultati projekta Kroz gotovo desetogodišnje trajanje Turistička kultura je potvrdila očekivanu potrebu učenika za istraživanjem i upoznavanjem lokalne baštine, kao i različitim načinima njene valorizacije. Isti interes iskazali su učitelji i profesori različitih profila uz značajnu potporu roditelja, umjetnika, kulturnih i turističkih djelatnika, ali i lokalnih uprava, gospodarstva, poduzetništva te medija. U početku se Turistička kultura provodila u školama Splitsko-dalmatinske županije doživljavajući i druga obogaćenja: kulturnoedukativne izlete, festivale baštine i turizma te javne prezentacije. Od 2008. godine pokrenut je Natječaj za sudjelovanje na Smotri Turističke kulture u Hvaru. Pet godina za redom zainteresirane osnovne i srednje škole iz cijele Hrvatske i dijaspore (od 2010.) prijavljuju svoje sudjelovanje na zadane teme (primjerice: Dođite i posjetite naš kraj zajedno s nama, Najbolji domaćini, to smo mi!, Prirodna baština mog zavičaja). Susret grupa učenika, autora odabranih radova (pet iz osnovnih, pet iz srednjih i jedan iz dijaspore), predvođenih nastavnicima, odvija se tijekom rujna na otoku Hvaru uz financijsku podršku gospodarskih, turističko-ugostiteljskih subjekata i lokalne uprave. Zapažene su pri tom značajne kulturološke i komunikacijske razlike, kao i zabrinjavajući stupanj uzajamnog nepoznavanja. Iskustva sa Smotri, zaključci sa završnih okruglih stolova i radionica, potaknuli su i organizaciju skupova na temu Baština i javne politike; uprava i izazovi?

Prije toga, u sklopu projekta, nastao je Zbornik učeničkih radova Turističke kulture 6 Hrvatska kulturna politika: od prepreka do mostova: izvještaj europskih stručnjaka. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1998.

7 O istom svjedoči UNESCO- ov Obrazovni program o svjetskoj baštini za mlade 24

2003.-2007. te brojne knjige, plakati, brošure i radovi pojedinih škola. Internetska stranica Projekta na kojoj je, uz digitalni priručnik za učitelje, predviđeno predstavljanje učeničkih radova, zamišljena je kao virtualno mjesto susreta i turističkog razgleda „vlastitih zavičaja“.

U 2012. godini Turistička kultura primijenjena u područje strukovnog školstva, rezultira novim, od EU fondova podržanim projektom pod nazivom „Implementacija znanja o baštini u kurikulume strukovnog obrazovanja s ciljem povećanja zapošljivosti i razvoja“8. Cilj je ovog projekta inovirati postojeće kurikulume pet općih i pet stručnih predmeta, izraditi pripadajući priručnik kao i internetsku stranicu projekta te ispitati reakcije uključenih dionika i partnera Projekta.

Iskustvo projekta Od početka do danas Turistička kultura razvijala se promišljajući načine integriranog uvođenja ovih interdisciplinarnih znanja u sustav odgoja i obrazovanja s naglaskom na završnim razredima osnovne škole. Pri tom se insistiralo na vrednovanju i (sukladno mogućnostima) nagrađivanju učitelja za kreativan rad, kao i na potrebi njihove dodatne edukacije. S tim ciljem uključivani su predavači iz srednjih škola i fakulteta ili stručnih krugova, uglavnom na volonterskoj osnovi (turizam, turističko vođenje, poduzetništvo, marketing, povijest umjetnosti i dr.).

Brojni primjeri dobre prakse u istraživanju baštine, kao i oni ostvareni u sklopu Projekta potvrdili su kreativnost, zainteresiranost i zadovoljstvo dionika te izvrsnost u obradi odabrane projektne ideje razrađene pod vodstvom nastavnika. S druge strane, razvidno je da su projekti različito vrednovani od školskih autoriteta, počevši od upravnih tijela škole, preko osnivača do resornog ministarstva. Projekti najčešće ovise o dobroj volji i maštovitosti pojedinaca, često na volonterskoj osnovi. Pri tom izostaje doticaj s turizmom čak i kad su u pitanju iznimno vrijedni, originalni i financijski povoljni proizvodi koji mogu značajno obogatiti lokalnu ponudu. Zbog ograničenih resursa škola, nedovoljne medijske pokrivenosti i zastupljenosti, svaki i najbolji uradak ostaje ograničen na maloj nakladi te nedovoljno prepoznat u široj javnosti.

Iskustvo je potvrdilo neusustavljenost edukacije o baštini u postojećim programima te gotovo potpuni izostanak međuresorne suradnje. Tako se može utvrditi da se sadržaji s područja kulturnog turizma ne provode kroz dogovorenu suradnju dva resora predstavljena kroz krovna tijela ministarstva kulture i turizma jednako kao što u području kulturnog i umjetničkog obrazovanja izostaje sustavna povezanost kulture s odgojem i obrazovanjem. „Spuštanjem“ na regionalnu i lokalnu razinu, izostanak sustavnosti se multiplicira povećanjem broja pozvanih dionika - osnivača škola, kulturnih, obrazovnih i drugih institucija.

8 Nositelj projekta je Komercijalno-trgovačka škola Split, a partneri Gospodarska škola Varaždin, Hrvatska udruga poslodavaca, Ured državne uprave za prosvjetu i kulturu, predstavnici sektora kulture, gospodarstva i civilnog društva.

25

Zaključak Iskustvo i trajanje Turističke kulture opravdava uložen trud i financijska sredstava kroz brojne afirmativne ocjene različitih stručnjaka i javnosti. Nastojanje projekta i dalje se razvija u smjeru cjelovitog rješavanja, vjerujući u sud jednog od turističkih stručnjaka kako je riječ o „potrebnoj reformi hrvatskog odgoja i obrazovanja“9 što znači da bi: - suvremeni odgoj trebao djetetu i mladoj osobi ponuditi odgovarajuće instrumente u ostvarenju samosvjesnosti, komuniciranja te ovladavanju novim izazovima s naglaskom na onim globalizacijskim, - prostor kulture trebao dati cjelovite i relevantne odgovore na pitanje osobnog, lokalnog i nacionalnog identiteta te uloge kreativnosti u njihovoj daljnjoj izgradnji, - obrazovni sustav, sukladno tome, trebao bi intervenirati stvarnim inovacijama i racionalizacijama pojedinih nastavnih sadržaja, unutar nacionalnih granica i onih predviđenih za dijasporu, a u korist ovog ili sličnih interdisciplinarnih predmeta, koje nameće vrijeme u kojem živimo, - tržište rada sa svoje strane, moralo bi osigurati sva relevantna saznanja glede svojih potreba i zakonitosti, uloge poduzetništva u prevenciji nezaposlenosti pa i samozapošljavanju u vremenu rastuće nezaposlenosti.

- turizam bi pri tom mogao dati instrumente za kvalitetno i konstruktivno objedinjavanje svega navedenoga što se danas jednim imenom može prepoznati unutar pojma održivi razvitak.

Tijek i rezultati rada kao i mišljenje brojnih stručnjaka i zainteresiranih nastavnika, roditelja i građana, ukazali su na poželjnost prilagođavanja uključenih znanja i drugim dobnim grupacijama – od predškolskog uzrasta do treće dobi. Svoju načelnu potporu cilju ostvarivanja projekta dosad su izrazila gotovo sva krovna resorna tijela: ministarstva obrazovanja, kulture i turizma, Agencija za odgoj i obrazovanje, Hrvatska turistička zajednica te brojne regionalne i lokalne samouprave, a partneri iz područja gospodarstva iskazali svoju želju da isti pomažu u sklopu svoje gospodarsko-socijalne odgovornosti.

Odgovor na pitanje kako usustaviti predmetnu materiju, predstavlja jedan od glavnih izazova za javne politike kulture, obrazovanja i turizma, kao i sustav u cijelosti.

Literatura 1. Hrvatska kulturna politika: od prepreka do mostova: izvještaj europskih stručnjaka.

Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1998.

2. Ivanišević, N; Borčić, A; Blaslov, Z. Turistička kultura – HNOS i kurikulum; pilot projekt u SDŽ // Zbornik radova sa simpozija Zavičajna baština - HNOS i kurikulum / priredio A. Mrkonjić. Split: Književni krug, 2007. Str.340-350.

9 26

Iz razgovora s Dragićević, M., Horwath d.o.o.

3. S margina u središte: prinos raspravi o kulturi i razvoju u Europi: sažetak Izvještaja koji je Europska grupa za kulturu i razvoj pripremila za Vijeće Europe, srpanj 1997.

Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1998.

4. Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.- 2015. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2011.

5. Svjetska baština u rukama mladih: kako je upoznati, njegovati i djelovati: priručnik i nastavani materijali za učitelje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO: Ministarstvo kulture, 2011.

27

Drugi dio

Škola i baština

28

Baština u školskom kurikulu Lucija Puljak OŠ Pučišća, Pučišća lucija.puljak@st.t-com.hr

Sažetak Projektom Turističke kulture koji mnoge škole provode kroz nastavne i izvannastavne projekte, ili druge aktivnosti povezane s upoznavanjem i promoviranjem baštine, na izravan i djelotvoran način ostvaruju se definirani odgojnooborazovni ciljevi “nove hrvatske škole”. Njime se promiče nastava usmjerena na učenika, od prvoga koraka, od iskazivanja učenikova interesa za projektne sadržaje, preko sudjelovanja u iskustvenoj, istraživačkoj i problemsko stvaralačkoj nastavi, do javnoga predstavljanja rezultata.

Cjelokupni program upoznavanja baštine u potpunosti se temelji na zahtjevu za uporabom primarnih izvora znanja koji se nalaze u učenikovu neposrednom okruženju, u njegovu zavičaju. Učenje u stvarnom okruženju duboko je opravdano temeljnim pedagoškim načelom primjerenosti i postupnosti.

Neposredna nastavna praksa provođenja interdisciplinarnoga programa Turističke kulture izvrstan je oblik realizacije međupredmetnih tema, propisanih Nacionalnim okvirnim kurikulumom, a nastavni ishodi svjedoče o razvoju gotovo svih učeničkih ključnih kompetencija (komunikacija na materinskom i stranom jeziku, digitalna kompetencija, kompetencija za učenje, kulturna svijest i izražavanje, inicijativnost i poduzetnost). Zbog mnogostrukih pedagoških i kulturoloških razloga, programi nalik Turističkoj kulturi morali bi biti dostupni svim hrvatskim učenicima.

Ključne riječi: baština, školski kurikul, nastavni projekti, međupredmetne teme, ključne kompetencije Turistička kultura1 kao projekt koji se provodi već desetak godina (2003-2013) zaslužuje punu pozornost kulturne i prosvjetne javnosti. On svjedoči o upornosti obrazovnih entuzijasta i njihovu nastojanju da se interdisciplinarna znanja s područja kulture, ponajprije baštine i turizma, uvedu u odgojno-obrazovne programe.

Razdoblje u kojemu se projekt ostvaruje preklapa se s razdobljem intenzivnih pokušaja mijenjanja hrvatskoga školskog sustava i redefiniranja odgojno-obrazovnih ciljeva.

1 Ivanišević, N; Borčić, A; Blaslov, Z. Turistička kultura – HNOS i kurikulum; pilot projekt u SDŽ // Zbornik radova sa simpozija Zavičajna baština - HNOS i kurikulum / priredio A. Mrkonjić. Split: Književni krug, 2007. Str. 340-350.

29

Ti su ciljevi određeni hrvatskim strateškim obrazovnim dokumentima (Smjernice za strategiju odgoja, brazovanja, znanosti i tehnologije, Zagreb, travanj 2013.; Nacionalni okvirni kurikulum, Zagreb, listopad 2011., Hrvatski kvalifikacijski okvir – uvod u kvalifikacije, Zagreb, kolovoz 2009.). “Život i rad u suvremenom društvu brzih promjena i oštre konkurencije zahtijevaju nova znanja, vještine, sposobnosti, vrijednosti i stavove, tj. nove kompetencije (osposobljenosti) pojedinca, koje stavljaju naglasak na razvoj inovativnosti, kreativnosti, rješavanja problema, razvoj kritičkog mišljenja, poduzetnosti, informatičke pismenosti, socijalnih i drugih kompetencija. Njih nije moguće ostvariti kroz tradicionalni odgojno-obrazovni sustav koji funkcionira kao sredstvo prenošenja znanja. Pomak u kurikulumskoj politici i planiranju s prijenosa znanja na razvoj kompetencija znači zaokret u pristupu i načinu programiranja odgoja i obrazovanja.

Vrijednosti na kojima se temelji odgojno-obrazovna uloga hrvatske škole valja sagledavati kao nove povijesne mogućnosti hrvatskoga nacionalnoga, kulturnoga i duhovnoga identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa.” (NOK, str.16 - 17) Projekt Turističke kulture omogućuje školama koje ga uključe u svoje školske kurikule da na najdjelotvorniji i najizravniji način dotignu definirane odgojnooborazovne ciljeve “nove hrvatske škole”. Njime se promiče nastava usmjerena na učenika, od prvoga koraka, od iskazivanja učenikova interesa za projektne sadržaje i aktivnosti. Učitelj koji provodi projekt njegov je kreator od početka do kraja procesa, što podrazumijeva: • “prilagođivanje nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i sposobnostima učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakog pojedinca • odabir i primjenu nastavnih oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja učenikove osobnosti • planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, stvarajući razlikovne sadržaje, diferencijalno ustrojstvo i tempo nastave • uvažavanje različitih stilova učenja učenika, kao i razvojnih razlika između dječaka i djevojčica te između pojedinih učenika općenito • uvođenje primjerenih oblika i metoda poučavanja i učenja koji će omogućiti aktivno, samostalno učenje i praktičnu primjenu naučenoga • uporabu primarnih izvora znanja, nastavnih sredstava i drugih izvora koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje kako učiti • stvaranje ugodnoga razrednoga i školskog ozračja koje će održavati interes i motivaciju učenika za učenje te će učeniku pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnog poštivanja” (NOK, str. 30.)

30

Recentne znanstvene spoznaje s područja psihologije obrazovanja učiteljima otvaraju nove vidike, od njih zahtijevaju mijenjanje pristupa učenju i poučavanju. U svjetlu novih teorija, o učenju se razmišlja kao o mentalnom procesu koji uključuje cjelokupnost učenikovih iskustava (osjetilnih, spoznajnih, osjećajnih). U tom kontekstu projekt Turističke kulture javlja se kao posebno vrijedan obrazovni program kroz koji se stvara okvir za realizaciju međupredmetnih tema naznačenih u NOK-u, s osobitim naglaskom na teme: Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Upotreba informacijsko komunikacijske tehnologije (NOK, str. 42 – 46) Ako o neposrednoj praksi provođenja programa Turističke kulture razmišljamo kao obliku realizacije navedenih međupredmetnih tema, navedeni se program može razmatrati kao nastavno sredstvo primjereno razvoju gotovo svih ključnih kompetencija (komunikacija na materinskom i stranom jeziku, digitalna kompetencija, kompetencija za učenje, kulturna svijest i izražavanje, inicijativnost i poduzetnost)2.

Program se u potpunosti temelji na zahtjevu za uporabu primarnih izvora znanja koji se nalaze u učenikovu neposrednom okruženju, u njegovu zavičaju. Zavičajnost je oduvijek bila zastupljena u nastavnim planovima i programima, ali u svjetlu novih teorija učenja i poučavanja povećava se njezin značaj. Za to postoje duboko opravdani, općepoznati pedagoški razlozi: • Samo kroz zavičajne teme može se ostvariti temeljno pedagoško načelo “od bližega k daljnjemu, od poznatoga k nepoznatom”.

• Iskustvena nastava kao suvremeni oblik rada temelji se na učenikovu iskustvu stečenom u prirodnom okružju (zavičaju).

• Istraživačka nastava može se ostvariti samo u okolnostima koje su učeniku dostupne (u zavičaju).

S druge strane, program Turističke kulture ima duboko opravdanje ako o njemu razmišljamo kao o neposrednom nastavnom cilju. I u tom se slučaju mogu navesti višestruki argumenti za njegovu primjenu, povezani logičnim slijedom: • Škola je dužna pripremiti mlade za život u društvenoj zajednici.

• U svijetu koji se globalizira, naši mladi moraju naći svoje mjesto i mogućnost za rad.

• Da bi uspjeli u svojim aktivnostima u globalnome svijetu, naši mladi moraju biti bolji od drugih.

• Da bi bili bolji od drugih, moraju birati područja djelovanja u kojima nemaju velike konkurencije (najkonkurentniji mogu bit u područjima povezanim s vlastitom kulturnom ili prirodnom baštinom).

• Mladi moraju naučiti održivo gospodariti baštinom da bi mogli dobro od nje živjeti 2 Prema: Recommendation of the European Parliament and of the Council of 18 December for lifelong learning (2006/962/EC)

31

i sačuvati je za naraštaje koji dolaze.

• Da bi znali i uspjeli održivo gospodariti baštinom, mladi je moraju upoznati i pravilno vrednovati.

Iako se s navedenim tezama lako složiti, moramo reći da programi nalik Turističkoj kulturi nisu, a trebali bi biti, privilegij svakoga hrvatskog učenika.

Programi Turističke kulture i stjecanje ključnih kompetencija a) Metodički pristup Temeljna svrha organizacije i provedbe programa Turističke kulture jest učenje. Učenje o svijetu, o sebi, o drugima, učenje o suživotu s drugima. Metodički pristup nastavnom radu temelji se na iskustvenom, projektnom i problemsko-stvaralačkom učenju. Jedan od najvažnijih odgojnih ciljeva je osposobiti učenike da stvore vrijednosne i estetske stavove, da steknu znanje o tome kako misaono obrađivati informacije otkrivene u neposrednoj stvarnosti ili u sekundarnim izvorima, kako povezivati nove spoznaje s prethodnim znanjima i pohranjivati ih u pamćenju, kako ih potražiti i pronaći kad god im zatrebaju.

Proces učenja usredotočen je na nastojanje da se nove spoznaje povežu s prethodnim iskustvom i primijene pri rješavanju problema. Upravo takvo učenje potiče se u odgojnoobrazovnom procesu kroz nastavne ili izvannastavne projekte povezane s prirodnom ili kulturnom baštinom.

Učitelj je organizator nastavnih aktivnosti čija je posljedica unaprijed planirana kao odgojnoobrazovni cilj. Jedna od najvažnijih učiteljevih zadaća je probuditi u učenicima radost i užitak u učenju i stvaranju, što se pokazalo jednostavnim i lakim zahtjevom kroz sve u praksi ostvarene projekte. b) Metodički postupci pri stjecanju kompetencije za učenje (baštinske teme kao odgojnoobrazovno sredstvo) Voditelji projekata sa svrhom otkrivanja i vrednovanja prirodne i kulturne baštine učenikova zavičaja u svom radu slijede poznate nastavne etape: uvod ili motivacija, glavni dio (obrada novoga sadržaja) te završni dio (vrednovanje ili samovrednovanje postignuća).

U svakoj sastavnici nastavnoga rada ostvaruju se sljedeći koraci: • primanje nove obavijesti (simultano prateći više senzornih pravaca) • praktična aktivnost (obrada informacija) • vrednovanje postignuća.

32

Nova je obavijest uvijek povezana s temom i svrhom odgojnooobrazovnoga rada, s baštinskom znamenitošću. Voditelj upoznaje učenike s područjem u kojem se učenje odvija, s temom koja se obrađuje, s pojedinostima na koje će naići, s ciljevima istraživačkoga rada.

Nakon toga nastupa druga etapa, praktične aktivnosti. Učenike se potiče da u neposrednoj stvarnosti gledaju, zamjećuju, istražuju, propituju, da osjete i dožive područje u kojemu uče. Tako se pokreće proces obrade informacija, a uspješno ovladavanje tim procesom rezultira kompetencijom za učenje Najvažniji dio kompetencije za učenje je znanje obrade i procjene vrijednosti pojedinih informacija. Svrha i smisao poučavanja usklađeni su s učeničkim potrebama i mogućnostima. Različiti stilovi učenja i višestruke inteligencije3 koriste se u poučavanju usmjerenom na razumijevanje sadržaja. Želi se postići da temu i ključne pojmove razumiju svi učenici. Ono što su kroz proces učenja otkrili, kojim rukovodi vješt i motiviran učitelj, u sljedećoj etapi učenici povezuju s nečim što od prije znaju. Tako se naučeni sadržaji proživljavaju, produbljuju, usustavljuju.

Sljedeći je korak sažimanje teme tako da se njezina najvažnija obilježja mogu prikazati i prenijeti drugima. O toj etapi nastavnoga rada svjedoče mjerljivi rezultati rada na projektima Turističke kulture. Prikazi rezultata su različiti, ovisno o mentalnoj slici koju je svaki pojedinac stvorio o temi te o stilu učenja. Jedan će učenik važna obilježja teme i ključne pojmove izraziti riječima, drugi brojevima, treći slikom, četvrti grafikonom.

Ne može se reći da je jedan prikaz bolji ili korisniji od drugoga, ali niti to da se tema može obuhvatiti samo jednim, bilo kakvim, prikazom. Najbolje će biti obuhvaćena svim prikazima istodobno. Zato je dobro da sve mogućnosti budu predstavljene tijekom rada na projektu i da ih učenici vide. Tako se bolje uči i više napreduje.

Ako je kompetencija za učenje stečena, pojedinac s lakoćom može pratiti i tumačiti razne mentalne slike (prikaze riječima, brojevima, slikom, grafikonom, modelom), a postojećim se znanjem (procesa ili ishoda) može poslužiti pri stjecanju novoga znanja.

U sljedećoj su tablici prikazani dijelovi procesa učenja, sukladno Gardnerovoj teoriji o višestrukim inteligencijama:

Dijelovi procesa učenja

Poticajna pitanja

1. zamjećivanje pojava

Što si zamijetio? Kako to tumačiš?

Zašto? Što ne možeš objasniti? Koje ti informacije nedostaju? Gdje ih možeš naći?

2. prikupljanje potrebnih podataka

3 Gardner, H. Disciplinarni um: obrazovanje kakvo zaslužuje svako dijete: s onu stranu činjenica i standardiziranih testova. Zagreb: Educa, [2005?].

33

3. obrada informacija

4. izvođenje zaključaka

Na što te to podsjeća? U čemu su sličnosti i razlike? Što je najvažnije? S čime to možeš povezati? Ako se dogodi to i to, što će dalje biti? Što iz svih podataka možeš zaključiti?

Kako ćeš provjeriti je li zaključak dobar?

5. prikazivanje rješenja u skladu s različitim mentalnim slikama

Kako bi to mogao prikazati i prenijeti drugima (slikom, riječju, grafikonom, kombinacijom slike i riječi, brojevnim prikazom, modelom …)?

6. osvješćivanje uporabne vrijednosti stečenoga znanja

Gdje bi ti moglo koristiti ovo što si upravo naučio?

c) Metodički postupci pri stjecanju kompetencije za rješavanje problema (baštinske teme istodobno su sredstvo i cilj poučavanja) Programi Turističke kulture ne odnose se samo na upoznavanje kulturne baštine. U složenijim projektima učenice uče pravilno vrednovati svoju baštinu i razmišljati o njoj kao dragocjenom privrednom resursu. Ti se projekti ostvaruju kroz problemsko stvaralačku nastavu i proces rješavanja problema kao ključnu nastavnu metodu. Znanje rješavanja problema učenicima će koristiti u svim životnim situacijama. Učitelj mora objasniti postupak da bi ga učenici mogli ponoviti i izvesti kad im bude potrebno. Proces rješavanja problema ostvaruje se u nekoliko koraka: 1. problemska situacija Rješavanje problema započinje suočavanjem s problemskom situacijom.

2. definiranje problema Problemska situacija može ukazivati na postojanje više različtitih problema. Za uspješan proces rješavanja potrebno je jasno definirati problem kojem se pristupa.

3. postupak rješavanja problema Nakon definiranja slijedi analiziranje problema uz pomoć problemskih pitanja. U sljedećem koraku učenici se podijele na nekoliko skupina. Svaka skupina pokušava na svoj način doći do rješenja. Učitelj upozorava učenike da propituju svaki korak pri rješavanju, da predviđaju posljedice. Konačno rješenje za koje se opredijele moraju provjeriti s obzirom na postavljeni cilj. Na kraju prikazuju, izlažu i objašnjavaju svoje rješenje pred drugim skupinama.

34

4. provjera rješenja Kad sve skupine izlože i objasne svoja rješenja, zajedno ih uspoređuju i izdvajaju najbolje. Predviđaju posljedice rješenja u stvarnom životu.

Cilj opisanoga nastavnog postupka nije samo riješiti problem koji je na početku predočen problemskom situacijom. Važnije je ovladati procesom rješavanja problema.

Sljedeća je tablica koristan podsjetnik učenicima i učiteljima na proces rješavanja problema.

Dijelovi procesa rješavanja problema

Poticajna pitanja

1. definiranje problema

U čemu je problem? Što treba riješiti?

2. definiranje cilja

Što se želi rješenjem postići? Što bi zadovoljilo onoga tko rješava problem?

3. analiziranje problema

Što o tome znaš? U kakvoj su međusobnoj vezi podatci? Koji podatak nedostaje? Kako ćemo do njega doći?

4. predlaganje rješenja

Što predlažeš? Kako bi mogao riješiti problem? Što bi se moglo dogoditi ako problem riješiš na taj način? Jesu li ostvarene želje i ciljevi? Stvara li rješenje kakve poteškoće? Ima li boljega rješenja?

Može li to rješenje i tebi poslužiti? Kako?

5. provjera rješenja

6. primjena rješenja

d) Metodički postupci pri stjecanju komunikacijske kompetencije (baštinske teme istodobno su sredstvo i cilj poučavanja) Dobra komunikacija ovisi o kulturi međusobnoga ophođenja i o jezičnom znanju.

Jezično znanje ne stječe se samo na satovima materinskoga ili stranoga jezika. Svako nastavno područje stvara prigodu za stjecanje jezičnoga znanja (učenici prikupljaju podatke, raspravljaju o njima, čitaju, slušaju, pišu i govore – primaju i oblikuju verbalne poruke). Prikupljanje različitih podataka u svrhu daljnjega istraživanja (kako je prethodno navedeno) zahtijeva da učenik razumije tekstove različitih vrsta.

Razumijevanje se uči svakodnevnim vježbanjem, a stvaralačko učenje i istraživačka

nastava za to neprekidno stvaraju prigode. Komunikacijska kompetencija obuhvaća i umijeće oblikovanja poruke (govorenje i pisanje) te umijeće predstavljanja svoje poruke u javnosti. Uspješni pojedinci imaju samopouzdanja za javno nastupanje. Međutim, mnogi nemaju toga samopouzdanja, zato ga je prevažno razvijati kod djece od najmlađe dobi. Programi Turističke kulture u svakoj etapi realizacije pružaju mnogo prigoda za razvoj komunikacijske kompetencije. Osobito u završnim fazama kad se mjerljivi rezultati rada na projektu javno predstavljaju.

Učitelji znaju da pojedini učenici nastoje izbjeći ulogu predstavljača projektnih rezultata. Ne zato što ulogu ne bi mogli ostvariti, nego zato što se boje javnoga nastupa.

Da bi netko bio uspješan govornik, mora steći iskustvo javnoga govorenja i nastupanja.

Učitelji moraju učenicima od najmanjih nogu “osigurati” dobronamjernu publiku da bi se oni oslobodili straha i nelagode govorenja pred drugima.

U projektima Turističke kulture, koji se ostvaruju u timskom suradničkom radu i prijateljskom okruženju strah od javnih nastupa nestaje i učenici stječu komunikacijsku kompetenciju koja im jamči uspjeh u mnogim životnim aktivnostima. Nažalost, mnogi učenici nemaju prigode na taj način razvijati svoje potencijale i pripremati se za život.

Zaključak Projekt Turističke kulture (koji objedinjuje teme upoznavanja i vrednovanja kulturne i prirodne baštine) ostvaruje se u razdoblju od desetak godina, tijekom kojega je dokazao svoju svrhovitost, u svim školama i u svim učeničkim skupinama koje ga provode.

Učinci projekta mogu se pratiti na razini pojedinaca (učenika) koji u njemu sudjeluju, djelotvorno razvijaju svoje prirodne potencijale i stječu ključne kompetencije. Mogu se pratiti na razini škola koje projekt provode i koje kroz multidisciplinarni rad razvijaju timske suradničke odnose i stvaraju poticajno i prijateljsko školsko ozračje. Škola je zajednica učenika i učitelja međusobno povezanih u procesu učenja. U istraživačkoj nastavi učenici uče od učitelja, ali gotovo u jednakoj mjeri učitelji uče od učenika.

Nastava postaje avantura otkrivanja i zajednička radost.

Od ovog projekta u konačnici, veliku korist ima svekolika društvena zajednica, na lokalnoj i nacionalnoj razini, u sadašnjosti, a još više se koristi očekuje u budućnosti.

Naša je kulturna baština najdragocjeniji privredni potencijal kojim hrvatski stanovnici moraju odgovorno i održivo gospodariti. U tu svrhu moraju je najprije upoznati, zatim valorizirati da bi je zaštitili od galopirajuće devastacije i zaborava. Zatim treba osmisliti kreativne modele i oblike korištenja baštine za gospodarski razvoj zajednice. Umjesto toga, danas svjedočimo rastakanju i uništavanju kulturnih i prirodnih vrijednosti. Ne zaustavi li se taj proces u najskorije vrijeme, za sebe ćemo moći reći da smo posljednji svjedoci neprocjenjiva blaga kojim je Hrvatska raspolagala. Za to se obrazovna zajednica mora okrenuti mladima. Dati im prigodu da čuvaju “svoje”. Uvjereni smo da će učenici koji u istraživačkom nastavnom procesu otkrivaju kulturne i prirodne ljepote svoga zavičaja u bliskoj budućnosti biti najgorljiviji zaštitnici svoga nasljeđa.

36

Da bi se dogodilo, programi nalik Turističkoj kulturi morali bi se sustavno razvijati i primjenjivati u hrvatskim školama.

Literatura 1. Gardner, H. Disciplinarni um: obrazovanje kakvo zaslužuje svako dijete: s onu stranu činjenica i standardiziranih testova. Zagreb: Educa, [2005?].

