GOSPODARSTVO
13. svibnja 2008.
ZLATKO POČUČA - farmaceutski poduzetnik preminuo od infarkta
Pomogao je svima koji su to od njega tražili • Na putu je iznenada preminuo mr. farmacije Zlatko Počuča, ravnatelj zdravstvene ustanove “Ljekarna Počuča”
Mr. farmacije Zlatko Počuča - prerana smrt spriječila ga je da ostvari sve svoje poslovne planove
Privatna ljekarna Počuča u Čakovcu U nedjelju 4. svibnja Čakovcom i Međimurjem brzo se proširila vijest da je preminuo mr. farmacije Zlatko Počuča,vlasnikiravnateljzdravstvene ustanove “Ljekarna Počuča”. Vijestje,nažalost,bilaistinita,relativno mlad, 51-jednogodišnji Zlatko Počuča iznenada je umro na putu u blizini Rijeke. Srce, saznajemo, nije izdržalo napore, pa ni suvremena medicinska znanja nisu pomogla. Zlatko Počuča rođen je 1957. godine, a nakon gimnazije završava Fakultet za farmaciju u Zagrebu. Zapošljava se u Gradskoj ljekarni Čakovec, a potom u ljekarni Mursko Središće. Vrlo hrabro i ambiciozno 1991. godine otvara svoju prvu privatnu ljekarnu u Nedelišću, te tako započinje težakizahtjevanputprivatnogpoduzetnika u ljekarničkoj djelatnosti te nanekinačinutireputoveostalimaiz struke.Unarednimgodinamaotvara ljekarne u Čakovcu, Svetom Martinu na Muri, Belici i Goričanu, a bavi se i veleprodajom lijekova.
Renomiran u struci U devedesetim godinama istaknuosenabavkomlijekovanapojedi-
načne recepte kojih u Hrvatskoj nije bilo u prometu jer strane farmaceutske tvrtke u to doba nisu bile registrirane u Hrvatskoj te su se lijekovi morali nabavljati izvana, a zbog rata vladala je i određena nestašica pojedinih lijekova. Bio je i ostalo vrlo profesionalan, ako je obećao da će neki lijek stići za dan ili dva, to bi i ostvario uz nesebično zalaganje i stalna putovanja. Na taj je način pomogao brojnim građanima Međimurja i drugih sredina. Kao jedan od prvih privatnih ljekarnika u Hrvatskoj, stekao je veliki renome u struci, tim više što je njegova tvrtka odlično poslovala, te je 1999. godine izabran za predsjednika novoosnovane Udruge poslodavaca ljekarnika Hrvatske, kojoj je bio utemeljitelj. Bio je strastveni lovac i volio je prirodu, a često puta se s prijateljima znao zateći u raspravama na temu ljekovitosti prirodnog bilja. Imao je i poslovnu želju da jednog dana, kad se za to steknu okolnosti, priprema lijekove i pripravke od ljekovitog bilja i iz našeg kraja. U međuvremenu je kupio de-
rutnu kuriju Tkalec, kasnobarokni majur u registru kulture baštine kraja koja se nalazi iznad Štrigove, te je zbog ljubavi prema starinama veoma lijepo uredio. Zlatko Počuča ostavio je iza sebe dvoje djece, kćerku Janu, koja je krenula očevim stopama i na drugoj je godini Farmacijsko - biokemijskog fakulteta u Zagrebu, te mlađeg sina Dinu. Sudbina je htjela da se prije nekoliko godina rastane od svoje supruge i majke dvoje djece te poslovne partnerice Blaženke, kojoj je nakon raspodjele obiteljskog bogatstva ostalatvrtka“Chemosan”,kojujeona kasnije prodala. Ostao je u poslovnim odnosima s bivšom suprugom, zajedno su odgajali djecu. Karakterističan je, na primjer, podatak da je on, ako je djeci biopotrebankompjutor,inzistiraoda svaki roditelj plati po pola troškova.
