TEEN
svaka cura ima svoju priÄ?u 2
Eleanor Watkins
tkins a W r o n Elea
ra u c a svak svoju ima
3 u č i r p je blizu! - Božić
Naslov izvornika: Beech Bank Girls III. Christmas is Coming! Autorica: Eleonor Watkins Copyright© 2011. Eleanor Watkins Prevedeno i objavljeno s dopuštenjem nakladničke kuće Dernier Publishing (P.O. Box 793, Orpington, BR6 1FA, England; www.dernierpublishing.com). Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se koristiti bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača. Svi biblijski citati preuzeti su iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Copyright© 2016. za hrvatsko izdanje, te za distribuciju u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini: Ustanova za promicanje kršćanskih vrednota Kristofori, Koprivnica Nakladnik: Ustanova Kristofori, Koprivnica Prijevod na hrvatski jezik: Josip Sinjeri Naslovnica: Momir Blažek Ilustracija na naslovnici: Natalia Skripko/Shutterstock.com Grafički urednik: Momir Blažek, ilustracije: Ziven/Shutterstock.com Tisak: Web 2 Tisak d.o.o. Knjigu možete naručiti u našoj internetskoj knjižari: www.kristofori.hr, e-mailom (tajnica@kristofori.hr) ili telefonom (048/210-104 i 095/206-5421).
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000950071. ISBN 978-953-7378-08-0
Najnovijim djevojčicama u obitelji, pranećakinji Maddison i prapranećakinji Samanthi, s ljubavlju
SADRŽAJ
prva priča
povratak kući holly
6
druga priča
mećava!
amber
treća priča
muke po dadiljanju chloe
74
36
četvrta priča
kupovina i iznenađenja annie
94
peta priča
slika o sebi rachel
šesta priča
božić je blizu! willow 152
122
prva priča
povratak kući holly
Prva stvar koju sam primijetila kad smo sletjeli na Heathrow bilo je sivilo. Zadrhtala sam od samog pogleda na sivo nebo, a tata kaže da miriši na snježnu oluju. Zgrade u zračnoj luci bile su sive boje, ljudi su jurili u sivoj odjeći (naravno, nisu bili sive boje, no nakon odjeće veselih boja koju sam nedavno vidjela činili su se sivima). Jednom kad smo izišli iz zgrada, osjetila sam groznu hladnoću, takvu kakva ti se zavuče u kosti. Zadrhtala sam i čvršće pritisnula trapersku jaknu dok smo se ukrcavali u taksi koji će nas odvesti kući. „Rekla sam ti da odjeneš nešto toplije, zar ne?” rekla je odrješito mama. „Ovdje je zima, ako nisi znala.” „Da, da”, progunđala sam. Opetovano mi je ponavljala da se toplije odjenem kad smo se pakirale za povratak kući, no ja, jednostavno, nisam mogla zamisliti zimu i hladnoću. U Australiji je bilo vruće i šest tjedana sam provela noseći kratke hlače, kratke 6
Božić je blizu!