2. Hrvatski kvalifikacijski okvir – uvod u kvalifikacije. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2009.

3. Ivanišević, N; Borčić, A; Blaslov, Z. Turistička kultura – HNOS i kurikulum; pilot projekt u SDŽ // Zbornik radova sa simpozija Zavičajna baština - HNOS i kurikulum / priredio A. Mrkonjić. Split: Književni krug, 2007. Str. 340-350.

4. Jensen, E. Poučavanje s mozgom na umu. Zagreb: Educa, 2005.

5. Kiper, H. Uvod u opću didaktiku. Zagreb: Educa, 2008.

6. Nacionalni okvirni kurikulum: za predškolski odgoj i obrazovanjete opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2011.

7. Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, 2013.

37

OŠ Vis – važan društveni potencijal i zamašnjak lokalnog razvoja: primjer dobre prakse projekta “Turistička kultura” projekt “Crkve i utvrde otoka Visa” Anela Borčić OŠ Vis, Vis os-vis-001@skole.t-com.hr

Uvod Osnovna škola Vis inicijator je projekta Turistička kultura i njegov glavni „praktikum“. Činjenica da djeluje na otoku, u prirodnom i prenesenom smislu, ističe potencijal škole kao institucije u lokalnom razvoju te potrebe za vrednovanjem i afirmacijom rezultata pojedinih ostvarenih projekata. Taj cilj ostvariv je isključivo kroz dobro uređeno partnerstvo svih dionika. Brojni projekti i respektabilne publikacije, koje se može okarakterizirati bogatom izdavačkom djelatnošću škole, rezultat su bavljenja baštinom. Njima prethode projekti različitog opsega, trajanja i načina rada, a ostvareni su u suradnji s različitim suradnicima: mještanima, gostima, različitim razinama uprave, političarima, predstavnicima gospodarstva i turizma, civilnog društva, sa znanstvenim i visokoškolskim institucijama te brojnim drugim domaćim i inozemnim partnerima. Koristeći izuzetno baštinsko bogatstvo otoka, škola je prepoznata kao mjesto osvješćivanja lokalne i nacionalne pripadnosti te rasadnik ljubavi prema tradiciji, kulturi i povijesti otoka. Cilj izvannastavnih aktivnosti Škole je razviti pri tom kod učenika kreativnost i poduzetništvo. Uz uvođenje Baštinskog kao projektnog dana škole, dosad su ostvareni i slijedeći projekti vezani za baštinu: Škoj na pjat - trogodišnji projekt koji je završen istoimenom knjigom u kojoj su predstavljeni recepti i običaji otoka; projekt Crkve i utvrde otoka Visa (ovdje detaljno predstavljen); projekt likovnih radionica kroz cikluse: Zima na otoku, Proljeće na otoku, Ljeto na otoku te novi trogodišnji ciklus: Zemlja, Zrak i Voda (naše likovne radionice crpe svoje motive također iz baštine otoka, a provode se u suradnji s ALU Sveučilišta u Zagrebu); Legende otoka Visa koji je objedinjen istoimenom knjigom priča i legendi iz viške prošlosti. Priče su sakupili učenici, a knjiga je ilustrirana njihovim radovima proizašlim s likovnih radionica Škole. U projektu Rogač istražena je tradicijska prehrana otoka, a rezultat rada je knjižica Recepti od rogača. U ovom projektu je nastala i osmišljena tematska turistička tura po otoku. U projektu Renesansni ljetnikovci grada Visa učenici su upoznali renesansne vrtove grada Visa i predstavili ih javnosti kroz PP prezentaciju. Projekt Zavičajni muzej (viška konoba) je pokrenut s ciljem očuvanja tradicionalnih vrijednosti vinogradarstva. Danas je smješten na prvom katu Škole i sastoji se od brojnih predmeta koji su korišteni u vinarstvu i vinogradarstvu kraja. Posljednji u nizu je projekt Srdela kojim se kod učenika kroz čitavu proteklu godinu razvijalo svijest o važnosti ribarstva za povijesni identitet otoka Visa.

38

Projekt Crkve i utvrde otoka Visa Uvod Istraživanje crkvi i utvrda nametnulo se zbog njihovog velikog broja na otoku te njihove starosti i vrijednosti. Obuhvaćeni sakralni objekti predstavljeni u projektu (27 crkvi) svjedoče o kršćanskom opredjeljenju otočana još od ranog srednjeg vijeka, dok su obrambene građevine (16 istraženih) bile zanimljive kao utočišta od gusara i ostalih uljeza s mora.

Područje kulturne baštine otoka Visa je slabo istraženo u literaturi i znanstvenim radovima što je u Školi prepoznato kao poticaj izradi i ovog Projekta s ciljem njenog očuvanja.

1. Cilj i problemi Ponukani lošim stanjem u kojem se nalaze stare i vrijedne građevine našega otoka te nedostatkom literature o njima, u Školi je pokrenut projekt Crkve i utvrde otoka Visa.

Namjera je bila predstaviti crkve i utvrde otoka te ukazati na nužnost njihove obnove kroz izložbu fotografija, izradu keramičkih suvenira te izdavanje brošure s fotografijama i popratnim tekstovima. Radom na projektu (obilaženjem i fotografiranjem objekata, izradom keramičkih suvenira, oslikavanjem keramičkih tanjura dječjim doživljajima viških crkvi, prikupljanjem podataka o građevinama...), kod učenika se razvijala kreativnost, ljubav prema baštini te poduzetnički duh.

2. Obrazloženje teme Učenici usvajaju osnovna znanja o svojoj kulturnoj baštini (materijalnoj i nematerijalnoj) te osvješćuju identitet i blago kraja u kojem žive. Upoznavanjem zavičajne baštine stječu elementarna znanja koja im omogućavaju da postanu mali turistički vodiči po otoku i da naučeno (osviješteno) upotrijebe za turističku promidžbu (izložba fotografija, izrada turističke brošure). Učenici razvijaju svijest o pripadnosti svojoj kulturi.

Izrađivanjem suvenira crkava i utvrda u glini koju bojaju i peku dobivaju se unikatni i prepoznatljivi suveniri koji mogu kvalitetno nadopuniti turističku ponudu otoka. Na taj način stječu svijest o mogućem samostalnom privređivanju (razvoj malog poduzetništva).

Zahvaljujući ovom projektu, danas u Školi imamo postavljenu izložbu, brošuru Crkve i utvrde otoka Visa na hrvatskom i engleskom jeziku, interaktivni CD, osmišljene suvenire te osmišljenu moguću turističku turu po otoku u kojoj su učenici u ulozi vodiča.

3. Metodologija U školskoj godini 2006./2007. prikupljeni su podaci i zanimljivosti o crkvama i utvrdama otoka Visa te dokumentacija o njihovom nastanku, upotrebi i današnjem stanju: • osmaši i zadrugari s učiteljem povijesti i zemljopisa obilaze lokacije i fotografiraju 39

četrdesetak starih građevina na otoku.

• Istražuju promotivne materijale turističkih agencija otoka o starim građevinama te proučavaju postojeću stručnu literaturu: Viški spomenici (Split, 1968.), čiji su autori B. Gabričević, C. Fisković, N. Božanić-Bezić i A. Cvitanić; te tekstove iz časopisa Hrvatska zora (br. 3, 17/18, 38, 39, 41).

• Dio zadrugara sastavlja plan za izradu brošure i multimedijalnog CD-a s fotografijama i tekstovima o crkvama i utvrdama.

• Dio zadrugara s učiteljem informatike uređuje, lektorira, korigira i obrađuje prikupljene materijale te obrađuje slike.

• Grupa malih keramičara s učiteljem likovne kulture izrađuje suvenire s motivima starih crkava i utvrda.

• Malim upitnikom ispitano je mišljenje lokalnog stanovništva o povijesti, današnjem stanju i mogućoj obnovi tih objekata.

• Skupina zadrugara obrađuje podatke iz upitnika (rezultat: odgovarajući grafikoni i tabele).

• Projekt se prezentira Turističkoj zajednici grada Visa i predstavnicima Grada te se nastoji prikupiti sredstva za njegovu realizaciju.

• Po završetku rada na projektu obaviješteni su mediji.

• Javna prezentacija projekta.

4. Rezultati 4.1. Istraživanje na terenu U proljeće 2006. istraženo je (fotografirani su te prikupljeni podaci) ukupno 43 objekta.

Od toga je 27 crkvi, a 16 utvrda i kula. a) Starost objekata Najstariji objekti datiraju iz XI./XII. stoljeća, a mnogi od njih imaju temelje još u ranoj romanici. Kako su uglavnom nastajali od XIV. pa sve do XIX. stoljeća, uočava se prisutnost romaničkog, gotičkog, a ponegdje čak i baroknog stila. Većina crkvi izgrađena je donacijama samih Višana koji su bili uključeni u razne bratovštine te bili obvezni graditi i brinuti za crkve na otoku.

U Tablici br. 1 nalazi se prikaz nastanka objekata. Najviše je crkvi nastalo između XVI. i XVIII. stoljeća, dok su utvrde mahom građene u XVII. (obrana od Turaka i gusara) i XIX. stoljeću (većinu su izgradili Englezi koji su tada zaposjeli otok).

40

Tablica 1. Starost objekata Stoljeće:

XI./XII.

XIV.

XV.

XVI.

XVII.

XVIII.

XIX.

XX.

UKUPNO

CRKVE

2

4

4

6

3

6

0

1

27

UTVRDE

0

0

1

3

6

1

5

0

16

Stoljeće:

XI./XII.

XIV.

XV.

XVI.

XVII.

XVIII.

XIX.

XX.

UKUPNO

CRKVE

2

4

4

6

3

6

0

1

27

b) Korištenje objekata Od 43 objekta, 11 ih se redovito koristi i danas. Sedam župnih crkvi koristi se za održavanje misnih svetkovina. U Kaštelu u Komiži smješten je Ribarski muzej, u Bateriji u Visu nalazi se Arheološki muzej, a ostale dvije kule su u privatnom vlasništvu te se koriste za stanovanje.

Tablica 2. Korištenje objekata.

U UPOTREBI

POVREMENO

NIJE U UPOTREBI

RUŠEVINA

UKUPNO

CRKVE

7

13

5

2

27

UTVRDE

4

0

7

5

16

4.2. Izložba fotografija Fotografije crkvi i utvrda koje su nastale tijekom našeg istraživanja na terenu prikazane su prvi put na izložbi u Domu kulture u Visu povodom obilježavanja Dana grada, 23. travnja 2007. godine. Izložba je bila otvorena od 19. do 27. travnja 2007. tako da ju je mogla vidjeti većina građana.

Ista izložba je postavljena i u Gradskoj čitaonici u Komiži od 6. do 14. srpnja 2007. godine.

41

Otvaranje izložbe 19. travnja 2007. godine u Domu kulture grada Visa.

4.3. Poznavanje objekata U rujnu 2007. godine sastavljen je mali upitnik kojim se htjelo ispitati mišljenje lokalnog stanovništva (uglavnom roditelja učenika naše škole) o povijesti, današnjem stanju i mogućoj obnovi starih crkvi i utvrda otoka. Podijeljeno je 70 anketnih listića, a vraćeno ih je samo 35. Broj vraćenih listića ukazuje na nezainteresiranost lokalnog stanovništva za tu tematiku.

Od obrađenih 35 upitnika, pokazalo se da je 82,8% ispitanih znalo imenovati svih šest traženih crkvi, 11,4% imenovalo je manje od 6 traženih, a 3,5% niti jednu crkvu. Na 42

isto pitanje za utvrde rezultati su sljedeći: 37,1% ispitanih imenovalo je svih šest utvrda, 37,1% imenovalo je manje od 6 traženih, a 22,8% nije navelo niti jedno ime utvrda.

Tabela 4. Poznavanje samih objekata i njihove povijesti.

Odgovor

DA

UGLAVNOM

NE

NE ZNAM

5,7 %

51,5%

31,4%

14,2%

Pitanje Znate li kada su sagrađene te građevine?

Tabela 5. Mišljenje o sadašnjem stanju objekata.

Odgovor

DA

UGLAVNOM

NE

NE ZNAM

Smatrate li da otočani dovoljno poznaju crkve i utv. otoka Visa?

3,5%

34,2%

57,1%

2,9%

Da li ste zadovoljni stanjem tih građevina danas?

8,5%

17,1%

68,5%

5,7%

Smatrate li da su one zanemareni dio kulturnog blaga otoka Visa?

65,7%

22,8%

3,5%

8,5%

Da li ih treba iskoristiti u turističke svrhe?

82,8%

5,7%

8,5%

3,5%

Da li je to učinjeno do sada?

3,5%

8,5%

85,7%

0%

Pitanje

Na pitanje “Tko je odgovoran za održavanje tih građevina?’’ 57, 1% ispitanika odgovorilo je da su podjednako odgovorni Grad Vis, Županija te Ministarstvo kulture RH. Samo 25% ispitanika imalo je konkretne prijedloge za prenamjenu objekata, i to mahom utvrda. Neki od najzanimljivijih prijedloga za prenamjenu, odnosno popularizaciju su: • organiziranje turističkih obilazaka tih objekata • postavljanje informativnih tabli i putokaza • uređivanje izletničkih staza do njih • održavanje koncerata, izložbi, likovnih, kazališnih i plesnih radionica te kulturnih kolonija u tim građevinama 43

• prenamjena utvrda u disko klubove, hotele, restorane, vidikovce...

• osnivanje muzeja vinogradarstva i povijesti otoka.

4.4. Izdavanje brošure i multimedijalnog CD-a Brošura i multimedijalni CD trebali su poslužiti kao mali vodiči kroz povijest Visa. I brošura i CD sadržavaju fotografije svih objekata s malim povijesnim pregledom, kartu Visa s označenim lokacijama te kratku povijest otoka Visa. Brošura je u mekom uvezu formata B5, ima 50 stranica s fotografijama u boji, uvod i povijesni pregled. Multimedijalni CD sadrži iste podatke kao i brošura.

4.5. Izrada suvenira Grupa zadrugara keramičara s učiteljem likovne kulture i mentorima izrađivala je u dvije etape suvenire s motivima starih crkava. Osmišljene su dvije vrste suvenira: ukrasni keramički tanjuri i minijature otočnih crkvi. Suveniri su oblikovani u bijeloj glini, oslikani keramičkim bojama i glazirani prozirnom glazurom. Planirano je nastaviti s izradom suvenira s ciljem da oni postanu prepoznatljivi novi proizvod Učeničke zadruge Issa OŠ Vis.

Zadrugari crtaju motive viških crkvica i utvrda na keramičkim tanjurima.

5. Rasprava Vidljivo je da su od 1968., od kad ih prati stručna literatura, neki objekti ipak obnovljeni. Ovim projektom htjelo se zabilježiti njihovo današnje stanje i dobiti prijedloge za obnovu, odnosno njihovu veću iskoristivost u budućnosti.

Uočeno je da ne postoji niti jedna (turistička) brošura koja se bavi našom temom, a slično je i sa suvenirima. UZ Issa OŠ Vis trudila se dati svoj doprinos na tom polju pa je 44

stoga 2006. godine izrađena knjiga recepata i običaja otoka Visa Škoj na pjat. Pokrenuta je i izrada keramičkih suvenira, te minijatura najstarijih otočkih crkvica.

Jedan od ciljeva je doprinijeti većoj zainteresiranosti otočana, Grada i Turističke zajednice. Smatramo da će projekt biti poticaj za daljnju obnovu i korištenje tih objekata.

6. Sažetak i zaključak Rad na projektu trajao je gotovo godinu dana i u njega su uključeni gotovo svi učitelji i učenici Škole. Radeći na njemu, doprinijeli smo razvoju zavičaja i osviještenosti ljudi u njemu. Učenici su se naučili organizirati poslove, dijeliti zaduženja, donositi odluke i prikupljati sredstva za projekte. Kroz istraživanje je otkrivena i nova riznica, građa budućeg projekta. To su liturgijski predmeti (pozlaćene misnice, ciborij - poklon cara Josipa, vrijedna zbirka knjiga iz XVIII. st.) koji se kriju u ormarima viških sakristija.

Dobivena je i ideja za novi suvenir: medaljon s detaljima s grbova koji se nalaze na obiteljskim kućama nekadašnjeg viškog plemstva.

Literatura 1. Biličić, V. Spomenici kulture i duh vremena // Hrvatska zora: glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis. Godište II, 3(1992), str. 4-5.

2. Gabričević, B…(et al.). Viški spomenici. Split: Izdanje Skupštine općine Vis, 1968.

3. Katić, M. Crkva sv. Silvestra na Biševu // Hrvatska zora: glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis. Godište VI, 17/18(1997), str. 12-13.

4. Mardešić, A. V. Benediktinci na otocima viškog arhipelaga // Hrvatska zora: glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis. Godište XIII, 39 (2004), str. 6-8.

5. Mardešić, A. V. Dvije stare crkvice na otoku Visu // Hrvatska zora: glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis. Godište XIII, 41(2006), str. 8-9.

6. Mardešić, A. V. Kada je izgrađen najstariji dio svetišta Gospe od Veloga Sela // Hrvatska zora: Glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis. Godište XIII, 38(2004), str. 5-6.

45

Di ča slaje zvoni Tomislav Najev OŠ Marjan, Split tomislav.najev@gmail.com

Sažetak Izdvojena su iskustva dio svjedočanstva rada Sabora čakavskog pjesništva u Žminju.

Zapisani i objavljeni u Kako ČA zvoni VA ŽMINJE dječji čakavski ostvaraji, čudesni otkucaji ugledali su svjetlo dana u ovim knjigama. Ovo je samo podatak o poetskim mogućnostima što se samo potvrđuju negdje na marginama jednog autentičnog djetinjstva. A zvon odjekuje, odjekuje u nama Marulić, Hektorović, Balota, začinjavci, odjekuje Pere Ljubić, Nazor i ostali naši dragi glasi. Bilo je lijepo čuti čakavsku rič koja još uvijek živi i zvoni od Istre do Splita pa nastavlja i dalje u dječjim glasovima do naših otoka, spontano i iskonsko glasanje. Pred nama su knjige koje nas podsjećaju na trajnu i ukorijenjenu riječ u zavičaj, u mogućnost prvog i prvotnijeg čitanja koje se svake godine u prvom tjednu lipnja obnavlja u Žminju.

Ključne riječi: Čakavski sabor, dječje čakavsko pjesništvo, čakavica, Žminj

Pokušat ću progovoriti o danima koji su u duboko u meni, naizgled su lagano prekriveni, ali me vječito prate kao i prozirno/neprozirna, bijela, maštovita i zagonetna, igriva riječ.

Hodočastio sam sa svojim učenicima tamo DI ČA SLAJE ZVONI va Žminje, sada već dvadeset i neki put. Svake godine početkom lipnja tražimo iskone našega jezika / jazika / zajika u Žminju, gradiću u srcu Istre udaljenom od Pazina desetak kilometara. Po četrdeseti put podignu se zastava Čakavskog sabora predvođena sopilašima za kojima su krenuli mladi pjesnici. Dječji čakavski ostvaraji zapisani i objavljeni u knjigama Kako Č A zvoni va Žminje ostali su kao čudesni otkucaji dana, a izdvojena su iskustva dio svjedočanstva rada Sabora čakavskog pjesništva u Žminju. Pred nama grad se pružio te svojim kracima otvara i zatvara ulaze oblikovanja i gledanja. Na pokretnoj crti sunca igra. Sklad tišine remeti zvuk lastavica.

Stvaralaštvu dajemo glas za drukčije čitanje i pisanje jazika ditinstva. Ovo je samo podatak o poetskim mogućnostima što se stvarno potvrđuju negdje na marginama jednog autentičnog djetinjstva ...aš-taš / lastaš ,/ rest na reful / refulaš / daš- daš / minutaš / po cikle jedan glas / dojdeš / misliš / lepršaš...

Riječi su neizbrisive niti sjećanja i javljaju se u nama neovisno o tomu jesmo li stavili mehanizam tipke u pokret. Njihova značenja odzvanjaju često taktovima različitih tonaliteta, 46

ovisna o primljivosti naše poetske skale. Jednostavno, ponekad nas određena riječ, stih, odvede u onom pravcu koji je i za nas bio negdje duboko skriven, ali eho nutarnjeg nam glasa počne otvarati stranice nove sadržajnosti, počne živjeti novim životom i mi tada bivamo obogaćeni novim dimenzijama i novim značenjima u (su)odnosima s drugim rječima, stihovima. Tada otkrivamo draž stvaranja, samo smo tada apsolutno slobodni i naša poetska skala odskakuje te osjećamo onaj nerv koji nam se nameće kao jedino dani i mogući u tom trenutku. Tada, zapravo, hvatamo Kairosov čuperak.

Va Žminje O podne s kampanela refulaje zvon...on...on...

O podne Zad Kaštelon pleten rič...slaku rič... pleten srce našega zajika.

O podne va Žminje pleten iz roženic stari kanat pun tic. 1 Goran,VII.raz.

A zvon odjekuje, odjekuju u nama Marulić, Hektorović, Balota, začinjavci, odjekuju Pere Ljubić, Nazor i ostali naši dragi glasi, duša ih je rodila naša, srce ih je naše zgojilo 2 na istarskom kamiku oplakivanom suzama Veloga Jože. Izričajem zavičaja materinske riječi niču, izviru, postaju prevrnuti dan, vjetar, utvrda, stup, poistovjećuju se, odlaze i dolaze, uvlače se u Sunčev cvijet, u procijep između kamena i suhozida, na morskoj širini viđenja oslobađaju nas slike jer u sebi imaju spontanost i izvornost, neponovljivost dječjih dana. U prozračnom gnijezdu pjesme nebo se prosipa zvijezdama. Dječji svijet postaje vezan kao i lepršavo svezan za događajnost i narativnost u paučinastom danu koji traži i riše, ište i igrivo piše i nešto briše. Pred nama je pisani beskraj; pjesma koja pretočena u začuđujuću pjesničku sliku postaje postojani sjaj pun maštovite dječje igre. Ožiljak postojanja govor je r i j e č i / r i č i srasla sa stablom masline, a prostrto je vrijeme neba i ptica, divotan je kraj, nije li to sunčana neba beskraj jer u moju kalu / modrina cvita/ kroz ponistru / pliva / u konistru...

1 2

Ruožice besied. Žminj: Katedra Čakavskog sabora, 1993. Črnja, Z. Izabrane pjesme. Split: Čakavski sabor, 1977.

47

Niz kaletu Vučen sunce za rukav o jakete.

Uz jednu bandu Fermaje, Uz drugu profundaje, Karet Niz kaletu Šušuraje, Ragataje Ni osinca, Ni prosinca...

Biži karet Jo da je sunca!!! Jo da je sunca!!!

Filip,VII.raz.3

U organizaciji Katedre Čakavskog sabora iz Žminja i Modre laste objavljen je natječaj pa je bilo lijepo čuti čakavicu koja još uvijek živi i zvoni od Istre do Splita pa nastavlja i dalje u dječjim glasovima do naših otoka spontano i iskonsko glasanje. Bilo kako bilo, Dalmaciju smo osjetili po govoru naših učenika iz Splita, Trogira, Zadra, Brača, Hvara...

Filipa, Ane, Josipa...Ako osluhnemo slike se vraćaju; čujemo stih, čujemo pjesmu i ponovno bivamo u onome što nas je stvaralo u svijetu kojim upravljaju snovi i mašta.

Pisana riječ postaje govor pjesničke slike, postaje blagdan pjesme i ostvaruje se kroz sudioništvo doživljajne temperature. Jedinstven ton ritma i zvuka otkriva nas, otkriva tko smo, a pjesma mora posjedovati moć mijenjanja i preobrazbe, doživljaj mora prodrijeti do mladog bića. Zar to nije put do kreacije, do punine izraza i nije li to možda raznolikost koja bogati, ljepota koja potiče u riječima koje nestaju, ali ne prestaju, nego se samo maštovitošću nadopunjuju, nadahnuto nadograđuju. Pjesnik nosi svoj mikrokozmos, svoju zavičajnost sa sobom, a bez traga djetinjih stopa izgubio bi svoje poetsko pamćenje, ostao bi bez prošlosti. U svijetu svedenom na uniformnost priče kako sačuvati djetinjstvo riječi koje želimo kreativno osmišljavati? Moramo li se zbog toga ponovno vratiti u djetinjstvo, a zatim zakoračiti te nadom i ljepotom dodirnuti eterične prostore. Nije li djetinjstvo upravo vrijeme kad čovjek najspontanije osjeća sve ono što ga okružuje? Ako već nema istančanu spoznaju, ima izraženu spontanost protkanu prozračnošću dana nad sobom.

3 Kako ča zvoni va Žminje 2004.; izbor učeničkih radova s natječaja: "Di ča slaje zvoni" Sabora čakavskog pjesništva Žminj (Zagreb [etc.], 2004).

48

Brnistra Proliće...

Otkrakuna san vrata Za vas svit.

Zavonjalo žuto sunce Po škrapan i gomilan.

Pituran je i kam sivi.

Svibanjski dugi dan Obuka cili kraj U žuti aj.

Ivan,VI.raz.4

Bljesak kolorita, vizualni susreti uronjeni u poetsko uočljivi su preko slike krajolika. Žuta je boja i u oku i u mirisu učenika. Sve se prelijeva u žuto, postaje žuto i kao da se žutim želi obuhvatiti sva radost dana. Doživljaj je izrečen u jednom dahu. Slika pejzaža zadivljuje svojim mirisima i okvirom u koji je smještena. Svoje oduševljenje dijete želi podijeliti s čitavim svijetom. Riječi i slike i igranje viđenja, gledati i izdvojiti, sliku vidjeti te maštom osvijetliti i osjetiti zvukovnu ljepotu riječi. A tko bi znao otvoriti svjetove dječjih riječi, pronaći onu vijugavu cestu uvijek otvorenu traženjima, nikada do kraja istraženu. Ideš tamo, ne znaš kamo, tražiš to, ne znaš što. 5 Ako je to što si našao čudesan trenutak ušao si u sferu naslućivanja tragom kamena bačena u more kada se naši duhovni kruzi šire i neprestano šire, odlazeći za valovima, dotičući nepregledne širine praskozorja. Podsjetimo se, pronalazimo li ono slikovno i igrivo, onaj nemir samo djetetu poznat te doživljajem spoznat, upravo svijet traganja ostvaren kroz njegovu ljepotu slikovitošću prepoznavanja posloženu dok makako bacije / sivilo u oko / žutilo makano/ duboko nebesko svitli more široko...Igrive, svijetle i žute, kao i plave boje zavičaja slike su krajolika kojim je dijete okruženo plavo, / svudir plavo / žuto , / po vas dan žuto / kad riječi stopljene pršte, gibaju se, smiju se, žalosno uzdišu, sad na vrhu vala dječjih ushićenja, sad pristaju uz obalu mirno i polako, zibaju se, gingaju se, pod krošnjom velikog stabla riječi, riječi, riječi... pritaje se, pa opet izbiju kao izvor, vrelo koje vječito žubori u našem hodu štrade i kalete / kuće i pjacete... Kanpanel stolić na škini / Autentičnost dječjeg izričaja pokušao sam sačuvati i preko navedenih stihova zajedno pokrenuti njihov svijet otkrivajući radost poetskog trenutka, smisao nespojivih riječi, svijet stvoren njihovim dodirom s prirodom, s ljudima. Nije li to zajedničko buđenje na valovima igre, oni lipi i dragi ča pošpuren glasovima u lipon jaziku di ča slaje zvoni i ne 4 5

Ruožice besied. Žminj: Katedra Čakavskog sabora, 1993.

Milićević, N. Sa stola i s koljena // Forum 1 – 2(1988).

49

govori li nam ovaj poetski trenutak na kartulini dječjih dana kako u svojoj konačnosti mi dotičemo beskonačnost riječi majčine čakavice.

Literatura 1. Črnja, Z. Izabrane pjesme. Split: Čakavski sabor, 1977.

2. I ošćenica ima dušo: čakavčići pieti: izbor dječjih čakavskih pjesama s natječaja Sabora čakavskog pjesništva iz Žminja i Modre laste iz Zagreba: 1993-1997. Žminj: Katedra Čakavskog sabora, 1998.

3. Kako ča zvoni va Žminje. Zagreb: Školska knjiga; Žminj: Katedra Čakavskog sabora. [god.?]

4. Ruožice besied. Žminj: Katedra Čakavskog sabora, 1993.

50

Baština u zbornicima Ča - more - judi Željka Alajbeg Gradska knjižnica Marka Marulića (Odjel Grohote) opcina.solta@st.t-com.hr

Sažetak Zbornici Ča - more - judi publikacije su šoltanske pjesničke manifestacije Ča - more judi koja djeluje od 1999. godine. Organizirana je i realizirana u suradnji OŠ Grohote i Knjižnice Grohote, a ostvaruje se u okviru Festivala hrvatske drame i autorskog kazališta Marulićevi dani. Glavni cilj manifestacije je očuvanje jezične autohtonosti i poticanje izričajno raznolikog stvaralaštva među učenicima osnovnih škola na području Splitskodalmatinske županije. Zbornici objedinjuju sve radove pristigle na natječaj, pa kao takvi pružaju neposredni uvid u jezičnu komparativnost i neosporno dijalektalno bogatstvo Županije. Vizualni doživljaj zbornika potkrijepljen je radovima učenika OŠ Grohote, dok je dramskim zapisima ovjekovječen scenski nastup. U zbornicima tako pronalazimo ekspresiju baštine u više segmenata izričajne originalnosti.

Od 2010. godine u istoj organizaciji i sa istim ciljevima ulazi se u novu formu njegovanja zavičajnosti – formu pričanja priče. Projektom Pričan ti priču, koji se realizira kao dječji program u okviru Festivala pričanja priča Pričigin, baština se oživljava scenskoizričajnim momentom. Oživljavaju se događaji, prepričavaju angedote, osmišljavaju priče, a sve one imaju zajedničko socijalno-kulturološko ishodište – jedinstvenost jezika, podneblja i mentaliteta koje je, uz sve odlike dobrog tekstualnog sadržaja, predstavljeno i sačuvano u zbornicima.

Zbornici, kao istinske riznice zavičajnosti, publikacije čiji su autori djeca, javno su dostupni i distribuiraju se putem škola i mentora suradnika, te posudbom u knjižnicama.

