Vruće teme by Marko Remić

Steve i Annie Chapman Steve i Annie Chapman

VRUĆE TEME

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

Naslov izvornika: HOT TOPICS FOR COUPLES Formely published as What Husbands and Wives Aren’t Telling Each Other Copyright © 2003 by Steve and Annie Chapman Published by Harvest House Publishers, Eugene, Oregon 97402 www.harvesthousepublishers.com Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladničke kuće Harvest House Publishers. Sva prava pridržana. Copyright © 2013. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Figulus d.o.o., Koprivnica

Nakladnik: Figulus d.o.o., Koprivnica Urednik: Martina Zidarić Prijevod: Magdalena Halužan Lektura: Martina Zidarić Naslovnica: Momir Blažek Grafičko uređenje: Magdalena Halužan Tisak: Denona d.o.o. Svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju „Kršćanske sadašnjosti”, Zagreb 2002. Knjigu možete naručiti na: www.figulus.hr, e-mailom na: tajnica@figulus.hr ili telefonom na: 048/210-104, 095/206-5421 i 091/220-6542. Ostala izdanja potražite na: www.figulus.hr

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000933262. ISBN 978-953-7929-23-7

Ova je knjiga posvećena našoj djeci i njihovim supružnicima; Emmittu i Heidi Beall (u braku od 25. studenog 2000.) i Nathanu i Stephanie Chapman, (u braku od 27. listopada 2001.).

Posebno smo zahvalni svim muževima i ženama koji su ljubazno odgovorili na naš upitnik. Bez vaše spremnosti da s nama podijelite svoje najdublje osjećaje, ne bismo mogli napisati ovu knjigu.

Steve i Annie Chapman

VRUĆE TEME ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME II. IZDANJE

VRUĆE TEME

.............................................................................................................................................

SADRŽAJ

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME Otkriće zvano „mesna štruca“..............................................9 Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni.............................. 13 Brak, a ne zatvor .................................................................... 28 Partner, a ne roditelj.............................................................. 46 Izazvani na promjene............................................................ 63 Komunikacija ili seks? Ili i jedno i drugo?...................... 84 Trebam prijatelja.................................................................. 109 Zarađivati ili bogatiti se?................................................... 136 Vodi ili mi se makni s puta................................................ 162 Brak bez žaljenja.................................................................. 192 Prvoklasno vino ili ocat?.................................................... 221

Sadržaj

.............................................................................................................................................

TIHO VRIJEME ZA PAROVE Otkriće zvano „mesna štruca“.........................................240 Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni...........................242 Brak, a ne zatvor................................................................... 247 Partner, a ne roditelj............................................................ 252 Izazvani na promjene..........................................................259 Komunikacija ili seks? Ili i jedno i drugo?....................262 Trebam prijatelja.................................................................. 267 Zarađivati ili bogatiti se?................................................... 271 Vodi ili mi se makni s puta................................................ 274 Brak bez žaljenja.................................................................. 279 Prvoklasno vino ili ocat?.................................................... 281 Bilješke....................................................................................284

Uvod

.............................................................................................................................................

Otkriće zvano „mesna štruca“

Annie: Prve dvije godine našeg braka redovito sam pripremala mesnu štrucu. Koja potpuno američka obitelj ne jede ovo tradicionalno jelo barem jednom tjedno? Jednog dana, dok sam sastavljala popis za kupovinu, upitala sam Stevea: „Bi li htio da večeras pripremim mesnu štrucu?“ Odgovorio je: „Ne, ne volim mesnu štrucu“. Njegov me odgovor šokirao. Rekla sam mu: „Već dvije godine, barem jednom tjedno jedeš mesnu štrucu. Zašto mi nisi rekao da ju ne voliš?“ Odgovorio je: „Nisi me pitala“. Koliki parovi prolaze kroz život negodujući zato što nisu međusobno podijelili svoje najjednostavnije želje? Šutnja u vezama može onemogućiti potpuno uživanje u braku. Unatoč tome, supružnici vrlo rijetko postavljaju pitanja te sami izriču svoje želje i osjećaje. U svakoj vezi između muškarca i žene u nekom se trenutku treba odlučiti kako je vrijeme da se prestane jadikovati zbog neizrečenih prohtjeva te se počne izricati prave želje. Nakon što mi je Steve rekao da ne voli mesnu štrucu, više je nikada nisam