majice i japanke ili bikini. Izgleda da sam zaboravila kako izgleda britanska zima. Sad sam na svojoj koži osjetila da sam se preslabo odjenula noseći samo traperice, top i laganu jaknu. U automobilu je bilo toplije jer je bio uključeno grijanje. Naslonila sam glavu na naslon i zijevnula. Let je bio dug i znala sam da ću osjetiti umor od leta kroz mnogo vremenskih zona. Gledala sam sumorne sive ulice, mokar krajolik i drveće bez lišća te sam se sjetila širokih plaža zlatne boje, plavog mora, ptica i leptira šarenih boja, egzotičnog krajolika, ljudi i sunca koje je uvijek sjalo. Oči su mi zasuzile kad sam se sjetila sestrične Sare, koja je sada živjela u Australiji i koju dugo neću vidjeti. Sarina i moja mama su sestre blizanke i mi smo si bile bliske kao prave sestre. Odlično smo se zabavljale i upoznale smo mnogo novih prijatelja te smo roštiljale na plaži, plivale i ronile s mladima iz Sarine crkve, išle u kupovinu, na izlete i družile se. Znali smo se svi okupiti na plaži oko vatre i jedan bi dječak svirao gitaru, a mi ostali bismo pjevali pjesme dok su iskre iz vatre letjele u nebo. Svi će mi nedostajati. Razgovor na chatu ili Skypeu neće biti dovoljan. Zadrijemala sam malo, a kad sam otvorila oči, krajolik mi je izgledao poznato, što je značilo da se približavamo kući. holly – povratak kući
7
„Uskoro ćemo stići”, rekla je mama. „Nadam se da je grijanje uključeno”, rekla sam. „Uključit ćemo ga”, rekla je mama. „Pobrinula sam se za to. Baš je dobro što smo se vratile kući – kakvo putovanje je to bilo! A sad ćemo napokon spavati u vlastitim krevetima.” Pokušala me razveseliti, no nisam se uspijevala priviknuti na ideju da smo se vratile u dobro staro Ujedinjeno Kraljevstvo i nije mi bilo važno tko to zna. Ulazile smo u grad dok je počeo padati mrak i svjetla u kućama su se palila. „Bit će ti drago jednom kada vidiš svoje prijateljice”, rekla je mama. „Željet će da im ispričaš što si sve radila, čak i prijateljima u klubu Beech Bank. Kad smo već kod kluba – nisu li ono Chloe i Rachel koje idu u klub?” Prolazile smo pokraj niske zgrade koja je prije bila društveni centar, a sad se u njoj nalazi klub Beech Bank, cool mjesto na koje dolazimo nakon škole i koje vodi propovjednik i njegova supruga. Tu dolazim s prijateljicama nakon škole. Malo sam se razveselila jer su to bile Chloe i Rachel u školskim uniformama, zamotane u šalove i u čizmama. Jedna je bila mršava i plava a druga niska i tamne kose te su 8
Božić je blizu!
hodale po obali između drveća bukvi, na kojima je još visjelo smeđe lišće. Uspravila sam se i mahala im kao luda, ali me nisu vidjele. Nagnule su glave jedna prema drugoj i brbljale nešto. Pogledala sam kroz prozor i vidjela da su skrenule u klub Beech Bank. „I ti bi mogla otići u klub sutra”, rekla je mama. „Ako nisi preumorna.” Pomisao na klub me je razveselila i sivi dan mi se odmah učinio nekako svjetlijim. Cure su mi silno nedostajale i s osjećajem krivnje sam shvatila da im se nisam javljala koliko sam mogla. Uvijek sam sa sestričnom bila u pokretu i na otvorenome i jurile bismo s jednog događanja na drugo. Bilo bi lijepo da nadoknadimo propušteno vrijeme, jer sam im imala puno toga ispričati. Sigurno bi ih zanimalo sve što sam doživjela u Australiji. U klubu se zasigurno nije mnogo toga promijenilo, pomislila sam dok smo skretali u ulicu i ugledala našu kuću. Sigurno se nije mnogo toga promijenilo ni u školi, a ni u gradu. To je miran gradić, ponekad čak i dosadan, gdje se rijetko kada što događa.
holly – povratak kući
9
2 Ubrzo sam saznala da sam pogriješila po tom pitanju. Iako sam mislila da je kod kuće bilo dosadno dok mene nije bilo, uskoro sam saznala sve što se događalo i da je bilo mnogo promjena. Rachelina mama će roditi dijete. U toj obitelji već ima stotinu djece, no svi su se radovali novomu članu obitelji. Kad mi je Rachel rekla tu vijest, izgledala je tako samodopadno da bi čovjek pomislio da će ona roditi to dijete. Annieni roditelji su se razveli i njezin tata ima drugu ženu, no Annie nije bila razočarana, nego je to dobro primila i čak ju je upoznala te joj se i sviđala. Chloeina strina se doselila k njima i Chloe to uopće nije smetalo. Ponekad me moje prijateljice stvarno začuđuju! Nekoliko tjedana našu školu je pohađala Romkinja i cure su se sprijateljile s djevojčicom Madalinom, koja je bila naših godina. Madalinin stric je dao Amber zviždaljku kojom je mogla kontrolirati pse, ili je barem tako ona vjerovala. To prvo moram vidjeti da bih povjerovala! Najveće iznenađenje je bila Willow, koja je uvijek bila vođa naše grupe. Ne samo da je rasprodala većinu svoje skupocjene dizajnerske odjeće te planirala novu karijeru, nego se i zaljubila! Tako su kazale ostale cure, a Willow je to zanijekala. 10
Božić je blizu!