Knjižnica Grohote je promotor zbornika i manifestacije na kulturnim događanjima, te na predstavljanjima Zavičajne zbirke. Naklada od 400 primjeraka raspačava se prigodom značajnijih kulturnih događanja, putem izravnog kontakta i na zahtjev u knjižnicama (školskoj i općinskoj).

Ključne riječi: Šolta, Marko Marulić, Marulićevi dani, Ča - more - judi, OŠ Grohote, Knjižnica Grohote, Pričigin, dijalekt, čakavica, baština Splitsko-dalmatinske županije Uvod Zbornici Ča–more–judi predstavljaju baštinske zapise jedinstvene jezične, kulturološke i tradicijske raznolikosti Splitsko-dalmatinske županije. Sljednici su šoltanske pjesničke smotre čiji je začetak vezan uz uvalu Nečujam.

51

Iz ove šoltanske uvale početkom 16. st. upućen je odgovor, glasovita poslanica Frani Božićeviću. Autor poslanice bio je otac hrvatske književnosti Marko Marulić koji se kao (gotovo) šezdesetogodišnjak povukao u usamljenički život. Marulić je u Nečujmu boravio vjerojatno u razdoblju 1509.-1511. godine u kući svog omiljenog, izrazito poštovanog kuma Dujma Balistrilića. Istome posvećuje glasoviti spjev Juditu koja je dovršena 1501. godine, na 22. dan mjeseca travnja.

U spomen na ovaj dan, povodom 490. godišnjice objavljivanja, 1991. godine utemeljena je manifestacija Marulićevi dani. Manifestaciju čine Festival drame i autorskog kazališta, te niz znanstvenih, književnih i nakladničkih programa. Od 1999. godine u program Marulićevih dana ulazi hvalevrijedan projekt pod nazivom Ča - more - judi. Ča - more - judi pjesnička je manifestacija kojom se potiče njegovanje čakavice među učenicima osnovnih škola na području Splitsko-dalmatinske županije. Manifestaciju organizira i realizira OŠ Grohote u suradnji s Knjižnicom Grohote. Susret mladih pjesnika i predstavljanje 10 najuspješnijih pjesama održava se na Šolti i tradicionalno započinje polaganjem vijenca na kuću u kojoj je boravio Marko Marulić. Glavni cilj manifestacije je očuvanje jezične autohtonosti i poticanje izričajno raznolikog stvaralaštva. Najvrjedniji segment manifestacije čine zbornici.

Baština u poetskim i likovnim ekspresijama, te dramsko-scenskim zapisima Zbornici objedinjuju sve radove pristigle na natječaj pjesničke smotre. Uz jezičnu autentičnost zaogrnutu virtuoznim stilskim formama, duboko ukorijenjena običajnost predaka nadahnuće je ove duhovne baštine. Tako teme i motivi koji sažimaju stoljetnu povijest zavičaja, reflektiranu u kulturološkim, običajnim i svakidašnjim segmentima, čine dodatni prilog očuvanju, što više razvoju zavičajnog identiteta. Poeziju pronalazimo u najrazličitijim stilskim figurama i formama, pa se stihovi nižu čak i u proznoj ili haiku formi. Dijalektalno bogatstvo zavičaja okupljeno u zbornicima materijal je koji pruža uvid u jezičnu jedinstvenost, ali i komparativnost u odnosu na stupanj očuvanosti, stupanj razvoja te neizbježnog socio-kulturalnog utjecaja. Teme i motivi koji se pjesmama oslikavaju trajni su zapis materijalne i duhovne baštine, prikazane iz perspektive nasljeđivanja, ali i iz perspektive realnog sagledavanja njene uloge i samog stanja u sadašnjosti. Poetično skiciranje sadašnjosti prilog je baštinjenu za budućnost.

Vizualni doživljaj zbornika potkrijepljen je radovima učenika OŠ Grohote. Ilustracije donose likovni doživljaj zavičajnih motiva u različitim, većinom kombiniranim tehnikama. U zbornicima tako pronalazimo ekspresiju baštine u još jednom segmentu izričajne originalnosti.

U programu susreta učenici škole domaćina i škole pobjednika predstavljaju se igrokazima. Dramsko-scenski zapisi objavljeni u zbornicima donose etnološke momente i kao takvi dodatna su forma njegovanja zavičajnosti.

Od 2010. godine u istoj organizaciji i sa istim ciljevima ulazi se u sasvim novu formu njegovanja zavičajnosti – formu pričanja priče. Projektom Pričan ti priču, koji se realizira 52

kao dječji program u okviru Festivala pričanja priča Pričigin, baština se oživljava scenskoizričajnim momentom. Ova forma njegovanja baštine donosi izravnu, autentičnu percepciju zavičajnosti koja nigdje nije tako „živa“ kao na sceni. Oživljavaju se događaji, prepričavaju angedote, osmišljavaju priče, a sve one imaju zajedničko socijalnokulturološko ishodište – jedinstvenost jezika, podneblja i mentaliteta koje je, uz sve odlike dobrog tekstualnog sadržaja, predstavljeno i sačuvano u zbornicima.

Odnos distribucije i potencijalnih čuvara baštine Zbornici Ča - more - judi istinske su riznice zavičajnosti čiji su autori djeca. Naklada od 400 primjeraka distribuira se na više načina, a sama distribucija način je animiranja i angažiranja potencijalnih čuvara baštine. Prilikom samog susreta zbornici se poklanjaju učenicima autorima pjesama i njihovim mentorima, te školama na području županije. Mentori kao istinski njegovatelji baštine posredni su animator svojih učenika, ali i nadolazećih generacija, kao i profesionalo bliskih suradnika. Škole, pak, imaju još širi doseg. Zbornici su dani na uvid svim prosvjetnim radnicima koji se u odgojnoobrazovnom procesu dotiču teme zavičajnosti, ali i svim stručnim suradnicima različitih profila (pedagozi, psiholozi...)

Distribucija – promotivna i na zahtjev Zbornici se distribuiraju putem školske knjižnice, izravno i na zahtjev. Mogu se nabaviti u Knjižnici Grohote koja je promotor zbornika i manifestacije na kulturnim događanjima, posebno u vrijeme Šoltanskog kulturnog ljeta, te na predstavljanjima Zavičajne zbirke.

Analiza dostupnosti Dostupnost Zbornika mnogo je veća. Zahvaljujući ulozi i sustavu knjižnica koncentrično se širi – po geografskom dosegu, strukturi i aktivnostima korisnika. Od školske knjižnice preko narodne, županijske, sveučilišne i konačno nacionalne knjižnice Zbornici postaju trajno očuvani zapis baštine i materijal za buduća interdisciplinarna istraživanja.

Segmenti utjecaja na percepciju i razvoj njegovanja zavičajnosti Središnja okosnica permanentnog njegovanja i očuvanja zavičajnosti su djeca. Percepcija, oblici i razvoj njegovanja zavičajnosti refleksija su utjecaja niza interakcijskih segmenata.

Izravan utjecaj imaju prvenstveno mentori koji svakodnevnim radom prepoznaju potencijale i mogućnosti djetetova razvoja. Značajnu ulogu ima škola kao ukupni odgojnoobrazovni sustav koji usmjerava i potiče. Sagledavajući iz perspektive uvjeta za razvoj, uočljiv je čitav niz vanjskih segmenata koji posredno i neposredno utječu na sve navedene dionike baštinjenja (postojanje i organizirano interakcijsko djelovanje institucija i udruga, društvene i ekonomske prilike...). U ovom najširem segmentu, značajnu ulogu 53

imaju upravo knjižnice kao čuvari sadržaja i promicatelji znanja.

Zaključak Baština u knjigama ostavlja trajni trag, ili barem... ... Ako li daj dotol dokle zemlja ova bude na karte sfolj slovinjska čtit slova... (Marulić, 1996) ... dok zemlja ova s karte bude štiti ta slovinska slova.... (Marulić, Kolumbić 2001) Odraz baštine odgovornost je sadašnjosti. Baštinici smo svi...

Literatura 1. Ča more judi : zbornik čakavske poezije učenika osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije : ... pjesnički susret / [uredništvo Dragana Đurić, Željka Alajbeg].

Grohote : Osnovna škola “Grohote”, [Sv.]1(1999)-14 (2012) ].

2. Marulić, M. Judita. Zagreb: Školska knjiga, 1996.

3. Marulić, M. Judita: [suvremeni prepjev]. Zagreb: Golden marketing, 2001.

4. Marulić, M. Latinski stihovi. Split: Književni krug, 2005.

54

Od Nazorovih dana do Zavičajne zbirke „Vladimir Nazor“ Sanja Nejašmić OŠ Vladimira Nazora, Postira sanjanejasmic@gmail.com

Sažetak Nazorovi dani je kulturno prosvjetna manifestacija koja se od 1996.godine održava u OŠ Vladimira Nazora u Postirima. Cilj održavanja je poticanje likovnog i literarnog stvaralaštva učenika i održavanje znanstvenih skupova na temu Nazorovog djela, te izdavanje zbornika radova. Brojnim donacijama Nazorovih djela, školska knjižnica je počela stvarati jedinstvenu zavičajnu zbirku Vladimira Nazora.

Zavičajna zbirka „Vladimir Nazor“ u knjižnici Osnovne škole Vladimira Nazora u Postirima ima 144 jedinica građe, među kojima su mnoga prva izdanja. Smještena je u posebnom ostakljenom ormaru unutar knjižnice. Organizirana je kao zasebna zbirka i vodi se u posebnoj inventarnoj knjizi, a razlikuje se od glavne knjige jer je označena slovom „Z“ nulte oznake signature. Zbirka je ustrojena uz stručne konzultacije s Matičnom službom iz Splita. Fond zbirke se formira darovima sudionika Nazorovih dana, vlastitim izdanjima, te donacijama. Osim knjižne građe, zbirka sadržava i neknjižnu građu..

Zbirka se koristi u izvannastavnim aktivnostima škole, a cilj je da bude digitalizirana i dostupna svima.

Ključne riječi: zavičajna zbirka, biblioteka rara, Nazorovi dani, izvannastavne aktivnosti, dostupnost

Zavičajna zbirka je, po definiciji, sustavno prikupljena, uređena i obrađena knjižnična građa koja se svojim sadržajem odnosi na zavičaj. Sadrži sva djela napisana o zavičaju, kao i djela autora iz zavičaja.

Tako organizirana zbirka omogućava svestrano upoznavanje zavičaja te ima znanstvenu, povijesnu, dokumentacijsku, umjetničku i praktičnu vrijednost.

Vodi se u posebnoj inventarnoj knjizi i ima najmanje 400 jedinica građe.

Sva izdanja tiskana do 1945. vode se kao Biblioteka RARA- rijetka izdanja koja zahtijevaju posebnu skrb.

Ustroj zavičajnih zbirki je jedna od glavnih zadaća narodnih knjižnica i definirana je zakonima i standardima koji se odnose na njih.

Zavičajna zbirka „Vladimir Nazor“ smještena je u knjižnici OŠ Vladimira Nazora, u 55

posebnom zastakljenom ormaru.

Organizirana je kao zasebna zbirka i vodi se u posebnoj inventarnoj knjizi, a razlikuje se od glavne knjige jer je označena slovom „Z“ nulte oznake signature. Zbirka je ustrojena uz stručne konzultacije sa Matičnom službom iz Splita.

Zavičajna zbirka je svečano otvorena 25.05.2012. na Nazorovim danima 2012.

Zadaća zavičajne zbirke Zadaća Zavičajne zbirke „Vladimir Nazor” je trajno osigurati izvore za proučavanje kulture zavičaja a vezano uz nastavni program, izvannastavne ili izvanškolske aktivnosti, te prikupljanje, obrada, čuvanje i populariziranje građe vezane za poznate Postirane, za mjesto Postira, kao i prikupljanje prvih izdanja djela Vladimira Nazora, kako bi postala nezaobilazan izvor informacija o Nazoru i njegovom djelu.

Nastanak zbirke Zbirka se spontano počela prikupljati donacijama sudionika Nazorovih dana, koji su nerijetko napisali, prikupili ili uredili pojedina izdanja ili su nam ih darovali iz svojih vlastitih knjižnica. Danas zbirka ima 144 komada jedinica građe, od toga 124 knjižne građe.

Nazorovi dani U prigodi 120-te obljetnice rođenja hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora (1996.g.) Osnovna škola Vladimira Nazora iz Postira donijela je odluku utemeljiti kulturno-prosvjetnu manifestaciju Nazorovi dani, koji je ujedno i Dan škole. Od tada se, Nazorovi dani održavaju svake godine pod visokim pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora. U okviru Nazorovih dana organiziraju se susreti učenika osnovnih i srednjih škola otoka Brača, kao i škola koje nose Nazorovo ime diljem Hrvatske, zatim susreti učenika s poznatim književnicima s ciljem njegovanja čakavskog izričaja kod učenika i hrvatskog jezika uopće, te znanstveno - stručni skupovi o Nazoru i aktualnim temama za svaku pojedinu godinu.

Teme po godinama: • 1996.: 120. obljetnica rođenja Vladimira Nazora • 1997.: Susreti učenika s pjesnicima čakavske poezije • 1998.: 160. obljetnica školstva u Postirima • 1999.: 50. obljetnica smrti Vladimira Nazora • 2000.: 10. godina hrvatske državnosti i 5. obljetnica Nazorovih dana 56

• 2001.: 125. obljetnica rođenja Vladimira Nazora • 2002.: Vladimir Nazor - pedagog i autor školskih čitanaka • 2003.: Obilježavanje 210. godišnjice rođenja dr. Ivana Matije Škarića (1793. 2003.) jednoga od prvih prevoditelja Sv. pisma na hrvatskom jeziku s najopsežnijim komentarom • 2004.: 55. obljetnica smrti Vladimira Nazora; Vladimir Nazor - pjesnik trubadur • 2005.: Vladimir Nazor - pjesnik za naše vrijeme; 15. obljetnica hrvatske državnosti • 2006.: Vladimir Nazor - pjesnik mediteranskog nadahnuća; 130. obljetnica rođenja Vladimira Nazora • 2007.: Na stazama Nazorova djetinjstva • 2008.: Vladimir Nazor u sadašnjoj školi, a u okviru obilježavanja 170. obljetnice osnovnog školstva u Postirima • 2009.: 60. obljetnica smrti Vladimira Nazora • 2010.: Vladimir Nazor – pjesnik hrvatskog domoljublja; 15. obljetnica „Nazorovih dana“; 20. obljetnica hrvatske državnosti • 2011.: 135. obljetnica rođenja Vladimira Nazora i Milana Begovića • 2012.: Nazor - prirodoslovac Zbornici i vlastita izdanja Želeći prikupiti na jednom mjestu učeničke radove, ali i znanstvene tekstove o Nazoru, započela je izdavačka djelatnost. Zbornici i ostala vlastita izdanja su sastavni dio zavičajne zbirke.

• 2002. Sunčeva carevina: zbornik literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola s Nazorovih dana 1996. - 2001. godine. Postira: Osnovna škola Vladimira Nazora Općinski odbor “Nazorovi dani” , 2002.

• 2003. Nazorovi dani: zbornik radova: 1996. - 2002.1 Postira: Općinski odbor “Nazorovi dani” [etc.], 2003.

• 2007. S Nazorom u zvoniku: liturgijski kalendar u stihovima Vladimira Nazora / priredio Stanko Jerčić2; Postira: Osnovna škola Vladimira Nazor : Organizacijski odbor “Nazorovi dani” , 2007.

• 2007. Djetinjstvo na otoku / Vladimir Nazor; priredio Josip Bratulić; Postira: Osnovna škola Vladimira Nazora, 2007.

• 2008. Slikar Pavao Pave Gospodnetić postirski i brački “Bukovac“/ Branko 1 2

Dostupno na: http://www.os-vnazora-postira.skole.hr/nazorovidani/Nazorovi_dani.pdf Dostupno na: http://www.os-vnazora-postira.skole.hr/nazorovidani/S_Nazorom_u_zvoniku.pdf 57

Matulić3; Postira: Osnovna škola Vladimira Nazora Organizacijski odbor “Nazorovi dani” , 2008.

• 2009. Nazorovi dani: zbornik radova : 2003. - 2009. Postira: Općinski odbor “Nazorovi dani” [etc.], 2003.

Organizacija zavičajne zbirke Zbirka je podijeljena na: knjižnu i neknjižnu građu. Knjižna građa ima 124 jedinica građe, a podijeljena je na četiri dijela i to na: Nazorova djela, djela drugih o Nazoru, vlastita izdanja i postirska zbirka.. Neknjižna građa ima 20 jedinica.

Knjižna građa • Nazorova djela (79 jedinice, od kojih veći dio tvori Biblioteku „Rara“ (Rijetkosti), koja inače sadrži djela tiskana do 1945, no mi smo odlučili da će u našoj zavičajnoj zbirci to biti djela tiskana do 1949., do Nazorove smrti, uglavnom prva izdanja Nazorovih djela Biblioteka RARA ima 47 jedinice knjižne građe, od kojih je najstarije izdanje iz 1900. Slavenske legende, dar Narodne knjižnice Supetar • Djela drugih autora o Nazoru ( 25 naslova od kojih su 2 jedinice- Biblioteka rara) • Vlastita izdanja: zbornici, školski list ( 6 izdanja): • Postirska zbirka: djela o Postirima i djela Postirana; najčešće djela koja su školskoj knjižnici darovali sami autori ili članovi njihovih obitelji. (sadrži 10 naslova / 14 jedinica građe) Neknjižna građa • Dokumentacija o Nazorovim danima: uključuje DVD snimke, plakate, pozivnice i programe, fotografije, plakete, (3 VHS, 9 DVD, CD sa fotografijama) • Umjetnička djela ( reljefi: Nazorovi portreti; cvrčak- suvenir rad akademskog kipara Kažimira Hraste, u izvedbi likovne sekcije Učeničke zadruge, likovne ilustracije Nazorovih djela) Korištenje zavičajne zbirke Zavičajna zbirka je smještena u posebnom staklenom ormaru, jedina je u školskoj knjižnici zaključana ključem ali se koristi. Do sada je dramatizirano i izvedeno preko 12 Nazorovih djela, bilo kao predstava u izvođenju dramske grupe ili recitali u izvođenju recitatorske grupe škole, i to : 3 58

http://www.os-vnazora-ostira.skole.hr/nazorovidani/Pave_Gospodnetic_postirski_i_bracki_Bukovac.pdf

• • • • • • • • • • • •

Prijelaz preko Crvenog mora Anđeo u zvoniku Crvenkapica Brat i sestra Đače Pjesma o narodu hrvatskom Prve hlače, Blagdan i radni dan, Razgovor, Naranča Recital Vladimir Nazor Voda Veli Jože Vođa Hrvat i njegova djeca Muha pred sudom

Zaključak Kako se radi o Zavičajnoj zbirci koja je formirana unutar školske knjižnice, a ne narodne, nameće se pitanje je li naša Zavičajna zbirka Vladimir Nazor odgovara definiciji zavičajne zbirke ili je samo skupina građe o Nazoru? No, dosadašnji napori kao i planovi za budućnost bi trebali potvrditi da je ovo zavičajna zbirka koja, možda zbog malog broja jedinica, još ne zaslužuje taj naziv, ali uz kontinuirano nadograđivanje, već uskoro bi mogla imati preko 500 jedinica.

Naša je želja da katalog Zavičajne zbirke, kao i katalog školske knjižnice, bude na web stranici škole, te da se u sljedećim godinama digitalizira što više Nazorovih djela, pogotovo Biblioteka Rara, te tako bude dostupna svim zainteresiranim i izvan Postira.

Literatura 1. Blažeković, T. Knjižnica osnovne škole. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna biblioteka, 1993.

2. Čelić-Tica, V. Novi UDK za školske knjižnice: Zagreb: Školska knjiga, 2007.

3. Saetre, T. P. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.

4. Tadić, K. Rad u knjižnici. Opatija: Naklada Benja, 1994.

59

Kuharica “Lipi naši bokuni” Mihaela Russo, Mirela Medić OŠ Petar Berislavić, Trogir os-petar-berislavic@st.t-com.hr

Sažetak Svrha i ciljevi projekta Kuharica „Lipi naši bokuni“ je omogućiti učenicima da ovladaju pojmovima sadašnjost, prošlost, budućnost na intuitivnoj i iskustvenoj razini. Stvarati prigode da ostvare cjelovit doživljaj zamišljajući slike iz bliže povijesti na temelju vlastita sudjelovanja u istraživanju materijalnih i nematerijalnih povijesnih izvora (arhitektonski spomenici, namještaj, stari alati i predmeti za svakodnevnu uporabu, knjige, fotografije, filmski zapisi, odjevni predmeti, tradicionalna stara dalmatinska jela, priče, legende i drugi oblici usmene književnosti koji svjedoče o životu ljudi i običajima iz prošlosti zavičaja).

Osposobiti učenike da razlikuju povijest, sadašnjost i budućnost uspoređujući uvjete i način života ljudi te da ovladaju jezičnim sredstvima za iskazivanje događaja u povijesti, sadašnjosti i budućnosti (prošlo, sadašnje i buduće glagolsko vrijeme). Cilj nam je bio sačuvati ih od zaborava. Projekt se ostvario povezivanjem sadržaja svih nastavnih područja.

Ključne riječi: Trogir, kuharica, trogirski cakavci

Bogatstvo naše obale nisu samo plavo more s tisuću otoka, ni plaže obgrljene palmama i tamarisima, hrvatsko bogatstvo su i njena izvorna tradicijska jela.

Dane kruha u mjesecu listopadu učenici 2. i 4. razreda iskoristili su za prikupljanje recepata starih zaboravljenih jela koja su se kuhala u našim kućama, konobama i kominima nekada davno. Učenici su u svom istraživačkom radu prikupili recepte svojih baka, prabaka, susjeda i došli do ideje da se to spoji u jednu cjelinu.

Našu prvu kuharicu Dobra naša domaća spiza izdala je „Školska knjiga“, dok smo drugu malo doradili i dali joj naslov Lipi naši bokuni.. Drugu kuharicu izdao je „Profil“.

Neke smo recepte preveli na strane jezike u čemu su nam pomogli učenici viših razreda uz veliku pomoć prof. engleskog jezika Ane Ivice. Smatrali smo da će ona postati dio turističke ponude trogirskog kraja.

Grad Trogir obiluje kulturno-povijesnim spomenicima, ali nema ni jednu tradicionalnu kuharicu koju bismo mogli ponuditi turistima. Kuharicu smo prezentirali više puta na našim školskim priredbama gdje su je posjetitelji mogli kupiti. Sav prikupljeni novac od 60

prodaje prvi put smo dali u dobrotvorne svrhe Udruzi Sindrom Down Split, dok smo prihod od druge kuharice također dali Zakladi Ane Rukavine - Kap za slap. Kuharicom smo se vratili u prošlost kada su mirisi i pisma ispunjavali kalete našeg malog mista.

Netko će na povratku kući za sjećanje ponijeti iz Hrvatske kao suvenir kravatu, licitarsko srce, pašku čipku, školjke, Kairosa, rogač, lavandu, maslinovo ulje, a netko Lipe naše bokune. Ponijet će ugodno i lijepo sjećanje, sretne trenutke koje će ih ponovo dovesti u našu malu, ali bogatu Hrvatsku. U zemlju gdje žive dobri, plemeniti ljudi, vedrih lica i dobrog srca.

Poseban je i izuzetno veliki doprinos očuvanju trogirske baštine učiteljice Vanje Aranze, koja je tijekom svog učiteljskog rada s ljubavlju bez granica uložila puno truda u oživljavanju tradicionalnog trogirskog izričaja i s Trogirskim cakavcima sudjelovala na smotrama, natječajima i manifestacijama diljem Lijepe naše. Oblicima rada i prezentacijama doprinijela je promidžbi škole Petar Berislavić i grada Trogira. Dobrim poznavanjem kulturne baštine pokazala je kako se postupno i dosljedno razvija i čuva ljubav prema školi, gradu, užem i širem zavičaju, prema svojoj domovini šaljući poruke i u inozemstvo.“

61

Edukativna etnološka vježbenica “U zovnici cili svit” Ivana Babić OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića Lovreć ivana.babic30@skole.hr Petar Ujević OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića Lovreć petar_ujevic@yahoo.hr

Sažetak U radu se opisuje nastanak i sadržaj edukativne etnološke vježbenice U zovnici cili svit.

Od školske godine 2003./2004. u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića djeluje Učenička zadruga LUDRUM koja promiče očuvanje baštine, stoga su učenici - zadrugari predvođeni voditeljima u prigodi proglašenja školske Etnografske zbirke kulturnim dobrom priredili vježbenicu zavičajne lovrećke baštine U zovnici cili svit. To je, zapravo, edukativna etnološka vježbenica namijenjena djeci, roditeljima, učiteljima i svim posjetiteljima školske Etnografske zbirke. Vježbenica se sastoji od dvanaest tematskih priča i prigodnih zadataka u kojima se uči i vježba o svojedobnim lovrećkim tradicijskim poslovima i običajima: pokladama, derneku, opancima, buzavcima, bičvama, uređivanju kose, svitnjaku, silu, ugovoru, skrinjama, kolaču i božićnom kruhu. Na kraju se svake priče nalaze pitanja za čitatelja kojima se promišlja važnost očuvanja baštine te upućuje na osobno istraživanje. Vježbenica može poslužiti i za realizaciju izvannastavnih aktivnosti u školi te kao poticaj i ogledni primjerak za ostvarivanje srodnih školskih projekata. U školskoj se Etnografskoj zbirci u Lovreću organiziraju edukativne radionice u kojima se koriste tekstovi i zadatci iz vježbenice.

Ključne riječi: baština, vježbenica, etnografska zbirka Uvod Učenička zadruga LUDRUM osnovana je školske godine 2003./2004. u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću. U zadruzi djeluju tri sekcije: Etnološka, Likovna i Sekcija za prikupljanje i obradu prirodnina. Učenici, članovi Zadruge, su od osnutka ostvarili niz projekata s ciljem očuvanja baštine. Na taj se način nastavila školska tradicija povezivanja baštine u nastavni proces. Zadružni projekti su predstavljani na stručno-znanstvenim skupovima, međužupanijskim i državnim smotrama na kojima su dobili niz nagrada i priznanja.

62

Šezdesetih godina prošlog stoljeća učitelj likovne kulture Joško Petričević zajedno je sa svojim učenicima i sumještanima utemeljio u lovrećkoj školi Etnografsku zbirku.

U početku njezini su eksponati korišteni u nastavi likovne kulture (crtanje). Zbirka je prvi put prezentirana 1971. godine na izložbi Etnografija i dječji izraz u Etnografskom muzeju u Splitu. Potom je Regionalni zavod za zaštitu spomenika u Splitu uvrstio Etnografsku zbirku kao dragocjenu građu koju ne treba samo čuvati i njegovati nego i na odgovarajući način izložiti. S tog su razloga eksponati postavljeni u odgovarajući prostor unutar Škole. Preuređenjem školske zgrade 1999. godine svi su prikupljeni izlošci smješteni u primjerenu učioničku prostoriju gdje se i danas nalaze. U novije vrijeme, u okviru Etnološke sekcije, o cjelokupnoj se zbirci brinu učenici - članovi Zadruge. Štoviše, učenici u prostoriji Zbirke održavaju prigodne tematske radionice te na taj način, već generacijama, promiču njenu edukativnu vrijednost i o njoj se primjereno skrbe.

Zbirka danas sadrži petsto pet predmeta koji su se upotrebljavali u domaćinstvima, bilo prigodice ili pak u svakodnevnom životu seoske i obiteljske zajednice (posuđe, namještaj, pribor-pomagala uz ognjište, ručni žrvanj, dijelovi nošnje…), zatim uporabni predmeti pri nekim poljodjelskim radovima (ralo, plug, motika), proizvodima zanatske djelatnosti i onih iz kućne radinosti kojima su se, primjerice, služili bačvari, kovači, tkalje, lončari ili u svečanim prigodama (gusle, diple s mišinom) te predmeti nužni u gospodarskoj djelatnosti (vinogradarstvo, stočarstvo i druge). Veći broj izložbenih predmeta upotrebljavao se koncem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća kada je selo živjelo u svojim obiteljskim zajednicama, a komunikacija s gradskim središtima bila samo povremena.

Predmeti prikupljeni za ovu zbirku imaju kulturno-povijesnu vrijednost i iz njih se može iščitati dio materijalne kulturne baštine dijela dalmatinskog zaleđa.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske prepoznalo je vrijednost Zbirke, zato ju je 11. svibnja 2010. proglasilo kulturnim dobrom.1 U prigodi proglašenja učenici, članovi Učeničke zadruge Ludrum, uz pomoć svojih učitelja oblikovali su edukativno-etnografsku vježbenicu U zovnici cili svit, u pisanom i digitalnom obliku. Vježbenicu čine zapisi o običajima koje su naraštaji učenika skupljali i objavljivali u školskom listu SVITANJA. Analizirajući zapisane tekstove, učenici su izradili tematske zadatke (križaljke, rebuse, pitalice, osmosmjerke, bojanke, labirinte…).

Svaka od dvanaest priča, koja čini sadržaj vježbenice, upotpunjena je zadatcima te upoznaje čitatelja s lovrećkim: pokladima, dernekom, opancima, buzavcima, bičvama, uređivanjem kose, svitnjakom, silom, ugovorom, skrinjama, kolačem i božićnim kruvom.

Rješavajući zadatke, čitatelj, primjerice, uči sklanjati gangu, rješavati zagonetke, poslovice… Na kraju se svake priče nalaze dodatna pitanja i upute za istraživanje koje potiču učenike na proučavanje običaja u svom mjestu. Rješavajući vježbenicu, učimo o povijesti, kulturi i jeziku svojih predaka. Projektom izrade vježbenice predviđena je i 1 Rješenje o upisu na listu zaštićenih kulturnih dobara 11. svibnja 2010. godine: UP-I 612-08/10-6/0203, Urbroj: 532-04-01-01/4-10-2

63

edukativno-turistička prezentacija, a ne samo prezentacija materijalne baštine Etnografske zbirke.

Sadržaje vježbenice učenici koriste u realizaciji radionica koje se održavaju u školskoj zbirci. Tako je Etnografska zbirka postala učionicom baštine, zadobila je aktivnu ulogu – neposredno se uključila u nastavni proces i raznim oblicima rada pridonijela prenošenju estetskih, funkcionalnih i kulturnih zadaća.

