Glasilo medicinara osijek by Dario Došen

GLASILO MEDICINARA OSIJEK

GMO MEDICINSKI FAKULTET OSIJEK

List studenata Medicinskog fakulteta Osijek God. 1. Broj 1. Proljeće 2007. ISSN 1846-4327 Cijena: 10kn

TEMA BROJA:

BOLONJSKI PROCES

GMO postoji li opasnost?

Kako se zabavljaju

MEDICINARI?

IMPRESSUM: Glasilo medicinara Osijek – “GMO” List studenata Medicinskog fakulteta Osijek God. 1. Broj 1. Proljeće 2007. Izdavač: Medicinski fakultet Osijek Huttlerova 4, 31000 Osijek tel.: 385 31 512 820 www.mefos.hr Za izdavača: dekan prof.dr.sc. Pavo Filaković, dr.med. Glavni i odgovorni urednik:

Ivan Štefanac

Zamjenica glavnog urednika: Darija Šnajder Stručni urednički kolegij: prof. dr. sc. Stella Fatović Ferenčić, dr. med. doc. dr. sc. Jerko Barbić, dr. med. doc.dr.sc. Ines Drenjančević-Perić, dr.med. Bruno Atalić, dr. med. Uredništvo: Dejan Kečkeš, Dubravka Šarić, Antun Šumanovac Novinari: Tamara Alkhamis, Lovorka Barbir, Antonija Barišić, Darko Boričić, Martina Butković, Boris Mamula, Anđela Marić, Damir Mihić, Vlasta Oršić, Ana Plazibat, Danijela Šafar, Jelena Šarić, Duško Šoštarić, Ivana Tolj, Tihana Vešligaj Vanjski suradnici: Miloš Lalošević, prof. Fotograf: Juraj Mark Poje Crtači i karikaturisti: Marko Vlajnić, naslovnica Lektura: Borko Baraban

Sadržaj

Uvodnik:

Tema broja 6 Povijest i značenje Bolonjskoga procesa 8 Bolonjski proces za profesionalnu mobilnost - od Sredozemlja do sjevera 11 ECTS sustav 13 Anketa 14 Bolonja iz studentske perspektive 16 Hrvatska nema vremena za čekanje 19 Tempus projekt

BITI BOLONJAC!

Znanost 20 GMO - postoji li opasnost? 22 Slobodni radikali vs Antioksidansi 24 Svijet osjeta 26 Povratak pijavica 28 Teorija vodenih majmuna Duplerica Povijest medicine 34 Spomenik Svetoga Trojstva - Kužni pil Kultura 35 Osječki velikani 36 Medicina na malim ekranima 38 W. A. Mozart 40 “Medicina iznutra” - Izvlači ga humor Bolnica 41 Klinika za psihijatriju 44 Odjel kardiokirurgije konkurentan ostalima Studentska događanja 47 Znanje vještina 48 Studentski campus 50 Cromsic 52 EMSA 54 Zanimanje: student 56 Kako se zabavljaju medicinari ? Ljepota i seks 58 Akne 60 Seks and the faks Kolumna 61 Medicina, uh, medicina 62 Zašto sam upisala medicinu? 65 Kako pasti godinu (i preživjeti) ? Križaljka

KONTAKT:

Poštovani profesori, kolege studenti, dragi čitatelji, iznimno mi je zadovoljstvo što u svojim rukama držite prvi broj studentskog časopisa GMO. S oduševljenjem mogu reći kako je cijelo uredništvo pod rukovodstvom moje malenkosti obavilo težak, ali sjajan posao, uspjeti u onome u čemu maštate najveće je zadovoljstvo i nagrada. Konačno smo dočekali izlazak prvog broja, a u njemu se nalazi sve ono što nas je okupiralo ove akademske godine, ujedno je i pokazatelj naše snage i odlučnosti kada smo se prihvatili ovog naizgled lakog posla i srećom sve izveli do kraja. Ideja nastanka studentskog časopisa koji bi zastupao i predstavljao interese ovog fakulteta i njezinih studenata nije nastala slučajno, a nikako ove godine. Sama ideja o pokretanju časopisa nastala je još prošle godine, kada smo bili brucoši, a spletom okolnosti časopis nismo uspjeli realizirati iste godine, već na žalost godinu kasnije. No ipak u tih godinu dana osim što smo sazrjeli i malo ostarjeli (hehe), stekli smo i nova iskustva te izvukli i neke životne pouke, a ono najvažnije, marljivo smo razmišljali o temama za naš studentski list. Prva neslužbena osnivačka skupština bila je u prosincu 2005. kada se na moju inicijativu skupilo nekoliko istomišljenika s idejom o pokretanju studentskog medicinskog lista. Iako smo se svi poznavali tek tri mjeseca, imali puno posla oko učenja i pripremanja ispita, zajedničkim snagama željeli smo doprinijeti razvoju našeg fakulteta i biti prvi među studentima s idejom o pokretanju službenog glasila, a ne krijemo ambicije da će možda list jednog dana i prerasti okvire fakulteta i biti dostupan na medicinskim učilištima diljem Europe, jer ipak smo mi Bolonja! No ono najvažnije, uz iznimno hvala našem dekanu prof. dr.sc. Pavi Filakoviću koji je prepoznao naše želje i ambicije, projekt smo uspjeli i ﬁnancijski ostvariti. Ovom prigodom u prvom javljanju zahvaljujem i svim profesorima, liječnicima i suradnicima na neizmjernoj podršci i savjetima te studentima koji su nas zaustavljali na fakultetskim hodnicima i radoznalo zapitkivali o sudbini našeg časopisa! I za kraj, da ne zaboravim…svrha časopisa je da studentima približi ideju studiranja na medicinskom fakultetu u Osijeku, pomogne u njihovom daljnjem školovanju, ali i da se osjeti njihov glas…, a ujedno će, nadam se, list pomoći promociji fakulteta i daljnjem napretku te cijenjene akademske ustanove! Zakoračite s nama u nove pobjede!

Sve vas srdačno pozdravljam,

gmo.mefos@mefos.hr istefanac@mefos.hr

Ivan Štefanac, glavni i odgovorni urednik GMO-a

Prijelom: Mit d.o.o. Tisak: IBL Naklada: 700 kom.

GMO

ANTIUVODNIK

UREDNIŠTVO

Bruno Atalić, dr. med., Dubravka Šarić, Dejan Kečkeš, doc. dr. sc. Ines Drenjančević-Perić, dr. med., Ivan Štefanac, Darija Šnajder, doc. dr. sc. Jerko Barbić, dr. med., Antun Šumanovac.

IZ OSJEČKE KRONIKE Za prvi smo broj malo pročešljali po dostupnim podatcima iz Državnog arhiva te za vas odabrali zanimljive i relevantne događaje.