Saga o nasljedstvu Zlatko Počuča je nakon rastave braka na kraju ostao u nevjenčanoj vezi s jednom djevojkom iz Čakovca, s kojom je u zadnjih nekoliko godina živio u vlastitoj kući u Strahonincu.
Nova v. d. ravnateljica zdravstvene ustanove “Ljekarne Počuča” Adnana Sinanović Mulaomerović: - Zlatko Počuča bio je veliki profesionalac u svojem poslu i dobar čovjek prema nama zaposlenima
Zli jezici su odmah nakon njegove smrti započeli raspravu o nasljedstvu, tko će, naime, naslijediti značajna bogatstva koja se mjere milijunimakuna,akojajestvoriosvojim radomiznanjem.Takojesamotvrtka “Ljekarne Počuča” koja ima 25 zaposlenih procijenjena na nešto manje od dvadesetak milijuna kuna, a tu su i druga obiteljska bogatstva. Saznajemo i to da nije ostavio oporuku, što znači da bi se moglo dogoditi da bude više potencijalnih nasljednika. U zadnje vrijeme razmišljao je i o možebitnoj prodaji ljekarni. U svakom slučaju, provedeno je takozvano dubinsko ispitivanje kako bi se utvrdila prava vrijednost ljekarni, a čini se da je namjeravao pokrenuti i posao s borovnicama, odnosno nekim preparatom na bazi borovnice ili drugog bilja. Nesporno je da su nasljednici obiteljskog bogatstva kćerka Jana i malodobni sin Dino, a kako će proći nevjenčana supruga, odlučit će, gotovo je sigurno, sudska rasprava, no to nije tema ovoga teksta. Zlatko Počuča pokopan je u utorak6.svibnjanačakovečkomgroblju. U ime obitelji i prijatelja i poslovnih partnera od pokojnika se biranim riječima oprostio njegov dugogodišnji prijatelj Marijan Coner, vlasnik Ljekarni Coner, u ime čakovečkog ogranka Rotary kluba čiji je Zlatko bio član Dražen Berkopić, te Lidija Jurčec u ime djelatnika ustanove “Ljekarne Počuča”. Obitelj Počuča, a posebno kćerka Jana, ima želju nastaviti očev posao nakon završetka studija. Tako je već 5. svibnja posao i odgovornost preminulog mr. Zlatka Počuče preuzela bliska suradnica. Za v. d. ravnateljice zdravstvene ustanove “Ljekarne Počuča” imenovana je njegova dugogodišnja suradnica koja već 16 godina radi u toj ustanovi, mr. farmacije Adnana Sinanović Mulaomerović, porijeklom iz Doboja. Ona kaže: - Mr. farmacije Zlatko Počuča bio nam je uzor i prijatelj,imali smo prilike od njega mnogo naučiti, posebno u odnosu prema građanima. Bio je vrlo stručan i poslovan, te tvrtka koju je osnovao veoma dobro posluje. U svih pet ljekarni u Međimurju izvrsni su timovi, a moram reći da smo svi, nas 25, odlučili raditi i nastaviti posao kao da je mr. Počuča s nama. Prvi je u Hrvatskoj pokazao kako privatne ljekarne mogu dobro i profesionalno raditi, a poslovanje nam je veoma uredno i uzorno, čime se ponosimo, rekla nam je nova ravnateljica “Ljekarni Počuča”. (J. Šimunko, foto Z. Vrzan)
5 Konkurentnost Hrvatske
Treba učiti brže od konkurenata
• Udruga ekonomista Međimurja organizirala predavanje prof. doc. Mladena Vedriša o konkurentnosti Hrvatske - Hrvatska ne može ostati na sedam posto visokoobrazovanih i nositi se s razvojnim izazovima. U modernoj globalnoj ekonomiji prosperitet je izbor nacije. Prosperitet se stvara sposobnošću da učite brže od konkurenata, jer sve ostalo se može kupiti, neke su od najzanimljivijih misli koje je rekao prof. doc. Mladen Vedriš,profesorPravnogfakultetau Zagrebu, katedre za ekonomsku politiku, i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost, na predavanju o konkurentnosti Hrvatske i