Važnost etnografske zbirke u nastavnom procesu Svojim etnopedagoškim2 radom u zbirci pomoću vježbenice i izložaka omogućena je veća humanizacija učenika, tj. omogućeno je formiranje svijesti o skupnoj vezi s prošlošću i ostalim članovima društva.

Etnografska zbirka kroz radionice i tematske priče iz vježbenice, osim primarnog zadatka skupljanja i čuvanja predmeta, postaje središte kulturno-povijesnih kretanja u smislu popularizacije i proširivanja znanja o prošlosti. Sakupljeni predmeti koji su dio Zbirke, postaju objekti i njihova se funkcija mijenja. Oni nisu više samo dio stvarnosti već postaju i dokazom ekonomskoga, povijesnog i kulturnog stanja određenog područja.

Nakon stručne i znanstvene obrade poprimaju obilježja dokumenta pa Etnografska zbirka dobiva zadatak prijenosa informacija različitim grupacijama u sredini u kojoj djeluje. Budući da se Etnografska zbirka u Lovreću nalazi u školi, njezina je pedagoška učinkovitost naglašenija (dvije obrazovne ustanove unutar iste zgrade) pa učenici imaju mogućnost iskustvenog učenja i usvajanja znanja na zornim primjerima. „Najveća vrijednost svih izložaka, bilo u muzejima bilo u etnografskim zbirkama, u pedagoškom smislu je zornost. Percipirajući predmete iz prošlosti, vizualiziramo povijest čovjeka i njegovog rada. Izloženi predmet ima dokumentarnu vrijednost iz čega proizlazi i njegova pedagoška vrijednost.“3 U lovrećkom su primjeru održavanja nastave u Etnografskoj zbirci izbjegnuti glavni problemi s kojima se susreću učitelji pri organiziranju izvanučioničke integrirane nastave: nedostatak financijskih sredstava i teškoća oko organizacije posjeta etnografskim zbirkama ili muzejima, a vježbenica je postala ogledni primjerak kako osmisliti i ostvariti izvannastavne aktivnosti zavičajne tematike.

Ciljevi projekta izrade vježbenice - Istraživanjem i stvaralačkim radom nadograditi nove spoznaje o baštini; - Poticati kreativnu i kvalitetnu nastavu; 2 Etnopedagogija je interdisciplinarna grana znanosti i sastavnica pedagogije koja proučava tradicionalni narodni odgoj i iznalazi mogućnosti primjene rezultata do kojih dolazi u kreiranju suvremenih odgojno–obrazovnih sustava. Više o etnopedagogiji u radu: Tufekčić, A. Etnopedagogija kao znanstvena disciplina. // Školski vjesnik: časopis za pedagoška i školska pitanja 58, 3(2009), str. 265 - 279.

3 Rosić, V. Pedagoško značenje muzeja. // Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja: zbornik radova / priredio Anđelko Mrkonjić. Split: Književni krug, 2005. Str. 265 – 278.

64

- Razvijati kod djece ljubav prema baštini i poduzetnički duh; - Uspješno predstaviti baštinu Zabiokovlja i našu etnografsku zbirku na drugačiji način; - Osvijestiti kod mještana i posjetitelja važnost i značaj očuvanja baštine; - Sačuvati svjedočenja o običajima i starim zanatima; - Stvarati poticajno okružje; - Osmisliti veću ulogu školske Etnografske zbirke u kulturnoj i turističkoj ponudi mjesta.

Faze projekta I. Skupljanje priča i odabiranje najposebnijih - Učenici naše škole godinama zapisuju običaje lovrećkog kraja; - Zapisi su objavljivani u školskom listu Svitanja; - Učenici zadrugari odabrali su priče iz školskog lista, izdvojili isječke i grupirali ih prema kalendaru događanja.

II. Upoznavanje s vrstom zadataka i načinom izrade Učenici su upoznati s različitim vrstama zadataka, njihovim prednostima i nedostatcima.

Primjeri zadataka

65

III. Izrada različitih vrsta zadataka prema odabranim temama - Učenici su izrađivali zadatke i oblikovali banku zadataka.

IV. Odabiranje zadataka prema pokazatelju težine - Rješavajući zadatke, učenici su odabirali najprikladnije.

66

V. Oblikovanje vježbenice - Jedna grupa učenika izrađuje plan vježbenice s tekstovima i fotografijama; - Druga grupa ispravlja tekstove i zadatke; - Treća grupa izrađuje suvenire i planira promidžbu.

VI. Organiziranje i izvođenje tematskih radionica u Etnografskoj zbirci - Učenici su voditelji tematskih radionica, a za njihovo izvođenje koriste se vježbenicom u pisanom i digitalnom obliku.

Umjesto zaključka Projektni rad i rezultat projekta: tiskana vježbenica predstavljena je u Školi, na Međunarodnom znanstvenom skupu Djeca čuvari baštine, na prezentiranju najboljih školskih projekata na temu Nematerijalna kulturna baština, na međužupanijskoj i državnoj smotri učeničkih zadruga na kojoj su učenici dobili Povelju za najproizvod te na Osmim danima osnovnih škola 2012. godine.

Projektom U ZOVNICI CILI SVIT učenici su u potpunosti ostvarili postavljene ciljeve.

Djeca su razvila interes za baštinu, a Etnografska zbirka je postala učionicom baštine.

Rezultat projekta je nastavak aktivnosti u smislu osuvremenjivanja radionica.

Literatura 1. Babić, I. Studenački rječnik. Studenci: Župni ured; Omiš: “Franjo Kluz”, 2008.

2. Lovrećka ganga. Lovreć: Osnovna škola S.S.Kranjčevića; Zagreb: Biakova, 1996.

3. Mlinar, A; Antoš, Z. Upute za čuvanje etnografskih zbirki. Zagreb: Hrvatsko etnološko društvo, 2004.

67

4. Premuž-Đipalo, V. Djeca u muzeju: vodič kroz zbirke Etnografskog muzeja Split.

Split: Etnografski muzej, 2007.

5. Rosić, V. Pedagoško značenje muzeja. // Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja: zbornik radova / priredio Anđelko Mrkonjić. Split: Književni krug, 2005.

Str. 265 – 278.

6. Svitanja: list učenika Osnovne škole S. S. Kranjčevića, Lovreć. Lovreć: Osnovna škola S. S. Kranjčevića.

7. Šamija, I. B. Rječnik imotskoga govora. Zagreb: Zavičajni klub Imoćana, 2001.

8. Tufekčić, A. Etnopedagogija kao znanstvena disciplina. // Školski vjesnik: časopis za pedagoška i školska pitanja 58, 3(2009), str. 265 - 279.

S predstavljanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića

68

Mosorska priča: edukativna slikovnica u službi promicanja zavičajne baštine (od ideje do realizacije) Tea Radić OŠ Srinjine Srinjine tea.radic.s@gmail.com

Sažetak Mosorska priča je edukativna slikovnica koja promiče zavičajnu baštinu, stoga je možemo smatrati zavičajnom slikovnicom. Manjak zavičajne literature namijenjene mladima te težnja za izgradnjom zavičajnog fonda, kao i pokušaj aktivnog sudjelovanja u oblikovanju kulturnog identiteta učenika poljičkog kraja, bili su osnovni poticaji za nastanak Mosorske priče. Slikovnica je uradak zadrugara učeničke zadruge OŠ Srinjine, Poljičke zadruge, a nastala je pod mentorstvom voditeljica učeničke zadruge i školske knjižničarke. Ideja o izradi slikovnice ostvarena je kroz niz projektnih aktivnosti u kojima su sudjelovali mali zadrugari, ostali učenici te učitelji škole.

Ključne riječi: edukativna slikovnica, zavičajna slikovnica, projektne aktivnosti, kulturni identitet, zavičajna baština

Nastanak i razvoj ideje Učenička zadruga OŠ Srinjine, Poljička zadruga, već niz godina sustavno radi na očuvanju i zaštiti kulturne i prirodne baštine poljičkog kraja. Svake godine definira se jedna projektna ideja koja se realizira tijekom tekuće školske godine kroz niz radionica, sajmova, smotri, kulturnih i humanitarnih događanja. Iz godine u godinu, teme se izmjenjuju i nadopunjavaju, a sve s ciljem redefiniranja starih tradicija i običaja kraja u okviru suvremenih društvenih potreba. Širenje svijesti o važnosti održivog razvoja te razumijevanje starih običaja i vremena u svrhu pozitivne izgradnje vlastitog kulturnog identiteta, temeljne su pretpostavke odgojno-obrazovnog procesa koji se ostvaruje suradnjom naše učeničke zadruge i školske knjižnice. Prema UNESCOV-om Manifestu za školske knjižnice neki od temeljnih ciljeva koincidiraju sa specifičnim ciljevima razvoja učeničkog zadrugarstva poput: • „pružanje mogućnosti za stvaralačko iskustvo u upotrebi i kreiranju informacija za poticanje učenja, razumijevanja, mašte i užitka [...]“1 • „osiguravanje pristupa lokalnim, regionalnim, nacionalnim i globalnim izvorima i 1

UNESCO-v Manifest za školske knjižnice. URL: http://dzs.ffzg.hr/text/unesco.htm 69

mogućnostima, koji učenicima omogućuju doticaj s različitim idejama, iskustvima i stavovima [...]“2 Navedene tvrdnje, kao i nastojanje knjižnice OŠ Srinjine u izgradnji i oblikovanju zavičajne zbirke, bili su osnovni poticaji za razvoj ideje o zavičajnoj slikovnici Mosorska priča. Ključnu su ulogu, također, imala prethodna istraživanja provedena unutar učeničke zadruge, a koja su ukazala na izrazitu biljnu raznolikost i bogatstvo planine Mosor. Ljekovito bilje, kojim planina obiluje, tako postaje centralna tematika pripreme, izrade i promocije edukativnih sadržaja slikovnice Mosorska priča.

Realizacija projekta Prije nego što se novinarsko-istraživačka sekcija Poljičke zadruge uhvatila u koštac s pripremom edukativne slikovnice, trebalo je provesti detaljno istraživanje ljekovitog bilja na prostoru Srednjih Poljica. Izletima na Mosor i označavanju ljekovitog bilja prethodilo je iščitavanje literature i sudjelovanje na radionicama o ljekovitom bilju koje je pripremila učiteljica biologije i kemije uz pomoć voditeljice zadruge.

S obzirom na to da je učenička zadruga bila pokretač projekta, sredstva za njegovu provedbu osigurana su upravo od strane učeničke zadruge. Najveći dio novca dodijeljen je zadruzi na temelju natječaja tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva za poticanje poduzetništva i rada učeničkih zadruga. Manji dio izdataka pokrila je zadruga iz vlastitih sredstava osiguranih prodajom proizvoda na sajmovima i smotrama. U financiranju završnih radova je također pomogla Hrvatska udruga učeničkog zadrugarstva, što je omogućilo da zamišljena kvaliteta grafičkog oblikovanja i tiska bude ostvarena.

Slikovnica Mosorska priča u potpunosti je samostalan učenički proizvod. Na radionicama novinarsko-istraživačke sekcije dogovoren je radni okvir priče na temelju kojeg su učenici zapisivali svoje ideje i osmišljavali tekst. Poljički kraj poznat je po legendama koje govore o vilama s planine Mosor pa tako bajkoviti element postaje neizostavna sastavnica slikovnice koja je na razmeđu edukativne slikovnice i basne. U njoj glavni likovi utjelovljuju tipične životinje poljičkog kraja s još tipičnijim, starim poljičkim imenima.

Muflon Jure, divokoza Zorka i kuna Luce pomažu vilenjakinji Ivanici u sakupljanju ljekovitog bilja po najskrivenijim dijelovima planine Mosor, doživljavajući razne zgode i nezgode. Priču je osmislila učenica koja je pohađala sedmi razred, Klaudia Bulić. Na temelju njene priče, članovi sekcije su razradili dijaloge i definirali situacije koje će najbolje opisati odnos između vilenjakinje i životinja te vilenjakinje i ljekovitog bogatstva planine Mosor.

Dvije su učenice dobile zadatak izraditi ilustracije na zadani tekst. Zbog poetičnosti samih ilustracija, odabrani su radovi učenice Petre Vrkić, koja je u to vrijeme također pohađala sedmi razred. Kombinacijom oštrih linija tuša i mekoće vodenih boja postignuta je dinamičnost, dok prevladavajući tonovi zelene i plave boje umiruju slike i uvode čitatelja u bajkoviti svijet prirode i njenih stanovnika.

2 70

Isto.

Edukativnost je bila osnovna ideja slikovnice, stoga se na samom kraju nalazi pojmovnik koji upućuje na osnovne vrste ljekovitog bilja koje je moguće pronaći na obroncima planine Mosor. Također, upoznaje nas s osnovama primjene ljekovitog bilja u medicini, kozmetici i gastronomiji. Potrebno je istaknuti da je spomenuto bilje već bilo poznato malim zadrugarima jer su ga koristili za pripremu sirupa za piće, čajeva, začina te slanih i slatkih zalogajčića. Pripremajući i oblikujući slikovnicu, učenici nisu samo saznali neke nove podatke o ljekovitom bilju, već su na osnovu iskustvenog, obrazovnog procesa naučili gdje se u prirodi nalazi ljekovito bilje, kako ga prepoznati te kako ga koristiti u svakodnevnom životu, osobito u pripremi novih, zanimljivih i zdravih specijaliteta.

Načini promoviranja slikovnice Knjižničarka je u suradnji s grafičkim studijom Enter digital studio odradila završno oblikovanje slikovnice. Potom je od Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu zatražen ISBN-broj te je izvršena katalogizacija publikacije u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu.

Kako je propisano Zakonom o obveznom primjerku, u NSK je upućeno devet primjeraka slikovnice. Tim činom započeta je diseminacija slikovnica po knjižnicama diljem Hrvatske. Nekoliko primjeraka poklonjeno je gradskim knjižnicama u Splitu, Zadru i Zagrebu.

Svečano predstavljanje slikovnice Mosorska priča održano je u prostorijama Gradske knjižnice Marka Marulića, u suradnji s odjelom za djecu i mlade GKMM. Na promociji su osim slikovnice predstavljeni i proizvodi od ljekovitog bilja koje su spravili zadrugari OŠ Srinjine te su sadašnji i bivši učenici škole uveselili skup izvedbom nekoliko klapskih pjesama posvećenih poljičkom kraju. Upravo zahvaljujući edukativnoj, zavičajnoj slikovnici Mosorska priča, učenici OŠ Srinjine dobili su mogućnost široj publici predstaviti jedan komadić onoga što izgrađuje njihov zavičajni identitet, u formiranju kojeg su i sami bili aktivni sudionici.

Nakon promocije slikovnice, uslijedilo je njeno predstavljanje u medijima. Učenici su sudjelovali u nizu emisija državnih i lokalnih televizija, davali izjave radio postajama i novinskom tisku. Zbog znatnog interesa koji je polučila slikovnica, organiziran je niz izlaganja i predstavljanja slikovnica po ustanovama (škole, vrtići, centri za odgoj i obrazovanje) u sklopu kojih je odrađivana i radionica izrade čokolade od ljekovitog bilja.

Sve što je prethodilo izradi slikovnice – sam rad na njenom oblikovanju te sve što je uslijedilo – utjecalo je na izgradnju učenika-sudionika ne samo u razumijevanju i afirmiranju vrijednosti svog zavičaja i kulturno-prirodne baštine već i u razvijanju samopouzdanja, razumijevanju i prihvaćanju vlastitih sposobnosti i mogućnosti.

71

Literatura UNESCO-v Manifest za školske knjižnice. URL: http://dzs.ffzg.hr/text/unesco.htm (2013-2-2)

72

Sućuraški baul Rea Antolić OŠ kneza Mislava Kaštel Sućurac rea.antolic@skole.hr

Sažetak Sućuraški baul projekt je skupine učenika OŠ kneza Mislava iz Kaštel Sućurca koji je rezultirao istoimenom publikacijom. Ta je publikacija kratka zavičajna studija nastala kao rezultat istraživačkog rada učenika pod voditeljstvom urednica. Dizajnom i sadržajno, prilagođena je učenicima, ali istovremeno zanimljiva i korisna odraslima. U njoj je jezgrovito opisana prošlost Kaštel Sućurca kroz njegovu tradiciju; stanovništvo, povijest, kulturu, školstvo, gastronomiju te način odijevanja i igre ranijih generacija. Sućuraški baul originalan je sućurački suvenir koji su svome „mistu“ darovala njegova „dica“.

Ključne riječi: zavičajna publikacija, baština, Sućuraški baul, Kaštel Sućurac, OŠ kneza Mislava, škrinja

Što je Sućuraški baul?

Sućuraški baul sažeta je zavičajna publikacija. Nastala je kao rezultat višegodišnjeg istoimenog projekta skupine učenika OŠ kneza Mislava. Namijenjena je i dostupna svima, a cilj joj je prošlost i tradiciju zavičaja prikazati na zanimljiv način te osvijestiti važnost zavičajnosti. Stvorena je s nadom da će onaj tko je drži u rukama prepoznati važnost malog dalmatinskog mjesta koje ima bogatu duhovnu i materijalnu baštinu. Urednice publikacije su Ivana Jurić, učiteljica hrvatskog jezika i Marijana Vulas, učiteljica razredne nastave.

Od ideje do projekta Sve su započeli učenici trećeg razreda pod voditeljstvom njihove tadašnje učiteljice Marijane Vulas 2006. godine. U to vrijeme nitko nije slutio u kojem će ih smjeru dječja znatiželja povesti i do kojeg će cilja stići. Naime, nastavni sadržaji trećeg razreda obuhvaćaju nastavnu cjelinu o zavičaju. Kako bi sveobuhvatnije upoznali svoj zavičaj, učenici su započeli istraživački rad o Kaštel Sućurcu kroz izvannastavne aktivnosti. Zbog iznimne motiviranosti i interesa učenika za temu, isti oblik izvannastavnih aktivnosti nastavio se provoditi i u četvrtom razredu.

Tijekom projekta proučavali su literaturu (knjige, časopise, brošure) koristeći školsku, 73

gradsku, a i osobne knjižnice te muzejske dokumente. Intervjuirali su sumještane; posjećivali su lokacije od kulturnog i povijesnog značaja i fotografirali. O svemu su vodili bilješke.

Kada su učenici završili četvrti razred sa sobom su u peti donijeli i materijale prikupljene kroz istraživački rad. Uočivši vrijednost prikupljenih informacija, njihova tadašnja razrednica Ivana Jurić, odlučila je nastaviti rad na projektu i potaknuti suradnju s njihovom dotadašnjom učiteljicom. Tako je ova izvannastavna aktivnost prerasla u izbornu nastavu nazvanu Sućuraški baul. Istraživački se rad nastavio traganjem za više informacija.

Tada već zreliji i educiraniji učenici, istraživačkom su radu pristupili s drugačije razine.

Kritički su se osvrnuli na svoj raniji rad, dodatno su istraživali i korigirali bilješke. Potragu su proširili i u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu te koristeći Internet; razgovarali su i s povjesničarima.

Od projekta do publikacije Učenici su bilježili sve što su smatrali interesantnim i važnim. Prikupljene bilješke nosili su voditeljicama na vrednovanje i korekciju. O svemu zabilježenom razgovarali su i zajednički oblikovali konačan tekst koji su potkrepljivali fotografijama. Redajući tekst za tekstom, rodila se ideja o tiskanju publikacije.

Zajedno sa svojim voditeljicama, učenici su se dogovarali i o grafičkom oblikovanju publikacije. U gradskoj knjižnici i knjižarama tragali su za idejama. Svoja saznanja prezentirali su voditeljicama i zajednički donosili odluke o konačnom izgledu publikacije. Na taj su način sudjelovali u svakom segmentu njenog nastajanja. Samo tiskanje prepustili su stručnjacima. Publikacija je objavljena je 2011. godine. Što nam znači Baul?

O imenu nije bilo dvojbe, jer se u nekim dalmatinskim mjestima pa tako i u Kaštel Sućurcu škrinja naziva „baul“. U takvim su škrinjama „naši stari“ čuvali sve svoje vrijednosti. Zato i korice ove publikacije dizajnom podsjećaju na škrinju kroz čiju se ključanicu zaviruje na stari sućurački zvonik, simbol nesalomljivosti duha njegovih mještana.

U ovaj Baul učenici su spremili sva svoj vrijedna saznanja o svome mjestu; o njegovoj povijesti, životu nekada i sada, o školstvu, kulturi, običajima, gastronomiji, o načinu odijevanja i igri njihovih baka i djedova.

Za učenike koji su sudjelovali u njegovom stvaranju, Baul predstavlja ponos i neprocjenjivo blago, jer je duhovna, a i materijalna vrijednost nastala njihovim radom. Za ostale učenike on je vrijedan izvor znanja o zavičaju, jer im je prilagođen dizajnom i sadržajem.

Odraslima je zanimljivo štivo koje će osigurati prenošenje znanja o bogatoj baštini njihova zavičaja na buduće generacije. Učiteljima je pruženo nastavno sredstvo koje objedinjuje sve što učenici trebaju znati o Kaštel Sućurcu.

74

I za kraj „kako bi Sućurani kazali: ‘Mašo nan je drag!’“

S predstavljanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića

75

Treći dio

Doprinos muzeja, udruga, vrtića

76

Upoznajmo baštinu – muzejske publikacije za djecu i mlade Muzeja grada Splita Gorana Barišić Bačelić Muzej grada Splita gorana.bb@gmail.com

Sažetak U radu su opisane muzejske publikacije za djecu i mlade u izdanju Muzeja grada Splita do ljeta 2012. godine. Sukladno ulozi muzeja kao ustanove koja prikuplja, čuva i prezentira kulturno-povijesnu i umjetničku baštinu grada Splita, i misiji Muzeja kao mjesta koje teži biti aktivni čimbenik u očuvanju i promicanju svjesnosti o važnosti baštine, ona je u fokusu svih muzejskih izdanja. Baština je grada Splita, kroz različite teme i pristupe koji će ovdje biti predstavljeni, interpretirana i u edukativnim publikacijama kojima je cilj da djeci i mladima približe ideju muzeja i izgrade pozitivan odnos prema baštini.

Ključne riječi: muzej, edukacija, izdavaštvo, muzejski korisnici, Split

Pisana riječ oduvijek je prisutna u muzeju, bilo kao muzejski predmet ili njegov tumač u vidu brojnih vrsta muzejskih izdanja poput kataloga izložbi, kataloga muzejskih zbirki ili vodiča po stalnim postavima. Kvaliteti muzejskih izdanja odnedavno se pridaje sve veća pozornost s obzirom da su ona komunikacijsko i prezentacijsko sredstvo usmjereno (ne isključivo) muzejskoj publici neograničenog roka trajanja – ona žive i nakon zatvorene izložbe, promjene postava, unutar i izvan1 muzeja. Tome u prilog govori i ciklus tematskih radionica koje je organizirao Muzejski dokumentacijski centar u Zagrebu pod zajedničkim naslovom Kako objaviti dobru muzejsku knjigu?, a bavi se specijaliziranim pitanjima i problematikom iz suvremenog muzejskog nakladništva. Druga tema u nizu radionica naslovljena je Muzejske publikacije za djecu i mlade.2 Muzejski djelatnici čiji je rad usmjeren na edukaciju u muzeju, a to su u prvom redu muzejski pedagozi, na radionici su imali prigodu razmotriti i raspraviti različite aspekte i pristupe muzejskom nakladništvu za djecu i mlade. Razmatrao se svaki pojedini segment takvih izdanja – od općih smjernica za izradu, svrhe i namjene, kategorija čitatelja ili korisnika (kojeg Ž.

Vujić objašnjava kao širi, odnosno kao krovni pojam, a koji je kao takav u sebe mogao uključiti i posjetitelje izložbi, i sudionike predavanja i radionica, i korisnike istraživačkih 1 Iako se muzejske publikacije mogu naći uglavnom u muzejima koji ih izdaju, Muzej grada Splita trudi se da muzejska izdanja stignu do polica drugih muzeja, knjižnica i škola.

2 Više o ovom ciklusu radionica može se pronaći na internet-stranicama Muzejskog dokumentacijskog centra, www.mdc.hr.

77

servisa muzeja, i virtualne posjetitelje internetskih stranica muzeja3, a može se dodati i čitatelje muzejskih izdanja) i vrsta vizualnog i tekstualnog sadržaja. Predstavljeni su i primjeri dobre prakse. Osmišljavanje muzejskih publikacija za djecu izrazito je složen i zahtjevan posao. On zahtijeva stručnost glede teme koja se prezentira, ali je jednako tako potrebno i pedagoško znanje radi prenošenja informacija djeci određene dobi (vrtićka, osnovnoškolska i srednjoškolska dob). Svaka publikacija ima estetski, literarni i odgojno-obrazovni zahtjev, koji se ispunjava na različite načine.4 Stoga rad na takvim izdanjima od autora i izdavača traži dodatna znanja i vještine kako bi bili uspješni u postizanju svoga cilja, a to je da baštinu koja se čuva u muzejima odgovarajuće interpretiraju i približe muzejskim posjetiteljima.

U Muzeju grada Splita pedagoško-edukativnom radu pristupa se sustavno od 2007. godine. Zbog važnosti Muzeja na kulturnoj mapi grada, ključno je bilo oživjeti njegovu odgojnu i obrazovnu ulogu koja se realizira kroz različite pedagoško-edukativne programe: opća i tematska vodstva po stalnim postavima i povremenim izložbama, muzejske radionice, edukativne projekte, izložbe i druge kulturne akcije kojima je cilj širenje muzejske publike jer ona u konačnici postaje i korisnik muzeja. U skladu s tim, Muzej je izdavač niza edukativnih publikacija namijenjenih najširoj publici, prvenstveno djeci i mladima.

Prvo je takvo muzejsko izdanje Srednjovjekovne kuće u Splitu proizašlo iz edukativnog projekta Romanička kuća održanog 2008. godine u Muzeju grada Splita povodom 13. muzejske edukativne akcije – Original (Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva) i obilježavanja Međunarodnog dana muzeja. Promišljanje o originalnom, specifičnom i prepoznatljivom u gradu Splitu i njegovoj povijesti usmjerilo je program na razdoblje srednjega vijeka i kontinuitet življenja u kasnoantičkoj palači cara Dioklecijana. Tijekom trajanja programa održane su muzejske radionice na kojima se proučavala srednjovjekovna stambena arhitektura u Dioklecijanovoj palači, a kao cjelovit primjer poslužila je očuvana srednjovjekovna kuća u arhitektonskom sklopu Muzeja grada Splita koja je ujedno i dio njegova stalnog postava. Djelomično sačuvane srednjovjekovne stambene kuće građene u okviru Palače iznimno su važan svjedok toga vremena i predstavljaju vrijedan dio kulturne baštine Splita. Ciljevi programa bili su poticanje interesa za materijalnu baštinu Splita i podizanje svijesti o očuvanju srednjovjekovne stambene arhitekture. Stoga je ova publikacija i nastala kao smjernica za edukaciju mlađeg naraštaja u prepoznavanju raznolikosti i bogatstva graditeljskog nasljeđa grada Splita.5 Izdanje je namijenjeno starijima od deset godina, a sastoji se od teksta, fotografija, crteža i nacrta. Ovdje je potrebno istaknuti da je dio vizualnog materijala (fotografije i crteži) nastao u suradnji s učenicima V. gimnazije u Splitu i prof. Katarinom Domljanović. Učenici su sudjelovali na radionicama i terenskim istraživanjima pa su u ovaj projekt uključeni kao partneri koji su uočavajući karakteristike srednjovjekovnih stambenih građevina u splitskoj staroj gradskoj jezgri, fotografirali i crtali 3 Vujić, Ž. „Istraživanje korisnika baštine kao prilog jačanju struke (pa tako i one muzejsko pedagoške)“: Stanje struke: izazovi i mogućnosti // Zbornik VI. skupa muzejskih pedagoga / Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2010. str. 12.

4 Cukrov, T. „Vodiči po muzeju za djecu – muzejska pedagogija danas“// Informatica museologica 40, 3/4 (2009), str. 128.

5 Barišić, G. Srednjovjekovne kuće u Splitu = Medieval houses in Split. Split: Muzej grada Splita, 2010. str.

2 78

motive koji su kasnije uvršteni u publikaciju. Imajući na umu da sadržaj treba biti jasan, pregledan i razumljiv on je na stranicama podijeljen na tri dijela. Tako se na gornjem dijelu svake pojedine stranice nižu fotografije, u sredini tekst, a u donjem dijelu rječnik kojim su dodatno protumačeni pojedini pojmovi i nazivi. Važno je napomenuti da je publikacija dvojezična, odnosno sadrži tekst na hrvatskom i engleskom jeziku. Sadržaj je dovoljno ozbiljan, ali i zanimljiv i edukativan da zainteresira širu publiku pa tako i strane posjetitelje Muzeja kojih je iz godine u godinu sve više. To je bila dobra odluka, jer je naklada od petsto primjeraka rasprodana, što je slučaj i s gotovo svim ostalim edukativnim izdanjima Muzeja grada Splita.