Jeste li znali? U Osijeku je 1626. bilo čak 8 džamija, a svega 300 kuća. 1692. osnovan je Gornji grad. 1698. osnovan je Donji grad. 1753. Osijek je bio najveći grad u Hrvatskoj sa 6917 stanovnika. 1768/1770. u dvama je navratima Osijek posjetio car Josip Habsburg. 1814. Osijek je i dalje najveći grad u Hrvatskoj s 8879 stanovnika. 1839. Osijek je još uvijek najveći grad s 11430 stanovnika. 1857. Osijek s prvog mjesta pada na četvrto, tada je imao 16 622 žitelja. 1866. sagrađena je Sinagoga u Osijeku, ostatci su u današnjoj Županijskoj ulici. 1910. prva pruga Osijek-Vinkovci. 1973. osnovan je Pravni fakultet u Osijeku. 1981. Osijek ima 125 816 stanovnika, najmanja je makroregija i dalje na četvrtom mjestu u Hrvatskoj. Iz osječkog Državnog arhiva pripremio: Ivan Štefanac 4

GMO

Novo doba ili škola za medvjediće Već neko vrijeme na našem se fakultetu provodi nježno osmišljen projekt Škola za medvjediće, kojemu je cilj njegovanje povjerenja u malih pacijenata prema liječnicima. Studenti medicine uključeni u tu akciju zdušno se posvećuju zadatku, učeći djecu kako se liječnika ne treba bojati jer se on brine o zdravlju. I premda moram priznati da me je ta bajkovita akcija silno raznježila i ispunila ponosom na studente, pogotovo one osječke, pomislih spontano na gomile klinaca koji, jer medvjedići već odavno nisu u modi, dane provode pred ekranima zureći u nasilje koje, poput velikih kiša, pljušti iz animiranih fimića. Nekako istovremeno u kinima je počeo igrati i najnoviji film o Jamesu Bondu, ovaj put pod nazivom Casino Royal. Snimljen prema ocu ovoga književnoga žanra Ianu Flemingu u redateljstvu Martina Campbella, odmah je pokazao da ništa nije kao prije. Dok su se u dosadašnjoj bondijadi, koja je obilježila XX. stoljeće na izdisaju, izmjenjivali dinamični klišeji zabavljajući svekolikim ekstravagancijama znanosti u službi špijunskih službi, za posljednjeg se Bonda svi slažu da reflektira novo doba u svoj svojoj žestini. Novi je Bond, naime, klasični reprezentant novog milenija ili baš kao što to film i naglašava, bezosjećajni nitkov u borbi za preživljavanje i dobru zaradu. Razračunalo se tako, ne samo s nekadašnjim bezazlenim akcijskim žanrom, koji postavlja oštru granicu između dobra i zla i prema njoj se jasno određuje, s aktom fair playa čak i kada je život u pitanju, i snažno utrlo put junaku novog doba – ovog našeg.

Nedvojbeni su destrukcija, nasilje i nesigurnost kojima se hrani naša kultura. U tom kontekstu, liječnik valjda prestaje biti kandidat za horor scenarij, pa čak i onoj najsitnijoj dječici. Uostalom, ostvari li se procjena prema kojoj će se nastaviti trend smanjivanja broja liječnika i zanimanja za studij medicine, izgleda da smo i vrsta koja izumire, pa će pretpostavljam i liječnike i medvjediće zadjenuti ista sudbina. No nije u redu s takvim mislima obratiti se studentima na stranicama prvoga broja studentskoga časopisa GMO Medicinskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Završiti ću, stoga, s porukom optimizma. Učite marljivo i ulažite u svoje znanje. Ugledajte se primjerice u hrvatske genetičare, koji su nedavno otkrili mehanizam uskrsnuća bakterije Deinococcus radiodurans. Žilava bakterija poznata je još od 1956. godine kada je identiﬁcirana u mesnim konzervama. Zbog svoje sposobnosti samoobnavljanja zainteresirala je brojne znanstvenike i otvorila svekolike nove mogućnosti. Tko zna, ako bakteriju mogu oživjeti, možda u budućnosti neki Bondu sličan junak, robustnog izgleda i nasilnih osobina, uzmogne oživjeti i umnožiti naše liječnike, obnoviti naše zdravstvo i napokon oživjeti starinske medvjediće. A to bi tek bio potez za Nobelovu nagradu! Do tada učite i promatrajte kulturu oko sebe. Budite hrabri i spremni za svijet koji vas okružuje. I naravno, sve to zabilježite u svom časopisu. Srdačno, Vaša prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, dr. med.

GMO

TEMA BROJA

Povijest i značenje

Bolonjskoga sveučilišta

Bolonjsko je sveučilište (Alma Mater Studiorum Università di Bologna, UNIBO) najstarije svjetsko sveučilište s kontinuiranim radom i priznatim diplomama. Smješteno je u gradu Bolonji s ograncima u drugim mjestima središnje talijanske pokrajine Emilie Romagne. Osnovano je 1088. godine kao prvo sveučilište u Europi što se odražava i u njegovu motu Alma mater studiorum. Tijekom srednjega vijeka nazivano „Studium“ predstavljalo je labavu povezanost predavača koji su samostalno skupljali pristojbe od svojih studenata, a predavanja su držali na različitim mjestima u gradu. Predavanja su započinjala kada je zvono Crkve Svetoga Petra pozivalo na Svetu Misu i završavala minutu prije sljedećega zvona. Zanimljivo je da su studenti sami birali predavače koji su im prisezali korektnost. S vremenom se osnivaju pojedinačni koledži namijenjeni studentima različitih nacionalnosti. Prva predavanja bila su iz Triviuma Artes liberales: gramatike, retorike i logike, a s vremenom se počinju držati predavanja iz prava. Najstariji poznati predavači bili su Pepone i Irnerius. Rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarosa na traženje četvorice doktora znanosti 1158. godine izdaje „Constitutio Habita“ kojim Bolonjskom sveučilištu daje pravno vrijedeći statut koji mu jamči neovisnost u istraživanjima. Grad Bolonja na sebe preuzima plaćanje trojice profesora i određuje smrtnu kaznu za onoga tko bi sveučilište premjestio iz grada, za profesora koji bi bez dozvole predavao drugdje, te za onoga tko bi nagovarao studente da studiraju drugdje. Činjenica da je u Bolonji rektor imao veći ugled od kardinala najbolje svjedoči o samostalnosti sveučilišta koje nije bilo podvrgnuto crkvi kao što je bila praksa u ostalim sveučilišnim centrima. To je doba Križarskih ratova i u Bolonji studiraju poznati teolozi: Heraklije, kasniji latinski patrijarh Jeruzalema i Vilijam iz Tira, najpoznatiji kroničar križarskih ratova. U 14. stoljeću počinju se podučavati ﬁlozoﬁja, teologija, medicina, aritmetika i astrologija. U tome razdoblju na njemu studiraju talijanski književnici Dante Alighieri i Francesco Petrarca. Najpoznatiji je profesor medicine tada bio Taddeo Alderotti. Istovremeno anatom Mondino počinje podučavati anatomiju pomoću sekcije ljudskoga leša i to prije crkvenog dopusta iz 1405. godine. U 15. stoljeću uvode se studiji grčkoga i hebrejskoga, a u 16. „prirodne magije“, što je tada bio naziv za izvođenje eksperimenata. U istome stoljeću Gaspare Tagliacozzi završava prva istraživanja plastične kirurgije. Sedamnaesto stoljeće predstavlja „zlatno doba“ Bolonjskoga sveučilišta. Na razvoj medicine najviše utječe uvođenje mikroskopa u anatomska istraživanja što rezultira otkrivanjem kapilarnoga optoka krvi do kojega dolazi Marcello Malpighi. Slava Bolonjskoga sveučilišta širi se Europom i na njemu kao predavači i studenti borave najveći znanstvenici toga vremena: liječnik Philipus Aureolus Theophrastus Bombastus Paracelsus von Hohenheim, pravnici Pico della Mirandola i Leon Battista Alberti, astronom Nikola Kopernik, književnici Torquato Tasso i Carlo Goldoni, slikar Albrecht Dürer i teolog Karlo Boromejski, koji je kasnije proglašen svetcem zaštitnikom od