„Zar ne mogu biti prijateljica s dečkom a da se vi ne ponašate kao prvoškolke i ne smijuljite se?” rekla je kad su mi prvog dana u školi pričale o tome te se smijuljile, uzdisale i radile glupe zaljubljene izraze lica. Primijetila sam da se Willow zacrvenjela, što se vidi na njoj, jer ima mliječnu boju puti i crvenu kosu. Slala je mnogo poruka, a cure su mi objasnile da Jay živi u SAD-u. Usprkos njihovim pričama, željele su saznati kako sam se provela u Australiji i pozorno su slušale svaku riječ dok sam pričala o roštilju na plaži, prekrasnu krajoliku i australskim dečkima. „Jesi li si našla dečka, Holls?” upitala je nevino Amber. „Nisam baš”, odgovorila sam. „Dečki su bili pristojni i dobro smo se zabavljali. Nije bilo važno da si nađemo dečke. Druženje u skupinama je isto cool. Ako ti se sviđa dečko, ne znači da mora biti ičega.” „O tome sam i ja govorila”, rekla je Willow. „Hvala Bogu da je barem jedna od nas sazrela.” Moram priznati da sam drugačije gledala na stvari otkad sam se vratila iz Australije. Je li to značilo da sam odrasla? Uvijek sam se zabavljala i dobro provodila te sam pomalo koketirala (tako je barem Willow rekla) i nikad se nisam brinula ni o čemu osim kad holly – povratak kući
11
ću kupiti novu odjeću u „Chadwicksu“ i uzimala sam život zdravo za gotovo. Nikada nisam ništa dijelila s braćom i sestrama, jer sam bila jedinica. Mama i tata su išli u crkvu, jer je tata bio đakon, tako da je sve bilo u redu dok god sam se držala pravila. Ili sam barem tako mislila, jer se u Australiji nisam baš držala svih pravila. Sarah je išla u crkvu i povezala se s Bogom i to je prožimalo svaki dio njezina života. Bili su mi poznati takvi primjeri iz moje crkve, no odjednom sam shvatila da sam slijedila iskustvo vjere svojih roditelja, prijateljica, našeg propovjednika i njegove žene. Znala sam da moram odlučiti želim li da Bog bude prisutan u mojem životu ili ne. Također sam morala odlučiti jesam li spremna koračati stazom koju mi je Bog namijenio ili želim sama odlučivati. Još uvijek sam razmišljala o svemu tome, tako da nisam ništa govorila curama. Bilo mi je drago što sam se vratila i što se ponovno družimo u klubu Beech Bank. Nedostajale su mi više nego što sam zamišljala. Prvo poslijepodne u klubu mi je ostalo u sjećanju zbog drugih razloga. Amber, Chloe i ja smo dio puta išle zajedno. Brzo se smračilo i izlozi trgovina već su bili ukrašeni božićnim ukrasima, pa smo ih malo razgledavale i zato sam kasnije došla kući. Nisam baš toliko zakasnila, pa sam se iznenadila kada sam vidjela tatin automobil parkiran na prilazu. Tata je 12
Božić je blizu!
