11
Kolumna
Utorak, 31. ožujka 2015.
OD KORZA DO MARKOVA TRGA
Strateško gubljenje vremena
Z
ahvaljujući istraživanju hrvatskih znanstvenika potvrdilo se ono što je bilo gotovo notorna činjenica – da je u samostalnoj Hrvatskoj, osobito od 2000. nadalje izrađeno, doneseno, objavljeno, prihvaćeno i na sve moguće upravne načine prerađeno preko 130 različitih strategija, i to samo na nacionalnoj razini. Riječ je o dokumentima koji na različite načine i s različitih aspekata određuju osnovne smjerove razvitka pojedinih društvenih podsustava. Pritom je manje bitno ulaziti sada u veličinu i težinu tih dokumenata premda se u neslužbenim političkim raspravama moglo čuti da su se nerijetko strategije planirale upravo tako da su izrađivači mjerili dokumente u kilogramima kako bi dokazali da su ozbiljno i odgovorno pristupili poslu. Hrvatska je danas vjerojatno jedina zemlja u Europi koja se može pohvaliti strateškim planiranjem na svim razinama, horizontalno i vertikalno, za različite opet bitne društvene podsustave, što cjelinu strateških dokumenata čini raznovrsnom ali ne stoga nužno i konzistentnom. Tako, primjerice, možemo pronaći strategiju svega, od sječe šuma preko zbrinjavanja otpada do obrazovanja
ili ukupnoga gospodarskoga razvitka. ada bismo tome još pridodali i ono što se piramidalno nalazi ispod strategija kao krovnih dokumenata – čitav niz planova, master planova, studija, programskih dokumenata itd., slobodno bismo mogli reći da nema toga o čemu mi Hrvati nismo dobro promislili. Naravno, ne treba zaboraviti da i na nižim državnim kao i regionalnim i lokalnim nipošto nisu zaostajali za središnjom razinom, pa tako imamo i cijelu biblioteku regionalnih i lokalnih odgovarajućih dokumenata. Uzmimo samo područje sjeverne Hrvatske: svaka županija kao i veći gradovi imaju svoje vlastite strateške dokumente, primjerice, turističke planove i programe, premda je jasno da nijedna od tih lokalnih jedinica ne može sama učiniti ama baš ništa. Naravno, najčešće se događa da ti regionalni i lokalnih strateški dokumenti nisu uopće usklađeni s državnim, kamoli pak s odgovrajućim dokumentima drugih jedinica. Tako je prije nekoliko godina netko u zadnji čas primijetio da su prostorni planovi toliko neusklađeni da je novi most preko Drave susjedna županija planirala 100 metara južnije od naše županije, odnosno grada
K
Varaždina. o, nije ta neusklađenost najgore što se događa, mnogo je opasnija neusklađenost svih strategija sa životnom stvarnošću. U svojoj političkoj preuzetnosti pa onda posljedično i birokratskoj sklonosti gomilanju ustanova, odbora, službi, administrativnih tijela, propisa i postupaka hrvatska je javna vlast na svim razinama zaboravila temeljnu istinu – ma što mislili, život se opire administriranju, stvarnost je previše složena, gipka, promjenljiva i na svaki način zamršena da bismo je jednostavnim birokratskim potezima planirali i normirali. Dapače, parafrazom čuvene summum ius, summa iniuria, mogli bismo reći – što više normi i st rateških pravila, to je stvarnost nesređenija, kaotičnija i teže se planira. Stoga i nije čudno da je zaključak znanstvenih studija kao i zdravoga razuma građana ove države da od preko 130 strateških dokumenata gotovo nijedan nije ostvaren, proveden u životu, dapače, stvarnost najčešće demantira sve naše planove pa se od njih odustane brže i prije nego što ih se provede. Uzmimo samo primjer master plana bolnica koji je nekoliko puta donesen, dopunjavan, mijenjan, pa je, kada se promijenio ministar, i odbačen u prethodnom obliku. Da ne spominje-
N
mo studije oko monetizacije, kojom ne samo da nije objašnjena jedna dobra i moguće spasonosna ideja za vraćanje nagomilanih dugova, nego je dapače još i propala. ako i ovo razmišljanje ne bi bilo predaleko od stvarnosti, pogledajmo samo primjer strategije gospodarskoga razvoja našega grada. Prva je donesena 2002. godine i u nekoj je mjeri i ostvarena jer je predviđala uspostavu gospodarskih zona – industrijske zone (Slobodna zona Varaždin u Trnovcu), zone maloga i srednjeg poduzetništva (Jalkovec) i zona novih tehnologija (Brezje). Umjesto da se ta strategija do kraja ostvarila, grad je 2012. započeo s izradom nove strategije. Kada je razvlaštena dogradonačelnica Martinčević, koja je okupljala timove, o strategiji nismo više gotovo ništa čuli, osim da će se donijeti jednoga dana i to na rok do 2020. godine. Na žalost, nitko nije objasnio gradskoj vlasti da je strategija koja se 2016. donosi za 2020. otpočetka osuđena na neuspjeh, da su je izrađivali i bavarski ekonomoski instituti. Takav dokument nikada neće moći povući za sobom studiju izvedivosti, možda jedino političke zavodivosti.
K
Homo democroaticus