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. pripremila kada je on bio kod kuće. Jesam li mu pokušavala zagorčati život hraneći ga nečime što ne želi jesti? Naravno da nisam. Niti je on pokušavao biti mučenik koji mora jesti mesnu štrucu. jednostavno nismo razgovarali o toj temi. Prisjećajući se prošlih godina našeg braka, pitam se postoji li još neki zahtjev koji u godinama našega braka nismo izrekli. Što je sve Steve ‘progutao’ iako mu se nije svidjelo? Dok sam pokušavala odgovoriti na to pitanje, shvatila sam da je u tri desetljeća našega braka bilo zbilja mnogo otkrića sličnih „mesnoj štruci“. Naš je odnos, međutim, postajao sve čvršći i sve slađi. Trebalo mi je, na primjer, vremena da se svom suprugu, koji jako voli boraviti izvan kuće, odvažim reći kako zbilja ne uživam u vožnji bicikla uz prometnu autocestu; nisam obožavatelj letećih retrovizora automobila i kamiona koji skoro odvrnu ručke mog bicikla prilikom ubrzavanja. Moji se živci ne mogu nositi s time. Ne oduševljava me ni sjedalo bicikla veličine igle koje je kupio meni... ili nama... za razonodu. Pokušala sam sve to zavoljeti, ali nisam u tome uspijevala bez obzira što sam neprestano stiskala kočnice. Jednostavno se nisam zabavljala ispuštajući bijesne krikove kada sam letjela nizbrdo Tennesseejem. Stoga sam napokon odlučila reći što mislim o tim vožnjama. Morala sam Steveu obznaniti da moje poimanje zabave ne uključuje vožnju od 70 km/h, za vrijeme koje se ‘zalijepim’ za cestu dok mi suze oblijevaju lice.

Uvod

............................................................................................................................................. Steve je, na sreću, to dobro primio. Čim je shvatio da se držim podalje od opasnosti koja njemu služi kao rekreacijska terapija, počeo je drukčije razmišljati o mom poimanju aktivnog opuštanja. Uvjerena sam da je zbog moje spremnosti da mu ukažem na strah koji proživljavam, mogao shvatiti kako previše očekuje kad misli da ću spremno prihvatiti njegove rekreacijske pustolovine. Posljedica moje spremnosti otvoreno mu ukazati na svoj strah i odbojnost prema strmim cestama jest da danas imam najboljeg pomoćnika u vrtu. Steve je uočio da uživanje u čudima koja je Bog stvorio pokazujem kroz svoju zaljubljenost u cvjetni vrt. Umjesto da mi prigovara kako „ne vidim dalje od svojih biljaka”, odlučio je svake godine na Majčin dan darovati mi najljepši poklon – okopavanje vrta. Da, upravo tako! Steve okopava moj vrt. Ali najbolje od svega jest da on okopava i pritom ne prigovara. Steve i ja smo shvatili koliko je važno da muž i žena dožive vlastita otkrića zvana „mesna štruca“ kao što smo ih mi doživjeli. Također, vidjeli smo kakvi plodovi mogu proizaći iz komunikacije i stoga smo odlučili napisati ovu knjigu. Budite sigurni da ovo štivo nudi mnogo više od rasprava o hrani, biciklima i okopavanju. Ove stranice upućuju na mnoge druge probleme – one od mnogo veće važnosti koji su među supružnicima možda još uvijek neriješeni. Za potrebe ove knjige htjeli smo saznati što supružnici žele, ili što bi trebali reći jedni drugima. Zato smo sastavili

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. upitnik i ispitali otprilike 500 bračnih parova iz svih dijelova zemlje. Odgovori koje su nam dali na pitanja, označeni su simbolom ¬. Ispitanici su nevjerojatno doprinijeli ovoj knjizi prenijevši na papir ono što im je bilo na srcu. Naime, pomogli su nam otkriti da supružnici ponekad šute o nekom problemu jer su uvjereni da neće ništa promijeniti ako budu razgovarali o njemu. Uz to, kad je bila riječ o tome što supružnici ne govore jedno drugome, otkrili smo da mnogo supružnika prešućuje iste stvari. Htjeli bismo da dobijete uvid u spoznaje drugih bračnih parova uključujući i spoznaje iz našeg braka. Taj će vam uvid omogućiti prepoznati vaše stanje u situacijama drugih ljudi i pomoći vam ohrabriti se i progovoriti o svom problemu. Otkrili smo neke stvari koje supružnici ne govore jedno drugom te vam uz to nudimo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći u rješavanju vaših problema. Neka vas Bog blagoslivlja dok otkrivate i izgovarate ono što supružnici ne govore jedno drugome.

Prvo poglavlje

.............................................................................................................................................

