okolnog prostora oko sebe i istovremeno sakupljaju plju vačku u ustima. Oni u završnoj fazi kompleksa vrše ravnomeran udisaj, opuštaju polako ruke niz telo i učine tri po kreta gatanja, i pritom gutaju sakupljenu pljuvačku. Pri t o m e oni zamišljaju, da naniže, u donj-tjanj (energijski centar) izbija energija koja se koncentrisala za vreme vežba nja. Posle tog vežbanja, koncentrisati misli na to da se ener gija koncentrisala na j e d n o m mestu i da nikuda ne odlazi. Ako to ne uradite, energija koja se prikupila u vama, može se rasplinuti. N a v o d i m o prostu vežbu disanja, kojom se onemogu ćuje nestajanje (rasplinjavanje) prikupljene energije, a koja, takode p o m a ž e u njenom prikupljanju. Udišući, zamislite da se širite. Van granica vašeg tela pojavljuje se svetlosna kopija, koja se sve više i više povećava: sto metara u preČniku, dvesta, kilometar, sto kilometara itd. Zamišljate sebe kao da ste takav svetleći junak. Kad ste potpuno udahnuli, zadržite disanje koliko možete i tu sliku predstavite sebi jasnije. Pri izdisaju, zamišljajte da tu svetleću figuru uvla čite u sebe i u mislima je „utapkavajte" u kičmu. Svaku disajnu vežbu završite takvim disanjem. Porfirije Komejevič Ivanov perfektno je ovladao veštin o m prikupljanja „duhovne energije" („azot živog karak tera") p o m o ć u jednog udisaja. Evo kako je on to radio prema recima očevidaca. Priča D. Kondrašina: ,,I j o š jedna osobina tog čoveka. Vizuelno je izgledalo kao da menja rast, ponekad je izgledao visok, a ponekad je rastao do neba". Zinaida Makarova: „Za sve godine istraživanja, živeo je na kraju životne snage, koju je trenutno obnavljao putem otvorenog izdisaja... kao u nekom svetlećem omotaču. Ljudi su videli njegovu veličinu kao neko svetleće telo i nisu mogli da shvate kakvo je to telo". 218
Ako i vi posvetite dovoljno vremena na razvoj snažnog misaonog načina predstavljanja, nećete imati energijskih problema i dobićete toliko energije koliko zaželite.
ZAKLJUČAK Mislim da je prvi put u popularnoj literaturi na tako visokom nivou razmotreno pitanje disanja. Ponovimo bitne momente. „Hranljiva p r a n a " - h r a n a , voda, kiseonik, ugljen-diok sid održavaju naše telo. „Disajna p r a n a " - slobodni elek troni, koji aktiviraju mozak kroz nosnu duplju, a preko mozga i endokrini sistem, daju potrebnu snagu fizičkom telu. „ D u h o v n a energija" preko akupunkturnog sistema up ravlja funkcionisanjem fizičkog tela i pranskom energijom. Nižim nivoom (fizičkim telom) - ustima upravlja se p o m o ću srednjeg nivoa (pranskog tela) - nos, a sa oba nivoa upravlja gornjim nivoom (holografskim t e l o m ) ' - remenom glave. Po pravilu, ljudima nedostaje disajne prane i „duhovne energije". Od nedostatka prve, usporava se probava hrane i asimilacija materija, smanjuje se radna sposobnost, slabi imunitet i nastaje sklonost ka bolestima. Od nedostatka druge - nastaje bezvoljnost, preživljavanje i odstupanje pred teškoćama. Zato, pretežno treba da se radi na raz vijanju i jačanju pranskog i holografskogtela, odnosno da se jačaju odgovarajućom energijom. Osim već navedenog, pri izvođenju disajnih vežbi, iz bor vežbi i njihovu težinu treba uskladiti s individualnom konstitucijom. Ljudi s konstitucijom „ Ž u č i " treba više da dišu kroz levu nozdrvu, naročito u toplom godišnjem dobu. Pri tome 219