Dobar nastavnik

Page 1

KAKO BITI DOBAR NASTAVNIK Ako ste se odlučili za nastavnički poziv i pitate se kako biti dobar nastavnik, ili o tome samo razmišljate treba da znate da je to veoma odgovorno zanimanje. Pred vama su mladi umovi koje treba oblikovati i usmeriti na pravi put. Zbog toga biti dobar nastavnik nije samo profesionalna težnja ka usavršavanju nego i lična, moralna obaveza koju sa sobom taj poziv nosi. Ukoliko želite da postanete dobar nastavnik ovo su neke od smernica kojih bi se trebali pridržavati: 1) Pripreme. Pripremajte se za časove temeljno i u pripremanju budite kreativni. Neka pripreme ne budu samo papirološka, formalna obaveza nego nek stvarno služe svrsi. Zamislite čas koji treba da održite i koncipirajte njegov tok od početka do kraja. Razmislite o gradivu i sadržaju koje treba da prenesete na učenike i postavite minimum i maksimum koji časom treba da postignete. Kada razmišljate o koncepciji časa uvek sebe postavite u ulogu učenika i zamislite da li bi taj čas bio vama interesantan. Ukoliko čas nije interesantan vama, kolika je verovatnoća da će biti zanimljiv učenicima? 2) Komunikacija. Bitan segment nastavnog rada i procesa jeste komunikacija sa kolegama i učenicima. Na komunikaciji uvek treba da radimo. Razvijanje dobre komunikacije treba da bude jedan od najvažnijih ciljeva koje sebi treba da postavimo. Dobrom komunikacijom možemo da prevaziĎemo eventualne konfliktne situacije meĎu kolegama i učenicima. Trudimo se da u svim situacijama težimo tzv win – win sistemu rešavanja problema. Time obe strane dobijaju ono što žele i niko neće biti oštećen. 3) Autoritet. Bez pravog autoriteta nema ni pravog časa. Mnogi nastavnici greše i autoritet uspostavljaju jedino lošim ocenama i prenaglašenom strogoćom. Takvo uspostavljen autoritet je na staklenim nogama i svakog časa možemo očekivati pobunu meĎu učenicima. Pobuna može da bude na nivou jednog učenika ili na nivou čitavog odjeljenja koje postane flegmatično, tj nezainteresovano za rad. Autoritet nema veze sa uspostavljanjem vojničke discipline, lošim ocenama nego se on gradi postepeno. Morate da steknete poverenje i da vas učenici, kao i kolege, počnu smatrati za stručnjaka u svojoj oblasti koji uvek naĎe rešenje za eventualne probleme. Sa učenicima nemojte graditi drugarski odnos, zadržite profesionalni odnos nastavnik – učenik, ali nemojte ni zanemariti i potceniti učenika. Ako tu uspete da naĎete balans na pravom ste putu da izgradite dobar autoritet i steknete, govoreći slengom učenika, rejting dobrog profe. Ovo su samo neke od osnovnih smernica koje bi trebali slediti u težnji da postanemo dobri nastavnici. Ako razmislimo o tekstu koji smo upravo pročitali lako možemo zaključiti da biti dobar nastavnik nije lako i da je jedino pravo rešenje u neprestanom usavršavnju kako profesionalnom, stručnom, tako i u usavršavanju sopstvene ličnosti.