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

Jeste li čuli priču o slabovidnoj zmiji koja je, nakon što je napokon nabavila naočale, shvatila da živi s cijevi za polijevanje vrta? Previše muževa i žena je prošlo kroz slično iskustvo: nakon što su shvatili kakvi njihovi supružnici zaista jesu, doživjeli su šok. Prije su bili uvjereni da su savršen par sve dok nisu otkrili da pored sebe zapravo imaju beživotni komad plastike, bez imalo žara. Činjenica je da nitko zapravo potpuno ne poznaje osobu s kojom ulazi u brak. Steve i ja upoznali smo se 1963. dok smo živjeli na udaljenosti od 12 kilometara; zajedno smo išli u srednju školu, imali smo čak i neke zajedničke prijatelje... U svojim ranim dvadesetima zasigurno nismo mogli donijeti potpuno racionalnu odluku i potpuno se predano odlučiti za zajednički život. Ljubav nam je pomutila pamet. Brak je doista, za sve one koji se za nj odluče, jedan od najvećih rizika, bez obzira na to koliko se budući supruž-

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. nici dobro poznaju. Doista nas prođu trnci kada se sjetimo koliko smo malo znali jedno o drugome. No, bez obzira na to, zavjetovali smo se i obećali da ćemo ostati zajedno. Kakav je na kraju postao naš brak? Odgovorit ćemo vam priznajući nešto što je nekima teško povjerovati. Učinit ćemo to svjesni da će time naša vjerodostojnost u srcima sumnjičavih čitatelja biti poljuljana. Evo našeg svjedočanstva: Priznajemo da su godine koje smo proveli u braku uistinu najbolje godine našeg života. Mi smo – pripremite se – sretno oženjeni! Kao što je neki suprug jednom prilikom rekao: „Uživam u svom braku kao što lokomotiva uživa vozeći i istražujući planet zemlju“. Nismo sasvim sigurni što je time mislio, ali sjaj njegovih očiju otkrivao je da je sretan čovjek. Možda se u čudu pitate: „Je li moguće da ste pronašli takvu sreću?“ Najbitnije je reći da smo na dan našega vjenčanja, 29. ožujka 1975., došli znajući da smo svoje živote predali, prije svega, Isusu Kristu; bili smo u dubini srca svjesni da naša najdublja čežnja nije usmjerena na ono čovječje u nama. Nadalje, pred oltar smo donijeli spoznaju da je jedino što nas kao pojedince može posve ispuniti, duhovna čežnja za Spasiteljem. Toga sunčanog, proljetnog dana stajali smo pred propovjednikom s namjerom da jedno drugom ispunimo snove. Dakle, kao mladi smo imali milost spoznati da naša potpuna predanost u ovom životu ovisi o Božjoj prisutnosti u nama. Znali smo što trebamo činiti kako bismo s Bogom

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. živjeli u miru – trebamo mu svakodnevno dopuštati da u nama oblikuje čisto srce (v. Ps 51,10). Možemo bez premišljanja reći kako su naša osobna nastojanja da najprije imamo odnos s Kristom, najviše doprinijela jedinstvu koje smo iskusili kao novopečeni mladenci. To se jedinstvo održalo do danas. U ovom se odlomku krije ono što uistinu mnogi muževi i žene ne izreknu jedno drugome: „Želim znati sve tvoje najdublje želje i biti supružnik o kojem sanjaš, ali samo sam slab čovjek i dobro znam da to može učiniti jedino Bog. Također sam svjestan da te ne mogu usrećiti nego ti naprotiv mogu otežati život ili čak biti prepreka miru koji Bog želi unijeti u tvoje srce. Zaista ti želim pomoći, ali jedino On može učiniti da se tvoj duh zauvijek smiješi.“ Ako je ovo zaista najbitnija tvrdnja, zašto ona toliko puta ostaje neizgovorena? U mnogo slučajeva, odgovor leži u nevinom neznanju. Iako muževi i žene daju ozbiljna i plemenita obećanja da će usrećiti svoje supružnike, oni jednostavno nisu spoznali kako jedino Bog može i želi biti trajni izvor sreće. Premda smo nas dvoje u vrlo ranoj fazi naše veze imali sreće spoznati da smo kao ljudi ograničeni, tek smo nakon 20 godina braka uspjeli pronaći prave riječi koje objašnjavaju tu spoznaju. Vratit ćemo se na početak, te ćemo u sljedećim odlomcima opisati naš put prema oltaru.

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

.............................................................................................................................................

Predodređeni Bog nas je prije svega predodredio jedno za drugo. Nakon što je stvorio čovjeka i promotrio njegovo okruženje, Bog je uvidio da nešto nedostaje. Pogledao je Adama i uočio njegovu čežnju te je rekao: Nije dobro da čovjek bude sâm (Post 2,18). Adamova težnja nije bila grešne naravi jer u razdoblju u kojem je Bog rekao „nije dobro“, Njegovo prvo stvorenje nije još sagriješilo. Adamu ništa nije nedostajalo jer je živio u savršenom svijetu, u Edenskom vrtu. Ali Bog je vidio da čovjek pati jer je usamljen, stoga je za Adama pripremio družicu. Njezino je ime bilo Eva. Tako su muž i žena od početka stvoreni (predodređeni) jedno za drugo. Sljedeći stihovi iz naše glazbene riznice odraz su naše zahvalnosti Bogu na nevjerojatnom planu za nas.

