Utorak, 31. ožujka 2015.
Zabava
25
DRAŽEN ŽERIĆ ŽERA
S nama je trebao nastupiti i Kemo
Kako se osjećate u Varaždinu, možete li se prisjetiti svojeg prvog nastupa u našem gradu? Uvijek se dobro osjećam u lijepim gradovima kao što je Varaždin. Nisam jutros popio tabletu za pamćenje, pošto je to davno bilo. U Varaždinu smo prvi put održali koncert osamdesetih godina, negdje 1988., kasnije na svakoj turniji i potom poslije rata. Veselimo se svakom koncertu. Gost je Željko Samardžić, kako je došlo do te suradnje? Željko je Mostarac, a mi smo 1986., mlađi možda ne znaju, u Mostaru imali nesreću. Željko je ostavio gažu u jednom hotelu i među prvima došao vidjeti što se dogodilo. Dakle, to je jedna “mostarska veza”. Imamo i sličan izričaj, čovjek pjeva o ljubavi, premda nije isti stil glazbe. Vaš veliki prijatelj bio je i pokojni Kemo, nedostaje li? Kemo je trebao biti na ovoj turneji jer je to već odavno dogovoreni projekt, ali mi nismo bili samo poslovni prijatelji. Bili smo vezani i
privatno, još kada sam bio dijete od kojih 7 godina. To je veliki gubitak jer malo je takvih “spojeva” gdje je otac Talijan, a majka Bošnjakinja. To je bio takav bel-canto glas, spoj Italije i Sarajeva. Što je to u Sarajevu da je dalo toliko velikih glazbenika? Možda je to do mentalite-
tičniji period, a sve što se dogodi poslije toga.... publika je tu najbitnija. Ni kritičari ni nitko drugi, pogotovo u Hrvatskoj gdje se svi vole zvati kritičarima. Postoje stručna povjerenstva za šume, za razvoj, sport, a tu upravo tu ima najmanje stručnjaka. Danas kao da više nema dugovječnih bendova?
Dugovječni bendovi više ne postoje zato što danas nisi interesantan ako nisi budala ta jer tamo ne postoje “face”, netko tko bi se folirao u bilo čemu. Moraš biti najbolji u nečemu, jer ako nisi onda ne postojiš. To se usađuje od malih nogu. Postoji i doza samokritičnosti, ne treba ti kritičar da ti kaže da nešto ne znaš raditi, nego to kažeš sam sebi. Ako nisi za nogomet nemoj igrati nogomet. Jeste li odmalena sanjali da ćete biti glazbenik? Sanjaš prvu ploču, a taj nam se san ostvario s 1985. godine na 1986. To je najkri-
Nema ih zato što je sve izmješano i malo je muzičara koji se ne koriste raznim trikovima, sisama, ovim onim... Jako je teško doći do medija. Nisi interesantan ako nisi budala. Neće izaći po dobroj knjizi, predstavi ili filmu, nego po tome što je Nives Celziju “posadila treću sisu na glavi”. Osim tragedije koja se bendu dogodilo na samom početu, što je još bilo najteže, a što najlješe u ovih 30 godina?
To je život u kojem je sve najljepše i najteže. Uvijek prevagnu ljepši trenuci, lijepi koncerti, atmosfere, druženja... Koncertom u Varaždinu najavljujete i novi album, što publika može očekivati? Novi album već se trebao početi raditi, ali jednostavno, nedostaje vremena. Bitno da pjesme postoje i da znamo kako trebaju zvučati, a što se tiče tehnikalija i snimanja, to će se brzo riješiti. Najgore je kad uđeš u studio, ne znaš što ćeš i onda to traje nekoliko mjeseci. Kod nas to nije slučaj. Kad publika može očekivati prvi singl? Nadam se da ćemo ga uspjeti snimiti u sljedeći dvadesetak dana. Još nigdje nisam rekao, pjesmu ćemo snimiti s Gustafima. Već dvije, tri godine pokušavamo pokušavamo zajedno snimiti pjesmu. Do suradnje je došlo tako što postoje glazbenici koji se druže, vole i cijene i fency glazbenici koji se druže samo na ekranima. Jednom zabavnom, šaljivom pjesmom spojiti ćemo dva mentaliteta.