STRUČNOST NASTAVNIKA Nastavnik nikada ne može biti u začelju opštekulturnog razvoja. Činjenica da vaspistava u zabitom kraju ne oslobaĎa ga obaveze da bude i predvodnik u usvajanju i primenjivanju opšte kulturnih dobara. To „uzgajanje“, ta opšta kultura, u zavisnosti je od dostupnosti sadržaja koji postoji. Razlog je da su nastavniku uvek potrebniji uticaji medija nego drugim zanimanjima. Snažno delovanje emisija radija i televizije, filma, pozorišta, štampe, časopisa... izleta, ekskurzija, sporta, interneta... pa u celini kompjuterizacije doprinose daljem stručnom profilisanju i usavršavanju nastavnika: PRIMER: Nekada je učitelj u svojoj sredini snažno delovao uzgajanjem ruža u svom ružićnjaku ili školi, gajenjem voća i povrća, pčelarstvom... a bio je i glavni zdravstveni savetodavac. Vremena se menjaju, mada takvi tragovi još postoje. Danas nastavnik mora da odgovara u svojoj sredini na brojna životna pitanja. Samo tako može da potvrĎuje svoj ugled. Stručnost učitelja ima za pretpostavku i budućnost protiv svih uticaja izvan delovanja kulture i nauke. Često se mnogo u osnovi pozitivne ideje mogu pretvoriti u svoju suprotnost. PRIMER: Haos koji je nastao posle ukidanja lepog pisanja izbacio je iz škole potrebu za lepim rukopisom. Ili, uvoĎenjem digitrona kao da je izbacio potrebu za savlaĎivanjem osnovnih računarskih operacija a da se o ostalima i ne govori. Ili, uvoĎenje u obradi početnog čitanja i pisanja raznih “kompleksnih” metoda uneo je takav haos u čitanje i pisanje dece, da će sva dalja nastojanja teško ispraviti pogubne greške. Došlo se u priliku da učenici i u trećem razredu sriču pri čitanju. Pomodarstvo nema mesta u ozbiljnoj školi. Nastavnik-vaspitač je u sudaru s informacijama koje učenik dobija preko raznih medija. Zanimljivo je, da se mnoge informacije pretresaju u školi, ali da škole ne ostavljaju na miru učenikovu kuću, ulicu. Stranačka pripadnost nastavnika mora se strogo izdvojiti od potreba njegovog stvarnog stručnog rada. Objašnjenje i tumačenje, kao i prime njivanje jednog naučnog zakona ne može se uslovljavati partijskom pripadnošću i potre bi te partije. Tako ispolitizirana škola gubi u svom zamahu i predstavlja opasnost u razvoju dece – učenika-vaspitnika. Stručni rad (stručnost) nastavnika vaspitača je preduslov za izvršenje i ne može imati rutinerski karakter. Stručni rad nastavnika redovno prate tri osnove: Prva se odnosi na nastavnikovo pedagoško-psihološko i didaktičko obrazovanje i vaspitanje.


Druga pripada potrebi opštekulturnog razvoja nastavnika kao prave dnevne ali i trajne neophodnosti. Nastavnik se trajno oplemenjava dostignućima ljudskog uma i dela. Treća pripada oblastima nastavnog plana i programa za čije je ostvarenje nastavnik zadužen. Nije reč samo o striktnom poznavanju sadržaja predviĎenog nastavnim planom i programom već o stalnom produbljivanju znanja i umeća tih oblasti. Neki, u vezi s tim, dele ovaj stručni rad na ”uži” i ”širi” što je najblaže rečeno gruba podela, kao i ona na “opšte”, “pedagoške”, pa “uže stručno” obrazovanje. PRIMER: Mora se, na primer, uvek razlikovati diplomirani hemičar od profesora hemije. Razlika je u osnovama psihološko-pedagoškog obrazovanja, u poznavanju didaktičkometodičkih zakona i zakonitosti. Prvi se priprema za rad u hemijskoj industriji ili za rad u razvoju hemijskih nauka, a drugi se usmerava u vaspitnu instituciju, za nastavno vaspitni rad. Svaki čovek sa završenom osnovnom školom poznaje sva slova azbuke i zna da ih povezuje, ali stvarni učitelj tih slova i početnog pitanja zna kako će ih na pravi i jednostavan način preneti učeniku... Postoje zemlje koje letnji raspust dele nastavniku na dva dela. Najpre, u prvoj polovini nastavnik se odmara, a u drugoj dobija dopunsko obrazovanje. Ideja permanentnog obrazovanja dovoljno je stara da su stečena iskustva povoljna za proučavanje i primenjivanje. Ima se utisak da zbog nerešenih socio-ekonomskih pitanja ideje o neprekidnosti obrazovanja gube u svom značaju i teže se primenjuju. Parola: “Učitelj uči dok je živ!” ili “Nema kraja obrazovanju za svakog učitelja”... gube se u statusu brojnih nerešenih pitanja učiteljskog poziva. Haos koji postoji na ovom području može dovesti do haosa u rezultatima vaspitanja i obrazovanja. Zahtevi da se postignu uslovi u formalnom obrazovanju ne mogu biti parametar mogućnosti učitelja. Posebnu teškoću pričinjava tolerantan odnos prema nastavnicima koji obavljaju ovu funkciju, a nemaju ni časa formalnog psiho-pedagoškog obrazovanja.


