STOP BRANAMA - ZIVOT REKAMA !

za trajno korištenje tih prirodnih bogatstava, a da ona ne budu uništena (kriza pitke vode u svijetu dramatično se zaoštrava; voda se nikada i ničim neće moći nadomjestiti, a hidroenergija ima alternativu; čista će se voda više tražiti kao preduvjet u proizvodnji biološki punovrijedne hrane; vode tekućice sa autentičnim i atraktivnim prirodnim ukrasima kanjona, brzaka, kaskada i vodopada glavni su magnet u ponudama sve traženijeg “humanog”, “ekološkog” i “avanturističkog turizma”, itd.).

3) Otkud da su među glavnim investitorima, koji nude novac za gradnju novih hidroelektrana ili malih elektrana u Bosni i Hercegovini, upravo one zemlje kojima su prirodne ljepote “glavna sirovina” za njihove gigantske turističke uspjehe (Austrija, Slovenija, Italija).

Priređivači publikacije o naličju velikih brana i hidroelektrana iskreni su kada kažu: “U ovoj ćemo brošuri prezentirati argumente, a ne emocije – kako su nam u dosadašnjim raspravama prigovarali pobornici brana. Dosta je hvalospjeva napisano o hidroenergiji kao najčistijoj i najjeftinijoj, a uz to obnovljivoj. Ovim tekstom mi želimo uzdrmati tvrdnju koju su na osnovu jednostranih računica energetičari nametnuli. Potreba da se u investicije velikih brana i hidroelektrana uključe i troškovi negativnog utjecaja takvih objekata učinit će ih neisplativim.”

Izvještaj Svjetske komisije za brane od 16. 11. 2000. godine i njegovo objavljivanje u javnosti predstavljaju prekretnicu u svijetu i politici izgradnje velikih brana. Prvi je put u jednom svjetskom javnom dokumentu zaključeno: - Velike brane na rijekama nisu ekonomski opravdane ako bi se uzeli u obzir svi realni troškovi i štete koje izazivaju; - Analizirajući društveni utjecaj brana došlo se do zaključka da u dosadašnjoj praksi negativni efekti brana često nisu ni procjenjivani ni uračunavani ili je to činjeno površno i nepravično; - Nepriznati troškovi uglavnom se odnose na afektirano lokalno stanovništvo i degradaciju ekosistema; - Velike brane razorno djeluju na prirodnu okolinu; - Odluke o gradnji brana do sada nisu bile demokratske jer su isključivale iz odlučivanja najviše pogođeno lokalno stanovništvo. Umjesto njih, odluke su donosile tehnokrate, politička i poslovna elita koja je gradeći brane povećavala sopstvenu moć i bogatstvo.

Vrlo je bitno – naglašavaju priređivači ove publikacije – da se pokret protiv izgradnje brana ne radikalizira u otpor izgradnji svake brane i da ne bude usko kanalisan na isključivo ekološke komponente. To je, ustvari, solidarni proces protiv destruktivnog razvoja i jednostranih kalkulacija i borbi za socijalnu pravdu i prava zajednica na svoje resurse i život. To je zahtjev da se čuju glasovi ljudi iz riječnih dolina kada se donose odluke koje utječu na gubitak njihovih rijeka, odluke koje bitno utječu na njihov život i budućnost.

8