obično dolazio kući sat kasnije. Zapitala sam se što se to događa. Mama i tata su bili u kuhinji, a ispred njih se u šalicama hladio čaj. Čim sam vidjela njihova lica, znala sam da nešto nije u redu. Oboje su me pogledali i na silu su se nasmijali. Misli su mi jurile i pomislila sam da se dogodilo nešto užasno. „Priđi i sjedni, Holly”, rekla je mama. „Moramo ti nešto reći.” Prva pomisao mi je bila: „O Bože, da se nije što Sari dogodilo!” Mama mi dobro čita misli te je rekla: „Ne brini se, Sarah je u redu, nema veze ni s kime iz naše obitelji.” Odahnula sam i sjela na jednu od stolica sa naslonom. Mama i tata su se međusobno pogledali i mama je rekla: „Možda je bolje da joj ti kažeš, Bobe.” Što mi morate reći, pobogu? Tata je pročistio grlo i ispuštao glasove a zatim rekao: „Radi se o poslu. Imamo nekih ozbiljnih problema.” Odahnula sam s olakšanjem jer se radilo o poslu. Moj tata vodi uspješnu građevinsku tvrtku i radi do kasnih sati te uvijek ima nekih problema koje mora srediti. Bila sam se već naviknula na to. Ustala sam holly – povratak kući
13
uzeti sok iz hladnjaka, no mama je rekla: „Sjedni još malo i poslušaj do kraja.” Pogledala sam ih oboje, a onda je tata rekao: „Situacija je ozbiljna jer je tvrtka u stečaju. Bankrotirali smo.” Riječ me iznenadila. Bankrotirati? Nisam znala mnogo o poslovanju i znam da su vremena teška što ne znači da pratim politiku i ekonomska pitanja. Bankrotirali su? To je zvučalo nekako konačno. Znači li to da je tata ostao bez posla? „Žao mi je”, rekao je tata i prekrio rukama oči. „Sve sam vas iznevjerio.” Gledala sam ga s užasom. Nikad ga nisam vidjela da se tako ponaša. Ustao je, izišao iz kuhinje i čula sam ga kako se teškog koraka uspinje stubama. Mama je krenula za njim, ali se ipak meni obratila: „Jako se uzrujao jer osjeća odgovornost za našu obitelj, za zaposlenike i njihove obitelji...” Ponovno je sjela i stavila glavu u ruke. Ostala sam zapanjena. Nikada prije nisam vidjela roditelje da se tako ponašaju. Rekla sam: „Ali – ali – situacija se može poboljšati, zar ne? Možda je sve ovo samo privremeno.” Mama je odmahnula glavom: „Već neko vrijeme situacija je bila teška. Nismo željeli da se ti zabrinja14
Božić je blizu!
vaš. Mislili smo da će se ekonomija popraviti i da je ovo samo privremeni zastoj. I zato smo odlučili otići u Australiju dok je sve još bilo mirno. No sad se sve pogoršalo i više, jednostavno, ne možemo nastaviti.” S užasom sam gledala kako je mama briznula u plač i rukama prekrila lice. Sjedila sam iznenađena i zaprepaštena. Nisu me toliko iznenadile vijesti, nego činjenica da su se moji snažni, sposobni roditelji slomili i postali ranjivi i bespomoćni. Bilo je zastrašujuće. Željela sam utješiti mamu i razveseliti je te sam svoju ruku stavila na njezinu i kazala prvu stvar koja mi je pala na pamet. „Vidjet ćeš da će se stvari popraviti, mamo. Zašto ne bismo išle u grad i obavile božićnu kupovinu?” Ispustila je čudan zvuk, polujecaj, polusmijeh. Uspravila se i otrla suze. „Dušo, ti ne shvaćaš. Ove godine nećemo imati novaca za božićnu kupovinu. Sve će se promijeniti. Morat ćemo prodati kuću i kupiti nešto manje, možda kakav stan. Morat ćemo prodati automobile. Dobro da te nismo upisali u privatnu školu.” Htjeli su da pohađam otmjenu privatnu školu, no toli ko sam ih moljakala da ostanem s prijateljima iz osno vne škole da su me upisali u školu Beechwood High. Sjedila sam začuđeno u stolici dok sam polako shvaćala ozbiljnost situacije. Svijet kakav sam poznavala holly – povratak kući
15
naočigled se raspadao. Shvatila sam da više nećemo živjeti u lijepoj kući, da više neće biti velikih kupovina i praznika u inozemstvu. Sve sam to uzimala zdravo za gotovo, no i uživala sam u lijepoj odjeći, satima jahanja, praznicima i čašćenju prijatelja. Možda je to zadnji put što smo posjetili Saru. Oči su mi se ispunile suzama. Pred nama su bile značajne promjene, a ja nisam znala kako ćemo se s njima nositi.