dilemi jesmo li i koliko spremni za Europsku uniju. Hrvatska u podizanju svoje konkurentnost mora učiniti mnoga toga i nije u situaciji kao razvijene zemlje odrediti samo jedan svoj prioritet. Na pitanje Međimurskih novina što bi premanjegovumišljenjubiohrvatski prioritet, prof. doc. Mladen Vedriš odgovorio je: - Ja sam danas nabrojioprioritetevisokorazvijenih država, što znači da su one neke bazičnestvaririješileiostavileiza sebe i kao da sada na krovu kuće rade jednu lijepo uređenu panoramu s koje se bolje vidi. Hrvatska se simultano mora baviti nizom pitanja. Hrvatska mora gurati cijelu frontu, ne može dati jednoj stvari prioritet. Mora poboljšati kvalitetujavnihservisa,kvalitetu infrastrukture, dati bolje poticaje investitorima, ulagati više u obrazovanje, biti više otvorena prema svijetu i vanjskim ulagačima. Irska je prije dvadeset godina bilasiromašnaizapuštenazemlja. Imalajeistotakootvorenufrontu. DalekoistočnezemljeodSingapura i Koreje bile su još više ratom devastirane od Hrvatske, na mjestima koja su logistički udaljenija. Hrvatska mora prepoznati sve ove elemente i u danom trenutku jedan ili dva tretirati naglašenijim, ili ni jedan spomenuti zapostaviti. Ako zapostavi bilo koji od njih, tada dolazi u opasnost da se konstrukcija uruši. A kada dođe neku platformu prosjeka europske razvijenosti, tada će u finom prilagođavanju prepoznavati što
su njezini akcenti.
Danci ne čekaju otkaz, nego ga sami daju Zanimljiv je i poučan primjer na koji način ona uređuje tržište rada. Danci ne čekaju da im se firma zahvali nego, ukoliko shvate da njihova kvalifikacija, znanje ili vrsta posla nema perspektivu, tada sami prekidaju rad i u dogovoru sa Zavodom za zapošljavanje biraju dodatne tečajeve za one profesije ili dopunska znanja u svojim profesijama koja će ih na tržištu rada činiti atraktivnima ili koja su i financijski bolja i prihvatljivija. Imaju horizont od pet ili sedam godina da su potpuno sigurni. Zato je stvoren pojam flexisequrity. Oni su fleksibilni, jedan posao su zamijenili drugim, u međuvremenu su se obrazovali i to stvara drugi dio; sigurnost - sequrity. S druge strane, nema pardona, takav sustav poticaja je zahtjevan. Nitko ne može reći: ja ću imati pravo na socijalnu pomoć, ali me to zapravo ne zanima. Socijalna pomoć je vrlo visoka i omogućuje vam da cijelo vrijeme pristojno živite, kao da imate vrhunsku stipendiju i zahtijeva takav angažman da ne možete ostati kod kuće i raditi u fušu i biti stimulirani. U njihovoj kulturi svaki je čovjek važan, prvo zbog socijalne kohezije, jer onaj koji je nezaposlen vrlo brzo može se razboljeti ili doći na stazu koja vodi kriminalu. To je pogotovo važno spriječiti kod mlade populacije. Tako da shvaćanje obrazovanja kao zapošljivosti s jedne stane vraća socijalnu uključenost, a s druge strane apsolutno presijeca bilo kakve kriminogene tendencije. Time čitavo društvo kroz obrazovanje postaje zdravije, bogatije, a pojedinac u njemu nalazi svoje mjestonapravinačin.Itojemodel koji danas proučava cijela Europa, ali se ga dolazi promatrati i iz raznih dijelova svijeta, ispričao je prof. doc. Mladen Vedriš. (Božena Malekoci – Oletić)
Prof. doc. Mladen Vedriš, profesor Pravnog fakulteta, katedra za ekonomsku znanost, i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost, u društvu Alojzija Sobočanca, predsjednika Udruge ekonomista Međimurja