Priče iz muzeja autora Jasena Boke i ilustratora Edvina Dragičevića izdane su 2010. godine. One su rezultat partnerstva Muzeja i poznatog pisca za djecu, Jasena Boke te likovnog umjetnika i ilustratora Edvina Dragičevića. Priče iz muzeja na pristupačan i zanimljiv način djeci predstavljaju Muzej grada Splita i arhitektonski sklop Papalićeve palače u kojemu je Muzej smješten, kao i predmete koje Muzej čuva te ljude i zbivanja iz prošlosti grada. Svrha knjige je da informira, nauči i zabavi čitatelja. Ona sadržava sve ono poželjno u muzejskom edukativnom izdanju – čitak i razumljiv tekst kojega pripovijeda pripovjedač (maskota dječak Duje), primjeren jezik, brojne slikovite (ponekad i duhovite) crno-bijele i ilustracije u boji te slikovno-tekstualno objašnjenje stručnih pojmova. Zbog ovih odlika kategorija čitatelja može se kretati od predškolske djece do odraslih (roditelja, odgajatelja, učitelja, nastavnika). Ilustracije će privući zanimanje najmlađih i olakšati im putovanje kroz burnu splitsku povijest, a ujedno će svojim visokim umjetničkim vrijednostima senzibilizirati njihovu maštu i likovnost.6 Kritike Priča iz muzeja izrazito su pozitivne, kako kod publike tako i kod stručne javnosti. Mladen Vuković predstavio ih je u svojem osvrtu kao ugodnu putovnicu za sve mlađe naraštaje kroz muzejske prostore... jačajući im svijest da su u gradu koji je imao važnu ulogu na istočnom Jadranu, kojega će i ovom knjigom još više zavoljeti, čuvati i promicati njegovu kulturnu baštinu.7 Dodirni grad – tragovima urbanog Splita u prošlosti naslov je mape i publikacije koji su svjetlo dana ugledali 18. svibnja, upravo na Međunarodni dan muzeja 2011. godine. Publikacije su nastale iz partnerstva na projektu Muzeja grada Splita i dviju splitskih strukovnih škola – Turističko-ugostiteljske škole Split i Graditeljske obrtničke i grafičke škole u Splitu (danas Škola za grafiku, dizajn i održivu gradnju). U projekt je bilo uključeno deset vrijednih, talentiranih i temeljitih učenika navedenih škola zajedno s njihovim entuzijastičnim mentoricama, prof. Vedranom Ban Verbanac (Turističko-ugostiteljska škola Split) i prof. Teodorom Grgić Jeličić (Graditeljska obrtnička i grafička škola u Splitu). Realizaciji ovog izdanja prethodio je gotovo devetomjesečni rad na istraživanju teme, a to su plemićke kuće i palače u splitskoj staroj gradskoj jezgri. Ova je publikacija logičan nastavak prijašnjeg edukativnog projekta koji je obradio srednjovjekovne stambene kuće na kojima su u brojnim slučajevima kasnije i nastale ove plemićke palače.

Velika Papalićeva palača u kojoj je smješten Muzej grada Splita predstavlja polazišnu 6 2010.

7

Bulimbašić, S. Katalog izložbe „Edvin Dragičević – ilustracije Priče iz muzeja“. Split: Muzej grada Splita, Vuković, M. „Povijest u crtežu“ // Vijenac 430-431( 2010), str. 12.

79

točku za ovo istraživanje. Učenici su proučavali i čitali literaturu iz muzejske knjižnice, istraživali na terenu, bilježili, fotografirali, pisali tekst i oblikovali inovativno vizualno rješenje publikacije i njen dizajn. Rad učenika koordinirale su mentorice i muzejska pedagoginja Muzeja koja je i urednica publikacije. Rezultat je izdanje koje funkcionira kao vodič kroz staru gradsku jezgru s posebnim osvrtom na plemićke kuće i palače, ali ujedno i nezaobilazne urbane prostore, osobe i priče koje se uz njih vežu. I ovo izdanje je dvojezično – na stranicama je usporedno i hrvatski i engleski tekst. Ovim projektom ostvarena su dva vrlo važna cilja. Prvi je da učenici uključeni u projekt dožive Muzej kao dinamično mjesto na kojem se potiče kreativnost i istraživački duh, ali i omogućuje realizacija zamisli i ideja. Drugi jest da se svi koji temeljito žele istražiti splitsku staru gradsku jezgru ne ulazeći u odviše detaljne i stručne tekstove, upoznaju s baštinom splitskih plemićkih obitelji, kulturom življenja u gradu i zanimljivim pričama naših gradskih trgova i šetnica.8 O uspješnosti i kvaliteti ovog izdanja svjedoči i činjenica da je u godinu dana čitava naklada (500 primjeraka) izašla iz Muzeja, odnosno našla se na policama naših posjetitelja, ali i drugih muzeja i srodnih ustanova. Bilo je prijedloga da se ova publikacija uzme kao primjer drugim gradovima sličnog urbanog razvoja kako bi se ovaj projekt povezao u mrežu projekata na nacionalnoj razini. Sve ovo djelovalo je poticajno pa se u 2012. godini krenulo s radom na drugom dopunjenom izdanju. Učenici su ponovno prionuli na posao i izdanje su dopunili novim fotografijama i podatcima.

Trenutno su i mapa i vodič spremni za tiskanje drugog izdanja.

Katalog edukativnih radionica u Muzeju grada Splita također pripada cjelini pedagoškoedukativnih izdanja Muzeja, iako po svojoj strukturi nije štivo već informativna publikacija. Radi se o knjižici koja na četrdesetak stranica tekstom, slikom i ilustracijom detaljno opisuje sve edukativne programe koje djeci i mladima nude Muzej grada Splita i Galerija Emanuel Vidović. Osim toga, u njoj se nalaze korisne informacije o tome kako organizirati i provesti učinkovit posjet Muzeju. Uočena je i važnost takvih informacija za uspješno postizanje cilja, a to je da posjet Muzeju rezultira pozitivnim iskustvom koje je poučno, kreativno i zabavno i koje će u konačnici kod svakog posjetitelja potaknuti dublji interes za baštinu. Još je 1994. godine S. Pintarić pisala o važnosti tiskanja različitih edukativnih materijala u muzejima uključujući i one informativnog karaktera koji će obavještavati javnost i biti u kontaktu s potencijalnom publikom.9 Ovakav pomno isplanirani i usustavljeni edukativni program rezultira višekratnim organiziranim posjetima djece i mladih koji se upoznaju s brojnim temama iz splitske povijesti i na taj način zavole Muzej i baštinu. Pored toga, svojim edukativnim programima Muzej odgaja i obrazuje buduće čitatelje muzejskih izdanja za djecu i mlade koja tematiziraju baštinu svojega kraja. Edukacija u Muzeju zasigurno je poticaj da posegnu za knjigom o baštini i van njega – na policama knjižnica i knjižara.

Samo kroz cjeloviti pristup odgoju i obrazovanju o baštini u kojem će sve zainteresirane strane10 raditi za isti cilj, a to je pojedinac s jasnom vizijom svojega identiteta i njegov8 Barišić Bačelić, G. Dodirni grad: tragovima urbanog Splita u prošlosti. Touch the city: trace the history of urban Split. Split: Muzej grada Splita, 2011. Str. 42.

9 Pintarić, S. „Prijedlozi za tiskanje edukativnih materijala u muzejima“// Informatica museologica 25, 1-4 (1994), str. 76.

10 Pritom se misli na roditelje, školu, muzeje, knjižnice i druge ustanove u kulturi i obrazovanju.

80

ih naslijeđenih vrijednosti, kao i s razumijevanjem za drugog i senzibilitetom za tuđe kulture, baština ostaje sačuvana i vrjednovana za budućnost. Takav pojedinac ujedno postaje i korisnik baštine.

Zbog izuzetne važnosti edukacije o baštini u Muzeju grada Splita, ali i nepreglednih mogućnosti koje to područje pruža, i dalje se planiraju različiti projekti koji će biti vidljivi u novim tiskanim i elektronskim edukativnim izdanjima za djecu i mlade. Poticaj i inspiracija za rad je sve veći broj malih korisnika muzeja čija pitanja, komentari i dojmovi gotovo svakodnevno odjekuju prostorom Muzeja.

Literatura 1. Barišić Bačelić, G. Dodirni grad: tragovima urbanog Splita u prošlosti. Touch the city: trace the history of urban Split. Split: Muzej grada Splita, 2011.

2. Barišić Bačelić, G. Srednjovjekovne kuće u Splitu = Medieval houses in Split. Split: Muzej grada Splita, 2010.

3. Boko, J. Priče iz muzeja. Split: Muzej grada Splita, 2010.

4. Bulimbašić, S. Katalog izložbe „Edvin Dragičević – ilustracije Priče iz muzeja“.

Split: Muzej grada Splita, 2010.

5. Cukrov, T. „Vodiči po muzeju za djecu – muzejska pedagogija danas“// Informatica museologica 40, 3/4 (2009).

6. Pintarić, S. „Prijedlozi za tiskanje edukativnih materijala u muzejima“// Informatica museologica 25, 1/4 (1994).

7. Vujić, Ž. „Istraživanje korisnika baštine kao prilog jačanju struke (pa tako i one muzejsko pedagoške)“: Stanje struke: izazovi i mogućnosti // Zbornik VI. skupa muzejskih pedagoga / Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2010.

8. Vuković, M. „Povijest u crtežu“ // Vijenac 430-43(2010).

81

Dodirni grad – Splitske palače kao sekundarna atrakcija Vedrana Ban-Verbanac Turističko-ugostiteljska škola Split vedrana.verbanac@gmail.com

Sažetak Projekt radnog naslova „Splitske palače kao sekundarna atrakcija“ pokrenula sam prije šest godina, nakon provedene ankete među posjetiteljima i stanovnicima Splita kojom smo pokušali istražiti koliko poznaju plemićke palače u gradskoj jezgri. Rezultat ankete sugerirao je da je ta vrsta baštine uglavnom slabo poznata.

U drugu fazu projekta krenuli smo zajedno s Muzejom grada i Školom za dizajn, grafiku i održivi razvoj, s namjerom da izdamo vodič koji bi upoznao stanovnike i posjetitelje Splita o životu, graditeljstvu i legislativi u Splitu od razdoblja mletačke uprave do početka prošlog stoljeća. Moram priznati da me je i samu iznenadio radni elan i zainteresiranost učenika, njihova posvećenost priči i traganju za novim izvorima. Poduži je popis literature kroz koju su učenici prošli pokušavajući oblikovati vodič i učiniti ga pristupačnim i razumljivim prvenstveno njihovu uzrastu. Činjenica da je to jedna od rijetkih muzejskih publikacija koja je u potpunosti rasprodana u samo tri mjeseca govori da smo na pravom tragu. Žalosna je činjenica da Turistička zajednica grada nije pokazala interes za ponovno tiskanje vodiča, tj. njegove druge, izmijenjene i nadopunjene verzije.

U svojoj prezentaciji učenici će vas ukratko upoznati s palačama, ali i običajima, pričama i ljudima koji su ih se dojmili tako da su ih uvrstili u građu vodiča.

Cilj ovog rada bila je izrada vodiča kroz srednjovjekovni Split, kao novog proizvoda na turističkom tržištu namijenjenog prvenstveno mladim posjetiteljima.

Edukativni projekt „Dodirni grad − tragovima Splita u prošlosti“ rezultat je dugogodišnjeg rada mentorice s učenicima Turističke škole Split, koji je naišao na razumijevanje Teodore Grčić-Jelavić, dipl. komunikologinje iz Škole za dizajn, grafiku i održivi razvoj Split, te Gorane Barišić-Bačelić, prof., muzejske pedagoginje Muzeja grada Splita.

Predmet ovog rada bile su specifične plemićke kuće utkane u gradsku jezgru Splita, ali i život, obiteljski odnosi utkani u Statut, kultura življenja, kao i događaji sačuvani kroz priče do danas.

U radu smo koristili više načina istraživanja: proučavanje i čitanje literature, terenska istraživanja i bilježenja, fotografiranja, oblikovanja teksta i vizualnih materijala...

Ključne riječi: splitske palače, Statut grada Splita, gradska kavana, knjižara Morpurgo, interijeri plemićkih kuća, Riva − gradska šetnica 82

Uvod Srednjovjekovne palače grada Splita, kao i kultura življenja te događanja iz tog razdoblja nedovoljno su obrađeni u vodičima kroz Split, a time i nedovoljno poznati širem krugu posjetitelja i stanovnika grada. Budući da je ovaj dio povijesti u kojem se Split formirao kao grad iznimno važno i zanimljivo razdoblje u našoj povijesti, smatrali smo da ga je potrebno dodatno valorizirati.

Težini zadatka pridonijela je nedostatna i nedovoljno dostupna literatura.

S obzirom na prazninu u dosadašnjim turističkim publikacijama, cilj ovog rada bio je približiti urbani život Splita, vrijeme kada su u gradu živjeli istaknuti plemići i radili svjetski priznati majstori tog vremena. Bilo je to razdoblje kada je Split zaista bio dio Europe, kada je nastao specifičan duh grada koji u tragovima živi i do danas. Svrha našeg rada bila je prezentirati takav Split mladim posjetiteljima.

Oblik istraživanja Kako bismo dobili podatke o poznavanju činjenica vezanih uz srednjovjekovni Split, proveli smo anketu na uzorku od 95 stanovnika Splita i 60 inozemnih gostiju.

Anketa nam je pružila zanimljive podatke i prijedloge. Na pitanje poznaju li neku od splitskih srednjovjekovnih palača ispitanici su navodili uglavnom Dioklecijanovu palaču.

POPIS ANKETNIH PITANJA

Odgovori DA

(%) NE

60

40

2. Da li ste se u člancima ili na internetu susreli s podatcima o srednjovjekovnim palačama u Splitu?

0

100

3. Da li bi kupili vodič/brošuru koja pobliže opisuje palače i život grada u tom razdoblju?

49

51

4. Da li je vaš posjet motiviran kulturnom baštinom grada?

49

51

1. Da li poznajete neku od splitskih srednjovjekovnih palača?

5. Smatrate li kako bi trebalo građane i turiste bolje upoznati s životom grada u razdoblju od 15.-20. st.?

35 65

83

Navedeni rezultati naveli su nas da krenemo u izazov s izradom vodiča radnog naslova „Splitske palače kao srednjovjekovna atrakcija“.

Priča prva − Palače u Palači Prva priča govori o Splitu za vrijeme mletačke uprave, koja je trajala četiri stoljeća, od 1420., kada Split dolazi pod snažan utjecaj graditeljstva, umjetnosti i književnosti moćne Venecije. U tom zlatnom vremenu humanizma gotičkog i renesansnog stila pojavljuju se dva vrsna muža koja su ostavila svoj trag u vječnosti − Marko Marulić i Juraj Dalmatinac.

To je razdoblje značajno i po sudbonosnim ratovima s Turcima koji su došli do splitskih zidina. Zbog toga se u 17. st., za vrijeme Kandijskih ratova, Split opasuje zvjezdolikim pojasom baroknih utvrda.

Kako se nije imao gdje širiti, grad raste u visinu, s polumračnim, uskim i vlažnim uličicama nepogodnima za život.

Tu uz Papalićevu palaču vežemo priču o tragičnoj mladenačkoj ljubavi Marka Marulića.

Zatim pričamo o tome kako je Splitski statut definirao obiteljske odnose. Govorimo i 84

o palači obitelji Marulić, plemićkoj palači kod Zlatnih vrata, palači Grisogono-Cipci koja je uokvirila Peristil, te pričama o vješticama iz ove obitelji. Tu je i palača Cindro u Krešimirovoj ulici, u kojoj je odsjedao i maršal Marmont za svojeg posjeta Splitu. Priču završavamo opisom interijera palača i urbanim životom Splita tog vremena.

Priča druga − Narodni trg (Pjaca) Ova priča uvodi nas u suživot grada sa židovskom zajednicom te njihov utjecaj na razvitak grada kroz povijest. Tu se neizostavno spominje Vid Morpurgo, ali i činjenica da se Split nikada nije odrekao svojih sugrađana židovske vjere, te ih je štitio i u za njih teškim povijesnim razdobljima. Tu također možemo naći opise svih palača koje okružuju Narodni trg, te sjajnu priču o izgubljenom blagu kralja Murata. Uz palaču Tartaglia vežemo i romantičnu priču o splitskom Romeu i Juliji − Andriji i Palmini.

Priča treća - Maršal Marmont i Antun Bajamonti U ovoj priči spuštamo se do mora, te tako dolazimo do neomaurske kuće u kojoj je o svojoj psihoanalizi razmišljao i slavni Sigmund Freud tijekom svojeg boravka u Splitu.

Zatim govorimo o rivi kao poprištu viteških igara, natjecanja i regata-stadionu na otvorenom za Splićane tog vremena.

Tu nalazimo i priču o splitskim bratovštinama i njihovu radu.

Uz splitsku rivu vežemo ime znamenitog Francuza, jednog od najvećih graditelja i prosvjetitelja tog doba na ovim područjima, maršala Marmonta.

Spominjemo i dolazak vode u Split, obnovu vodovoda te gradnju kazališta i Prokurativa, sve to vezano uz kontroverznu ličnost Antonija Bajamontija, graditelja palače Bajamonti-Dešković.

Zaključak Naš je rad, kao novi turistički proizvod na tržištu, postigao svoju punu svrhu. To je jedina muzejska publikacija izdana u nakladi od 500 primjeraka koja je u potpunosti rasprodana u samo tri mjeseca. Nažalost, novca za novo, dopunjeno izdanje trenutačno nema, a TZ Splita ne pokazuje nikakav interes.

Još jednu pohvalu našem radu doživjeli smo na Kongresu muzealaca Hrvatske, održanom u studenom 2011. u Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu, gdje je projekt „Dodirni grad“ izdvojen kao najbolji projekt u Hrvatskoj na kojem su sudjelovale dvije strukovne škole i muzej.

Ipak, najznačajniji je angažman učenika, njihova potpuna predanost projektu te tajanstvene, zanimljive i lijepe priče koju su izdvojili za svoje vršnjake, posjetitelje grada. I, kao 85

što možemo vidjeti po prodaji brošure/vodiča, ne samo njih.

Literatura 1. Arheološka istraživanja na splitskoj Rivi 2006.-2007.godine: isječci iz fotografskog dnevnika Zorana Alajbega = Archeological research on Riva in Split in 2006 - 2007: extracts from the Photographic Diary of Zoran Alajbeg: [katalog izložbe]. Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2007.

2. Belamarić, J. Freud u Splitu: neomaurska kuća na splitskoj Obali. Split; Zagreb: Ex libris, 2006.

3. Belamarić, J. Split: od carske palače do grada. Split: Grad Split, 1998.

4. Blagaić Januška, T. Vid Morpurgo i njegovo doba = Vid Morpurgo and his lifetime.

Split: Muzej grada Splita, 2012.

5. Božić-Bužančić, D. Prilog poznavanju građana i pučana u Splitu na početku 16.st. // Arhivski vjesnik 16, (1973).

6. Božić-Bužančić, D. Privatni i društveni život Splita u 18. stoljeću. Zagreb: Školska knjiga, 1982.

7. Statut grada Splita: splitsko srednjovjekovno pravo = Statuta civitatis Spalati: ius Spalatense medii aevi. Split: Književni krug, 1998.

8. Đir po Pjaci: Muzej grada Splita. Split: Muzej grada Splita, 1996.

9. Fisković, C. Izgled splitskog Narodnog trga u prošlosti, // Peristil I, (1954).

10. Jakaša, V. Barokna stambena arhitektura u Splitu // Radovi instituta za povijest umjetnosti 26, (2002).

11. Kečkemet, D. Juraj Dalmatinac i gotička arhitektura u Splitu. Split: Književni krug, 1988.

12. Kečkemet, D. Prošlost Splita. Split: Marjan tisak, [2002?].

13. Kečkemet, D. Stari Split od kantuna do kantuna. Zagreb: AGM, 2009.

14. Kečkemet, D. Vicko Andrić: arhitekt i konzervator: 1793-1866. Split: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture: Književni krug, 1993.

15. Kečkemet, D. Život Marka Marulića Splićanina. Split: Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2010.

16. Kunčić, M. Obiteljske palače i grbovi u Splitu // Hrvatska revija II, 4 (2002).

17. Kuzmanić, M. N. Splićani: obitelji i prezimena. Split: Magistra, 2008.

18. Kuzmanić, M. N. Splitski plemići – prezime i etnos. Split: Književni krug, 1998.

19. Muzej grada Splita: vodič. Split: Muzej grada Splita, 2003.

86

20. Split Marulićeva doba: Muzej grada Splita, 22. studenoga 2001. - 11. siječnja 2002.

Split: Muzej grada Splita, 2001.

21. Tartaglia, S. Obitelj Tartaglia i Split: neraskidive veze: 1150. - 2010. Split: Književni krug, 2011.

22. Travirka, A. Split. Zadar: Forum <etc.>, 2000.

S predstavljanja u Gradskoj knjižnici Marka Marulića

87

Pedagoški projekt Muzeja grada Kaštela: slikovnica “Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću” i muzejska radionica “Slikovnicom dodirni prošlost” Mario Klaić Muzej grada Kaštela marioklaic@gmail.com muzej-grada-kastela@st.htnet.hr

Sažetak Uvidjevši da na tržištu ne postoji ponuđena literatura koja obrađuje kaštelansku baštinu namijenjenu i primjerenu djeci u dobi od 4 do 11 godina pedagoški odjel MGK-a odlučio se je za samostalni projekt. Napisan je jednostavan tekst koji pokriva raspon od nastanka kaštela prije 500 godina do današnjih dana. Uz tekst prikupljeni su mnogi dokumentarni materijali koji su poslužili odabranom ilustratoru za izradu što vjernijih ilustracija. Ilustracije su imale unaprijed okvirno utvrđen sinopsis što bi svaka trebala prikazivati. Nakon odabira i prihvaćanja crno-bijelih crteža pristupilo se njihovom koloriranju. Sva građa je skenirana i digitalizirana, a originali stručno pohranjeni u Muzeju.

Potom je napravljen prijelom slikovnice i dopunjen ilustriranim kazalom. Slikovnica je otisnuta u muzejskoj nakladi od 1500 primjeraka prvog izdanja. Uz nju su dodatno osmišljeni i otiskani promotivni i pedagoški materijali za muzejske radionice Slikovnicom dodirni prošlost koje se kontinuirano odvijaju do danas.

Ključne riječi: ilustracija, slikovnica, Kaštela, muzej, muzejska radionica, pedagoški materijali Slikovnica Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću Trajna želja Muzeja grada Kaštela je da kaštel Vitturi i stalni muzejski postav razgledaju svi građani Kaštela, a posebno djeca predškolske i školske dobi jer se tako već u ranoj dobi stječu pozitivne kulturne navike posjeta muzeju i ljubavi prema zavičaju. Suvremenim pristupom i metodama muzejska pedagogija nastoji ostvariti takve ciljeve. Muzejska pedagogija je uspješna komunikacija muzeja s publikom. Ona je interdisciplinarna.

Obraća se na razne načine svima, svim dobnim skupinama, svim osobama. Kakva je uspješnost te komunikacije to često ovisi o projektima i sudionicima. Jedan u nizu realiziranih projekata muzejske pedagogije je projekt pedagoškog odjela Muzeja grada Kaštela nazvan Slikovnicom dodirni prošlost nastao 2011. godine u okviru pedagoške akcije “Dodir” Sekcije za muzejsku pedagogiju Hrvatskog muzejskog društva. Dodirnuti nekog ili nešto nije nužno i fizički ih stvarno dotaknuti. U klasičnim muzejima predmeti se ne dodiruju. Prošlost ćemo lakše upoznati, a na neki način u mislima i dodirnuti, ako 88

nam je netko pomogne predočiti pričom, nekakvim tekstom, crtežom ili ilustracijom, pokaže poneki starinski predmet ili nas potakne na razmišljanje pitanjima. Za tu namjenu slikovnica kao književna forma nam se učinila najprikladnijim izričajem koju djeca vole. Ona uz ravnopravni suodnos teksta i ilustracija pruža sinergijski učinak prijenosa ciljanih poruka. Ako nešto i nije dostatno naglašeno tekstom, tu je ilustracija i obrnuto.

Slikovnica ima na primjeren način široke mogućnosti prenošenja djeci određenih moralnih i odgojnih normi kao i spoznaja1. Nažalost, od pojave slikovnica sredinom XIX. st. u hrvatskoj sve do danas rijetki su primjeri hrvatskih autora tekstopisaca ilustratora i izdavača. Časni i rijetki domaći izuzeci ne mogu prevladati većinom importirana izdanja koja se obilno nude u knjižarama i supermarketima. Ona ne moraju biti nužno loša ili bez većih kvaliteta, ali često nose svjetonazor drugačiji od ovog podneblja. Upoznavanje različitosti je pohvalno, ali tek pod uvjetom da sebe i svoje prethodno poznajemo. Strane slikovnice prevedene na hrvatski jezik često nude moralne i odgojne norme, a spoznajne se odnose na usvajanje znanja i vještina o raznim oblicima, zanimanjima, životinjama i slično. Ne postoji ni jedno strano izdanje koje se bavi našom prirodnom i kulturnom baštinom po kojoj smo u svijetu prepoznati. Naša bogata narodna nematerijalna baština tek čeka svoje tekstopisce, ilustratore i izdavače. Spoznaju o vlastitoj baštini i identitetu koju želimo i trebamo prenijeti djeci možemo prenijeti jedino mi sami.

O kaštelanskim mjestima kao urbanim utvrđenim naseljima nastalim za obranu stanovništva u novije vrijeme je u stručnoj literaturi dosta pisano2. Takva stručna literatura nije primjerena dječjem uzrastu. Prostor današnjih Kaštela proteže se između Trogira i Solina, brda Kozjaka i mora, tvoreći Kaštelanski zaljev položen u smjeru istok-zapad. Jedan je od najvećih priobalnih zaljeva srednjeg Jadrana. Obiluje brojnim kulturno-povijesnim spomenicima i lokalitetima. Krajem 15. st., kada Turci prodiru u ove krajeve, hrvatsko stanovništvo živjelo je u nezaštićenim selima na padinama Kozjaka. Zbog toga splitski i trogirski posjednici grade uzduž morske obale utvrde i obrambenim zidom utvrđuju prostor oko njih kako bi tu zaštitili stanovništvo i osigurali poljoprivrednu proizvodnju. Do 17. st. izgrađeno je 17 kula ili kaštela i 12 utvrđenih naselja po kojima je čitav prostor dobio naziv Kaštela. Utvrde posjednika građene su južno u samome moru ili na obali. Okolo njih na sjeveru formirala su se utvrđena naselja seljaka s tradicijskim kamenim kućama. Prestankom osmanlijske opasnosti skučena naselja šire se izvan zidina – sve do danas. Tako nastaju sedam današnjih kaštelanskih mjesta unutar kojih su se u većoj ili manjoj mjeri sačuvale nekadašnje utvrde i utvrđena naselja. Iako su fizički tu stoljećima prisutne često puta su mještanima i brojnom novopridošlom stanovništvu slabo poznata i nedovoljno primjetna. Ukoliko su roditeljima slabo poznata za pretpostaviti je da je takva situacija i s njihovom djecom.

Radom u Muzeju s djecom predškolskog i školskog uzrasta nižih razreda OŠ uvidjeli smo da ne postoje primjereni tiskani materijali o Kaštelima za njihovu dob. Potreba 1 Batinić, Š. Od slikovnjaka do vragobe : hrvatske slikovnice do 1945. : [Hrvatski školski muzej, Zagreb, od 27. ožujka do 15. travnja 2001.]. Zagreb: Hrvatski školski muzej, 2001., sinteza su istraživanja razvoja slikovnica u hrvatskoj dječjoj književnosti, u kojoj se nastojalo dati povijesni pregled razvoja hrvatske slikovnice do 1945. godine, analizu strukturnih komponenti i pedagoških aspekata te prilog dotadašnjoj bibliografiji hrvatske slikovnice.

2 Omašić, V. Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća. Kaštela: Muzej Grada: Društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine Kaštela "Bijaći", 2001., gdje je navedena dotadašnja relevantna literatura i Kaštelanski Zbornici od broja 1 – 9, Bijaći – društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine grada Kaštela od 1987 do 2011.god.

89

za takvim materijalima je stalna, kako za djecu tako i za njihove roditelje, odgajatelje i nastavnike. Stoga smo odlučili sami izraditi upravo takve materijale koji bi imali široku i dugotrajnu primjenu.

Najprije je bilo potrebno sastaviti tekst koji bi na jednostavan način, primjeren dječjemu uzrastu, objasnio zašto su utvrde-kašteli nastali i čemu su služile? Uz to, trebalo je tekstom pokriti raspon od oko 500 godina Kaštela koji se prezentiraju u stalnome muzejskomu postavu Muzeja grada Kaštela. Isto tako trebalo je tekstom otvoriti prostor za ilustratora gdje bi se prikazao interijer i eksterijer kaštela Vitturi i Kaštel Lukšića od njihove izgradnje do današnjeg dana. Tekst u kontinuitetu kreće iz sadašnjosti u petsto godišnju prošlost kaštela, kaštela – utvrde Vitturi i mjesta Kaštel Lukšića da bi se vrijeme “zaustavilo” negdje u drugoj polovici 17. st. gdje ga ilustriraju likovi dječaka Miljenka i djevojčice Dobrile. Ovaj plemićki par je prisutan u lokalnoj legendi i brojnim umjetničkim djelima.

Kroz igru Miljenka i Dobrile pokušali smo prikazati izgled i funkciju dotadašnjeg kaštela da bi u sljedećemu vremenskom skoku došli u sadašnje vrijeme, sadašnji oblik i sadašnju namjenu kaštela Vitturi. Tekst je u prvome redu namijenjen funkcionalnomu učenju zavičajne povijesti i umjetnosti kod djece. Osim predškolske dobi ciljano je namijenjen u nastavi trećeg odnosno četvrtog razreda kada djeca po nastavnom planu i programu uče o svom zavičaju. Pozitivno je ocijenjen od strane istaknutih pedagoga, psihologa, nastavnika i odgajatelja Kaštela u prethodnom projektu MGK-a slagalica puzzli kaštela Vitturi. Navedeni tekst prilagođen je za formu slikovnice. Podijeljen je u dvadeset scena za dvadeset ilustracija. Napravljen je tekstualni sinopsis svake ilustracije što bi točno svaka ilustracija morala sadržavati i prikazivati. Pored osnovnog teksta i sinopsisa za vizualne predloške slikovnice trebalo je za ilustratora prikupiti i pripremiti više stotina: crteža, nacrta, teoretskih rekonstrukcija, povijesnih dokumenata, izgleda kostima, starih fotografija, fotografija životinja etnografskih predmeta, muzejskih predmeta i eksponata iz razdoblja koji obrađuje slikovnica. Ovako pripremljeni materijali temelj su dobre izrade ilustracije odnosno cijele slikovnice. U sljedećoj fazi potrebno je bilo pronaći i izvršiti odabir prikladnog ilustratora za izradu ilustracija. To nije lak i jednostavan posao kako se na prvi pogled čini. Traženje je trajalo godinama jer je trebalo uskladiti želju i mogućnost naručioca sa mogućnosti izvođača. Potrebno je bilo napraviti kvalitetni narativni prikaz konkretnih muzejskih predmeta koji bi bili uklopljeni u kontekst priče.