16
Božić je blizu!
3 Sve se je počelo brzo odvijati. Za nekoliko dana pojavio se je znak da se kuća prodaje, zaboden ispred kuće, tako da su ga svi mogli vidjeti. Mrzila sam ga iz dna duše i svaki put kad bih pročitala ime agenta za nekretnine poželjela sam uzeti sjekiru i sasjeći ga u komadiće. Nije smio biti ondje, između maminih bijelih krizantema i zimzelenog grmlja. To je bila naša kuća. Samo što mi nije pozlilo kad sam shvatila da nećemo još dugo živjeti u kući. Očekivala sam da će odmah hrpa ljudi navaliti i razgledavati kuću te ju potom kupiti. Ni mami, ni meni se to ne bi sviđalo. Prošla su dva dana i nitko nije došao. Roditelji su rekli da nije dobro vrijeme za prodaju nekretnina jer su vremena teška i ljudi ne kupuju kuće. Osjetila sam olakšanje. Ako nitko ne kupi kuću, znači da možemo ostati živjeti u njoj, zar ne? Roditelji su odmahnuli glavom i rekli da to ne ide baš tako. Rekli su da će morati sniziti početnu cijenu i prodati kuću po nižoj cijeni od prvotne vrijednosti. Većina novca od prodaje iskoristit će se da bi se namirili vjerovnici. Tata je rekao da se drugačije ne može učiniti, jer imaju obaveze koje moraju ispuniti. Moramo se naviknuti da ćemo živjeti skromnije. holly – povratak kući
17
Većinu vremena tata je bio neraspoložen i imao je velike podočnjake, kao da loše spava. Ni mama nije spavala, jer sam ih čula da u sobi dugo u noć pričaju, ponekad i povišenih tonova. Ponekad sam čula mamu kako plače kad je mislila da ju ne čujem. Najviše su me pogađale naizgled malene stvari. Poželjela sam promijeniti frizuru, no rekli su mi da će šišanje biti preskupo. Željela sam ažurirati podatke na mobilnom telefonu, no dobila sam zabranu i umjesto toga su mi održali predavanje da se moram snaći s onime što već imam. Morala sam ugasiti svjetlo da bismo štedjeli električnu struju, nositi prošlogodišnju zimsku jaknu i činiti stvari na koje prije nisam ni pomišljala. Mama više nije kupovala u skupoj veletrgovini nego u jeftinijoj. Prestali smo izlaziti u restorane, a mama je hranu pripremala kod kuće. Osjetila sam sram kad sam pričala o tome curama u školi dan nakon što su stavili znak da se prodaje kuća, jer sam se osjećala kao da izdajem roditelje. Ručale smo, a cure su prestale jesti i zurile su u mene. „Želiš li reći – da ste sve izgubili?” upitala me Willow. „Što to točno znači?” upitala je Chloe mršteći se. „Da je tatin posao propao, da će nam prodati kuću i 18
Božić je blizu!