Mi Kad ne bi bio stvoren ti, Kad ne bih bila stvorena ja, Ne bi bilo nas I ne bismo mogli reći „mi“. Stvoreno je jedno Kako bi moglo biti dvoje, Kako bi On stvorio jedno Od mene i tebe. Obala jedna Lađe dvije Podij jedan

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. Plesača dva Let dvaju ptica nebom plavim Dušo, to smo ti i ja. Gdje završavam ja, A gdje počinješ ti Teško je reć gdje srca sjedini nam Bog Al gdje je zajedno dvoje, Uvijek je najbolje.1

Popravljeni Bog nas nije samo predodredio jedno za drugo, već nas je oboje popravio. Muževi i žene nalikuju dvjema polovicama kamp-prikolice koju smo imali priliku vidjeti dok smo kamionom prolazili pored nekog gradilišta u našoj državi. Te su dvije projektirane polovice bile predivne, ali snažan vjetar koji je puhao dok su putovale autocestom Tennesseeja, razdrmao je krovište jednoj i oslabio konstrukciju drugoj polovici. Vlasnik vozila je, kako bi mogao ponovno spojiti odvojene polovice, trebao nadograditi svaku zasebno. Možemo reći da je gotovo svatko od nas u vremenu do vjenčanja, doživio neko emocionalno oštećenje, kao i ove dva dijela kamp-prikolice. Kako bismo vam to slikovitije prikazali, donosimo vam nekoliko odgovorâ na pitanje iz našeg upitnikâ: „Kao osoba u

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. braku s kojim se emocijama najviše borite i kada smatrate da su one nastale?“ ¬¬Bezvrijednost. Kad me moja mama nosila, htjela je isključivo muško dijete. Moje je rođenje za nju predstavljalo veliko razočaranje. Stanje je postalo još gore kada je saznala da sam rođena s oštećenim bubregom koji se trebao ukloniti iz tijela. Medicinska njega i troškovi liječenja samo su pojačali stres. Nikad nisam zadovoljila njezine kriterije. (žena, 18 godina braka) ¬¬Osjećaj krivnje. Stariji me brat maltretirao još kao malu djevojčicu. Mržnja koju osjećam prema njemu još uvijek nije nestala. (žena – 36 godina braka) ¬¬Osjećaj manje vrijednosti. Moj otac nikada nije priznao da sam vrijedna. Očajnički sam ga nastojala učiniti ponosnim, ali mislim da se on tako nije nikada osjećao. (žena – 33 godine braka) ¬¬ Većinu se vremena osjećam depresivno i sigurna sam da je to uvelike uzrokovala činjenica što nikada nisam uspjela udovoljiti svojoj majci. (žena – 11 godina braka) ¬¬ Dolazim iz obitelji u kojoj sam bila žrtva incesta sve dok nisam navršila 18 i otišla od kuće. Otac me često tukao i teško mi je oprostiti mu. (žena – 25 godina braka) ¬¬ Ne sjećam se da me itko ikada zagrlilo ili mi rekao da me voli dok sam bila mala. Odrastala sam osjećajući se kao žrtva. (žena – 12 godina braka) ¬¬ Moj je otac bio alkoholičar i teško mi je zaboraviti trenutke u kojima je tukao mene i moju braću. (muž – 22 godine braka)

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. ¬¬ Ne sjećam se da sam ikada uspio izmamiti osmjeh na lice svoga oca. Mnogo sam se godina suočavao s tugom koja se zbog toga pojavila. (muž – 18 godina braka) ¬¬ Stariji me susjed seksualno zlostavljao kad sam imao otprilike šest godina. Sram i mržnja emocije su s kojima se suočavam još od djetinjstva. (muž – 28 godina braka) ¬¬ Kao dijete gledao sam kako otac tuče moju majku i to se urezalo u moje pamćenje. Ta me sjećanja još uvijek progone. (muž – 14 godina braka) ¬¬ Kao dijete zadirkivali su me zbog debljine. Zato mi je teško imati blizak odnos s nekim. (muž – 16 godina braka) ¬¬ Moj me otac jednom jako istukao i nekoliko me sati držao zaključanog u ormaru. Nisam mu to nikada oprostio i nisam siguran hoću li ikada moći. (muž – 28 godina braka) Ovi odgovori, iskreno rečeno, probadaju srce. Neki su ispitanici u upitnicima naveli da su razvedeni ili nanovo oženjeni. Može se protumačiti da su te rane koje su zadobili u djetinjstvu i koje nisu izliječene negativno utjecale na kasnije godine njihova života i na njihove buduće veze. Premda nisu svi ispitanici u svojim odgovorima naveli ovakve izrazito bolne uspomene, doista velik broj njih jest (sedmero od njih desetero), što je zabrinjavajuć postotak. Velikom broju vjenčanih parova bili su potrebni neki ‘popravci’ prije nego što su izgovorili onu nezaboravnu rečenicu: „Uzimam“. Voljeli bismo vam reći da mi ulazimo u

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. onih troje od desetero sretnika koji nisu doživjeli povredu u godinama prije braka. No, nažalost, ni mi nismo bili te sreće.