Teško je uskladiti mogućnosti i precizne zahtjeve naručitelja s fleksibilnošću ilustratora umjetnika. Konačan odabir bio je ilustrator Zoran Perdić Lukačević, prof. likovnog odgoja koji se dugi niz godina uspješno bavi ilustriranjem. On posjeduje izrazitu vještinu crtanja i koloriranja, a svojim ilustracijama daje toplinu i ugodu djetinjstva. Obostrana suradnja s učestalim konzultacijama, uz paralelne projekte ilustratora i muzejskog pedagoga, potrajala je tijekom cijele 2010. godine. Prvo se pristupilo odabiru izgleda i godišta nosećih likova djevojčice Dobrile i dječaka Miljenka. Dob “glavnih” likova morala je biti ista kao i publika kojoj se slikovnica obraća, a to je do 11 godina. Nakon definiranja dobi i izgleda animiranih likova pristupilo se izradi ilustracija. Napravljeno je 20 crno-bijelih crteža u olovci koje su po prihvaćanju naknadno kolorirani u tempera – gvaš tehnici. Na postojeće crteže u olovci nanesena je boja. Prije koloriranja originalnih crno-bijelih crteža oni su prethodno skenirani i digitalizirani za mogućnost dodatnih 90

muzejskih projekata i upotreba. Ilustracije su nastale na osnovi autentičnih muzejskih eksponata i arhitekture kaštela-utvrde Vitturi od 16. st. do sadašnjeg vremena. Karakterizira ih dobar crtež i razigran kolorit. Umjetnik ilustrator je uspio zadovoljiti zahtjeve naručitelja, a pri tome sačuvati svoju kreativnost i domišljatost. Mnogi etnografski i muzejski predmeti i više prikaza interijera i eksterijera postali su sastavni dio ilustracija.

Arhitektura i predmeti su kontekstualizirani i uklopljeni, ničim se posebno ne ističući, dočim su vidljivi i čitljivi na ilustracijama. Od ilustracija je potom sklopljena slikovnica.

Osnova slikovnice Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću jesu ilustracije koje su rađene prema stručnim kriterijima i na znanstvenim osnovama što joj jamči dugovječnost. Izradi slikovnice u tisku smo pristupili kroz vlastitu nakladu MGK-a kao samostalni muzejski projekt. Ona je, uz pedagoške listiće, svojevrsni vodič po dijelu stalnog muzejskog postava u muzejskim radionicama.

Originalni kolorirani crteži – ilustracije su skenirane i digitalizirane potom je napravljen prijelom3. Sva digitalizirana građa poslužila je (i dalje služi) za daljnji rad, a originali stručno pohranjeni u Muzeju. Slikovnica prvog izdanja je raspoređena na 24 stranice knjiškog bloka plus korice. Slikovnica je sastavljena od uvodnog dijela, zatim priče u kontinuitetu, a na kraju je kazalo. Tiskana je na kvalitetnomu 200 gr papiru u koloru, formata 21 x 31 centimetra. Meki uvez korica na 300 gr papiru je plastificiran mat plastikom sa šivanim i lijepljenim toplim uvezom. Naklada joj je 1500 primjeraka po pristupačnoj cijeni od 30 kuna po primjerku.

Muzejska radionica Pedagoškog odjela Muzeja grada Kaštela Slikovnicom dodirni prošlost Pedagoški odjel MGK-a uključio se u široku akciju Muzejske edukativne nagradne igre Sekcije za muzejsku pedagogiju i kulturnu akciju Hrvatskog muzejskog društva za 2011. godinu. Takve akcije sa zadanom temom provode se svake godine u cijeloj Hrvatskoj unutar muzeja, galerija i ustanova u kulturi. Potrebno je bilo osmisliti takav projekt kojim bi se svojim sadržajima uklopio u zadanu temu Dodir4. Osmišljena je pedagoška akcija MGK-a: muzejska radionica, muzejska pitalica i nagradna igra. Tiskani su pedagoški i promotivni materijali, nabavljeni potrebni rekviziti. Muzejska radionica Slikovnicom dodirni prošlost je osmišljena s pedagoškim materijalima za učenike nižih razreda OŠ koji tada u školi uče o zavičaju i njegovoj prošlosti. Namijenjeni su također i za roditelje, odgajatelje, nastavnike i pedagoge kao jedan od dodatnih ponuđenih oblika rada s djecom. Kod izrade slikovnice i pedagoških materijala obavljeni su konzultacije 3 Klaić, A. - dizajner vizualnih komunikacija.

4 Skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem. Skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, Pula, 14.-16. lipnja 2001. : zbornik radova . Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo, 2002.

II., skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, Zadar, 7. – 9. studenog 2002.: zbornik radova.

Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo Sekcija za muzejsku pedagogiju, Zadar 2004. , III. skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem,Vukovar, 14. – 16. listopada 2004.: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo Sekcija za muzejsku pedagogiju, Arheološki muzej Zadar, 2006., IV. skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, Knin, 11. – 14. listopada 2006.: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo Sekcija za muzejsku pedagogiju, 2008 ., V. skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, m/t „Marko Polo“ 29. rujna – 3. listopada 2008.:zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo Sekcija za muzejsku pedagogiju, 2010. , VI. skup muzejskih pedagoga Hrvatske s međunarodnim sudjelovanjem, Sisak, 25. – 27. listopada 2010.: zbornik radova. Zagreb: Hrvatsko muzejsko društvo Sekcija za muzejsku pedagogiju, 2012.

91

sa stručnim suradnicima različitih profila5. Za svaku ilustraciju u slikovnici izrađen je zasebni pedagoški listić koji na sebi ima otiskane upute, 10 pitanja i mjesta za njihove odgovore, tumač pojmova, mjesto za unos osobnih podataka za nagradnu igru i kupone koji se lako otkidaju. Dvadeset zasebnih različitih pedagoških listića tiskano je u sveukupnoj nakladi prvog izdanja od 3500 primjeraka. U listićima se izmjenjuju preko stotinu pitanja koje bi djeca trebala usvojiti prateći slikovnicu, razgledanjem stalnog muzejskog postava i kaštela Vitturi. Naravno, svako dijete odgovara samo na deset relativno lakih pitanja. Otiskani pedagoški i promotivni materijali uz popratni dopis pedagoške akcije MGK-a proslijeđeni su svim kaštelanskim školama i nekim vrtićima. Putem medija Slobodna Dalmacija i raznih gradskih portala uz web stranicu MGK-a najavljena je akcija širemu građanstvu. U radionicama su mogli tijekom travnja svibnja i kasnije sudjelovati ili prisustvovati svi zainteresirani besplatno. Muzejska radionica je prethodno osmišljena i razrađena u cjelini i u svakoj svojoj fazi. Potrebno je bilo da se prethodno u školi ili vrtiću razgovara o muzeju koji će se posjetiti. Također je djeci rečeno da je posjeta muzeju i muzejskoj radionici izvan učionička nastava. Interaktivna radionica namijenjena je skupnom posjetu muzeju što je najčešće činio jedan razred s učiteljicom, a ponekad i s vježbenicom. Muzejska radionica Slikovnicom dodirni prošlost od ulaska do izlaska djece u kaštel Vitturi je prosječno trajala 1,5 sunčani sat po jednoj pedagoškoj grupi. Pred ulazom u kaštel Vitturi muzejski pedagog je dočekivao svaki razred i učiteljicu gdje je vršeno predstavljanje i upoznavanje. Potom je slijedila psihološka priprema za razgledavanje i rad u muzeju. Skrenuta je pozornost djeci na velike i visoke zidove kaštela Vitturi na kule i puškarnice koliko ih ima i čemu su nekad služile. Unutar atrija kaštela Vitturi uspoređivana je unutrašnjost s vanjštinom. Djeci je objašnjeno što je sada smješteno u kaštelu, a što je nekada tu bilo. Usvajani su pojmovi: konoba, konjušnica, kamenica, bačva itd. Skrenuta je pozornost djeci na pojedine detalje kamene arhitekture kako bi na velikim i lakšim primjerima savladali i uočili zadatke od onih složenijih zadataka unutar muzeja. Nakon razgledanja atrija i odjela Gradske knjižnice Kaštela djeca su ulazila u muzej u južnu dvoranu drugog kata gdje je smješten stalni postav iz razdoblja od 15. do 20. stoljeća koje obrađuje slikovnica. Radi znatiželje i orijentacije djeca su prvo informativno razgledala sve tri prostorije. Zbog dodatnog pozitivnog ugođaja svirala je lagana i tiha renesansna ili barokna glazba. Djeca se bila smještena u polukrug na udobne jastuke dok su nastavnici i muzejski pedagog zauzimali prema djeci središnje mjesto. Svakome djetetu bio je osiguran ugodan jastuk, slikovnica, podložak za pisanje, pedagoški listić i pisaljka. Narator – odgajateljica ili učiteljica – čitala je tekst ili kombinirala s djecom čineći tako djecu aktivnijom s usmjerenom pažnjom prema sadržaju.

Postignuta je ležerna i opuštena atmosfera, a djeca su postepeno izgubila ukočenost i postala prirodna. Nakon pročitanog teksta slikovnice slijedilo je produbljivanje teme.

Muzejski pedagog tražio je od nekog djeteta da mu pronađe neki predmet koji je vidio u slikovnici, a nalazi se izložen u stalnome postavu muzeja. Usvajani su novi pojmovi.

5 Sanja Acalija, prof., viši kustos MGK-a; dr. sc. Mladen Domazet, prof. povijesti na Splitskome sveučilištu; Deana Gaić-Kalićanin, prof. pedagog u OŠ "Pojišan"; dr. sc. Katja Marasović, dipl. ing. arhitekture; Dalma Luketin, dipl. psiholog u "Vrtići Kaštela"; Klara Mitar, prof. hrvatskog jezika u SŠ "Braće Radić"; Jasna Stančin Lukas, učiteljica razredne nastave u OŠ "Ostrog". Svima se ovom prigodom javno zahvaljujem.

92

Postupak je ponavljan nekoliko puta sve dok nismo bili sigurni da su djeca usvojila “igru”. Prethodno pripremljeni podlošci za pisanje s jednim od 20 pedagoških listića su podijeljeni djeci tako da je gotovo svako dijete imalo različiti pedagoški listić. Prilikom ispunjavanja pedagoških listića djeca su samostalno mogla odgovarati ili su im pomogli nastavnik i muzejski pedagog. Ispomoć djeci bila je individualna ili frontalna. Djeca su bila zainteresirana i aktivna u radu. Često puta djeca nisu dala da im se pomogne već su željela sama riješiti postavljene zadatke.

Kroz višegodišnju praksu muzejskih radionica pedagoškog odjela vršeni su razni eksperimenti s dobnim skupinama. Ovaj projekt namijenjen je djeci 3. i 4. razreda OŠ koja znaju čitati i pisati. U ovome slučaju bila su uključena i djeca predškolskog uzrasta koji to ne znaju. Predškolska grupa bila je raznolika po spolu, dobi i interesu.

U takvoj pedagoškoj grupi odgajateljica je čitala tekst, a djeca su pratila i gledala ilustracije u slikovnici. Isti model radionice za predškolsku i školsku dob ponuđen je do trenutka kada se predškolska djeca aktivno uključuju bojanjem drvenim bojama neku od ponuđenih 20 crno-bijelih ilustracija6 (fotokopija), a djeca školske dobi rješavanju neko od ponuđenih 20 pedagoških listića. S bojanjem crno-bijelih ilustracija željeli smo postići da djeca pažljivije gledaju predmete okolo sebe u muzeju. U ovome slučaju se ne radi o razvijanju likovnosti kod djece nego njihovom boljem zapažanju predmeta i okoline. Da bi potakli djecu na aktivnije sudjelovanje u muzejskom projektu organizirali smo nagradnu igru za sve sudionike muzejske radionice. Djeca koja su ispunila svoj pedagoški listić odgovorima i osobnim podatcima otkidali su kupon i ubacili ga u posebnu pripremljenu kutiju u Muzeju za nagradnu igru. Izvlačenje dobitnika nagrada izvršeno je u MGK-a na Dan muzeja 18. svibnja 2011. godine na način da je jedan razred, prethodno imajući cjelovitu muzejsku radionicu, ostao kao komisija koja je utvrđivala koji su odgovori točni, a koji netočni od izvučenih kupona. Nagrade dobitnika muzejske nagradne igre bile su muzejska slikovnica ili neko od drugih pedagoških izdanja MGK-a poput makete kaštela Vitturi, raznovrsnih slagalica, magneta itd. Kod ostalih muzejskih radionica ponavljanje i rekapitulacija je vršena u atriju dvorca Vitturi frontalno i individualno. Svako dijete je za dobitak straničnika, naljepnice ili razglednice trebalo ponaosob naglas reći naziv nekog predmeta koji je vidio i zapamtio u muzeju.

Prosječno dvadeset djece je ponovilo najmanje dvadeset predmeta što je za ovu priliku dovoljno. Uz to, dodatno je ponovljeno što je to muzej? Tko u njemu radi? Što se u muzeju radi? Pozitivna povratna informacija muzeju govori nam da priča nije završena u muzeju već se nastavljala i ponavljala. Izlaskom djece iz muzeja kod kreativnih, vrijednih učiteljica i odgajateljica ova priča se nije završila. Ona se nastavljala u vrtiću, školi ili kod kuće s ponavljanjem, proširivanjem i produbljivanjem viđenog i doživljenog.

Do sada je kroz muzejske radionice prošao veći broj pedagoških grupa. Radionice se nastavljaju i dalje sve dok za njih postoji interes i dok postoje izloženi predmeti u stalnome muzejskome postavu i dok postoji ovakav izgled kaštela Vitturi. Dakle, veoma dugo. Osnova slikovnice jesu ilustracije koje su rađene prema stručnim kriterijima i na znanstvenim osnovama. Kao tave trebale bi imati dugu primjenu. U skoroj budućnosti, 6

Crno-bijele ilustracije su skenirani crteži prije koloriranja.

93

prilikom tiska drugog izdanja, slikovnica će biti proširena s četiri nove ilustracije od istoga autora koje su u pripremi. Za pretpostaviti je da bi u budućnosti mogla doživjeti pored novog analognog i digitalno audio-vizualno izdanje na novim medijima za što je već napravljen idejni sinopsis. U proteklom razdoblju primijetili smo da kod stranih turista postoji određeni interes za slikovnicu za što bi trebalo u budućnosti napraviti nekoliko jezičnih izdanja. Ilustracije su također odlična podloga na kojima se mogu raditi novi slični ili drugačiji pedagoški projekti MGK-a. Jedan od njih je upravo realiziran – kvalitetna četiri modela slagalica puzzli Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću. Slagalice s četiri preuzete ilustracije iz slikovnice su nastavak projekta koji se nadovezuje na slikovnicu, kaštel Vitturi i muzejski postav, a namijenjen je djeci predškolskog uzrasta u okviru ponuđene proširene muzejske radionice. Priprema, tijek i rezultati muzejske radionice su dokumentirani (tekst, video, fotografije) koji služe za javno prezentiranje i predstavljanje. Šira javnost je putem javnih medija periodički obavještavana i informirana o pedagoškim projektima MGK-a pa tako i o zaokruženom projektu Slikovnicom dodirni prošlost. Putem web stranice MGKa predstavljeni su i trajno ponuđeni svi pedagoški projekti zainteresiranim pojedincima i skupinama.

Slikovnica Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću napravljena je za muzejsku radionicu Slikovnicom dodirni prošlost. Ona je, uz pedagoške listiće, svojevrsni vodič po stalnom muzejskom postavu. Osim u kombinaciji s muzejskom radionicom slikovnica može biti i samostalna te se distribuira u suvenirnici muzeja, knjižnicama ili knjižarama za široku publiku.

Muzejska radionica MGK-a “Slikovnicom dodirni prošlost”

94

Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore Ana Lekšić Udruga Zdravi grad Split ana.leksic@zdravigrad.hr Marija Martinić Udruga Zdravi grad Split marija.martinic@zdravigrad.hr

Sažetak U radu je opisan nastanak i značaj koji publikacija Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore ima za područje Radošića i njegove žitelje. Sukladno ulozi udruge Zdravi grad koja već dulje vrijeme radi na promicanju i zaštiti kulturnih, prirodnih i povijesnih vrijednosti regije kao i na promicanju ideja inovativnog, zdravog, održivog i cjelovitog razvoja pojedinca, organizacija i lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj i izvan nje, ova vrsta publikacija je od velikog značaja. Publikacija je slika nekadašnjeg života u Radošiću, a namijenjena je svim generacijama kao istinski pečat bezvremenske tradicijske vrijednosti i međugeneracijske solidarnosti.

Ključne riječi: udruga, publikacija, Radošić, inovativni, zdravi, održivi i cjeloviti razvoj pojedinca, tradicijska vrijednost Zdravi grad je neprofitna, razvojna organizacija civilnog društva koja sukladno najboljoj hrvatskoj i svjetskoj praksi već niz godina sustavno okuplja i povezuje ljude i organizacije koje su spremne zajedno djelovati na unapređenju kvalitete življenja i izvan granica Hrvatske. Projekti i programi udruge na tragu su promicanja ideje inovativnog, zdravog, održivog i cjelovitog razvoja pojedinca, organizacija i lokalnih zajednica u Republici Hrvatskoj i izvan nje.

Udruga surađuje s brojnim znanstveno-istraživačkim, stručnim, obrazovnim, gospodarskim, zdravstvenim, državnim, županijskim i lokalnim upravnim subjektima, drugim organizacijama civilnog društva te pojedincima i mnogobrojnim profesionalnim suradnicima i volonterima diljem Republike Hrvatske ali i u inozemstvu.

Zdravi grad čine ljudi koji s njom žive i koji s njom žele rasti, učiti, razvijati se i napredovati. Programi i projekti udruge Zdravi grad vode se stručno, profesionalno i često volonterski. Projekte i programe koje koristi godišnje nekoliko tisuća djece i odraslih, kreira, razvija i provodi sedam ključnih osoba. Broj zaposlenih varira sukladno broju dobivenih i implementiranih projekata, ponekad i više od 10.

95

Ističe se vrijednost dugogodišnjeg rada na promicanju pozitivnih vrijednosti, ali i konkretnog doprinosa rješavanju nekih od najakutnijih tema društva zajednice.

Sukladno viziji i misiji udruge nastao je i sam projekt, a s njim i publikacija kao vrijedan dokaz nematerijalne baštine pod nazivom Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore.

Selo Radošić je do prije dvadesetak godina imalo školu koju je u najboljim vremenima znalo pohađati i pedesetoro djece. Danas radošićka djeca, a ima ih svega nekoliko, svaki dan u školu putuju u Kaštel Stari.

Znanje staro koliko i sam čovjek uči nas kako je djeci i mladima potrebna mudrost starijih, a starima pažnja i energija djece i mladih. Ovaj elementarni nauk i jest temelj međugeneracijske solidarnosti i sinergije koje su stoljećima funkcionirale u mnogim samoodrživim zajednicama.

Projektom Djeca i mladi za zlatne godine Zagore, financiranim kroz program darovnice Vlade RH – PSGO (socijalna komponenta), a u suradnji s općinom Lećevica, udruga Zdravi grad dala je svoj prilog povratku dječje pjesme upravo u taj kraj želeći tim projektom pokrenuti ekološke, socijalne, humanitarne i kulturne sadržaje te tako povezati urbano i ruralno, mlado i staro, suvremeno i tradicionalno, tehnologiju i prirodu.

Dovođenjem splitskih osnovnoškolaca na zaista idilične dane „škole u prirodi“ u ovaj pomalo zaboravljeni kraj, nastojalo se potaknuti i one mlađe i one starije na učenje i međusobno pomaganje, na zajedničko osmišljavanje programa i projekata te priča i sadržaja u Edukacijskom i resursnom Centru udruge Zdravi grad.

Projekt je za opći cilj imao održivi razvoj lokalne zajednice kroz osnaživanje i edukaciju ključnih dionika za osmišljavanje i pokretanje društvenih i gospodarskih aktivnosti, projekata i programa, kao i unaprijeđenje razine socijalne uključenosti stanovnika Općine Lećevica s posebnim naglaskom na osobe treće dobi, djecu i mlade, kao i socijalno ugrožene obitelji obiju nacionalnosti, integrirajući ih aktivnije u život zajednice. Specifični ciljevi su razvoj i uspostava sustava socijalnih, zdravstvenih i drugih usluga usmjerenih zadovoljavanju ključnih potreba stanovništva općine Lećevica i susjednih općina PPDS, razvoj socijalnog kapitala kroz međugeneracijsko povezivanje i umrežavanje ljudskih potencijala nerazvijenih općina naše Županije i oživljavanje i promicanje autohtonih vrijednosti te kulturne, povijesne i prirodne baštine ovog područja s ciljem oživljavanja i stvaranja osnova za dugoročnu održivost društvenih i gospodarskih aktivnosti na ovom području.

Ostvareni rezultati projekta su uspostavljanje funkcije i sadržaji Centra u napuštenoj školi u Radošiću za potrebe druženja i raznih društvenih događanja za pet stotina korisnika, u prosjeku jednom tjedno (uređenje prostorija za druženje i dva wc-a, muški i ženski) uz honorarno uključenje petero zainteresiranih i fizički sposobnih pojedinaca u rad s djecom i mladima, zdravstvena i psihosocijalna savjetovanja za korisnike Centra i članove njihovih obitelji, društvena, rekreacijska i edukacijska događanja za sveukupno pet stotina korisnika, tisak i distribucija publikacije o nematerijalnoj kulturnoj i tradicijskoj baštini općine Lećevica i Dalmatinske zagore, uz uključenje četrdesetak osoba treće životne dobi s područja Općine, kao i više od dvadeset izleta djece i mladih iz regije u 96

općinu Lećevica i aktivno uključenje dvadesetak osoba s područja.

Jedan od rezultata koji zasigurno ostavlja nezaboravan pečat iznimne vrijednosti i mudrosti ovoga kraja je izrada publikacije po nazivom Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore. U okviru izrade, posjećeni su svi zaseoci ovog sela, autori su popričali s njegovim najstarijim stanovnicima o lijepim i ružnim stranama prošlosti te na osnovu njihovih sjećanja izdali ovu publikaciju o tradicijskim vrijednostima i kulturnoj baštini Zagore – da se ne zaboravi. U duhu promicanja ideje inovativnog, zdravog, održivog i cjelovitog razvoja pojedinca, organizacija i lokalnih zajednica publikacija za cilj ima promicanje autohtonih vrijednosti te kulturne, povijesne i prirodne baštine ovog područja kao i razvoj međugeneracijske solidarnosti bez koje ne može opstati niti jedna kvalitetna održiva i zdrava zajednica. Publikacija je slika nekadašnjeg života u Radošiću, slika djetinjstva njegovih najmlađih žitelja i truda njegovih žena i muževa, spomenar ljubavi, smijeha i suza radošićkih majki i očeva, a namijenjena je svim generacijama kao istinski pečat bezvremenske tradicijske vrijednosti. Fotografije unutar publikacije prikazuju baštinu i kulturne vrijednosti opisanog kraja, prikazuju život kakav je nekad bio doživljen kroz ispovijesti žitelja i profesionalnog stava izrazito talentirane fotografkinje Tatjane Krstić koja posjeduje dugogodišnje iskustvo fotografiranja skrivenih blaga naše ali i svjetske nematerijalne baštine.

Autorica brošure i voditeljica projekta je Marija Martinić, dugogodišnja zaposlenica udruge Zdravi grad, bez čije znatiželje, talenta i povjerenja koje je stekla od žitelja ovoga kraja, ova publikacija ne bi ugledala svjetlo dana.

Potrebno je i napomenuti da Zdravi grad već dulje vrijeme radi na promicanju i zaštiti kulturnih, prirodnih i povijesnih vrijednosti regije. Važna komponenta razvoja turističke ponude Dalmatinske zagore jest promicanje i predstavljanje lokalnih autohtonih ponuda, čemu želi pridonijeti i udruga Zdravi grad.

Splitsko zaleđe bogato je zaboravljenim arheološkim, povijesnim, kulturnim i prirodnim lokalitetima koje želimo zaštititi te kroz sustavnu skrb očuvati od propadanja. Nakon opsežnih istraživanja odabrali smo desetak lokacija koje ćemo kroz obilježavanje eko-etno poučnih staza Dalmatinske zagore učiniti pristupačnim svim zainteresiranim gostima.

Poznato je da svaka zdrava i samoodrživa zajednica ne može opstati bez sinergije mudrosti starih i energije mladih. Neizostavni dio promicanja takvih životnih vrijednosti je i publikacija nematerijalne baštine koja predstavlja vrijedan pečat tradicijske vrijednosti određenog podneblja. Potaknuti takvim mislima i njegujući takav stav kao životni stil i vlastitu misiju, autorica publikacije je, zajedno sa svojim kolegama napisala i uredila zaista vrijedan dokaz nematerijalne baštine i međugeneracijske solidarnosti.

97

Baština kroz projektno planiranje u dječjem vrtiću: projekt “Barba Ivan, dica i kipovi” Mila Cvrlje Dječji vrtić Radost, Split mila.cvrlje@gmail.com Tajana Kuzmanić Dječji vrtić Radost, Split kuz.tajana@gmail.com

Kulturna baština neizmjerno je blago ostavljeno nama u naslijeđe…

Sažetak Projekt „Barba Ivan, dica i kipovi“ rezultat je našeg promišljanja o umjetnosti u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno uvažavanja činjenice da umjetnost i umjetnička senzibilizacija djeteta označavaju odgojni proces za koji smo odgovorni (Gruić, 2004). Polazimo od stava da djeca imaju pravo doživljavati kulturu koja ih okružuje i da kroz nju i sama mogu izraziti svoje misli, snove, osjećaje i sposobnosti, i to ne samo da bi nešto naučila ili se pripremila za ulazak u svijet odraslih, već da mogu maštati, smijati se, pokazivati vlastite osjećaje i misli, ukratko, da bi imali bogatiji život. Trudimo se motivirati ih pronalazeći poticaje koji će probuditi njihov skriveni, urođeni senzibilitet i bezgraničnu kreativnost. U skladu s navedenim, pomno čuvamo izvornost dječjeg izraza. Nenametljivo upućujemo na važnost očuvanja i obnove baštinskog blaga, jezika i kulture. U svemu nas pokreće iskreno uvjerenje da baštinski kontekst i projekti koji iz njega proizlaze potiču razvoj sposobnosti, posebnosti i kreativnosti svakog djeteta.

Učenje radom na projektu omogućuje aktivnu participaciju subjekta učenja i primjenu strategija aktivnog učenja, osposobljava ga za samostalno učenje, kritičko mišljenje i zauzimanje stava prema životnoj stvarnosti.

Snaga ovog projekta je u njegovoj jedinstvenosti i originalnosti. Ona je proizišla iz poštivanja dječjih interesa i ideja, kao i prava djeteta na sudjelovanje u mjeri i na način na koji mu to najviše odgovara. Osvrt na projekt može se sagledati sa stajališta bilo kojeg razvojnog područja, što potvrđuje njegovu kohezivnost i integriranost pristupa. Potvrdu o tome što su djeca doista dobila i doživjela uvijek dobivamo iz njihovih doživljaja koje nam prenose kroz raspravu i spontane stvaralačke igre (igre scenskom lutkom i likovnim materijalom).

Ključne riječi: djeca, projekt, baština, stvaralačke igre, Ivan Meštrović 98

Sudionici u projektu 38 djece polaznika integriranog likovnog programa u Dječjem vrtiću „Srećica”, Split, roditelji, voditeljice programa (odgojiteljice M. Cvrlje i T. Kuzmanić), ravnatelj Galerije Meštrović u Splitu Andro Krstulović Opara, kustosica Galerije Meštrović Barbara Kovačić, odgojiteljice pripravnice iz Dječjeg vrtića “Radost”, Split, studenti predškolskog odgoja, profesori i studenti Umjetničke akademije u Splitu.

Uvod Svjesne smo činjenice da usvajanje ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje počinje u ranoj dobi i da odrasli danas više nisu jedini izvor znanja i informacija koje bi dijete trebalo memorirati i reproducirati. Zato stalno ohrabrujemo djecu da pitaju i traže odgovore ne samo od odraslih, već i kroz „živo“ učenje iz neposrednog iskustva koje je utemeljeno na snažnim doživljajima iz okruženja.

Utjecaji različitih kultura naš grad pod Marjanom čine posebnim. Stari dio grada nudi bezbroj priča koje su Marulić, Botić, Vidović zabilježili na svoj jedinstven i prepoznatljiv način, a Meštrović ga je uveličao svojim skulpturama. Kako onda ne skrenuti pažnju dječjem oku na sve te ljepote? Kako ne pokazati im vlastitu ljubav i privrženost „najlipšem gradu na svitu“?

Vjerujemo da ljubav može prenijeti i dati je drugima samo onaj koji je ljubav i primio.

Pritom posebno mislimo na ljubav prema rodnom kraju, umjetnosti, jeziku, ljudima i običajima. Ona treba biti osnova, dio odrastanja svakog djeteta jer će je ono nositi kao neraskidivi dio svoga bića, darivat će je drugima, pozitivno će se identificirati sa svojim okružjem i razviti osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Generacije djece koje stasaju znat će prepoznati trajne vrijednosti i postat će čuvari svoje baštine što će nam omogućiti da u svjetskoj zajednici naroda trajno sačuvamo svoju kulturološku prepoznatljivost i opstojnost.

Prikaz projekta U želji da djecu motiviramo za baštinu i umjetnost krenuli smo u obilazak našega grada tražeći poticaje koji će probuditi njihov senzibilitet. Susret s Grgurom Ninskim bio je presudan za početak projekta. Brojna dječja pitanja o tome tko je Grgur Ninski, tko ga je napravio tako velikog, od čega je napravljen, zašto šuška kada se po njemu kuca, tko je to Ivan Meštrović, odredila su prvi cilj našeg projekta: omogućiti djeci da vide i osjete Meštrovićevu umjetnost. Ishodile smo sve potrebne dozvole za posjete, snimanja i fotografiranje u prostorima Galerije, dogovorile stručno vodstvo i suradnju s kustosicom Barbarom Kovačić i muzejskim pedagozima.

Uslijedio je drugi korak, pustolovina obilaska Galerije. Taj posjet u potpunosti je osvojio djecu: toliko su se oduševila prostorom i umjetničkim djelima da su poželjela stvarati i igrati se u parku Galerije. Tako je Galerija Meštrović postala mjesto našeg dvogodišnjeg 99

druženja. Ravnatelj Galerije Andro Krstulović Opara širom nam je otvorio svoja vrata.

Dječja znatiželja i oduševljenje vodili su nas i sve suradnike kroz projekt.