automobile i da jedva možemo preživjeti”, rekla sam i osjetila kako mi je glas počeo drhtati. „Oh ne, tvoja prelijepa kuća”, rekla je Annie. Rachel je ustala i zagrlila me. Amber me gledala s izrazom lica koji nisam baš mogla dokučiti. Zatim je rekla: „Ono što želiš reći jest da ćeš sada živjeti kao i mi ostali.” Iznenadila sam se jer nisam razmišljala na takav način. Ja sam uvijek bila ta koja je imala skupe stvari, živjela u otmjenoj kući i imala sam sve što sam poželjela. Uvijek sam sve dijelila s drugima, tako da me je to što je rekla malo povrijedilo. Amber i ja smo bile dobre prijateljice, no to što je rekla bilo je okrutno. Ostale cure su isto tako mislile. „Hajde, Ams”, rekla je Willow. „Ovo nije baš bilo lijepo od tebe. Vidiš da im je teško.” Amber se malo zacrvenjela, no branila je izrečeno: „Razmislite malo. Nitko od nas nema sve što poželi i svima je teško. Moji roditelji moraju raditi prekovremeno jer školuju troje djece koja idu na fakultet, a tu smo još Lucy i ja. Prisjetite se Madaline i kako je njezina obitelj siromašna, ili afričke djece u onom filmu koji smo gledale koja ništa nemaju, tako da se ne bismo trebali žaliti ako nemamo skupe stvari ili ne idemo na ljetovanja.” holly – povratak kući
19
Uzrujala se i gurnula je tanjur preko stola. Zapitala sam se nije li Amber cijelo vrijeme bila ljubomorna na mene. Zamalo sam se rasplakala jer nisam očekivala takvu reakciju. Ostale cure su se međusobno pogledavale, a onda je Willow rekla: „Nećemo se svađati oko toga. Može? Holls? Ams? Otići ćemo kasnije u klub i popričati o tome sa Sadie.” Osjećala sam se ozlojeđeno jer je spomenula moju obitelj. Rekla sam: „Čuj, tata je naporno radio da bi izgradio posao. Radi mnogo prekovremenih sati.” „Hoćeš li reći da moj tata ne radi naporno?” upitala je Amber. Nisam ništa takvo rekla. Očekivala sam da će mi prijateljice pružiti potporu, a umjesto toga mi smo se svađale. Osjećala sam se povrijeđeno, ljutito i bila sam na rubu suza. Kao i obično, Willow je pokušala smiriti situaciju. „Hajmo se smiriti. Holly, svima nam je žao što ti se dogodilo. Ams, nitko ne kritizira tvoju obitelj. Nemojmo se svađati jer mi smo cure iz Beech Bank kluba i držimo se skupa, bez obzira na sve...” Ustala je, odgurnula stolicu i otplesala ples da bi nas oraspoložila, govorila je piskutavim glasom, radila grimase 20
Božić je blizu!
i preokretala očima. Upalilo je pomalo. No Amber i ja se nismo pogledale. Među nama se pojavilo nešto čega prije nije bilo. Kasnije sam u klubu o svojim problemima razgovarala sa Sadie. Slušala me oslonivši bradu na dlan, a lakte je stavila na crveni metalni stol. „To je teško”, rekla je kad sam prestala govoriti. „Jadni tvoj tata. Kako se on nosi sa svime time?” „U tome je problem”, rekla sam na rubu suza. „Ne nosi se dobro. Sav se pogrbio i utihnuo je, jer misli da nas je sve iznevjerio. Uvijek se smijao, a sad ga tjednima nisam vidjela da se smiješi. On i mama se često svađaju.” Osjetila sam suzu u oku i obrisala sam je. Sadie se nagnula prema meni i primila me za ruku: „Znaš što ću ti reći, zar ne?” Kimnula sam. Reći će da moram moliti. Odjednom sam osjetila ogorčenje. Roditelji su bili kršćani i uvijek su se molili. Sigurna sam da će se moliti i zbog ove situacije. A što im se dogodilo! Ima li smisla moliti uopće? Hoće li Bog baciti milijune novčanica s nebesa? Jer to je ono što nam treba da bismo se izvukli iz ovih problema. Željela sam se grohotom nasmijati, iako sam u sebi plakala. No samo sam kimnula, a Sadie je molila, ne holly – povratak kući
21
za novac, nego da Bog bude uz moje roditelje i da ih vodi te za mir u kući. Osjetila sam se mirnije. Poslije sam s curama pila čaj. „Kad smo već kod toga, Holly”, rekla je Sadie, dok je ustajala da bi otišla u sobu s igrama. „Jesu li ti cure išta rekle da pripremamo malo drugačiju božićnu predstavu?” Nisu mi ništa rekle o tome, pa su mi sada sve istovremeno počele pričati, po dobrom starom običaju, ubacujući se i prekidajući jedna drugu. Amber voli glumiti i uvijek se prva javi kada planiramo kazališnu predstavu. Sad je bila tiša nego obično i još me uvijek nije gledala u oči.