Annie: Djetinjstvo sam provela na našoj obiteljskoj farmi koja je zahtijevala zapošljavanje sezonskih radnikâ. Kao petogodišnjakinja voljela sam se igrati u kućici koju je jedan od zaposlenika iskoristio kao zamku okrutno me silovavši u njoj. Premda su tog čovjeka uhitili, sudac je izrekao veoma blagu presudu rekavši: „Zašto bismo obilježili život ovoga čovjeka nečime što će ovo dijete ubrzo zaboraviti?“ Ovakav je stav, nažalost, za ono vrijeme bio uobičajen. Problem je u tome što ja taj događaj nisam nikada zaboravila. A zbog toga sam krenula strmoglavim, opasnim putem srdžbe [više o mojoj životnoj priči možete pročitati u knjizi Odgovor žene na ljutnju (Harvest House) 2002.].

Steve: Imao sam otprilike sedam godina kada me majka povela sa sobom u posjet prijateljici u predgrađu koja je također imala djecu. Nije mogla ni sanjati što me dočekalo u tom domu. Dok sam se u blizini igrao, nešto stariji susjedov sin pokazao mi je, za pedesete više nego kontroverznu polaroidnu pornografsku fotografiju. Bio sam mali i nevini dječak bačen u borbu kojoj nisam dorastao. U godinama koje su uslijedile moj su duh nažalost svakodnevno uznemiravala umno-moralna previranja.

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. Oboje smo beskrajno zahvalni Bogu koji je iz nevjerojatne ljubavi prema nama izlio milosrđe na naše bračno jedinstvo tako što je prije sklapanja našeg braka izvršio neke pažljive popravke na ovim te na drugim područjima naših srca i umova. Kako je divna činjenica da je On, kao Pravi Majstor, bio spreman ispraviti štetu koju su vjetrovi života nanijeli našim „polovicama kamp-prikolice“. Uvjereni smo da je naš brak tako dugo opstao upravo zato što smo Mu dopustili da iscijeli slomljenost naših srca prije nego što smo se 29. ožujka 1975. vjenčali. Time ne želimo reći da Bog više nije morao intervenirati u našim životima nego da On radi potrebne popravke kada Mu omogućimo pristup svom srcu. Životne oluje i izazovi, kao što su posrtanje pred grešnim iskušenjima unatoč nastojanju da im se odupremo, usklađivanje financijskih potreba, roditeljstvo, ranjenost te strah pred nepredvidivosti budućnosti samo su neke od olujâ koje „ljuljaju krovišta naših polovicâ i oslabljuju snagu naših konstrukcija“. Veoma je važno, i to bismo svakako trebali učiniti, Pravom Majstoru donijeti svoju ranjenost te Mu dopustiti da u nama izvrši potrebne popravke. Riječi psalmista Davida jedna je od naših najvažnijih molitava koje vam donosimo kao bračni par: Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! (Ps 139,23-24). Osim tog psalma, utjehu također crpimo u obećanju koje se nalazi u Filipljanima 1,6: ...uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. Vjerojatno postoji neki supružnik koji se čitajući našu priču zapitao: „Već sam u braku, a štetu koju su mi nanijeli u djetinjstvu još uvijek nije popravljena. Je li prekasno za mene?“ Svatko može, u bilo kojoj fazi života predati svoje slomljeno, izdano, ranjeno srce Kristu koji ga može iscijeliti i obnoviti. U ovom trenutku, Isus svakome progovara riječima: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje (Lk 4,18-19). Možemo li vam predložiti da bez obzira na tijek svog dosadašnjeg života, ako to već niste učinili, prinesete sama sebe Gospodinu i dadnete mu mogućnost „popraviti vašu polovicu kamp-prikolice“? Bez obzira na ono što vam je netko napravio, ili vam sada čini, dopustite Kristu da radi svoj posao. Ako ste to odlučili, nudimo vam upozorenje, ali i riječi ohrabrenja. Iz iskustva znademo da se prvotni posao koji Bog čini kada obnavlja naše srce sastoji od dva različita dijela i da proces obnove nije lagan. Pa ipak, ako mu dopustiš da ovim dvostrukim pothvatom protrese tvoj duh, to će za tvoj život biti apsolutno najkorisnija odluka; On će tada radošću obnoviti tebe i tvoj brak. To se događa kada oprostimo i kada je oprošteno nama. Priznanje da trebamo Spasitelja i oproštenje grijeha je najvažnije što Bog želi svakome srcu (Rim 4,7-8). Nakon što budemo blagoslovljeni tolikom milošću oproštenja, On će