GMO

kuge. 18. je stoljeće obilježeno Prvom industrijskom revolucijom pa Bolonjsko sveučilište promiče znanstveni i tehnološki napredak. U tome razdoblju na njemu djeluje Luigi Galvani koji otkriva elektricitet i utemeljuje elektrotehniku. U 19. stoljeću dolazi do ujedinjena Italije što se odražava i na prosperitetu sveučilišta. Godine 1888. ono proslavlja osam stoljeća svojega postojanja pri čemu mu predstavnici ostalih europskih sveučilišta daju epitet „majka svih sveučilišta“. To je vrijeme Camila Golgija, koji svojim istraživanjima neurona utemeljuje neuroanatomiju. Tijekom 20. stoljeća sveučilište sve više gubi utrku s ostalim svjetskim sveučilištima. Među studentima toga doba treba istaknuti književnika Umberta Eca. Svoju stagnaciju sveučilište nastoji kompenzirati vezama s najnaprednijim sveučilištima toga vremena što rezultira razvojem ideje o akademskoj povezanosti i jedinstvenom curiculumu svih europskih sveučilišta. Spomenuti se proces razvija usporedno s razvojem ideje europskoga

političkoga jedinstva, koja svoje ostvarenje pronalazi u osnivanju Europske unije. Prvo se 1985. godine stvara Skupina Coimbra u koju se udružuje 37 najstarijih europskih sveučilišta. Godine 1999. u Bolonji ministri obrazovanja iz 29 europskih zemalja potpisuju Bolonjsku deklaraciju o stvaranju europskoga prostora visokoga školstva. Iz nje se razvija Bolonjski proces koji za cilj ima usklađivanje standarda postizanja akademskih stupnjeva i standarda osiguranja kvalitete obrazovanja svih sveučilišta na području Europe što treba doprinijeti njihovu boljem povezivanju i lakšoj pokretljivosti studenata među pojedinim sveučilištima. S obzirom na njegovu povijest, utjecaj i mjesto u općem razvoju ljudskih spoznaja, razumljivo je zašto je spomenuti proces nazvan baš po Bolonjskome sveučilištu. Bruno Atalić, dr.med.

TEMA BROJA

To iskustvo odredilo mi je i moj kasniji izbor specijalizacije. Koje su sličnosti, a koje razlike između studija medicine onda i sada? Osjećate li se Vi kao učenik «Bečke škole»? Nastava se sastojala od predavanja i vježbi, bez seminara. Profesori su bili strogi. Barem smo ih mi tako doživljavali. Udžbenici su bili stari desetak i više godina pa su profesori inzistirali na posjećivanju nastave i bilježenju predavanja. Ispiti su bili uglavnom usmeni. Morali smo znati puno činjenica. Anatomija se protezala kroz 3 semestra, a moralo se znati latinski naziv i najmanjeg utora u nekoj kosti, opisati do u detalje put svakog živca ili krve žile te njihov prostorni odnos s drugim anatomskim strukturama. Slično je bilo i s drugim pretkliničkim predmetima. Da, govorilo se kako smo mi «Bečka škola» i kako je Medicinski fakultet u Zagrebu najjači fakultet na prostoru bivše Jugoslavije.

Intervju s dekanom prof. dr. sc. Pavom Filakovićem

Bolonjski proces za profesionalnu mobilnost - od Sredozemlja do sjevera Početkom godine razgovarali smo s dekanom našeg fakulketa prof. dr. sc. Pavom Filakovićem o uvođenju bolonjskog procesa na naš fakultet, Tempus projektu i ostalim budućim planovima i aktivnostima vezano za nastavu na fakultetu. Budući da je tema prvog broja lista GMO upravo spomenuti bolonjski proces nastojali smo dobiti konkretne informacije iz prve ruke pa smo zamolili našeg dekana da toj temi posveti najviše pozornosti. Kako ste odabrali studij medicine? Kako je došlo do te odluke – spontano ili planirano? Medicina je uvijek visoko kotirala u našoj sredini. Osobno sam bio više sklon književnosti, ali poslušao sam savjet roditelja i nisam požalio. Biste li ponovo upisali i završili medicinu i zašto? Da, bih. Medicina je veliki intelektualni i radni izazov. U studiju medicine ima dovoljno širokog manevarskog prostora za naknadni izbor užeg radnog i znanstvenog interesa pa nemate osjećaj straha od promašaja izbora. Liječnički 8

je poziv dovoljno intelektualno, emocionalno, humano i radno izazovan, a opet relativno siguran, čak u razdobljima društvenih potresa i kriza. Kakav Vam se činio studij? Studirao sam od 1968. do 1973. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Na njemu su dijelom predavali profesori koji su studirali u Beču ili Pragu. Bez obzira na tadašnje socijalističko uređenje, dominirao je utjecaj «Bečke škole», a to znači puno discipline, faktograﬁje i memoriranja. Zbog studija sam propustio neke ugodne trenutke koje nudi studentski život, ali nije mi žao. Kasnije se pokazalo

da su prave vrijednosti ipak doživljene i proživljene. Kakav ste bili student? Iznadprosječan - deveti na rang listi razredbenog ispita s konačnom prosječnom ocjenom 4,4. Kako ste provodili slobodno vrijeme? Ono malo slobodnog vremena koristio sam za večernje izlaske u kino, disko, kazalište i slično. Slušao sam Beetlese, Rolling Stonese, Arsena Dedića, a čitao klasične ﬁlozofe i putopise. Godine 1970. osnovao sam psihijatrijsku sekciju, koju sam vodio do 1972. godine.

GMO

Već ste godinu dana dekan našeg fakulteta. Kako se osjećate sada, u pola mandata? Hoćete li se kandidirati dogodine? Prvih godinu dana proteklo je u znaku velikog pospremanja. Slijedi ostvarenje planova. Dakle, trenutno patim od sindroma nedovršenog posla. To baš nije ugodan osjećaj. Što se tiče kandidature za sljedeći mandat, to ovisi o podršci najbližih suradnika. Još se nisam deﬁnitivno odlučio. U načelu, mislim da je 2 godine malo za ostvarenje planova.