Da bismo djeci osigurali dovoljno informacija i mogućnost da zadovolje svoje interese i potrebe unutar vrtića i izvan njega stvarali smo poticajno materijalno okruženje, dogovarali nove susrete i suradnju što je pokretalo djecu na ponovno proživljavanje iskustava.

Poštivanje i uvažavanje dječjih potreba i mogućnosti rezultiralo je stvaralačkim procesima: verbalnim iskazivanjem doživljaja, raspravama o detaljima, uklapanjem u igre, izražavanjem kroz likovni medij. Projekt smo razvijale polako, korak po korak.

Osluškujući, promatrajući i analizirajući reakcije djece na ponuđene poticaje planirale smo sljedeće korake, a sve sa željom da djeci osiguramo dovoljno vremena da svoje unutarnje doživljaje pretoče u riječi, crte, oblike, pokrete i igru kroz koju su nam slali poruke o onome što dalje činiti.

Tijekom dvogodišnjeg razdoblja organizirale smo dvije posjete gradu, pet puta smo bili u Galeriji Meštrović, jednom u Umjetničkoj akademiji u Splitu i Meštrovićevom Mauzoleju u Otavicama. Ove su posjete značajne ne samo zbog slika koje dijete prima i doživljava ih cijelim svojim bićem, već i stoga što su to sredine koje potiču i izazivaju na komunikaciju. Budući da su sama djeca sudjelovala u procesu planiranja posjeta i aktivnosti, bila su slobodnija, sigurnija i spontano su započinjala razgovore. Sve situacije omogućile su im veći osobni angažman i dale su im priliku uvježbavanja verbalne komunikacije što je pozitivno utjecalo na razvoj govora, na lakše razumijevanje pojmova i procesa, ali i na razvoj socijalne kompetencije. Posjete su poticale na komunikaciju sa raznim sugovornicima u različitim situacijama. Djeca su razgovarala o različitim predmetima i sadržajima: pitala su, suprotstavljala se, istraživala, komentirala i provjeravala jesu li dobro razumjela ono što su čula, vidjela i istražila. Neki su u tišini samo promatrali, slušali i duboko u sebi proživljavali doživljeno. Posebno upečatljivi bili su razgovori o Meštru o kojemu smo razgovarali u Vrtiću i u prostorima Galerije. Razgovarali smo o njegovom djetinjstvu, obitelji, životu, nastanku Galerije, o djelima i Mauzoleju. Djeca su te razgovore ponavljala igrajući različite igre: škatule batule, kockarenje, male lutkarske improvizacije, kviz, igra dućana za prodaju gline i razne druge. Njihova znatiželja dovela ih je do novih saznanja o pojmovima kao što su: bronca, odljev, model, skulptura i kako ona nastaje, patina, skica, zašto su kipovi šuplji… Vlastitim istraživanjem i osobnim idejama došli su do spoznaje o proporcijama tijela i odnosima veličina (velika skulptura u parku Galerije pod njihovim rukama pretvarala se u malu repliku u Ateljeu).

Premda su tijekom cijelog projekta likovne radove radili jedni pored drugih, za istim stolom i u istom okruženju, svaki rad je bio drugačiji: imao je neke svoje specifičnosti i posebno naglašene detalje. Isto vrijedi i za male lutkarske improvizacije koje su uvijek sadržavale neke posebne detalje ili momente koji su svakom pojedinom djetetu u određenom trenutku bili najvažniji.

Tijekom projekta djeca su zapažala detalje, raspravljala, sučeljavala se međusobno, zaključivala, surađivala, međusobno se pomagala i poticala, postavljala pitanja, konstruktivno i kreativno rješavala probleme, igrala se i uživala, održavala interes, spontanost i vedrinu.

100

Završetak projekta Kraj projekta obilježila je izložba dječjih likovnih radova nastalih tijekom njegove provedbe, mini kviz u kojem su djeca imala i ulogu voditelja, i završna svečanost na kojoj su odigrali dvije lutkarske improvizacije za roditelje. Tiskan je katalog, pozivnice, deplien i pripremljena Knjiga utisaka. Uslijedilo je uređenje izložbenog prostora, priprema likovnih uradaka djece za izlaganje (sortiranje prema likovnim tehnikama, priprema štafelaja i podložaka), i postavljanje izložbe. Izložba u Galeriji Meštrović trajala je 17 dana. Što smo dobili od projekta?

Djeca su pokrenula projekt i sudjelovala u planiranju posjeta i aktivnosti. Upoznala su i doživjela umjetnost jednog od naših najvećih umjetnika. Stekla su naviku posjećivanja i ponašanja u kulturnim institucijama. Spontano, kroz igru naučila su nove pojmove, obogatila su svoj rječnik novim riječima, probudila su i razigrala maštu. Svoje unutarnje doživljaje pretočila su u riječi, crte, tonove i oblike. Postala su sigurnija i kompetentnija.

Roditelji su dobili potvrdu da je vrtić sretno mjesto i da mi odgojitelji doista uvažavamo i poštujemo djecu. S nama su postali otvoreniji za suradnju u smislu planiranja, predlaganja, izlazaka s djecom, praćenja njihovog napredovanja i vrednovanja rada na projektu.

Bolje razumiju značenje projektnog planiranja i integriranog pristupa radu. Prihvaćaju baštinu kao “univerzalnu učiteljicu”. Čini nam se najvažnije što su iskreno ponosni na rad svoga djeteta i što su razumjeli važnost uvažavanja dječjeg uratka. Rezultat svega je da roditelji prihvaćaju svoje dijete sa svim njegovim specifičnostima.

Odgojiteljice: Potvrdile smo vrijednost rada na baštinskim projektima i osvijestile mogućnost iniciranja novih, drugačijih i kvalitetnijih suradnji. Bolje smo upoznale djecu i njihove mogućnosti. Kvalitetnije i otvorenije surađujemo s roditeljima. Kroz samostalno uređivanje izložbenog prostora, postavljanje izložbe i oblikovanje kataloga naučile smo ponešto i o svojim mogućnostima. Ponosne smo zbog kvalitetno vođenog projekta. Novo iskustvo nam je poticaj za unaprjeđenje profesionalnih kompetencija, za svakodnevno učenje i preispitivanje svoje prakse.

Galerija Meštrović prvi put širom je otvorila vrata suradnji s najmlađom djecom.

Djelatnici su se uvjerili u kompetencije djeteta: pažljiv i kulturan odnos djeteta prema umjetničkim eksponatima, kvalitetna komunikacija, upornost u traženju odgovora, spontanost i originalnost u kreativnom likovnom izričaju. Promicanje veličanstvenosti djela velikog Meštra je kroz olovku, ugljeni štapić, kist i glinu u rukama djece dobilo puninu i ispunjenje misije Muzeja u prostorima Galerije. Dječja kreativnost, optimizam i istinska posvećenost poslu ispunili su sve koji su bili u njihovoj blizini. Ostala je vjera, optimizam i uvjerenost u mogućnost buduće kvalitetne suradnje s dječjim vrtićima.

101

Značenje projekta Kroz projekt se razvila emocionalna spona djece s gradom. Projekt nam je pomogao u osvješćivanju baštinskih vrijednosti kod djece i njihovih roditelja. Ostvareni su brojni i različiti oblici kvalitetne suradnje. Galerija je širom otvorila vrata djeci polaznicima naše skupine, a nakon toga i drugoj djeci vrtićkog uzrasta. Sve dječje likovne radove nastale tijekom projekta izlagali smo u prostorima Galerije Meštrović. Utjecaj projekta osjeća se i danas među djecom koja su u njemu sudjelovala i njihovim obiteljima. Potaknuti iskustvom sudjelovanja u ovom projektu roditelji su i dalje zadržali visok stupanj motivacije za sve oblike ponuđene suradnje.

Važnost kataloga Katalog utječe na razvoj trajne emocionalne spone djeteta s doživljajima iz vrtića.

Budućim generacijama odgojitelja pisani trag baštinskog projekta poslužit će kao primjer dobre prakse i potvrda mogućnosti kvalitetne i uspješne suradnje. Katalog potiče na prenošenje iskustva s generacije na generaciju djece i na taj način upućuje ih na važnost očuvanja baštine. Služi im kao podsjetnik na njihovu prvu veliku likovnu izložbu u posebno lijepom prostoru Galerije.

Zaključak Dosadašnja iskustva, otkako smo baštinsko okruženje prihvatili kao motiv koji isprepliće interese djece s njihovim emocionalnim potrebama, pokazala su nam se kao mogućnost ostvarenja brojnih prilika za razvoj stvaralačkih potencijala djece, što se očituje u njihovim igrama, lutkarskim improvizacijama, a posebice u likovnim radovima. Dijete ima iskonsku potrebu na različite načine izraziti ono što doživljava. Drugim riječima, ako dobiva mnogo slika u sebe, mora ih i iznijeti iz sebe.

To je proces koji smatramo najvažnijim jer se tijekom njega rađa ljubav i radost stvaranja. Zato su važni naši postupci koji mogu navesti na “nemoguće” ili pak ograničiti mogućnosti.

Dvije godine nakon završetka projekta pokazalo se da tiskani katalog kod djece sudionika na projektu, njihovih roditelja i kod nas odgojiteljica slikom i riječju održava živim sjećanje na sve doživljeno i proživljeno tijekom njegove realizacije. Sve to govori o važnosti ostavljanja pisanog traga.

102

Vonj davnine na dlanu djeteta Zvjezdana Čagalj Dječji vrtić “Radost”, Split zvjezda.split@gmail.com

„...i sićan se ka’ bi baba govorila Da bog pomoga puno ručica, a ubija puno guzica...

Smišno, a?

I lipo, I teplo!

I moje!!!“ (Z.Čagalj) Tijekom dugogodišnjeg istraživanja i bilježenja učinaka koje „uron u korijene“ ostavlja na djecu, mogu reći da znam koja su bogatstva ostala ukorijenjena do danas u duše sad već odraslih ljudi, roditelja, koji ih prenose na svoju djecu i vraćaju mi sjećanja svojim uspomenama i povjeravanjem svoje djece.

Puno je onih koji su se počeli baviti folklorom, koji su nastavili putem plesnih i dramskih skupina, a još više onih koji mi pri svakom susretu stisnu ruku i s ponosom kažu:“Ovo je moja teta!“ U svijetu kada su se moralne vrijednosti gotovo pogubile u prašini emocionalne nezrelosti, kada nas bombardiraju lošim vijestima, svakodnevnim katastrofama, podsmijesima, omalovažavanjem dobrote, nužno se što prije osvijestiti, a onda otvorenih očiju kročiti u svijet onoga što nas čini time i takvima kakvi jesmo – u našu ostavštinu, našu baštinu. Pogotovo u ovo vrijeme kada ulazimo u Europu, kada se može dogoditi da se zaboravi tko smo i odakle potječemo.

Osim te malene činjenice, obraćanje baštini, stvaranje, čuvanje i njegovanje osjećaja pripadnosti određenom kraju, uvažavanje različitosti kao općeg bogatstva, vraća moralne vrijednosti i poštovanje prema istima.

Važnost ranog početka, ranog susreta s elementima razumljivim djeci, igrama njihovih baka i djedova, pričama s kolina na kolino, smiješnim predmetima kojima su se služili, te prije svega, živim kontaktom i dodirom, očituje se u dubokim i trajnim tragovima koji se ne zaboravljaju.

103

NEKI VAŽNI POTICAJI „Sitilo se dite silo je na stinu i bacilo oko na svu didovinu: s jedne bande loza/ taman eno zori s druge bande koza sa trson se bori Podno sive stine maslina se diže Ponad bile pine braćolete niže A mlič bila kane pravo di je boli Di se kora tvrda nagrizla o’ soli...“ (Zvjezdana)

RIJEČ KAO POTICAJ A LIPO JE! JE!!!

Vrtal! Mići ka gnjizdo za tića,A tamo i karota, i rašćika, i drugo zeje, Uvik vriško, tek niklo za me...

Pojata! O’ sivi’ stina slagana, A tamo: i koza, i tovar i ovce ča bleje, I meki, tepli tlev o’ slame...

Kužina! Garava,s kominon i vatron, A tamo, u lugu,na pole. tek radi žeje, Zaprećan kumpir, ditinjstva znamen...

104

I murva bila! I šporka i slatka, I ’šenica koja se u crno brašno meje, I ploča za sidit, pod njon kamen...

I solar ča povist u stinan piše, I sić sa užeton, i klupko pređe, I na kraj molitve, uvik:Amen!

A škure nad glavon i sad škripju, Ka i podanak o’žice sa stare posteje, Ma, sve ka paučina, a jopet, ka potporanj stamen...

A poviše litret crno-bili sa mrvu patine, I stari moji ka prvo počelo,prvo veseje, I lumin za dušu i jopet...Amen!

(Zvjezdana)

SUSRET KAO POTICAJ Konta li none Rukan sklopjenin, Ma, ne na molitvu, Vengo na upit, Je li sve dobro Učinila, Joli je boje Tribala Uprit...?!

105

106

107

108

109

110

111

112

113

114

115

116

117

118

119

120

121

Zaključak Mudrosti odraslih, velikih ljudi, imaju svoja uporišta u proživljenosti, u uzrocima i posljedicama i nerijetko su odraz njihovih stanja tijekom životnih putovanja, ali kad dijete složi mudrost koja je pandan svim mudrostima svijeta i rekla bih, jedina životna istina, tada se mi odrasli zapitamo gdje uopće nastaju postulati - istine o spoznaji?Jesu li one smještene u traganja, razočaranja, uspjehe... ili su to vrlo jednostavne i bliske činjenice svojstvene samo jednostavnosti i prirodnosti, jer što je prirodnije i jednostavnije od izjave dječaka kojemu su tek četiri i po godine, koji još nije stigao spoznati činjenicu da o mudrostima treba misliti, ponekad i cjeloživotno, a rekao je: Prošlost je iza, straga, i moraš okrenit glavu da bi je vidio. Ja sam mal i imam malo svoje prošlosti. Ja ću imati još puno svoje prošlosti! ( Rino, 4.5 god.)

Ovome nije potrebno ništa dodati, niti oduzeti! Zato, neka ova izjava bude i zaključak ovoga rada.

122

Zaključci doc. dr. sc. Hicele Ivon s trećeg okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Baština Splitskodalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“, održanog 28. svibnja 2012. u organizaciji Odjela za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića Split.

1. Projekti, primjeri dobre prakse, slikovnice i knjige koji su predstavljeni na trećem okruglom stolu pokazali su bogatstvo sadržaja, ali i načina na koje se može obrađivati tematika baštine Splitsko-dalmatinske županije. U svim je izlaganjima i predstavljanjima više-manje izravno istaknuto da samo učenici koji dobro poznaju obilježja i vrijednosti svoga zavičajnoga i nacionalnoga kulturnog identiteta mogu biti nositelji i promicatelji vlastite kulture, ali i ravnopravno stupati u kontakt s drugim kulturama. Potrebno je stoga ne samo nastaviti sustavno prikupljati građu s tematikom zavičajnosti, nego i nastaviti dublje promišljati o suodnosu odgoja i zavičajne, nacionalne baštine za razvoj učenika. Postaje sve veća potreba da se u postojeće školske kurikulume ugrade dodatni sadržaji s naglaskom na zavičajnu i nacionalnu baštinu, kao i više obrazloženja o pedagoškom pristupu koji pretpostavlja da cilj obrazovanja nije samo znanje o baštini, nego odnos prema baštini, tj. takva razina znanja o zavičajnoj i nacionalnoj baštini koja omogućuje djelovanje pojedinca, kao i odgojne zajednice u smislu modela i poticaja za kulturne i društvene promjene. Na učenike se danas ne gleda kao na korisnike koji primaju znanje, nego kao na partnere koji stvaraju znanje. Stoga se odgojni učinak mora ostvariti u razvoju poštovanja, uvažavanja i pozitivnog stava prema baštini koju smo naslijedili, kao i osposobiti za izgradnju one koja će postati dio civilizacije sutrašnjice. Također, u svjetlu povećane globalizacije na svim područjima, potrebno je govoriti o poželjnoj jezgri zajedničkih univerzalnih vrijednosti koje treba njegovati kroz odgoj i obrazovanje, počevši već od predškolskog odgoja.

2. Sudionici okruglog stola, ponajviše iz osnovnih škola, ali i iz srednjih škola, muzeja, udruga i dječjeg vrtića, od kojih dolaze poticaji za rad s mladima na temu baštine, ukazali su da se tek brižnim pristupom mladima i djeci tijekom dugog razdoblja, ponajviše u sklopu izvanškolskih aktivnosti, može doći do vrijednih odgojnih rezultata. Da bi se ta iskustva pretočila u slikovnice i knjige koje bi se našle na policama Gradske knjižnice, potrebna je, ako je riječ o školama, kontinuirana komunikacija voditelja projekta i školske knjižnice, a potom školske i Gradske knjižnice (informiranje o projektima i u kojoj su etapi ostvarenja). Ulogu Gradske knjižnice vidimo i tijekom procesa ostvarivanja baštinskih projekata (u školi, vrtiću, udruzi, muzeju i dr.), te pri predstavljanju završenih projekata kao knjiga i slikovnica. Tijekom procesa ostvarenja baštinskih projekata, uloga je Gradske knjižnice u obavještavanju i prosljeđivanju informacija o baštinskim projektima koji se provode u različitim institucijama na području Splitsko-dalmatinske županije; prosljeđivanju tih infor123

macija prema savjetnicima za kulturu na razini Grada i Županije, nakladnicima i sredstvima za informiranje (Radio Split, TV Dalmacija...); organiziranju predavanja i razgovora sa znanstvenicima i stručnjacima o baštinskim temama koje se projektno ostvaruju, ili se namjeravaju ostvariti; organiziranju radionica za mlade i odrasle shodno temama projekata; predstavljanju rezultata rada na projektima (ne samo kad završi cijeli projekt, nego nakon određenih etapa realizacije projekta kako bi se dobili poticaji za dalje, ali i dala prilika nakladnicima za prosudbu o tiskanju projekata u obliku slikovnica, knjiga, brošura i sl.). Sve bi navedeno, prema našem mišljenju, dalo ne samo uvid u to što se sve radi u „području zavičajnosti“, nego i uvid o pristupima (načinima, metodologiji) kako se ti sadržaji obrađuju i predstavljaju u knjigama, a to bi i olakšalo knjižničnu katalogizaciju. Dobio bi se, naime, odgovor o tome tko potiče baštinske projekte i kojom se metodologijom ostvaruju − kao kronološko praćenje određene baštine (povezivanje i uspoređivanje nove baštine sa starom), ili se radi o multidisciplinarnom pristupu − izučavanju i predstavljanju sadržaja baštine s aspekta jednog ili heterogenih umjetničkih područja (jezičnoga, glazbenoga, likovnoga, plesnoga, itd.).

3. Omogućiti svima, mladima i odraslima, da upoznaju knjižnični fond iz područja splitsko-dalmatinske baštine, pretpostavlja i suradnju između Gradske knjižnice i nakladnika u Splitu i Splitsko-dalmatinskoj županiji koji bi bili voljni kontinuirano pratiti i objavljivati ove knjige. Stoga bi možda jedanput godišnje, osim okruglog stola, trebalo organizirati prezentaciju svih projekata i knjiga (možda i prodaju) u Gradskoj knjižnici, na otvorenim prostorima grada, te ih i predstaviti u sklopu kulturne manifestacije „Pričigin“.

U Splitu, 21. lipnja 2012.

124

Program Treći okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“ Mjesto održavanja: Središnja knjižnica, Slobode 2, Split Vrijeme održavanja: ponedjeljak 28. svibnja 2012., od 8.00 do 15.00 sati Cilj Mi knjižničari uočili smo nedostatak slikovnica i knjiga za djecu i mlade koje obrađuju baštinu Splitsko-dalmatinske županije. Ako takvih knjiga i ima, do nas dođu slučajno.

Duboko svjesni potrebe i važnosti takvih knjiga za odgoj i obrazovanje, kako na užem lokalnom, tako i na širem, domovinskom planu, organiziramo okrugle stolove kako bismo problematizirali ovu tematiku, pokazali na primjerima dobre prakse što je do sada učinjeno i kako bismo mogli dalje. Cilj nam je povezati se s odgojno-obrazovnim i kulturnim ustanovama, nakladnicima, udrugama i pojedincima koji razvijaju takve projekte i omogućiti im da preko knjižnice pronađu svoje čitatelje.

Smjernice za izlaganja i raspravu na okruglom stolu: 1. Imamo li dovoljno knjiga za djecu i mlade zavičajne tematike u Splitsko-dalmatinskoj županiji? Trebaju li nam i kolika je njihova važnost?

2. Tko su autori, tko izdavači i odakle dolaze poticaji?

3. Kakva je sudbina tih knjiga − kolika im je naklada, kako se promoviraju, kako distribuiraju?

4. Koja je uloga knjižnica u promicanju baštinskih projekata?

125

Program 8.00 – 9.00

Prijava sudionika

POZDRAVNI GOVORI 9.00 – 9.30 Elli Pecotić, ravnateljica Gradske knjižnice Marka Marulića Split Maja Munivrana, pročelnica Službe za kulturu i umjetnost Grada Splita Meri Maretić, savjetnica za kulturu, udruge građana i informiranje Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu i šport Splitsko-dalmatinske županije Gostovanje glumaca amatera iz predstave „Miljenko i Dobrila, a gdje smo ja i ti?“ Kaštelanskoga kazališta (režija Marica Grgurinović, tekst Marko Kažotić, adaptacija Elvis Bošnjak) 1. dio – BAŠTINA – UNIVERZALNI ODGOJITELJ 9.30 – 11.00 Hicela Ivon (Filozofski fakultet u Splitu): Baština − univerzalni odgojitelj; Djeca čuvari djedovine Srećko Listeš (Agencija za odgoj i obrazovanje Split): Split i Dalmacija u nastavnim programima hrvatskoga jezika Slavenka Halačev (Školska knjiga Zagreb): Zavičajni priručnici za učenike − put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti Nansi Ivanišević (Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Odsjek za prosvjetu, kulturu, šport, tehničku kulturu i informiranje): Turistička kultura Stanka − kava 11.00 – 11.15 2. dio – ŠKOLA I BAŠTINA 11.15 – 12.30 Grozdana Ribičić: Uvodno izlaganje moderatorice Anela Borčić, Iva Živković (OŠ „Vis“): Škola i baština 126

Tomislav Najev (OŠ „Marjan“, Split): Di ča slaje zvoni Željka Alajbeg (GKMM, Knjižnica Grohote): Baština u zbornicima Ča – more – judi Sanja Nejašmić (OŠ Vladimira Nazora, Postira): Od Nazorovih dana do Zavičajne zbirke Vladimira Nazora Mihaela Russo, Mirela Medić (OŠ „Petar Berislavić“, Trogir): Kuharica, lipi naši bokuni; Vanja Aranza: Trogirski cakavci Ante Miličić, Bože Mustapić, Ilijana Katić, Marija Bekavac (OŠ S.S. Kranjčevića, Lovreć): U zovnici cili svit Rea Antolić (OŠ kneza Mislava Kaštel Sućurac): Sućuraški baul Stanka – osvježenje 12.30 – 13.00 3. dio – DOPRINOS MUZEJA, UDRUGA, VRTIĆA 13.00 – 14.00 Gorana Barišić Bačelić (Muzej grada Splita): Upoznajmo baštinu: muzejske publikacije za djecu i mlade Vedrana Ban Verbanac (Turističko-ugostiteljska škola) i Teodora Grgić Jeličić (Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split): Projekt Dodirni grad − tragovima urbanog Splita u prošlosti Mario Klaić (Muzej grada Kaštela): Slikovnicom dodirni prošlost Ana Lekšić (Udruga „Zdravi grad“): Radošić – Djeca i mladi za zlatne godine Zagore Mila Cvrlje (DV „Srećica“, Split): Barba Ivan, dica i kipovi Rasprava: 14.00 – 14.30

14.30 – 15.00 PROMOCIJA zbornika „Zavičajnost u knjigama za djecu i mlade: 1. i 2. okrugli stol“ Promotor: Petar Krolo, ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Splitu

127

Bilješke o sudionicima trećeg okruglog stola Alajbeg, Željka rođena je u Splitu 1972. godine i voditeljica je Knjižnice Grohote, šoltanske narodne knjižnice koja djeluje u sastavu Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu. Kao jedina djelatnica obavlja sve poslove stručnog knjižničarskog i kulturno-animacijskog djelovanja na dvjema razinama − Odjelu za djecu i mlade, te Odjelu za odrasle.

Utemeljila je Zavičajnu zbirku Knjižnice 1998. godine i predano radi na njezinoj izgradnji. Od 1997. godine aktivna je sudionica šoltanskih kulturnih događanja, na kojima se pojavljuje kao promotorica i voditeljica. Autorica je niza izložbi i književnih promocija, te suradnica (1999. − 2004.) i autorica priloga šoltanskog časopisa za kulturu i povijest „Bašćina“. Od 1999. članica je Organizacijskog odbora pjesničke smotre čakavske poezije učenika osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije „Ča − more − judi“ koja se realizira u sklopu Festivala hrvatske drame i autorskoga kazališta „Marulićevi dani“.

Od 2010. članica je Organizacijskog odbora dječjeg programa „Pričan ti priču“ u sklopu Festivala pričanja priča „Pričigin“.

Antolić, Rea rođena je u Splitu 1973. godine. Diplomirala na Prirodoslovnomatematičkom fakultetu u Splitu, smjer učitelj, te na Sveučilištu u Zadru, Odjel za informacijske znanosti, smjer knjižničarstvo. Od desetogodišnjeg radnog iskustva u školstvu, sedam je godina u školskoj knjižnici. I sada je zaposlena u OŠ kneza Mislava u Kaštel Sućurcu.

Babić, Ivana profesorica je biologije i kemije. Zaposlena je u Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću, gdje je učiteljica spomenutih predmeta i voditeljica Učeničke zadruge „Ludrum“. Doktorandica je poslijediplomskog doktorskog studija menadžmenta u obrazovanju. Poseban je naglasak u njezinu radu povezivanje tradicije u odgojno-obrazovnom procesu.

Ban-Verbanac, Vedrana diplomirala je 1979. na Ekonomskom fakultetu u Splitu i od tada radi kao nastavnica u strukovnim školama. 1990. − redovito je u timu mentora koji pripremaju učenike za državna i međunarodna natjecanja, a rezultat su njezina rada brojne generacije učenika koji su osvojili nagrade i odličja. 2006. − voditeljica je Stručnog vijeća Županije za strukovno područje turizam i ugostiteljstvo. 2008. – stalna je suradnica u projektu „Turistička kultura“ i koautorica e-udžbenika za izborni predmet istog naziva u osnovnim školama. 2011. – koautorica je i mentorica vodiča „Dodirni grad“, kao rezultat projekta koji je pokrenula zajedno s kolegicama Teodorom JelavićGrgić i Goranom Barišić-Bačelić iz Škole za dizajn, grafiku i održivi razvoj te Muzeja grada Splita.

Barišić-Bačelić, Gorana rođena je 1979. godine u Splitu. Diplomirala je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Doktorandica je na poslijediplomskom doktorskom studiju hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. godine zaposlena je u Muzeju grada Splita kao muzejska pedagoginja, gdje osmišljava i provodi različite edukativne programe (radionice, projekte, publikacije, izložbe) o kulturnoj, povijesnoj i umjetničkoj baštini Splita namijenjene 128

djeci i mladima, te muzejske aktivnosti usmjerene na širenje muzejske publike (odnosi s javnošću, istraživanja posjetitelja, posebna događanja, suradnje). Autorica je i urednica nekoliko muzejskih edukativnih izdanja. Redovito sudjeluje na seminarima, stručnim skupovima, kongresima i radionicama s područja muzeologije i muzejske pedagogije.

Borčić, Anela, djevojačko Ruljančić, Rođena je u Splitu 2. svibnja 1966. godine, a živi i radi na otoku Visu kao ravnateljica u Osnovnoj školi „Vis“. Zaljubljenica je u svoj otok i u njegovu kulturnu baštinu. Tu ljubav nastoji svojim radom na brojnim projektima prenijeti na njegove najmlađe stanovnike. Do sada je objavila zbirku poezije „Blaženstvo trenutka“, zapaženi roman prvijenac „Garbin, zao vjetar“ i knjigu priča „Kuća Pupuletovih“. Članica je Društva hrvatskih književnika. Piše za klape, sudjeluje na pjesničkim manifestacijama, a sudjelovala je i na nekoliko skupnih izložaba fotografije u zemlji i inozemstvu.