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. nam pomoći drugima uzvratiti milošću. Matej 6,12 otkriva tijek tog procesa: I opusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! Sljedeća dva retka koji ovaj proces čine još jasnijim nalazi se u Poslanici Kološanima 3,12-13: zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, oprostite tako i vi (Kol 3,12-13; podvukli autori). Kako bi povrijeđena osoba doživjela potpuno iscjeljenje, treba oprostiti drugima bez obzira koliko drugu osobu smatra nedostojnom oproštenja. U našem slučaju bilo je ključno pokazati Kristovo milosrđe silovatelju i prodavaču pornografije. To je pokrenulo proces iscjeljenja koji se odvio u našim srcima prije nego što smo se vjenčali. Sigurni smo da bismo u naš brak stupili zarobljeni emocionalnim ranama te ne bismo mogli potpuno prihvatiti jedno drugo da nismo oprostili onima koje je Sotona iskoristio da razori naše polovice. To ne bi bio dobar početak bračnog života. Možda je tvoje srce trenutno zatočeno u neopraštanju. Toliki su pojedinci u našim upitnicima otkrili najdublje rane svojih srcâ te neprekidnu borbu koju vode s emocijama. Zbog toga je nesumnjivo ispaštao njihov odnos sa supružnicima. Zbilja je žalosno što je odnos nekih bračnih parova zbog toga patio i nakon 40 ili 50 godina braka.

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. Prihvaćanje činjenice da nam je Krist oprostio i pružanje iste milosti drugima osposobilo nas je u slobodi davati i primati ljubav. No, morali smo biti spremni otvoriti ta vrata. Budite i vi hrabri učiniti isto. Pročitajte, zapamtite te djelujete u skladu s nježnom ljubavi iz Poslanice Rimljanima 5,8: A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Neka ti bezuvjetna ljubav koju ti je On darovao bude poticaj otvaranju vrata oproštenja (U knjizi Annie Chapman Odgovor žene na ljutnju provjerite koji koraci vode oproštenju).

Sjedinjeni Najprije nas je Bog predodredio jedno za drugo, zatim nas je popravio i tek nas je nakon toga sjedinio. Kada pogledamo godine koje su iza nas, vidimo da su kvaliteti našeg zajedničkog živoga najviše doprinijele intervencije odozgo. Nadamo se da ćete i vi iskusiti slatku nagradu koju uživamo jer smo dopustili Bogu da nam podari slobodu i bude s nama tolike godine.

Temelji Vratimo se analogiji „braka kao kamp-prikolice“ i pogledajmo drugi dio procesa sastavljanja takve kućice. Prije nego što su dvije sklopive polovice bile spremne za spajanje, na gradilištu predviđenome za njihovo postavljanje morao je postojati temelj.

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. Kako bi samo uzaludan bio trud dostavljanja dvije skupe polovice kućice i njihova polaganja na nepripremljeno tlo u našem predgrađu. Mudro je, stoga, imati postavljene temelje koji su spremni, voljni i „čeznu“ za „parom“ koji će se na njima odmarati. Kako je predivna slika našega nebeskog Oca koji je oduvijek s nama i koji je sve teškoće našega života stavio na Isusa. Kao bračni par u svoj zajednički život pohranjujemo odlomak iz Prve poslanice Korinćanima čije nas riječi toliko nadahnjuju: Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist (1 Kor 3,11). On je jedini temelj, on je kamen zaglavni na kojem naša kuća počiva. Nagrada koja slijedi nakon što preuzmemo vlastitu odgovornost i postupimo onako kako Bog želi otkriva nam se u Matejevu evanđelju: Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruše se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni (Mt 7,24-25). Olujama života možemo se suprotstaviti zbog spoznaje da Bog naš dom čuva na sigurnim temeljima svoje ljubavi. Što se događa s vašim životom a što s vašim bračnim životom? Na čemu počiva vaš život i vaš dom? Počiva li na poroznim, pjeskovitim i nestabilnim temeljima ovoga svijeta? Ili ste svoj život utemeljili na Kristu, čvrstoj stijeni? Tema pjesme koja slijedi jest naš dom. To nisu riječi o domu sagrađenom od drva, čavala, cigle ili betona. Napro-

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. tiv, ova pjesma opisuje dva srca koja su preživjela burne oluje koje im je donio život. Napisana je u čast srebrnom piru koji smo proslavili 2000. godine. Ove riječi za nas još uvijek vrijede.