BOLONJSKI PROCES Kakva je budućnost fakulteta u Europi? Koji je smisao i prednost prelaska na Bolonjski proces? Smisao je Bolonjskog procesa standardizacija i harmonizacija obrazovanja i znanja na prostoru Europe s ciljem da

diranja i prilagodbe nastavnih planova i programa normama Bolonjskog procesa. Problem skučenog prostora privremeno smo riješili preuređenjem dviju postojećih i otvaranjem jedne nove učionice. Trajno prostorno rješenje vidimo u adaptaciji jedne zgrade u Sveučilišnom kampusu u neposrednoj blizini Fakulteta i bolnice. Za to imamo čvrsta obećanja Uprave Sveučilišta. U tijeku su završne pripreme za pokretanje dislociranog stručnog studija laboratorijske dijagnostike na Medicinskom fakultetu Osijek.Medicinski fakultet Osijek bit će i dalje u duhu Bolonjskog procesa usmjeren na različite oblike međufakultetske suradnje u zemlji i inozemstvu s težnjom za uspostavljanjem partnerskih odnosa s drugim fakultetima u prijavljivanju za FP7 i drugih međunarodnih projekata. Uključili smo se u međunarodni projekt SCM-TEMPUS C003A06: Standardization in Teaching of Medicine (STEAMED!), koji

Prof. Filaković rođen je 21. veljače 1949. godine u Baranjskom Petrovom Selu. Studij medicine završio je 1973. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao liječnik primarne zdravstvene zaštite od 1973. do 1978. godine u Domu zdravlja Beli Manastir i Medicinskom centru Vukovar. Uposlen je u Kliničkoj bolnici Osijek od 1978. godine. Kao odjelni liječnik radio od 1982.-1987., bio je voditelj kliničkog odjela akutne i biologijske psihijatrije s intenzivnom skrbi od 1987.-2003., a od 2003. predstojnik je Klinike za psihijatriju. Završio je poslijediplomski studij iz socijalne psihijatrije 1983. godine. Dr. Filaković magistrirao je 1987., a doktorirao 1995. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Naslov Primarijus nosi od 1993. godine. Užu specijalnost iz biologijske psihijatrije stekao je 2003. godine. Izvanredni je profesor i dekan Medicinskoga fakulteta u Osijeku. Oženjen je i ima troje djece. Živi u Osijeku. Što Vam se najviše, a što najmanje svidjelo za vrijeme studija? Prije svega, bilo je časno biti student medicine. Bile su to najljepše godine mog života, ispunjene zadovoljstvom zbog solidnih studentskih postignuća. Tamo sam stekao prijatelje iz svih krajeva Hrvatske. Zagreb je u to vrijeme bio središte političkih previranja i mnogih kulturnih događaja. Nikada mi nije bilo dosadno. Nije mi se svidjela oskudica u kojoj smo svi živjeli, osobito mi studenti iz drugih krajeva pa ste često morali birati između večere i kina, jer za oboje nije bilo novca. Što Vam se posebno urezalo u sjećanje? Pamtite li neki posebni događaj iz tog vremena? Najimpresivniji događaj mojih studentskih dana bilo je «Hrvatsko proljeće» 1971. godine. Uz te dane vežu me sjećanja na najintenzivnije osjećaje ushićenosti i nade, ali i straha i razočaranja.

GMO

on postane jedinstveni prostor znanja i obrazovanja kroz koji se studenti i profesionalci mogu slobodno kretati. Do 2010. godine svi bi fakulteti zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije, uključujući i naše, trebali imati jedinstveni sustav obrazovanja sa slobodnim protokom studenata i nastavnika i jednako vrijednim diplomama na cijelom tom prostoru. Za nas to znači unaprjeđenje i modernizaciju obrazovnog procesa i izjednačivanje kvalitete obrazovanja s kvalitetom obrazovanja na poznatim europskim sveučilištima. Napredak u praćenju koraka s Europom? Na Fakultetu smo osnovali Odjeljak za praćenje kvalitete nastave kao dio Sustava kontrole kvalitete na Sveučilištu. Pokazatelji koje je prikupila naša služba u tom odjeljku govore da smo na pravom putu u priključenju Bolonjskom procesu. Kakvi su Vaši planovi za fakultet? Koji su projekti još trenutno aktivni? Slijedi dalje podizanje kvalitete stu-

ﬁnancira EU. Sudjelovanjem u radu tog konzorcija MF će pristupati fondovima EU i SAD za ﬁnanciranje znanstvenoistraživačkog rada. Planiramo nastaviti i s informatizacijom svih nastavnih prostora na fakultetu. Što mislite koja je budućnost medicine kao znanosti? Postaje li medicina informativna i interdisciplinarna znanost ili nešto drugo? Medicina svoj veliki napredak zahvaljuje razvoju mnogih drugih znanstvenih disciplina, uključujući i informatičke, međutim, biomedicina, posebice neuroznanost i na njoj utemeljena moderna farmakologija, ostaju osnovica medicine kao znanosti. Naravno, nikada ne smijemo zaboraviti osnovnu zadaću medicine, a to je služba bolesnomu čovjeku. Zato treba njegovati interdisciplinarni duh unutar medicine kako bi se uvijek liječilo cijelog čovjeka, a ne pojedine organe. Holistički pristup bolesnom čovjeku, koji naglašava etičke dimenzije svakog postupka, otvara vrata 9

i društvenim znanstvenim disciplinama – ﬁlozoﬁji, pravu itd. U medijima se liječnici sve više optužuju za mito i korupciju. Kako gledate na to? U tijeku je veliko prestrojavanje društvenog poretka, koje običavamo zvati tranzicijom. I naša je zemlja u tranziciji prema europskim društvenim normama. Iza tog naizgled jednostavnog pojma krije se bolna i kompleksna društvenoekonomska promjena, koju proživljava svaki pojedinac na svoj način, jer tranzicija se ne događa samo oko nas nego i u našim glavama. Jedna od nuspojava tranzicije intenziviranje je ili bolje rečeno, intenzivnije ukazivanje na mito i korupciju. Za liječničku, kao i druge struke, najbolji odgovor na tu pojavu uključivanje je u Bolonjski proces. Bolonjska diploma omogućit će doktoru medicine potražiti posao u bilo kojem dijelu Europske unije pa će i plaće liječnika kod nas biti izložene zakonu ponude i potražnje kao i u drugim dijelovima Europe. Medicina je ipak najhumanije zvanje i u njenom središtu je čovjek. Je li to doista tako i na zapadu ili je medicina samo jedan od bolje plaćenih poslova?

