SKRIVENA POVIJEST LJUDSKOG RODA

otkrio Hans Reck u Olduvaiju, također je nestao iz muzeja. No, u slučaju Bryanova i Reckova otkrića, imali smo barem priliku za njih saznati prije njihova nestanka. No, strahujemo da nismo vidjeli mno­ ge druge fosile zato što su izgubljeni u muzejima ili su bili namjerno uništeni bez ikakvih dokumentacija. ČELJUSNA KOST IZ FOXHALLA Godine 1855., u engleskom gradiću Foxhallu, radnici su u kame­ nolomu otkrili ljudsku čeljust. Gradski ljekarnik John Taylor, kupio je tu foxhallsku čeljust (slika 7.2.) od radnika, koji ju je prodao za kriglu piva, nakon čega je Taylor o otkriću obavijestio Roberta H. Collyera, američkog liječnika koji je tada živio u Londonu. Collyer je potom posjetio kamenolom na farmi gosp. Lawa. Istaknuo je da se sloj u kojem je navodno otkrivena čeljusna kost, nalazio 4,8 m ispod površine. Razina sačuvanosti kosti, koja je bila veoma nagrižena željeznim oksidom, odgovarala je tom sloju. Collyer je rekao da je foxhallska čeljusna kost: "najstariji postojeći ostatak čovjekolike životinje." U istom sloju u Foxhallu, na dubini od 4,8 m, Moir je poslije otkrio kameno oruđe i znakove vatre. Svaki predmet koji se nalazi na toj razini, bio bi star barem 2,5 milijuna godina.

Svjestan da posjeduje veoma vrijedan fosil, Collyer ga je poka­ zao nekim engleskim znanstvenicima, uključujući Charlesa Lyella, Georgea Buska, Richarda Owena, sir Johna Prestwicha i Thomasa Huxleya. Svi su oni sumnjali u njezinu starost. Naprimjer, Huxley je tvrdio da oblik kosti: "ne upućuje na to da je pripadao izumrloj ili devijantnoj vrsti ljudi." I tu smo, dakle, suočeni s pogrešnim vjero­ vanjem da kost suvre­ menog oblika, ne može biti veoma stara.

Američki paleonto­ log Henry Fairfield Osborn, koji je 20-ih god.

20. st. pisao o Moirovim otkrićima kremenog oruđa u istom području SLIKA 7.2.: Ljudska čeljust otkrivena 1855. u kojem je otkrivena u Red Crag-formaciji iz kasnog pliocena, u foxhallska čeljust, pitao engleskom gradiću Foxhallu.