22
Božić je blizu!
4 Svi su govorili da će ove godine zima biti oštra, a pouzdan je znak bilo obilje bobica kupina, šipka, bazge, orašastih plodova i divljeg voća. Svakim danom je bilo sve hladnije. Sad su se roditelji počeli svađali oko grijanja. „Spremnik za naftu je gotovo prazan”, rekla je mama, koja je rano izišla iz kuće. „Moramo ga ponovno napuniti.” „Nadao sam se da će nam potrajati do selidbe”, rekao je tata. Ja sam bila u hodniku i vezala sam šal, no čak i odande sam čula ledenu stanku prije nego što je mama opet počela govoriti u kratkim rečenicama: „To će možda potrajati. Moramo se grijati. Moramo odmah sada naručiti.” Čuo se udarac kao da je tata udario po stolu. „Možemo se snaći. I drugi ljudi se snalaze.” „Snalaze se bez grijanja po zimi?” „Imamo peć od lijevanog željeza, pobogu! I kamin! holly – povratak kući
23
Problem je u tome što smo razmaženi. Dugujemo mnogo novca, koji pokušavam vratiti!” „Nauštrb vlastite obitelji?” Sad su se već glasno i žestoko derali. Još nisam zajutarkovala, ali sam odlučila preskočiti zajutrak. Nisam mogla podnijeti tu lošu atmosferu i slušati ih kako se svađaju. Pozdravila sam ih i izišla iz kuće. Na putu do škole oči su mi bile pune suza i ne samo zbog ledenog vjetra. U mojoj kući je uvijek bilo mirno i tiho. Roditelji su se rijetko svađali, a ako se i jesu porječkali, bilo je to na šaljiv način. Ovo je bilo nešto sasvim novo. Ponekad su se međusobno optuživali za to što se je dogodilo i zvučalo je kao da se mrze. Predosjetila sam da će se rastati i nisam to mogla podnijeti. Cure su osjetile da se nešto događa, no nisam s njima mogla o tome razgovarati. Mogle bi me opet optužiti da sam površna. Annieni roditelji su se rastali, dok je Chloeina mama umrla, kao i Rachelin tata. Amber je rekla da moram živjeti u stvarnom svijetu, kao i ostali ljudi. Sve su mislile da sam kukavica i možda su bile u pravu. Morala sam s nekime razgovarati. Nakon škole otišle smo u klub i Sadie me odmah zgrabila i odvukla u sobicu koja je bila prazna. „Holly, što se to događa? 24
Božić je blizu!
Izgledaš očajno.” Briznula sam u plač i jecala položivši glavu na Sadieno rame i tako smočila njezinu vestu. Saslušala me je i umirujuće me tapšala a onda rekla: „Mislim da se moramo još moliti.” Odmaknula sam se od nje. „I prije smo se molile i stvari su se samo pogoršale.” „Da, često to izgleda tako. No to ne znači da Bog ne sluša. Imaš li ti koje bolje rješenje? Nisam se ničega mogla sjetiti. Oklijevala sam s molitvom. Sadie me pogledala, a ja sam osjetila neugodu i svrnula pogled. Šutjela je kratko, a onda me upitala: „Holly, muči li te još što?” Nisam joj htjela reći o meni i Amber jer bi zvučalo djetinjasto, no Sadie je tip osobe prema kojoj moraš biti iskren. Kazala sam: „Pa, Amber mi je nešto rekla. Rekla je da sada znam kako je svima ostalima ili nešto tako.” „I to te uzrujalo?” „Da. Posvađale smo se. Rekla je da smo to zaslužili i da moj tata ne zna kako je to kada naporno radiš kao drugi ljudi. A on često radi prekovremeno. Nisam ja kriva što je zaradio mnogo novca.” holly – povratak kući
25
Zvučalo je djetinjasto. Nakon razmišljanja Sadie je samo rekla: „Mislim da se moraš pomiriti s Amber. Svađa može samo pogoršati vaš odnos ako odmah ne razriješite stvar. Ti i Amber ste stvarno dobre prijateljice.” Umalo sam opet počela plakati, ali sam se osjećala i ozlojeđeno. „Nije to bila moja krivica! Ona je započela svađu!” „Svejedno je tko je prvi započeo. Možda bi se ti prva trebala ispričati. Svađa je podignula ogradu između vas dviju, zar ne?” Kimnula sam. Sadie je nastavila: „Svađa između dvoje ljudi također podiže ogradu između njih i Boga. To piše u Bibliji. Morate si međusobno oprostiti. A ti bi možda trebala prva načeti temu. Molit ću se da smogneš hrabrosti za to.” Bez obzira na molitvu, mislim da neću smoći snage. Znala sam da je u pravu, jer sam osjećala veliku prepreku između nas dviju i bila sam jadna. Bilo je hladno i tamno kad smo izašle iz kluba. Nijedna od nas nije htjela duže ostati i razgledavati izloge. Rachel, Annie i Willow su otišle u jednom smjeru, prema svojim kućama, a Chloe, Amber i ja u drugom. Zatim je Chloe skrenula u svoju ulicu i ostale smo 26
Božić je blizu!