Sustav nagrađivanja ljudi koji rade osobito teške, visokodiferencirane i društveno važne poslove, ovisi o društveno-ekonomskom poretku. Tamo gdje medalje i odlikovanja podižu ugled i dostojanstvo ljudi, nije nužna velika plaća kao priznanje, jer uz odlikovanja idu i određene društvene privilegije. Međutim, tamo gdje se vrijednost i društveno značenje nečijeg rada mjeri isključivo novcem, a mi smo u tranziciji k tom sustavu vrijednosti, sasvim je u redu da visina plaće bude primjereno priznanje tog rada. U protivnom struka postaje neatraktivna, izbjegavaju je osobito nadareni i spremni na odricanja te u konačnici dobivamo suprotni učinak od očekivanog, jer kvaliteta zdravstvenih usluga opada, a zdravlje nacije se pogoršava, čak i uz pretpostavku najhumanijeg pristupa. Mislim da medicina kao bolje plaćeni posao na zapadu ne isključuje vrhunsku etičnost u obavljanju istog. Kako vidite budućnost i mogućnosti koje se otvaraju nama, studentima medicine? Dosadašnja povijest ljudskog roda pokazuje da na koncu uvijek prevlada pravda i dobro. Isplati se ulagati u sebe stječući

znanja i vještine za časno zanimanje, jer ono osigurava duhovnu i materijalnu slobodu i neovisnost. U protivnom ste lak plijen onih koji će vaše slabosti iskoristiti za svoje ciljeve. Bolonjski proces proširit će granice Vašeg obrazovnog profesionalnog kretanja, od Sredozemlja do dalekog sjevera. Na tom prostoru morate imati jasan identitet, kako biste ostali svoji gdje god bili. Zato studirati ne znači samo stjecati znanja i vještine nego znači usvajati etičke dimenzije stečenih znanja, povrh svega studirati znači razvijati se kao intelektualac koji će znati razlikovati žito od kukolja i biti u tom smislu u službi svomu narodu. Što biste poručili za prvi broj meni kao glavnom uredniku? Neka Vaš časopis bude u službi promicanja pravih vrijednosti, kako medicinske struke tako i društva u cjelini. Slobodno secirajte sve patološke pojave. Ukazujte na prikrivene opasnosti koje se nude pod krinkom lažnih vrijednosti. Ne dopustite da se s Vama manipulira. Budite odgovorna institucija u službi promicanja pravih vrijednosti u obrazovanju budućih liječnika, a zašto ne i u nametanju sustava vrijednosti koji držite ispravnim. Ivan Štefanac

ECTS sustav-

TEMA BROJA

koliko o tome uopće znamo ? Studijski je program autonomna odgovornost sveučilišta odnosno pojedinih fakulteta. Razvijenost znanstveno-istraživačkog rada, znanstveno-nastavno osoblje, studenti, opremljenost, ﬁnancijska moć i tradicija razlikuju se od sveučilišta do sveučilišta. U cilju ujednačivanja medicinskog obrazovanja medicinski fakulteti u Republici Hrvatskoj započeli su proces standardizacije nastave (kroz izradbu zajedničkih programa uvođenja Europskog sustava za prijenos i prikupljanje studijskih bodova (ECTS), a u konačnici se završava izradba zajedničkog Kataloga znanja i vještina kao jasno speciﬁciranog ishoda učenja na medicinskim fakultetima i dodatka diplomi koji predstavlja svojevrsni prijepis svladanog programa studija (ECTS bodovi i ocjene pojedinih predmeta). Navedeni procesi: zajednički programi, ECTS sustav bodova, Katalog znanja i vještina (kao ishod učenja) i dodatak diplomi predstavljaju ključne dokumente koji vode prema standardizaciji medicinskog obrazovanja na našem fakultetu u skladu s Europskim procesima u području visokog obrazovanja. Europske države potpisnice Bolonjske deklaracije složile su se da do 2010. godine stvore jedinstveno područje u visokom obrazovanju. U kasnijim dogovorima i utvrđenoj deklaraciji ministara EU iz Lisabona (2000.) i Barcelone (2002.) na temelju navedenih načela nastoji se Europu učiniti svjetski najkompetitivnijom i na znanju utemeljenoj ekonomijom. Pokretljivost studenata i nastavnika način je na koji se može postići jedinstvo u visokom obrazovanju u Europi. Pokretljivost studenata u Europi započela je programom Erasmus u sklopu kojeg je 1989. prvi put uspostavljen ECTS bodovni sustav. Cilj je ECTS sustava kroz prijenos bodova mobilnih studenata olakšati priznavanje razdoblja studija provedenih u stranoj zemlji. Uvođenjem programa razmjene studenata uočeno je da u različitim zemljama Europe postoje različite skale ocjenjivanja studenata. Skale ocjenjivanja različite su i među pojedinim fakultetima ili

čak pojedinih katedri unutar fakulteta. Navedene različitosti zahtijevale su uvođenje sustava koji bi olakšao mobilnost studenata i prijenos njihovih ocjena među različitim institucijama. Trenutno se ECTS kao sustav prijenosa bodova proširio na više od 30 zemalja i uveden je u više od tisuću institucija visokog obrazovanja. ECTS bodovi pridružuju se za sve obrazovne sastavnice (predmeti i sl.) jednog studentskog programa i odražavaju količinu rada potrebnog za svaku sastavnicu, odnosno postizanje određenih ciljeva ili ishoda učenja u odnosu na količinu rada nužnu za uspješno zaključivanje cijele studentske godine. Bodovi se dodjeljuju različitim predmetima studijske godine, temeljeno na realnoj procjeni količine opterećenja prosječnog studenta potrebne za postizanje ishoda učenja predviđenih za svaki predmet učenja. Pogrješno je povezivati sate predavanja i ECTS bodovni sustav. Zapravo se može reći da ne postoji izravna veza između bodova i broja sati predavanja. Primjerice, jedan sat predavanja može zahtijevati tri sata neovisnog učenja i pripremanja studenta, dok seminar koji traje dva sata može tražiti cijeli tjedan pripreme. Fakulteti mogu dobiti ECTS etiketu ako imaju sve potrebne ECTS dokumente, zapravo takva ECTS etiketa omogućava mobilnost studenata. Važno je naglasiti da se ECTS bodovi dobivaju tek nakon što je student zadovoljio sve zahtjeve pojedinih predmeta (položio ispit), prema tomu važno je naglasiti da se ECTS bodovi ne dobivaju samim nazočenjem predavanjima ili drugim oblicima nastave. Najvažniji ECTS dokumenti Informacijski paket/katalog predmeta najvažniji je dokument ECTS-a. Taj dokument predstavlja zapravo katalog predmeta koji bi trebao olakšati razumijevanje i usporedbu studijskih programa studentima i nastavnicima (lokalnim i stranim) kao i pružiti im osnovne institucijske, akademske i praktične informacije, a preporuča se da njegov sadržaj u potpunosti bude

Što zapravo predstavlja ECTS sustav ? • ECTS sustav bodova usmjeren je na studenta i opterećenje nužno za postizanje ciljeva studijskog programa. Ciljevi učenja trebaju biti specificirani u ishodima učenja i vještinama ili sposobnostima koje studenti trebaju usvojiti. Temeljne su osobitosti ECTS sustava prijenosa bodova sljedeće: • ECTS temelji se na načelu da je 60 bodova mjera za opterećenje redovitog studenta tijekom jedne akademske godine. Opterećenje redovitog studenta koji pohađa program u Europi u većini slučajeva iznosi između 1.500 i 1.800 sati godišnje, i u tom je slučaju jedan bod jednak 25 do 30 radnih sati. • ECTS bodovi mogu se dobiti samo nakon uspješnog ispunjenja nužnih radnih obveza studijskog programa i prikladne procjene ostvarenih ishoda učenja. Ishodi su učenja serija sposobnosti koje izražavaju što će student znati, razumjeti ili moći postići nakon duljeg ili kraćeg procesa učenja. • Opterećenje se studenta u ECTS-u izražava u vremenu koje je potrebno za ispunjenje svih planiranih studentskih aktivnosti, kao što su slušanje predavanja, seminara, samostalno privatno učenje, priprema projekata, testiranja i tako dalje. 10

