MALA TEPEŠIJA po međimurskaj selaj (34)
Piše Ivan Leček Svako naše selo ima svoje male junake, ljude koji su žrtvovali svoje slobodno vrijeme da nešto naprave za svoje selo. Ovo je posvećeno njima i njihovim selima. Svi oni koji traže Dragoslavec Breg po nekom poslu bit će zbunjeni. Doći će u Dragoslavec ili Dragoslavec Seloizapitatisekamodalje.Atrebase samo spustiti niz brijeg prema Božjoj miseli. Tako se zove kip na križanju na kraju sela. Put desno vodi potom u Mihaljevec, a lijevo u Nedelišće. Kažu u šali da se kip Božeka, nazvan Božja misel, zove tako jer se i on zamislio kako je sve to ispalo. I kako su se ljudi tu ugurali. Bez obzira na sve, oni skupa s Božekom tu premišljavaju. I tako tu premišljavaju već godinama. Oni u selu, a Božek na svom mjestu. Prošlo je doba “vencerlina”, čuvara vinograda i doba teškog znoja i blatara. To su bile dvije stvari po kojima je bilo poznato njihovo selo. Znani Matokešov breg. Vlasnici vinograda iz Čakovca, Nedelišća, Slakovca dolazili bi samo pogledati kada će berba. Zvali su ih doljanuši. Sve ostalo činili su vencerlini. Nestalo je tog jada u kojem bi nekibeskućnikzastanujadnoj klijeti obrađivao vinograd. Živjeli su tada “od ve do ve”. Pa makar su selo i onda zvali Novo Selo, od nekog novog životanijebilonitraga.Jedinokada bi odlazilinaplacuVaraždin.Krenulobi se za mraka pješke, da bi se za videla bilo na placu u Varaždinu. Svatko je nosio što je imao. A doma pak svi skupa isto. Želuce koji su krulili i koje su pokušavali smiriti komadićem bijelog kruha. Ipak se dogodilo da su se domaći dokopali gorica. Filoksera je pogodila kraj i doljanuši su se pošto - poto riješili gorica. Tako su Novoselčani postali gazde. Onda su se i domaći pogospodili pak su se malo obogatili Cmrečnjaki, Polanci, Novaki … Te stare novoselske familije. Bilojetouvrijemekadajesveokonjih bilo grofovsko. I onda kada su poslije prvoga velikog rata grofi propali, Slavonska banka je kupila šume oko njih. Sve ih dala iskrčiti. Tako su Novoselčanidošlidozemljekupovinom. Naučili su da ništa ovdje nije badava osim prirodne ljepote. I stoga danas Novoselčani imaju malo zemlje kraj samih kuća, a više u nizini kod Križopotja. A najviše pak kod Božje miseli. Koliko god da su imali, nikad nisu bili nezadovoljni. Držali su se one stare - Moli i radi. No to je trajalo tamo do sredine pedesetih godina prošloga stoljeća. Tada je došla u selo struja. Tako se im rasvijetlilo da su odmah
Pogled na vrh Dragoslavec Brega
Pozdravlamo vas mi Novoselčani iz sela Dragoslavec Breg Franjo Cmrečnjak na vrhu brijega s goricama: – Tu se okupljamo i malo poveselimo
Živimo kak očemo i moremo
Tvrde da trenutno imaju djece, ali poslije … Na igralište djeca rado dolaze. Na slici: Mario Cmrečnjak, Leon Novak, Bernarda Flinčec, Izabela Flinčec, Dorotea Miljančić, Josip Novak, Natalija Brezarić, Natalija Cmrečnjak, Pataricia Miljančić, Antonela Flinčec i Iva Domjanić spazili da je drugdje i malo ljepše. Te da se može i nešto zaraditi. Pa su tako krenuli u svijet. Pola njih u Austriju i
Najmlađa stanovnica sela je Jelena Murk, stara 15 mjeseci, i sada će čekati tko će je zamijeniti
Ana Brezarić s 86 godina najstarija je Novoselčanka
S jedne strane sela je Zanjkova graba i Vukanovec, a s druge strane je Dikarova graba i dalje Okrugli Vrh. A tu su i šumarci Šarje, Miklošekov gaj, Brzinka,Gmajna,Jaklinovgaj,Lipičov gaj … mnogi više ni ne znaju kako se koji dio zove. Sada je sve usmjereno na središte sela. Tu je njihova udruga “Sport za sve” dobila tri hektara zemljišta.Napravilisumalonogometno
Njemačku, a pola u Sloveniju. Išli su oni iz spodnjega dela, ali i oni iz gornjega.
Ivan Škrobar, poznati pintar, čovjek vedra duha i sa svoje osamdeset i dvije godine. - Čovjeku ne može biti dobro ako ne gleda vedro u budućnost. Tako i ja sada prvi zaplešem na penzionerskim zabavama
Stjepan Novak, dugogodišnji stolarski obrtnik. – Radio sam puno za donji kraj pa kad bi dolazili k meni znali bi me zvati: ‘Čuj, tu smo na bregu, a kam ve?’ To je problem razvoja poduzetništva tu, kaže on
igralište,asadaplanirajupolakoineki objekat. Bilo je sve sasvim drugačije kada nisu imali svoje zemljište. Pokosilisupšenicu,malopovaljalistrnište i igralište je bilo tu. Odmah su mogli biti domaćini festivala rekreacije. Gledatelji su sjedili na balama slame i sve je bilo sasvim prirodno u kraju gdje ionako nije bilo ničega. I za sve se trebalo pomučiti. Čak sada već imaju i zabave. Pleše se na travi. Uostalom, ionako se poslije i ne vidi da je tu rasla trava. I što je još čudno, baš na tom mjestu gdje su zabave i ples nekada je bilamlaka.Njimatoništanesmetapa ni to kako će doći na vrh brijega kroz Ganzerov klanac koji je sa svojih tri
Agneza Novak, jedna od najstarijih stanovnica. - Kada sam došla u selo, bila su četiri bicikla i blato. Danas se živi dobro, kaže ona Vinogradar Zvonko Petković zahvaljujući kojemu dolaze ovamo u Dragoslavec Breg najviši državni dužnosnici. - Držim da su položaji vinograda ovdje najbolji i dobivaju najviše sunca, kaže on