samo Amber i ja. Sad mi se pružila prigoda da nešto kažem. No nisam smogla snage za to. Jad koji sam osjećala ponovno se pojavio, snažniji i jači, i ispunjavao me strahom da li da odem kući ili ne, da li da razgovaramo ili ne. Amber i ja smo hodale s rukama u džepovima i lica zamotanih u šalove i nismo ni riječ progovorile. Nekako sam morala razbiti taj zid šutnje i kazala sam: „Misliš li da će sniježiti?” Amber je promrmljala nešto no ja nisam čula, odgovor koji je mogao biti i potvrdan i niječan. Nisam to više mogla trpjeti. Došle smo blizu mojeg prilaza. Primijetila sam da je ulično svjetlo na uglu bilo obasjano nekakvom aureolom zbog hladnog zraka. Duboko sam udahnula i okrenula se prema Amber, otvorila sam usta i kazala: „Amber, stvarno mi je žao što sam se otresla na tebe.” I ona se istovremeno okrenula prema meni, maknula šal s lica i rekla: „Holls, žao mi je što sam te uznemirila govoreći one stvari. Bilo je to zlobno.” Obje smo zastale i nasmijale se, a onda se jad koji sam osjećala počeo smanjivati, dok nije potpuno nestao. Zagrlile smo se i zaplakale i onda smo se opet smijale. Kad sam pogledala prozore na svojoj kući, nisam više osjećala toliku bojazan što će se dogoditi mojoj obitelji. holly – povratak kući
27
Dok je Amber odlazila kući, osjetila sam da je nešto meko i hladno palo na moje čelo. Amber se zaustavila, okrenula, podigla lice i pogledala prema svjetlu ulične svjetiljke, gdje se vidjelo kako padaju velike pahuljice. „Holls, pogledaj! Sniježi!”
28
Božić je blizu!
Nedugo nakon Chloeine zabave (Svaka cura ima svoju priču), cure iz kluba Beech Bank ponovno su ovdje! Holly je u Australiji, no Willow, Amber, Chloe, Annie i Rachel otkriju da ne trebaju čekati slobo dnu studijsku godinu da bi pomagale potrebitima. Odlaze na zanimljivo pješačenje, u njihovom susje dstvu pojavljuju se ljudi iz druge kulture, odvija se emocionalna večer... Prijateljice uče iz teških isku stava da mogu napraviti promjenu u mjestu kojem žive i pritom se istovremeno zabavljaju! „Knjiga je vrlo uzbudljiva, smiješna, odlično napisana te se lako čita. Radujem se sljedećoj knjizi!” Taylor „Kad se djevojčice nađu u teškoj situaciji ili su suočene s nedoumicom, sve zajedno mole – a ti odmah poželiš nastaviti dalje čitati da bi saznao što će se dogoditi.” Ellie „Ovo je odlična priča.” Eleanor
50,00 kn
www.kristofori.hr