GMO

S T EC 11

dostupan na internetu. Informacijski paket/katalog predmeta ne samo da navodi listu i opise programa studija i njihovih akademskih jedinica i modula, već pruža i sve informacije potrebne studentu da se odluči za studij na određenom sveučilištu i u određenom programu ili pohađanje određenih modela studija. ECTS studentski prijavni obrazac razvijen je za mobilne studente koji će provesti određeni dio vremena studirajući na sveučilištu u drugoj zemlji. ECTS sporazum o učenju razvijen je za mobilne studente koji provode određeni dio vremena na studiju na stranom sveučilištu, kao što je slučaj u Erasmus programu. Pohvalno je naglastiti kako sličan sporazum postoji o mobilnosti studenta među medicinskim fakultetima u Republici Hrvatskoj koji studentima navedenih fakulteta omogućava odabir pojedinih izbornih predmeta na drugim fakultetima, što je svakako prvi korak prema mobilnosti studenata. U sporazumu o učenju nalazi se popis predmetnih jedinica ili modula koje student namjerava pohađati. Sporazum o učenju moraju potpisati student, osoba ovlaštena za predstavljanje institucije iz koje student dolazi te ovlaštene osobe iz institucije koja namjera-

va primiti studenta, a koja time jamči da student ima pravo pohađati nastavu planiranih predmetnih jedinica/modula. ECTS prijepis ocjena rabi se za dokumentiranje radnog učinka studenta u određenom razdoblju. U njemu se navode predmetne jedinice ili moduli koje je student pohađao, dobiveni bodovi, ocjene i po mogućnosti usporedive ECTS ocjene. To odražava količinu rada (ECTS bodovi) i kakvoću studentovih postignuća (ECTS ocjena). ECTS skala ocjena nije zamjena postojeće skale ocjenjivanja studenta. Ona je zapravo dodatak navedenoj skali, a kao takva nužna je u ostvarivanju mobilnosti studenata. Što zapravo znači ECTS skala ocjenjivanja? ECTS skala ocjenjivanja je od A do F (A;B;C;D;E kao prolazne ocjene) i F (failed), FX kao neprolazne ocjene (Tablica 1). Oznake pojedinih slova označivaju kakvoću studentovog postignuća u odnosu na dvije refrentne točke. Prva referentna točka odnosi se na deﬁniciju kakvoće studentovog postignuća. Druga referentna točka odnosi se na brojčanu deﬁniciju navedene skale. Prema drugoj referentnoj točki studenti koji imaju ECTS ocjenu A imaju zapravo lokalnu ocjenu koja ih svrstava u 10% najboljih studenata navedene generacije (Tablica 2). doc. dr. sc. Jerko Barbić

ECTS sustav ocjenjivanja

Tablica 1.

Tablica 2.

IZVRSTAN

NAJBOLJIH 10%

VRLO DOBAR

SLIJEDEĆIH 25%

DOBAR

SLIJEDEĆIH 30%

ZADOVOLJAVAJUĆI

SLIJEDEĆIH 25%

DOVOLJAN

SLIJEDEĆIH 10%

A T E K AN Kako bismo doznali kolika je obaviještenost studenata o Bolonjskom sustavu i njihovo zadovoljstvo njime, proveli smo anketu među studentima druge godine na uzorku od 36 ispitanika. Pogledajte rezultate i procijenite sami... 1. Kako biste ocijenili bolonjski proces? a) 1 22,22% b) 2 30,56% c) 3 22,22% d) 4 16,67% e) 5 8,333% srednja ocjena: 2,58 2. Kako biste ocijenili svoje znanje o bolonjskom procesu? a) 1 22,22% b) 2 47,22% c) 3 19,44% d) 4 11,11% e) 5 0% srednja ocjena: 2,19 3. Koji oblik nastave smatrate boljim? a) turnusni - Bolonja 77,78% b) cjelogodišnji - stari 22,22%

S T EC FX

NEDOVOLJAN

NEUSPJEŠAN

4. Koliko ste upoznati sa značenjem ECTS bodova? a) turnusni - Bolonja 77,78% b) cjelogodišnji - stari 22,22%

5. Mislite li da je pravedno da predbolonjske generacije bezuvjetno upisuju sljedeću godinu? a) pravedno je 7,556% b) nepravedno je 94,44%

Navedeni sustav ECTS ocjenjivanja omogućauje daleko lakšu intepretaciju lokalnog načina ocjenjivanja, što u konačnosti olakšava mobilnost studenata, a jednako tako i kasnije lakšeg vrjednovanja njihove uspješnosti pri zapošljavanju. Naravno u deﬁniranju ECTS skale ocjenjivanja postoji nekoliko problema koji su kompleksni i kao takvi izvan su dometa ovog članka. Navedeni su problemi sljedeći: 1. kako odrediti jesu li percentilne skupine predstavljene kroz ECTS ocjene od A do E stalni pokazatelj studentskih postignuća iz godine u godinu (različitosti među naraštajima, broj studenata i sl.); 2. kako dodjeliti ECTS ocjene u lokalnim sustavima ocjenjivanja gdje postoji manji broj skala ocjenjivanja (primjer naš sustav 2-5, 1 je F odnosno neprolazna ocjena te španjolskg sustava od 5-10) u odnosu na ECTS sustav A do E. I za ovo, međutim, postoje odgovarajuća rješenja koja su također izvan domene ovog članka. Na kraju, htio bih ponovo naglasiti da je ECTS sustav bodova usmjeren na studenta i opterećenje nužno za postizanje ciljeva studijskog programa. Ciljevi studijskog programa deﬁnira12

ni su kroz ishode učenja. Ishodi su učenja izjave o tome što se očekuje da student zna, razumije i/ili može demonstrirati nakon završenog procesa učenja. Ishode učenja moraju pratiti prikladni kriteriji procjene, koji se pak mogu koristiti za ocjenu jesu li očekivani ishodi učenja postignuti. Ishodi učenja zajedno s kriterijem procjene točno određuju uvjete za dodjeljivanje bodova, dok se ocjenjivanje temelji na postignućima iznad ili ispod uvjeta kojim se dodjeljuje bod. Prikupljanje i prijenos bodova moguće je samo ako postoje jasni ishodi učenja koji točno pokazuju za koja će se postignuća dodijeliti bod. Medicinski fakulteti u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku rade na točnom deﬁniranju ishoda učenja kroz izradu Kataloga znanja i vještina koje studenti medicine moraju poznavati nakon završetka fakulteta. Tako jasno deﬁnirani ishodi učenja i primjena ECTS sustava omogućit će našim studentima ravnopravno uključivanje u europski sustav zdravstva. detalji na internetskoj stranici: http://ec.europa.eu./education/ programmes/socrates/ects/index_en.html