Ova kuća na temeljima svojim stoji Najprije kiša, Zatim oluja... Pamtiš li onaj vjetar, Koji udari na naša vrata? Koji krovište nam slomi, Prozore razbi. Ali nestade vjetra, I ova kuća na temeljima svojim stoji. Ova kuća na temeljima svojim stoji Ova kuća na temeljima svojim stoji Sagradismo ju na stijeni Ne na pijesku Ova kuća na temeljima svojim stoji. Najprije suze, Zatim poplava. Udarile nas nevolje, Da slome našu ljubav Ali, dušo, pamtiš li: kada Isusa pozvasmo, Nestade oluja, I ova kuća na temeljima svojim stoji.

Predodređeni, popravljeni, sjedinjeni

............................................................................................................................................. Ova kuća na temeljima svojim stoji Ova kuća na temeljima svojim stoji Sagradismo ju na stijeni, Ne gradismo ju na pijesku Ova kuća na temeljima svojim stoji.2

Drugo poglavlje

.............................................................................................................................................

Brak, a ne zatvor

Prijatelj iz Mississippija, J. J., nazvao nas je jednom vidno uznemiren. Ton njegova glasa odavao je da nešto nije u redu: „Steve i Annie, molim vas, molite za mog strica iz Kentuckyja. On upravlja cirkusom i prije nekoliko godina oženio se djevojkom koja u cirkusu izvodi točku iskakanja iz topa. Ostavila ga je zbog krotitelja lavova. Srce mu je slomljeno, čuo sam mu to u glasu kad me nazvao i rekao: ‘Nijedna joj nije ni do koljena!’“ Dakle, pred nama je momak koji bi trebao razumjeti nekoliko činjenica. On je bio spreman priznati da svoju ženu treba kako bi se „show mogao nastaviti“. Kao što smo naveli u prethodnom poglavlju, za svakog je „Adama“ pametnije složiti se da mu je bolje u društvu s „Evom“ jer – Bog ju je stvorio za njega. Naravno, vrijedi i obratno. Život žene mnogo je bogatiji i produktivniji ako ga živi u zajedništvu s mužem. Kako bismo u srca onih koji dolaze na naše susrete posijali sjeme ove istine, izvodili smo pjesmu „Trebam te“. Prilikom gotovo svakog susreta, zamolili bismo muževe i žene da jedni drugima pjevaju riječi te pjesme. Bilo je vrlo zanimljivo gledati ih dok pjevaju stihove. Većina ženâ

Brak, a ne zatvor

............................................................................................................................................. brzo bi izgovorila riječi; pomalo bi teško pogledale svoje supruge u oči i pjevale im. Većina muževa pak gledala bi ravno pred sebe oprezno izgovarajući riječi. A kada bi se okrenuli prema svojim ženama, izgledali su kao da nose nevidljive ovratnike zbog kojih ne mogu micati vratom. Nismo im nikako mogli pomoći, ali bilo nam je pomalo žao njihovih ženâ. S druge strane, moramo reći da je bilo i nekih ženâ kojima je predstavljalo problem svojim muževima javno reći „trebam te“. Vidjeli smo i muževe iznenađenih lica; izgledali su kao da jedva čekaju čuti svoje žene koje im se spremaju svojim anđeoskim glasom otpjevati serenadu te njome pokazati koliko žude za zajedništvom s njima. No, njihovi su osmjesi nažalost brzo iščezli jer je njihovim ženama nedostajao entuzijazam. Mi se, možda naivno, nadamo da je njihova ukočenost posljedica treme (ili, u nekim slučajevima, treme pred onima koji sjede s njima u klupama). No, nažalost, postoji značajan broj supružnikâ čije neprijateljski raspoloženo držanje odaje ozbiljniji razlog zbog kojega se odbijaju priključiti mnoštvu u pjesmi. Neki od neverbalnih znakova koji su nas zabrinuli dok smo pjevali bili su prekrižene ruke, ukočena čeljust i usne koje se ne namjeravaju pomaknuti. Bojimo se da tim svojim nesudjelovanjem pokazuju da postoji nešto što jedno drugome nisu izrekli: „Znam da trebamo zajedno raditi na našem braku kako bi on bio uspješan. Ipak, teško mi je s tobom