Cvrlje, Mila rođena je 1965. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i srednju Zdravstvenu školu, te studij razredne nastave na Filozofskom fakultetu, a na Pedagoškom fakultetu u Mostaru i studij predškolskog odgoja. Svoj radni vijek započela je kao učiteljica razredne nastave. Više od 10 godina radila je kao vanjska suradnica Centra za socijalni rad Split kao voditeljica pojačane brige i nadzora. Stalno je zaposlena u Dječjem vrtiću „Radost“ u Splitu kao odgojiteljica predškolske djece sa statusom odgojiteljice savjetnice. Zajedno s kolegicom Tajanom Kuzmanić autorica je specijaliziranog Integriranog likovnog programa. Godine 2009. Dječji vrtić „Radost“ dobio je suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za njegovu provedbu. Članica je Europskog instituta za razvoj potencijala sve djece (IEDPE) sa sjedištem u Parizu. Zajedno s ostalim članicama hrvatskog tima koji je vodila doc. Hicela Ivon aktivno je sudjelovala u trogodišnjem međunarodnom istraživačkom projektu ERATO, čiji su rezultati objavljeni u Metodološkom vodiču. Trenutno sudjeluje u novom međunarodnom projektu „Istraživanje komunikacije kod djece rane dobi“. Zajedno s kolegicom T. Kuzmanić autorica je kataloga „Barba Ivan, dica i kipovi“, koji je tiskan u povodu izložbe održane u Galeriji „Meštrović“ 2009. godine. Čagalj, Zvjezdana rođena je u Splitu, gdje je završila Filozofski fakultet, smjer predškolski odgoj. Radi u Dječjem vrtiću „Radost – Šareni svijet“ u Splitu. Dobitnica je državne nagrade „Ivan Filipović“ za predškolski odgoj, te Nagrade Grada Splita za zaslužnoga građanina, također za predškolski odgoj. Doškolovala se te je stekla i zvanje profesorice predškolskog odgoja, a sada je na doktorskom studiju. Već je treći put promovirana u zvanje odgojiteljice savjetnice. Odnedavno je i predsjednica Društva „Naša djeca“ iz Splita, u kojemu također pokreće mnoge akcije kojima nastoji na jednome mjestu povezati svu djecu – onu s teškoćama, iz domova za nezbrinutu djecu i djecu iz obitelji – radi međusobnog uvažavanja, tolerancije, osjećaja prihvaćenosti i uzajamne pomoći. Nastoji poticati međugeneracijsku povezanost jer se priče i drevne igre prenose s koljena na koljeno. Pokrenula je veliku humanitarnu akciju za pomoć izgorjelom vrtiću pod nazivom „Za svoje dite, Splite“, kao i akciju „Za tebe“, u sklopu koje se na nizu sportskih susreta i koncerata prikupljao novac za kupnju enteroskopa za KBC u Splitu. Objavila je 12 knjiga, od kojih 10 priča, igrokaza i pjesama za djecu: „Gibalice 129

zibalice“, „Kad padne zvijezda“, „Kad se žutom bojom obojaju oči“, „Plavi, plavi san“, „Zasipio bijeli snijeg“, „A zašto se ljubav u crveno mota“, „Za odmor zaviri u zelene širine“, „To moje more“, „Slova su ti crtice, velike i male“ i slikovnica „San žutog lista“, te dvije zbirke poezije za odrasle: „Negdje između“ i „Štorije o životu“. Udruga građana „Essegg“ iz Osijeka izdala joj je dvije knjige poezije: „Iz žene o ženi“ i „Lebdi jutro“. U pripremi su joj još tri knjige poezije, od kojih je knjiga za djecu „Trun iz žepa“ trojezična, prevedena s čakavskog narječja na štokavski i engleski jezik, te je upotpunjena autorskim fotografijama kao svjedočanstvima života u dalmatinskom kraju, spomenicima baštine koji tako žive i obvezuju.

Piše na štokavskom i čakavskom narječju. Dobitnica je prve nagrade za čakavsku poeziju u Mariji Bistrici, a njezina pjesma „Dah mora“ ušla je među tisuću najljepših lirskih pjesama svijeta na hrvatskom jeziku na natječaju „Erato“. Vodi dječje i odrasle dramske skupine, piše igrokaze, režira i glumi, te ju je HCDO u Zagrebu na temelju njezina dramskog rada promovirao u zvanje dramske pedagoginje.

Halačev, Slavenka rođena je u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, klasičnu gimnaziju i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Nekoliko godina predavala je pedagogiju u Pedagoškom obrazovnom centru „Bogdan Ogrizović“, a od 1985. godine radi u „Školskoj knjizi“ kao urednica udžbenika i stručnih knjiga. Objavila je desetak stručnih i preglednih radova u zbornicima i znanstvenim časopisima, te je izlaganjima sudjelovala na nekoliko međunarodnih konferencija (Međunarodna znanstvena konferencija, Mostar, 2008.; MIPRO, Opatija, 2008.; 5. skup muzejskih pedagoga Hrvatske, Rijeka – Bari, 2008.). Održala je niz stručnih predavanja na skupovima učitelja razredne nastave.

Od 2010. godine suradnica je na kolegiju „Opća didaktika“, a od 2012. na kolegiju „Teorije kurikuluma“ pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Hicela, Ivon rođena je u Splitu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju i nastavnički studij biologije i kemije na Pedagoškoj akademiji. Godine 1971. diplomirala je na Odsjeku za pedagogiju pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1983. godine magistrirala je iz područja didaktike s temom „Timska nastava – timski rad nastavnika“ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad „Utjecaj lutke na socijalno ponašanje i igrovne aktivnosti predškolske djece“ obranila je na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani 2005. godine. Objavila je tri knjige, dva priručnika za djecu i roditelje, više poglavlja u knjigama i šezdesetak znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima s domaćih i međunarodnih stručno-znanstvenih skupova. Urednica je četrdesetak zbornika radova i knjiga sa stručnih znanstvenih skupova, te glavna i odgovorna urednica pedagoškog časopisa „Školski vjesnik”. Sudjelovala je u više međunarodnih projekata: „Leonardo da Vinci“, „Tempus“, „Erato“, te kao istraživačica i članica Instituta za razvoj potencijala sve djece (IEDPE, Pariz) od 1989. godine aktivno sudjeluje u istraživačko-praktičnim projektima u području predškolskog odgoja. Radila je kao školska pedagoginja u srednjoj školi i dječjem vrtiću, kao predavačica na Odsjeku za pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zadru, te 14 godina kao prosvjetna savjetnica za predškolski odgoj za dječje vrtiće na području Dalmacije. Od 1996. godine radi na Odsjeku za predškolski odgoj, prije na Visokoj učiteljskoj školi, a danas na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje predaje 130

kolegije „Predškolska pedagogija“, „Suvremene predškolske koncepcije“ i „Interaktivna pedagogija“. Od školske godine 2009./10. u suradničkom odnosu na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu predaje kolegij „Lutkarstvo i scenska lutka“. Od 2000. godine predsjednica je splitskog ogranka Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, a od 2004. godine trenerica i supervizorica na projektu „Čitanje i pisanje za kritičko i kreativno mišljenje (RWCT)“ Otvorenog društva u Zagrebu. Članica je Upravnog odbora splitskog ogranka MH te splitske udruge „Čakavski jazik“.

Ivanišević, Nansi autorica je većeg broja kulturno-edukativnih projekata. Studij francuskog jezika i književnosti, kao i poslijediplomski studij upravljanja u kulturi (Opservatorij kulturnih politika - Grenoble, Francuska) usmjerio ju je na proučavanje francuske kulture i kulturne politike. Ima dugogodišnje iskustvo rada u institucijama i udrugama obrazovanja i kulture. Naglasak u radu stavlja na funkcioniranje obaju sustava u kontekstu decentralizacije te izgradnju nužnog partnerstva među uključenim dionicima obiju javnih politika. Danas je zaposlena u Uredu državne uprave za prosvjetu i kulturu te je predsjednica splitske udruge „ProKultura – Opservatorij kulturnih politika – Split“.

Klaić, Mario rođen je 1958. godine u Splitu. Živi u Kaštel Lukšiću, gdje je pohađao osnovnu školu. Završio je Srednju umjetničku školu u Splitu – Odjel industrijski dizajn, u trajanju od pet godina. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru te stekao stručni naziv profesora likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Od 2001. godine zaposlen je u Muzeju grada Kaštela kao muzejski pedagog, gdje kontinuirano provodi pedagoške i druge projekte. Član je Društva za očuvanje kulturne baštine Kaštela „Bijaći“ od osnutka 1985. godine. Za svoj volonterski rad na zaštiti, restauraciji, prezentaciji i promicanju kulturne baštine nagrađen je poveljama Društva 1995. i 2006. godine. Jedan je od inicijatora, a potom i član radne skupine za praćenje radova na sanaciji i obnovi barokne crkve sv. Ivana Krstitelja u Kaštel Starome. Također je jedan je od inicijatora, a potom i član Povjerenstva za praćenje konzervatorskih radova obnove na kaštelu (dvorcu) Vitturi u Kaštel Lukšiću, spomeniku kulture s početka 16. stoljeća. Inicijator je brojnih zaštita i registracija kulturnih dobra Kaštela pri Ministarstvu kulture RH. Kao član Upravnog odbora Društva „Bijaći“, jedan je od sudionika osnivanja prve muzejsko-galerijske ustanove u Kaštelima, Galerije „Studin“, koja je s godinama prerasla u Muzej grada Kaštela. Aktivno je uključen u javni i kulturni život grada Kaštela.

Na području grafičkog i industrijskoga dizajna u turizmu i muzejskoj struci ostvario je zapažene rezultate u opremi knjiga, brošura, raznih kataloga, deplijana, planova grada, prospekata, karata, mapa, didaktičkih igračaka, izradi plakata, fotografija i videofilma – uvijek s naglaskom na kulturnoj i prirodnoj baštini. Prije i tijekom rada u Muzeju grada Kaštela objavio je više stručnih članaka, osvrta, likovnih kritika i predgovora. Svi projekti muzejskoga pedagoga Marija Klaića iz MGK-a zasebni su i različiti u ideji, koncepciji, materijalu, tehnici, vremenu realizacije i sadržaju.

Kuzmanić, Tajana rođena je 1958. godine u Supetru na otoku Braču, gdje je provela dio djetinjstva i završila četiri razreda osnovne škole. Ostatak osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja završila je u Splitu. Diplomirala je na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu, studijskoj grupi Predškolski odgoj. Zaposlena 131

je u Dječjem vrtiću „Radost“ u Splitu kao odgojiteljica predškolske djece sa statusom odgojiteljice savjetnice. Zajedno s kolegicom Milom Cvrlje autorica je specijaliziranog Integriranog likovnog programa. Godine 2009. Dječji vrtić „Radost“ dobio je suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za njegovu provedbu. Članica je Europskog instituta za razvoj potencijala sve djece (IEDPE) sa sjedištem u Parizu. Zajedno s ostalim članicama hrvatskog tima koji je vodila doc. Hicela Ivon aktivno je sudjelovala u trogodišnjem međunarodnom istraživačkom projektu ERATO, čiji su rezultati objavljeni u Metodološkom vodiču. Trenutno sudjeluje u novom međunarodnom projektu “Istraživanje komunikacije kod djece rane dobi“. Zajedno s kolegicom M. Cvrlje autorica je kataloga „Barba Ivan, dica i kipovi“ koji je tiskan u povodu izložbe održane u Galeriji „Meštrović“ 2009. godine.

Lekšić, Ana rođena je 1979. godine u Splitu. Od zvanja diplomiranog anglista i talijanista dijeli je diplomski ispit. Aktivna je u udruzi „Zdravi grad“ od ožujka 2009. godine u svojstvu projektne koordinatorice. Stekla je nekoliko godina iskustva u koordiniranju projekata financiranih novcem Europske unije i tajnica je uspješnog međunarodnoga kongresa „Era nove ekonomije i novih zanimanja“ u organizaciji „Zdravog grada“. Autorica je članaka glasila udruge „Zdravi grad“, kao i menadžerica volontera u udruzi.

Završila je razne tečajeve i edukacije vezane uz teme kao što su upravljanje projektnim ciklusom, koordiniranje projekata IPA Adriatic, menadžment volontera, menadžment organizacija civilnog društva... Uz dugogodišnju praksu poduke djece i mladih u engleskom i talijanskom jeziku, prevela je više od 1000 stranica iz područja ekonomije, prava i pomorstva. Ima i dugogodišnje iskustvo rada s djecom i mladima u raznim edukacijskim programima, kao i višemjesečno iskustvo volontiranja u prihvatilištu za beskućnike u Perugi. Hobiji su joj planinarenje, film, čitanje i pilates.

Martinić, Marija zaposlenica je udruge „Zdravi grad“ od 2006. godine. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Splitu, smjer marketing. Koristi se engleskim i talijanskim jezikom, a završila je i brojne tečajeve iz različitih područja. Još za vrijeme studiranja bavila se humanitarnim radom u jednoj od prvih volonterskih organizacija u RH „Duga – akcija mladih za pomoć“. Profesionalnim radom u udruzi „Zdravi grad“ i brojnim prilikama za edukaciju stječe nova znanja i razvija nove vještine, te je dobila prostor za izražavanje svoje kreativnosti. Voditeljica je programa i projekata, te glavna i odgovorna urednica glasila udruge „Zdravo, Splite!“, koji slijedi glasilo „Zdravo, Hrvatska!“. Autorica je i koautorica brojnih izdanja udruge „Zdravi grad“. U ovom poslu podjednako uživa u zajedničkom radu i druženju s koleg(ic)ama kao i u susretima s korisnicima projekata. Najviše se veseli vremenu provedenom na terenu i na poslovnim putovanjima. U slobodno vrijeme uživa u čestim privatnim putovanjima, druženju, čitanju, fotografiji, vježbanju, bicikliranju, planinarenju i drugim šetnjama sa psom i dobrim društvom.

Medić, Mirela završila je Pedagošku akademiju 1987. godine, a 2011. stekla je zvanje učiteljice mentorice, ima 20 godina radnog staža. Sudjelovala je u ostvarivanju slikovnice „Priče o prijateljstvu“ u suradnji s Obiteljskim centrom iz Splita. Zajedno s učiteljicom Mihaelom Russo izdala je dvije kuharice: „Dobra naša domaća spiza“ i „Lipi naši bokuni“. U tijeku je realizacija projekta „Otrgnimo iz zaborava prošlosti – stari zanati u 132

našem gradu“.

Najev, Tomislav završio je Filozofski fakultet u Zadru. Predmet njegova zanimanja i promišljanja jest umijeće pisane i izgovorene riječi kod najmlađih, a za dugogodišnje uspješne rezultate u poticanju dječjeg jezičnog stvaralaštva dobio je mnoga priznanja i nagrade. Piše recenzije, osvrte, promovira knjige te povremeno objavljuje pjesme.

Matica hrvatska iz Splita izdala mu je zbirku stihova „Sidrišta“. Višegodišnji je predsjednik gradskog i u više navrata županijskog LiDraNa. Na Saboru čakavskog pjesništva u Žminju za voditelje literarnih i recitatorskih družina predstavio je metodički aspekt svojega rada s djecom. Bio je stručni suradnik Robertu Kurbaši na projektu „Ispit savjesti“.

Nejašmić, Sanja profesorica je francuskog jezika i književnosti, diplomirana povjesničarka umjetnosti i diplomirana knjižničarka. Zaposlena je u Srednjoj školi „Bol“ u Bolu, gdje predaje likovnu umjetnost i francuski jezik, te u OŠ Vladimira Nazora u Postirima kao školska knjižničarka. Sudjelovala je u pripremi i izradi ispita državne mature za likovnu umjetnost. Uključena je u projekte „Samovrednovanja srednjih škola“, „Turistička kultura“, „Čitajmo mi, u obitelji svi“. U slobodnom vremenu radi s mladima u projektima programa „Mladi na djelu“ („Inicijative mladih“ i „Razmjene mladih“).

Puljak, Lucija zaposlena je u OŠ „Pučišća“, trenutno obnaša dužnost ravnateljice. Cijeli je radni vijek provela kao prosvjetna djelatnica na različitim radnim mjestima: kao odgojiteljica predškolske djece, školska pedagoginja, učiteljica hrvatskoga jezika, ravnateljica.

Na svakom od navedenih radnih mjesta istraživala je mogućnosti kreativnoga i djelotvornoga poučavanja, koje bi bilo jednak užitak onome tko poučava i onome kojega se poučava. Diplomiravši pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najveći dio radnoga vijeka provela je na radnome mjestu školskoga pedagoga. Na matičnom je fakultetu magistrirala metodiku hrvatskoga jezika i književnosti temom “Razvoj imaginativnih sposobnosti učenika mlađe školske dobi korpusom lirike“ te doktorirala na Katedri za kroatistiku psiholingvističkom temom „Razvoj pojmova i dječja jezična stručnost“. Autorica je mnogobrojnih udžbenika za mlađu školsku djecu (Hrvatski jezik i Matematika), a uz baštinske teme povezana je ponajprije kao suradnica akademika Šimunovića na velikom znanstvenom projektu „Rječnik bračkih čakavskih govora“, te kao urednica ili recenzentica knjiga s baštinskim sadržajima.

Radić, Tea rođena je 1980. godine u Splitu. Nakon završene gimnazije upisala se na Sveučilište u Zadru, Odsjek talijanskog jezika i književnosti te sociologije, gdje je diplomirala 2006. godine. Zaposlila se u OŠ „Srinjine“, a potom i u OŠ „Slatine“, te je upisala izvanredni studij knjižničarstva u Zadru. Osim poslova knjižničara, dugo je obavljala i poslove voditeljice učeničke zadruge OŠ „Srinjine“, u sklopu koje je pokrenula brojne radionice i projekte te afirmirala rad učeničke zadruge uspješnim sudjelovanjem na županijskim i državnim smotrama. U radu svakodnevno nastoji fuzionirati znanja iz različitih područja, obogatiti rad školske knjižnice te poticati projektnu djelatnost i uspješnu suradnju s matičnim knjižnicama.

Russo, Mihaela završila je u Zadru Pedagošku akademiju 1987. godine, a doškolovala se u Splitu (VII. stupanj) 1995. godine. U osnovnoj školi radi od 1989. godine. Godine 133

2011. stekla je zvanje učiteljice mentorice.

Zajedno s učiteljicom Mirelom Medić ostvarila je projekt „Dobra naša domaća spiza“, „Lipi naši bokuni“, a sada zajedno rade na novom projektu „Otrgnimo iz zaborava prošlosti – stari zanati u našem gradu“.

Ujević, Petar dugogodišnji je učitelj mentor francuskoga i hrvatskoga jezika u OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića u Lovreću. Uredio je „Lovrećku gangu“, knjigu o lirskom zavičajnom dvostihu, suautor je zavičajnog „Rječnika Imotske krajine“, te povremeno piše osvrte u publikacijama sa školskom ili književnousmenom tematikom.

134

Popis tiskane građe za izložbu Ovo je popis knjiga i različitog tiskanog materijala koji su izloženi na prigodnoj izložbi u povodu trećeg okruglog stola „Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade“. Prikupljeni materijal dijelom je iz fonda Gradske knjižnice Marka Marulića, a dijelom je posuđen od raznih ustanova i udruga ili od pojedinaca. Građa koja se odnosi na baštinu grada Splita bila je izložena na prvom okruglom stolu, a popis je objavljen u zborniku „Zavičajnost u knjigama za djecu i mlade: 1. i 2. okrugli stol“. Može ga se pronaći i na našim web-stranicama: http://www.gkmm.hr/odjel_za_djecu_i_mlade. htm.

Ovom izložbom željeli smo afirmirati rezultate koji su do sada postignuti na istraživanju baštine Splitsko-dalmatinske županije i potaknuti nove ideje. Želja nam je da iz prikupljenog materijala formiramo zavičajnu zbirku knjiga za djecu i mlade s područja cijele županije.

Kriteriji kojim smo se koristili pri izradi popisa bio je prema nakladnicima, čime smo na pregledan način pokazali doprinose i napore ustanova, udruga i pojedinaca u objavljivanju knjiga sa zavičajnom tematikom.

Popis je kataložno obradila Gordana Miolin, viša knjižničarka.

Izdavačke kuće ALFA • Dvornik, Dijana. Grad mi priča… Zagreb: Alfa, 2009.

• Kolumbić,Tin. Priče iz Petrova uha. Zagreb: Alfa, 1998.

• Krstičević, Gianna. Bakin pajager. Zagreb: Alfa, 2010.

• Pulić,Nikola. Sinjska alka. Zagreb: Alfa, 1994.

AUTORSKA KUĆA • Brajko-Livaković, Maja. Zlatnorata. Zagreb: Autorska kuća, 2005.

• Brajko-Livaković, Maja. Goldie. Zagreb: Autorska kuća, 2005.

• Brajko-Livaković, Maja. Goldsträndchen. Zagreb: Autorska kuća, 2005.

GOLDEN MARKETING • Brajko-Livaković, Maja. Zatočenici alge. Zagreb: Golden marketing, 2002.

IBIS GRAFIKA • Nezaboravne pjesme s našega Jadranskog mora. Zagreb: Ibis grafika, 2003.

135

IZDAVAČKI CENTAR RIJEKA • Kolumbić,Tin. Vonj murtele, duša matere. Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 1996.

KNJIŽEVNI KRUG • Čapalija, Marina. Jazikun tic. Split: Književni krug, 2006.

KNJIŽNI CENTAR • Matković Mikulčić, Katja. Priče o smokvi. Velika Gorica: Knjižni centar, 2002.

MATICA HRVATSKA • Delić Peršen, Maja. U vilinskom kolu. Imotski: Matica hrvatska, Ogranak Imotski, 2009.

• Kolumbić, Tin. Dobro more. Opatija: Matica hrvatska, 1992.

• Radić, Gordana. Krisnice. Imotski: Matica hrvatska, 1995.

• Staničić, Marita. Adrion i kralj. Makarska: Matica hrvatska, Ogranak Makarska, 2009.

NAKLADA BOŠKOVIĆ • Ujević, Bože. Priča o dalmatinskom psu. Split: Naklada Bošković, 2007.

• Ujević, Sanja. Legenda o Crvenom jezeru. Split: Naklada Bošković, 2008.

NAKLADA HAID • Todorovski, Zvonko. Mirakul od mora. Zagreb: Zagreb: Naklada Haid, 2002.

• Todorovski, Zvonko. Mrlja: roman za djecu i galebove. Zagreb: Naklada Haid, 2004.

• Todorovski, Zvonko. Vjetrovi Lampeduze: pustolovni roman iz pomorskog života. Zagreb: Naklada Lukom, 2007.

NOVA STVARNOST • Matković Mikulčić, Katja. Priče o vinovoj lozi. Zagreb: Nova stvarnost; Velika Gorica: Narodno sveučilište Velika Gorica, 1999. ŠKOLSKA KNJIGA • Jukić, Irena. Avantura u muzejima:vodič kroz najzanimljivije hrvatske muzeje.

Zagreb: Školska knjiga, 2012.

• Kako ča zvoni va Žminje : izbor učeničkih radova s natječaja Di ča slaje zvoni Sabora čakavskog pjesništva Žminj i Modre laste iz Zagreba odabranih za nastup u Žminju. Žminj : Katedra čakavskog Sabora Žminj ; Zagreb : Školska knjiga, (2003); (2006), (2008-2010).

• Šuvar, Vedrana. Splitsko-dalmatinska županija: zavičajni priručnik za učenice i učenike. Zagreb: Školska knjiga, 2010.

136

Škole • • • • • •

• • • • • • • • • • • • • • •

Akademik Ranko Marinković: hrvatski književnik, romanopisac, novelist, dramatičar i esejist. Vis: Osnovna škola Vis, [2003?].

Ban i biskup Petar Berislavić i njegovo doba. Trogir: Osnovna škola Petra Berislavića, 2010.

Bradarić, Marija Meri. Studinki. Kaštel Novi: Osnovna škola “Bijaći”, 2001.

Bulić, Klaudija. Mosorska priča. Srinjine: Osnovna škola Srinjine, 2011.

Crkve i utvrde otoka Visa. Vis: Osnovna škola Vis, Učenička zadruga Issa, 2008. Ča more - judi: zbornik čakavske poezije učenika osnovnih škola Splitskodalmatinske županije s 5. pjesničkog susreta održanog u Grohotama na otoku Šolti u povodu 13. Marulovih dana i oživljavnju stvaralaštva na čakavskom.

Grohote: Osnovna škola Grohote, 2003.

Legende otoka Visa . Vis: Osnovna škola Vis, Učenička zadruga Issa, 2010.

Osnovna škola “Bol” - Split : 1950.- 2000. Split: Osnovna škola Bol, 2001.

OŠ “Bol” - Split : 2010. : povodom šezdesete obljetnice rada. Split : Osnovna škola Bol, 2010.

Osnovna škola Dobri: Split 1930-2005 [Spomenica]. Split: Osnovna škola Dobri, 2006.

Recepti za slastice od rogača. Vis: Osnovna škola ‘’Vis’’, Učenička zadruga Issa.

2011.

Ričnik zavičajnih riči. Makarska: Osnovna škola „o. Petra Perice’’, 2008 / 2009.

Russo, Mihaela. Lipi naši bokuni. Trogir: Osnovna škola Petra Berislavića, 2008.

Sućuraški baul. Kaštel Sućurac: Osnovna škola kneza Mislava, 2011.

Sunčeva carevina: zbornik literarnih i likovnih radova učenika osnovnih i srednjih škola s Nazorovih dana 1996.- 2001. godine. Postira: Osnovna škola Vladimira Nazora: Općinski odbor “Nazorovi dani”, 2002. Škoj na pjat = Otok na tanjuru! Vis: Osnovna škola Vis, Učenička zadruga Issa, 2006. Školski list Koralj OŠ “o. Petra Perice’’, Makarska VIII, 8(2009).

Trogirski cakavci: Gremo naprid… Trogir: Osnovna škola Petra Berislavića, 2008.

Trogirski cakavci: libar 3. Trogir: Osnovna škola Petra Berislavića, [2006?].

Trogirski cakavci: Školjka priča o Trogiru. Trogir : Osnovna škola Petra Berislavića, [2005?].

Trogirski cakavci: Trogirski bunari boci i bunari gustirne. Trogir: Osnovna škola Petra Berislavića, 2004.

137

•

U zovnici cili svit: edukativna vježbanica. Lovreć: Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Učenička zadruga Ludrum, 2011.

Muzeji • • • • • • • • • • • • •

Agačević, Ibrahim. Priča o Gaju Laberiju. Trilj: Muzej triljskog kraja, 2009.

Alujević, Maja. Dite u pučkoj kulturi Dalmacije: [katalog izložbe]. Split: Etnografski muzej, 2008.

Barišić-Bačelić, Gorana. Katalog edukativnih radionica u Muzeju grada Splita.

Split: Muzej grada, 2011.

Boko, Jasen. Priče iz muzeja. Split: Muzej grada Splita, 2010.

Buratović, Marica. Vrijeme od Božića na otoku Hvaru. Stari Grad: Muzej Staroga Grada, 2010.

Dodirni grad: tragovima urbanog Splita u prošlosti. Split: Muzej grada Splita, 2011.

Juraga, Silvana. Igrom i zabavom kroz izložbu Hrvati i Karolinzi, Split, 20.

XII. 2000. - 31. 5. 2001. Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, [2000?].

Klaić, Mario. Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću. Kaštela: Muzej grada Kaštela, 2011.

Kokan, Bože. Dijete i kukac : poučna bojanka za djecu i odgajatelje. Split : Prirodoslovni muzej i zoološki vrt, 2005.

Kunac, Ana. Stare igre u Makarskoj i Primorju, Gradski muzej Makarska, svibanj – lipanj, 2007. Makarska : Gradski muzej, 2007.

Premuž Đipalo, Vedrana. Djeca u muzeju: vodič kroz zbirke Etnografskog muzeja Split. Split: Etnografski muzej, 2007.

Srednjovjekovne kuće u Splitu. Split: Muzej grada Splita, 2010.

Vujanović, Miljenko. Pagarešto: igre iz mladosti. Split: Etnografski muzej, 2009.

Vrtići • • •

138

Barba Ivan, dica i kipovi: Dječji vrtić Radost - Split: likovni program dječjeg vrtića Srećica. Split: Dječji vrtić Radost, 2009.

Od baštine za baštinu: dječji vrtić kao dječji kulturni centar: zbornik radova sa stručnog i znanstvenog s međunarodnom suradnjom skupa 2. dani otočkih dječjih vrtića, Hvar, rujan 2001. Hvar: Dječji vrtić Vanđela Božitković, 2001.

Od baštine za baštinu: kulturološki aspekt predškolskog odgoja: zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa 4. dani otočnih dječjih vrtića, Hvar, Stari Grad, Jelsa, 29. rujna - 1. listopada 2005. Split: Visoka učiteljska škola; Hvar: Dječji vrtić Vanđela Božitković, 2005.

Udruge, društva i ostali • • • • • • •

Čagalj, Zvjezdana. Štorije o životu. Split: Hrvatsko kulturno društvo Napredak, <2005>.

Desa, Marijeta. Priča o postanku Biokova. Drašnice: vlast. nakl., 2004.

I ošćenica ima dušo: čakavčići pieti: izbor dječjih čakavskih pjesama s natječaja Sabora čakavskog pjesništva iz Žminja i Modre laste iz Zagreba: 1993-1997. Žminj: Katedra Čakavskog sabora, 1998.

Martinić, Marija. Radošić: djeca i mladi za zlatne godine Zagore. Split: Zdravi grad, 2011.

Matković Mikulčić, Katja. Priče o maslini. Velika Gorica: Narodno svučilište, 1995.

Pelud spli’ske baštine. Split: Društvo prijatelja kulturne baštine, 2003.

Radić, Gordana. Bako: imotske karnevalije. Split: Gordana Radić, 2010.

139

Sadržaj

6 Recenzije 8 Predgovor

Prvi dio: Baština - univerzalni odgojitelj Hicela Ivon Baština u motrištu odgoja i obrazovanja

14

Slavenka Halačev Zavičajni priručnici za učenike – put od zavičajnih do nacionalnih vrijednosti Nansi Ivanišević Turistička kultura: potreba ili dodatno opterećenje u odgojno-obrazovnim programima

23

Drugi dio: Škola i baština Lucija Puljak Baština u školskom kurikulu

29

Anela Borčić OŠ Vis – važan društveni potencijal i zamašnjak lokalnog razvoja Tomislav Najev Di ča slaje zvoni

46

Željka Alajbeg Baština u zbornicima Ča - more - judi

51

Sanja Nejašmić Od Nazorovih dana do Zavičajne zbirke „Vladimir Nazor“ Mihaela Russo, Mirela Medić Kuharica Lipi naši bokuni

60

Ivana Babić, Petar Ujević Edukativna etnološka vježbenica U zovnici cili svit 140

62

55

38

19

Tea Radić Mosorska priča: edukativna slikovnica u službi promicanja zavičajne baštine (od ideje do realizacije)

69

Rea Antolić Sućuraški baul

73

Treći dio: Doprinos muzeja, udruga, vrtića Gorana Bačelić-Barišić Upoznajmo baštinu- muzejske publikacije za djecu i mlade Muzeja grada Splita Vedrana Ban-Verbanac Dodirni grad – splitske palače kao sekundarne atrakcije

77

82

Mario Klaić Pedagoški projekt Muzeja grada Kaštela: slikovnica Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću i muzejska radionica Slikovnicom dodirni prošlost

88

Ana Lekšić, Marija Martinić Radošić – djeca i mladi za zlatne godine Zagore

95

Mila Cvrlje, Tajana Kuzmanić Baština kroz projektno planiranje u dječjem vrtiću.

Projekt: Barba Ivan, dica i kipovi

98

Zvjezdana Čagalj Vonj davnine na dlanu djeteta

103

123 Program 3. okruglog stola 125 Zaključci s 3. okruglog stola

Bilješke o sudionicima 3. okruglog stola

128

Popis tiskane građe: Baština Splitsko-dalmatinske županije u knjigama za djecu i mlade

135

141