GMO

TEMA BROJA

Bolonja iz studentske perspektive

ma, te lakši i brži postupak priznavanja diploma. Znači, više nema situacĳe da odemo van u potrazi za poslom i da nam netko kaže kako moramo sve ili neke stvari raditi ponovno iako smo ih napravili u domovini. A ako ipak nešto i moramo polagati, znat ćemo točno što moramo. Nadalje, novost je i to što više ne postoji „viša“ i „visoka“. Trogodišnjim studĳem se stiče bakalaureat. To pak znači da ste osposobljeni za rad u određenom području. Nakon 5 godina ste magistar, ali ne znanosti nego npr. prava. Ono što mnogima nĳe jasno jest da na drugim fakultetima „odguliš“ 3 godine i imaš barem nekakav papir, a na medicini si nakon 5 godina još uvĳek nitko i ništa, jer nemaš čime mahati ljudima iz srednje pred očima.

Studiranje i studentsko prigovaranje Sve u svemu, iz ovog kratkoga izlaganja odnosno toka misli da se zaključiti da prosječan student baš i ne zna previše o Bolonjskome procesu. Tko je za to kriv? Većina studenata je poslovično sklona okrivljavanju drugih (čitaj profesora) za sve probleme, ali mislim da ovdje stvarno ne možemo svu krivici svaliti na njih. Trebamo se zapitati koliko smo se sami informirali o temi. O Bo-

lonjskome procesu ima dosta materĳala na internetu no ne znam nikoga tko je proveo više od 20 minuta u potrazi za informacĳama o njemu. Općenito se može dĳagnosticirati kronična nezainteresiranost većine studenata za sve što direktno nĳe povezano s polaganjem ispita, učenjem i konzumacĳom kojekakvih supstanci. Ono što ipak možemo zamjeriti profesorima jest činjenica da nemamo pojma o mobilnosti. Mene, a vjerujem i priličan broj drugih studenata, zanima na koja egzotična sveučilišta možemo otići i koje uvjete moramo za to ispunjavati. Isto tako, nepoznanica je kako zapravo nastava mora biti ustrojena da bi bila u skladu s Bolonjskom deklaracĳom. Je li to turnusna nastava ili možda neki drugi princip? A možda to i nĳe nigdje propisano... Ono malo što znamo o ustrojstvu nastave (i to uglavnom zato jer profesori i asistenti suze rone zbog toga) jest da se treba raditi u malim grupama. Što je nemoguće jer nema dovoljno kadra. No, smatram da će se situacĳa u skoroj budućnosti promĳeniti u pozitivnom smislu. Ipak Bolonju „furamo“ svega drugu godinu. Bolonja je beba koja je još mala i slabašna, ali ako se svi potrude oko nje i malo žrtvuju postoje dobre šanse da postane velika i snažna... Antun Šumanovac

Bolonja. Sveti gral hrvatskoga visokoškolskoga obrazovanja. No, za razliku od svih silnih vitezova manje ili više čista srca, mi smo se našega Svetoga grala dočepali. I trebamo biti ponosni zbog toga. Uistinu, svakom se sveučilišnom profesoru i studentu prsa nadimaju pri spomenu tih čarobnih rĳeči „Bolonjski proces“ jer je to korak naprĳed za naše obrazovanje! Svi znamo da sveučilišta postoje zbog studenata, nas, zato da bismo mi nešto naučili i to znanje primĳenili kako bismo podigli kvalitetu života u zajednici u kojoj živimo i radimo. Taj isti Bolonjski proces je pokrenut ponajviše zbog studenata. Logično, nameće se pitanje koliko zapravo prosječan student zna o Bolonjskom procesu. U ovom članku ću pokušati odgovoriti na to pitanje. Unaprĳed se ispričavam ako je nešto pogrešno napisano o samome procesu, ipak sam ja samo student...

ECTS puncta ECTS bodovi (u daljnjem tekstu „bodovi“) su nešto o čemu većina studenata ima zadovoljavajuće znanje. U biti, ono što je nama objašnjeno jest da su bodovi samo mjera opterećenja studenta na određenom kolegĳu. Znači, što više bodova nosi neki kolegĳ veća je i atrofija mišića uslĳed prekomjernog zagrĳavanja stolica i sličnih kućanskih pomagala. E sad, tu ide još jedna stvar. Studenti moraju paziti što će učiti i polagati jer moraju prikupiti određeni broj bodova da bi upisali slĳedeću 14

godinu. Znači, pametnĳe je položiti malo predmeta koji nose puno bodova i još koji mali „uloviti“ sa strane. No, studenti medicine se ne moraju previše time zamarati pošto smo mi blagoslovljeni principom „all or nothing“.

Mobilnost Jedna od stvari oko koje je bilo puno povika jest i mobilnost studenata i profesora. Zamislite da fakultet svakom studentu i profesoru pokloni automobil, kako bismo onda bili mobilni! No, vrĳeme je da postanemo ozbiljni, barem što se ovoga odlomka tiče.Nešto ću se manje osvrnuti na profesore iz razumljivih razloga. Što se tiče mobilnosti studenata, predodžba o tome što to zapravo znači za nas je u najboljem slučaju nejasna. Dobar dio studenata nema pojma što to podrazumĳeva. Koliko sam ja shvatio, mi bismo trebali biti u prilici mĳenjati sveučilišta na kojima studiramo bez nekih velikih zavrzlama pod uvjetom da naše sveučilište ima nekakav ugovor s ciljnim sveučilištem. Teoretski. Problem je što ne znamo koja sveučilišta su nam na raspolaganju i koje uvjete moraju studenti ispunjavati da bi promĳenili mjesto studiranja.

Diplome i studij Još jedna prednost Bolonjskoga procesa jest i ujednačenost studĳskih programa u zemljama potpisnicama. To pak znači usporedivost naših i stranih progra-

GMO

TEMA BROJA

Intervju s ministrom znanosti, obrazovanja i športa, doc. dr. sc. Draganom Primorcem