INICIJATIVNOST NASTAVNIKA Nastavnik-vaspitač teško će naći pismeno uputstvo, kako na primer da reši: -

-

-

Sukob X i Y osobe i naĎe rešenje za podsticaj za oba vaspitnika; Odbijanje učenika M u rešavanju domaćih zadataka. On ne izraĎuje domaće zadatke i redovno pronalazi izgovore koji se ne mogu odobriti, ni prihvatiti. Zakašnjavanje na časove i aktivnosti učenika, koji, redovno imaju neku prereku, pa su ometeni u redovnom dolaženju. Preuzme pravi korak u oslobaĎanju učenika C pri prilazu mašini za rezanje metala. Učenik se trese pri svakom prilasku mašini. Zaustavi učenika P, koji redovno daje primedbe pri preuzimanju zadataka. Kako da uvuče učenike u dobru diskusiju i navine ih na uzročno-posledično posmatranje pojave ili procesa... Vaspitna ustanova je uvek složena svojim postojanjem. Ona ima svoju dinamiku, svoj režim dana ali je redovno i bremenita nizovima problema, koji se moraju odmah rešavati. U vaspitnoj ustanovi u pitanju su procesi koji imaju svoju reakciju, pa je redovno u pitanju izbor akcije. Nezavisno od napora koji čini vaspitač je u prilici da stalno otkriva pitanja i problem situacije, pa je redovno prisutan problem njihovog uočavanja ali i uticanja. Nastavni proces nikada nije takav u razvoju, da nije u pitanju potreba za menjanje, pospešivanje, predupreĎivanjem, usavršavanjem toka. Nastavnik-vaspitač je često u vaspitnom procesu prinuĎen da uporeĎuje, uopštava, procenjuje i donosi zaključke i odluke koje do tada nije činio. Dinamika razvoja čoveka je takva da se obavezno očekuje dodavanje, preusmeravanje, promena kursa, pregrupisavanje. Svi ovi, i slični elementi, stavljaju nastavnika-vaspitanja u vaspitnom procesu u poseban položaj. On počinje, pa prestaje, deluje i usavršava menja stanja, vraća unazad... I, tačno je da svaki društveni sistem propisuje svoje ciljeve zadatke vaspitanja i nastavnim planovima i programima odreĎuje pozicije i nastavnika i vaspitnika. MeĎutim, i pored često okorelih obaveza, uvek ostaje prostor u kome se očekuje samostalno delovanje nastavnika. On mora da rešava probleme, podstiče, pronalazi izlaze, uočava momente preloma i odbrambenih mehanizama, donosi odluke koje do tada nije donosio, ili, ako su bile slične menja im sadržaje... Sve su ovo razlozi i potrebe da se govori o inicijativnosti i samoinicijativnost nastavnikavaspitača, a to znači i potrebu da se neprekidno govori i piše o nastavniku-vaspitaču kao: preduzimljivoj ličnosti koja ne može rutinom da se ukopa u svoje zanimanje ; vinovniku svih talasa koji počinju, razvijaju se i gase u toku nastavno -vaspitnog procesa; kao čoveku koji daje prvi podstrek za neku aktivnost, akciju, promenu, veći iskorak;


-

pregaocu koji prvi preuzima da pokrene neku stvar, pojavu, proces, usavrši ili promeni neko stanje; čoveku koji deluje na os novu sopstvenih pobuda i započinje delovanja na osnovu samouve renja;

Najkraće rečeno, reč je o čoveku koji pruža sopstveni podsticaj i preuzima obavezu koja do tada nije bila poznata ili je samo otkriva. Nekada su ti podsticaji početni i osnovni, a nekada su trajni, duži. Sve ovo skupa može se nazvati inicijativom, koja čini bitnu oznaku nastavnikove ličnosti. PRIMERI: -

-

-

-

-

-

Nastavnik-vaspitač uočava da se učenici ne snalaze pri uočavanju strana sveta. Odlučuje da ih odvede u obližnju šumu, prošeta kraj groblja, pokaže im druge objekte i tako utvrdi poznavanje ovih sadržaja. Nastavnik-vaspitač pokreće inicijativu da u dugom školskom hodniku svaki učenik ima svoju saksiju sa imenom i prezimenom. Redovno se obavlja pregled rasta biljaka i daju saveti. Za dan škole, koji je u rano proleće, dobijeno je mnogo sadnica sa željom da se zasadi školska šuma. Učenici su još nejaki. Nastavnik-vaspitač odlučuje da svaki učenik doĎe u odreĎeno vreme sa roditeljem u školu i donese alat. Pripremljene su im metalne tablice sa imenima roditelja i učenika za svaku sadnicu. Odziv je izvanredan. Na svakom stabaocu je tablica sa imenom... Iz Japana je dobijen album sa slikama škole, radovima od hartije i pismom. Nastavnikvaspitač odlučuje da sličan album napravi njegovo odeljenje. Svako može po nešto lepo i najlepše da izabere i pošalje. Učenica N pobedila je na republičkom takmičenju. Piše se parola i stavlja na ulaz u školu “Dobro došla Slavice”. Dve drugarice na ulazu predaju buket cveća a pozdravljaju je i svi nastavnici uz reči: “Ti si naš ponos!” Nastavnik vodi učenike na ekskurziju. Organizuje i roditeljski sastanak. Traži od roditelja i ispomoć. Dve majke se dobrovoljno javljaju da polju sa učenicima i nastavnikom. Učenici se takmiče iz istorije. Izabrana je grupa koja će predstavljati školu. Nastavnikvaspitač sa njima vanredno i dopunski radi.

