Neposredno iskustvo - značajni uvjet sadržajnog i strukturnog bogaćenja dječje igre
Vesna Banušić Sandra Petković DV „Zvončica“ Sesvete
ŠTO JE IGRA? • kompleksna dječja aktivnost, predstavlja centralnu i autentičnu aktivnost djetinjstva (Šagud, Petrović-Sočo, 2013.) • nije usmjerena na produkt • potiče tjelesno-psihomotorni, socioemocionalni, spoznajni i komunikacijski aspekt djetetovog razvoja • dijete preuzima kontrolu nad aktivnošću, reprezentacijom osobnih ideja i stvaranju iluzornih scenarija
OSNOVNE ZNAČAJKE DJEČJE IGRE • samostalnost u odabiru (suigrača, materijala, aktivnosti i pravila) • dijete samo stvara igru (maštom i kreativnošću) • unosi elemente stvarnog svijeta • bitan je proces, a ne ishod • motivirana je iznutra (intrinzična) • zabavna
ZNAČAJ IGRE ZA RAZVOJ DJETETA • spoznajni razvoj - konstruira nove spoznaje, razvija životno vrijedne vještine i priprema se za sudjelovanje u stvarnom životu • tjelesni i psihomotorni razvoj - razvija finu i grubu motoriku • socio-emocionalni razvoj – razvija pozitivnu sliku o sebi, samopouzdanje, radne navike, socijalne vještine, samostalno rješavanje problema, intelektualni razvoj… • razvoj komunikacije - usvaja i vježba govor i ostale oblike verbalne i neverbalne komunikacije, razvoj mašte i kreativnosti
ULOGA ODGOJITELJA U DJEČJOJ IGRI • omogućiti djetetu samostalnost da razvije vlastitu igru • ne ograničavati igru niti nametati svoje ideje i interese, ali osigurati nove ideje i poticaje • potpora djetetu u bogaćenju igre, njihovim potrebama i vještinama • dati odgovor na određenu razinu igre • biti senzibilizirani na ideje koje djeca pokušavaju izraziti • naučiti dijete kako da se igra, odn. „učenje načina igranja“ (Šagud, 2002.)
Odgojitelj u aktivnostima djece može imati izravnu ili neizravnu ulogu: • neizravna uloga - stvaranje preduvjeta za dječje aktivnosti te dokumentiranje i promišljanje o unapređivanju (Bruce, 2006) • izravna uloga - pomoć u samostalnom uočavanju i rješavanju problema te uspješno dovršavanje postojećih i planiranje novih aktivnosti
SIMBOLIÄŒKA IGRA - ISKUSTVA IZ PRAKSE -
Dijete u simboličku igru unosi elemente stvarnog svijeta - razvija svoju percepciju o ljudima, događajima, vezama i pravilima kroz igru zamišljanja u kojoj se pretvara „kao da„ je netko drugi te u igru unosi svoju preradu stvarnih iskustava iz života…
Gledali smo film „Družba Pere Kvržice“ nakon kojega su djeca pokazala interes za vodenicom koju su vidjeli u filmu.
Djeca su započela s igrom uređivanja „mlina“ te smo centre preuredili i obogatili novim materijalima...
Posjetili smo Prigorski muzej Sesvete gdje smo vidjeli kameni kotaÄ? vodenice.
IstraĹživali smo na koje naÄ?ine funkcionira vodenica.
RAZMIŠLJANJA DJECE... D: “Neće to funkcionirati. Kako kotač može raditi na drvo?... Pa, nikako!” L: “Možda bi kod drveta neki čovjek mogao vući uže?” D: “Pa, kamen je preteški! Nemre čovjek to vući!” Z: “Moj bi tata možda mogao! On je jak!” D: “Ma brzo bi ti se tata umorio.” N: “Ne okreće se kamen. To ne radi.” D: “Treba napraviti novi mlin kojeg pokreće vodeni kotač.”
“Veliki kotač kojeg pokreće voda je nekak’ povezan za veliki kamen u koji stavimo pšenicu ili kukuruz i tak’ nastane brašno.”
“Kotač se vrti pod vodom; on pomiče ona dva kamena koji drobe pšenicu i ispada brašno.”
“Kotač pokreće vodu unutra u mlin, onda on pokrene kamene koji samelju pšenicu i nastane brašno.”
Oformili smo centar za igre vodenicom koji su djeca zajedno sa roditeljima obogatili maketama svojih vodenica.
U centru su djeca imala slobodan pristup ponuđenim vodenicama gdje su mogli istraživati kako voda pomaže kotaču da se okreće.
Djevoj훾ica A. je sa ocem napravila model funkcionalne vodenice 훾iji je na훾in rada prezentirala te ostavila prijateljima za istra탑ivanje i igru.
Druga djeca su slijedila primjer:
L.I. s ocem prezentira rad njihove vodenice.
L.L . s majkom donosi materijale za izradu makete vodenice koju su zajedno s djecom izradili u skupini.
Istu smo maketu koristili za igru u centru građenja.
Pogledajte joť vodenica koje su djeca zajedno sa roditeljima napravili‌
Djevojčica L. uz pomoć bake donosi razne prerađene i neprerađene žitarice koje smo iskoristili za istraživačke aktivnosti i igre u raznim centrima:
Uz pomoć „malih mlinova“ – ručnih i električnih mlinaca proizvodili smo svoje „brašno“.
Dječje su ruke bile „voda“ koja okreće mlin.
Osmišljen, zajednički i koordiniran odgojnoobrazovni rad, motiviranje roditelja i ostalih, stvara most između djetetovog aktualnog stanja i onog mogućeg. Suradničko učenje i partnerski odnosi između predškolske ustanove i roditelja za dijete znače zajedničko kreiranje značenja o svijetu koji ga okružuje, a koje će se kasnije interpretirati u igri.
Igra pripada djetetu i djetinjstvu te ju je potrebno demistificirati kako bi se jasnije vidjela i razotkrila njezina stvarna vrijednost.
LITERATURA • • •
• • • • •
•
Anning, A., Cullen, J., Fleer, M. (2004), Early childhood education. London, Thousand Oaks, New Delhi: SAGE Publications. Bruce, T. (2006). Early Childhood. London : SAGE Horvat, V. (2010). Relacije između morfoloških i motoričkih dimenzija te spremnosti za školu djece predškolske dobi (Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet) /on line/. Posjećeno 03. svibnja 2015. na https://bib.irb.hr/datoteka/469349.Doktorska_disertacija.docx Miljak, A ( 2009). Življenje djece u vrtiću. Zagreb: SM Naklada d.o.o. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2014). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta republike Hrvatske. Slunjski, E. (2012). Tragovima dječjih stopa. Zagreb : Profil Šagud, M. (2002). Odgajatelj u dječjoj igri. Zagreb : Školske novine. Šagud, M. i Petrović-Sočo, B.( 2013). Playing- Medium for Understanding, Interpreting and Transforming Immediate Reality. U : I. Prskalo (ur.). Specijalno izdanje Hrvatski časopis za odgoj i obrazovanje ( str. 279-289). Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet u Zagrebu Wood, E. I Attfield, J. (2005). Play, Learning and the Early Childhood Curriculum. London : Paul Chapman Publishing
Hvala na paĹžnji!