ŠTO SUPRUŽNICI NE GOVORE JEDNO DRUGOME

............................................................................................................................................. dijeliti brak jer se ponekad osjećam kao da smo u zatvoru. Teško mi je pjesmom ti reći ‘Trebam te’ kada se osjećam zatočeno u ćeliji našega braka.“ ‘Nijemi’ pjevači, izgleda, više ne vjeruju u brak kao zajednicu te imaju osjećaj da im je izrečena „doživotna presuda“! Zbog čega mislimo (i zbog toga smo zabrinuti) da mnogi bračni parovi razmišljaju ovako? Vjerojatno zbog njihovih odgovora na pitanje: „Postoji li nešto što tvoj supružnik čini nakon čega se osjećaš bezvrijedno?“

Žene ¬¬Često se osjećam glupo kad ga nešto upitam jer me ismijava. ¬¬Kada postoji neki problem, on se obično isključi i ne želi o tome razgovarati. ¬¬On sjedi i gleda TV i nikada me ne pita trebam li pomoć niti je sâm ponudi. ¬¬Ponekad me ponizi svojim sarkazmom a zatim kaže: „Samo se šalim“. ¬¬Donosi pritisak s posla. ¬¬Kada bi mi trebao pomoći, igra igrice na računalu i ‘surfa’ Internetom. ¬¬Osjećam se bezvrijedno kada me ismijava kao domaćicu govoreći da to nije „pravi“ posao. ¬¬Zanemaruje zdravlje svoje psihe. ¬¬Vrlo često ostavlja nered i očekuje da počistim za njim. ¬¬Osjećam se bezvrijedno kada pred drugim ljudima komentira moju težinu i govori da sam „debela“.

Brak, a ne zatvor

............................................................................................................................................. Muževi ¬¬Napada me riječima i stavlja pod golem pritisak. ¬¬Omalovažava me pred prijateljima i obitelji. ¬¬Prigovara za gotovo sve. ¬¬Očekuje da budem romantičan, iako mi sama nikada ništa ne daruje niti mi uzvraća na isti način. ¬¬Imam osjećaj da nikad nije zadovoljna onime što napravim u i oko kuće. ¬¬Često me optužuje da gledam druge žene. Njezina je ljubomora neopravdana, jednako kao i njezina želja da me stalno kontrolira. ¬¬Ponaša se prema meni kao prema neprijatelju, a ne kao prema prijatelju. ¬¬Vara me. ¬¬Često me kažnjava „porcijom šutnje“. ¬¬ Kaže mi da sam je povrijedio i onda mi ne želi reći čime. ¬¬Omalovažava moje zanimanje. ¬¬Nikada ne čisti kuću. ¬¬Zapovijeda mi i kontrolira svaki moj korak. Osjećam se kao njezin sin, a ne kao muž. Nakon ovih anonimnih, bolnih priznanja, nije teško razumjeti neke muževe i žene koji se osjećaju kao zatvorenici, a ne kao supružnici. Zbilja je potresno čitati da su neki zadobili duboke emocionalne rane zbog nedostatka nježnosti i suradnje svog partnera. Nije čudno što su riječi „trebam te“ zadnje riječi koje bi netko od njih pjevao svome supružniku. Supružnici bi se trebali osloboditi okovâ nerazumijevanja kojima su svezali jedni druge, kako bi povratili onu poseb-

„MORAMO VAM PRIZNATI… MI SMO SRETNO VJENČANI!“ STEVE I ANNIE CHAPMAN Koji je najveći izazov u vašem braku? Jeste li zabrinuti za vaše financijsko stanje? Kako se vi i vaš supružnik zabavljate? Razmišljajući o ovim te o mnogim drugim pitanjima, Steve i Annie su se u svojoj knjizi usmjerili na 28 godina svoga bračnog života, Božju Riječ te na izjave gotovo 500 parova kako bi otkrili na čemu se temelji uspješan brak. Razmišljanjem o iskustvima tih bračnih parova, pronaći ćete način da u svome braku:

 postignete duhovnu puninu u svome braku,  stvorite zajedništvo u ljubavi, suradnji i obostranom služenju,  shvatite koliko je važno biti prilagodljiv,  na lice vratite osmijeh,  razvijate zrelu ljubav koja će trajati čitav život. Razgovarajte o onome o čemu se rijetko razgovara, i vaš će brak postajati potpunijim. Steve i Annie Chapman nagrađivani su glazbenici; diljem sjeverne Amerike održavaju predavanja na kojima slušatelje upućuju kako Krista postaviti u središte obitelji. Svoju strast prema evanđelju, obitelji i lovu Steve je izrazio u knjizi Pogled na život s čeke (engl. A Look at Life from a Deer Stand) koja je prodana u više od 100 000 primjeraka te u 10 stvari koje želim da moj sin zna (10 Things I Want My Son to Know). Annie je popularna gòvornica te autorica nekoliko knjigâ među kojima su: Odgovor žene na ljutnju (A Woman’s Answer to Anger) i 10 stvari koje želim da moja kći zna (10 Things I Want My Daughter to Know).