Primeri se mogu reĎati jer se govori o inicijativi koja razvija ili pomaže razvoju: -

radnih navika učenika, boljih međusobnih odnosa, stvaranju samostalnosti kod vaspitnika, saradnji u lokalnoj sredini, povećanju kvaituma znanja učenika...


-

boljoj organizaciji u slovnodnim aktivnostima i uleničkim organizacijama, javnoj i kulturnoj delatnosti škole, društveno-korisnom radu, izvršenju mnogih programskih obaveza koje se redovnim tokom ne mogu usvojiti...

Viši oblik incijative, njen pravi kvalitet jeste u samoinicijativi. Inicijativa pobuĎuje na samoinicijativu. Ona je pravi razgovor sa nastavnikom, pravi samorazgovor, pravi obračun nastavnika- vaspitača sa samim sobom, menja je na osnovu sopstvenog uočavanja i uverenja. Samoinicijativa nije proizvoljno podsticanje. Nastavnik odlučuje na osnovu samoprocene stanja. To je viši kvalitet od inicijative u radnoj i vaspitnoj sredini. Samoinicijativa nastavnika pobeĎuje samoinicijativu kod vaspitanika. To je stanje vrhunskog delovanja, stvaranje preduzimljivosti, začeće budućih vinovnika. Normalno, nije svaka samoinicijativa pozitivna. PRIMERI: -

Učenici donose odluku da pobegnu sa časa. Učenik prepisuje zadatak od svog druga. Učenici pišu grafite po zidovima škole, koji svojim neukusom ostavljaju ružnu sliku.

Samoinicijativa je usmerena cilju i zadacima vaspitanja. Ako je u početku i obično podržavanje, to ne znači da u sledećim nastojanjima neće biti i originalnija. No, inicijativu i samoinicijativu ne treba shvatiti kao stalno pobuĎivanje na nešto neobično, neviĎeno, novo. Ona doprinosi buĎenju kreativnih sadržaja, ali dobra je, ako pobuĎuje i reprodukciju. Incijativnog nastavnika-vaspitača učenici poštuju, žeke da ga slede, podržavaju ga, pa im je često uzor u svakodnevnom radu... PRIMER: Nastavnik je s grupom učenika radio na ureĎivanju prvog broja školskog lista, da bi već u sledećem broju razgovarao s njima samo o koncepciji broja, a kod trećeg broja samo saslušao njihove namere i izrazio zadovoljstvo. Onako, kako se rad više razvijao, tako su i učenici samostalnije prilazili ureĎivanju lista. Nastavnik-vaspitač kao inicijativna ličnost stvara se još u vreme pripreme za svoj poziv. Incijativnost ga kasnije pobuĎuje na smelija rešenja, oslobaĎa mnogih šablona i uticaja. Inicijativa nastavnika- vaspitača ne znači i njegovo oslobaĎanje od utvrĎenih zakonitosti i zakona psiho-fizičkog razvitka deteta, od proverenih metodsko-didaktičkih zahteva i uopšte metodoloških pravila i principa. Incijativa nastavnika nije i njegovo pravo na eksprimente sa sumnjivim ishodištem, i uopšte eksperimente sa živim ljudima koji nemaju naučno opravdanje i logičan sled.


Incijativnost ne može voditi anarhiju i novotarije pod svaku cenu, posebno one koje nemaju pedagoško-psihološku logiku: PRIMERI: -

-

Naglašavaju se suviše smeli poduhvati u početnoj nastavi čitanja i pisanja. Neki su zbog svojih kompleksnih problema i rešenja ugrozili pisanje ne kao predmet već kao princip, pa se gubi smisao za bilo kakav rukopis. Slična situacija sa preforsiranim matematskim rešenjima u udžbenicima za niže razrede osnovne škole tkz. zadaci sa više tačaka, “problem zadaci”...


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.