Hrvatska nema vremena za čekanje Prošle su pune tri godine otkako ste na čelu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa? U posljednje tri godine u hrvatski obrazovni sustav, kao i u sustave znanosti i športa, koji ulaze u resor Ministarstva kojemu sam na čelu, unesen je niz promjena i pokrenut je sveobuhvatni reformski proces kako bismo ostvarili cilj postavljen na početku mandata, a to je društvo temeljeno na znanju. Kako bismo uspjeli u zadanom cilju, Vlada RH, na čelu s premijerom dr. Ivom Sanaderom, od početka mandata krenula je s ozbiljnim ulaganjem u sustav obrazovanja i znanosti, što dokazuje i povećanje proračuna Ministarstva u razdoblju od 2003. do 2007. od 33,66% odnosno 2,6 milijardi kuna. U istom razdoblju ulaganja u osnovnoškolsko obrazovanje povećana su za 28,8% (920 milijuna kuna), u srednjoškolsko obrazovanje za 26,7% (428 milijuna kuna), a u visoko obrazovanje za 46,4% (743 milijuna kuna). Pokrenuti reformski procesi obuhvaćaju, dakle, cijelu obrazovnu vertikalu, od 16

predškolskog odgoja do visokog obrazovanja, te sustave znanosti i tehnologije, a naravno i športa. Iznimno sam zadovoljan s rezultatima koje je pokazalo uvođenje HNOS-a (Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda) u osnovne škole, provođenje Nacionalnih ispita u prvim razredima gimnazije kao priprema za uvođenje Državne mature, informatizacija sustava obrazovanja i znanosti, procesom povratka hrvatskih znanstvenika iz inozemstva i što vas kao studentski časopis možda najviše i zanima na uvođenje i provedbu Bolonjskog procesa na hrvatskim fakultetima. Naravno, sve promjene koje su uvedene ne bi bile moguće bez entuzijazma i predanoga rada brojnih sudionika sustava – učitelja u osnovnim i srednjim školama, nastavnika na fakultetima, znanstvenika, obrazovnih stručnjaka i brojnih roditelja te potpore naših socijalnih partnera.

Mislim da smo uvođenjem Bolonje krenuli u najoptimalnijem trenutku. Reforma studijskih programa završena u lipnju 2005. godine najveći je, no tek zadnji u nizu koraka poduzetih od 2001. godine kada se Hrvatska uključila u Bolonjski proces. Prethodilo joj je stvaranje novoga zakonskoga i institucionalnog okvira, uvođenje nove prakse priznavanja inozemnih visokoškolskih kvaliﬁkacija i stvaranje dobrih temelja za gradnju sustava jamstva kvalitete. Te su aktivnosti, najvećim dijelom, započete i dovršene u kratkom roku od svega dvije protekle godine. O tome koliko su opsežni i zahtjevni bili spomenuti projekti svjedoči i činjenica da je samo u postupku vrjednovanja novih studijskih programa neposredno sudjelovalo oko 1050 osoba, dok je prijedloge studijskih programa pripremalo preko 9000 djelatnika visokih učilišta.

Za Vašeg mandata usvojen je i po prvi puta uveden Bolonjski proces u visokoškolske i nastavne ustanove.

Možete li nam reći zašto se požurilo s uvođenjem tog procesa i koja je osnovna prednost u odnosu na stari sustav studiranja? I konačno, što je Bolonja?

GMO

Bolonjski je proces jedan od najobuhvatnijih eurointegracijskih procesa, a njegov službeni početak predstavlja Zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja koju su 1999. u Bologni potpisali predstavnici 29 zemalja. Deklaracija naziva Europski prostor visokoga obrazovanja postavlja za cilj stupnjevito visoko obrazovanje s većom uspješnošću u studiju, većim stupnjem i bržom zapošljivošću već nakon prvog završenog stupnja, stupnja, dakle nakon trogodišnjeg studija, usporedivost stupnjeva, razvoj i osiguranje kvalitete visokoga obrazovanja po usporedivim kriterijima, te mobilnost studenata i nastavnika. Ostvarenje tih ciljeva od ključne je važnosti za zapošljavanje i mobilnost europskih građana te sveukupni razvoj Europe i povećanje njezine konkurentnosti na globalnoj sceni. Jedna od prednosti studiranja po Bolonjskom procesu jest činjenica da će hrvatska diploma biti priznata i izvan naših granica, Bolonja podupire mobilnost studenata, jasnije je organizacija studijskih programa, a najvećom prednošću svakako smatram činjenicu da konačno student dolazi u središte pozornosti. Jesmo li uistinu u prednosti na stari program? Logično je da su novi programi bolji od ranijih. Ako ni za što drugo, onda zato što su u te nove studijske programe ugrađene sve dobre osobine ranijih programa, dok smo njihove uočene slabosti nastojali izostaviti, a dodana im je i ova nova bolonjska dimenzija. Najvidljiviji je dio bolonjske reforme ustrojavanje

GMO

novoga, trocikličkog sustava studija. U novome sustavu cjelokupno visoko obrazovanje organizirano je u trima ciklusima: preddiplomski (traje 3 ili 4 godine), diplomski (traje 1 ili 2 godine) i poslijediplomski (u pravilu traje 3 godine). Taj sustav studija omogućava studentima da brže nego u starome sustavu dobiju prvu (preddiplomsku) visokoškolsku kvalifikaciju i uđu na tržište rada ili da, primjerice, uđu na tržište rada na godinu i dvije te se nakon toga vrate na nastavak studija. Takva fleksibilnost, koja prije nije postojala, dovodi do jednostavnijeg usklađivanja obrazovne ponude s potrebama hrvatskog gospodarstva i tržišta rada. Naposljetku, budući da je trociklički sustav zajednički svim sustavima visokog obrazovanja u Europi, hrvatskim studentima omogućava i da pojedini ciklus studija provedu na studiju izvan Hrvatske bez komplikacija oko priznavanja kvalifikacije koje su postojale u starome sustavu. Kad bi bolonjski programi u odnosu na ranije programe omogućavali samo priznavanje diploma u europskim zemljama, i to bi bilo dovoljna prednost, zar ne? A da to postignemo valja nam na europsku razinu podići kvalitetu studija, a činimo sve da to postignemo. Koja je bit ECTS-a? Nije li se i prije moglo nastaviti studij u inozemstvu bez tih bodova? Koja je prednost uvođenja ECTS na fakultetima? Sustav ECTS (European Credit Transfer System), dakle Europski sustav prijenosa bodova, ključni je tehnički mehanizam u osiguranju mobilnosti, te je sustav mjerenja studentskoga rada i postignuća.

Svi novi studijski programi u sebi sadrže ECTS bodove kao mjernu jedinicu studentskoga opterećenja. Minimalan broj ECTS bodova potrebnih za završetak pojedine razine studija određen je zakonom (primjerice 180-240 ECTS bodova za trogodišnji, odnosno četverogodišnji preddiplomski studij). Budući da je sada moguće mjeriti studentsko opterećenje kroz bodove, studenti sada primjerice mogu jedan predmet položiti na drugom fakultetu u sklopu istoga sveučilišta, ili se, primjerice, njihov semestar proveden na drugom sveučilištu može u potpunosti prenijeti u njihov studij na matičnoj instituciji. Sve što je sada potrebno za ovakav jednostavan sustav studentske mobilnosti tijekom studija jest da nositelj studijskog programa deﬁnira koje izborne predmete student može uzeti tijekom studija. Sastavni dio olakšavanja mobilnosti studenata jest i uvođenje dopunske isprave o studiju (diploma supplement). Dopunska je isprava dokument koji se izdaje automatski na hrvatskom i engleskom jeziku prilikom završetka bolonjskih studijskih programa. U dopunskoj ispravi se, između ostaloga, nalazi opis razine i vrste studija koju je student završio, popis predmeta koje je student slušao i polagao, prijepis ocjena i opis uspjeha studenta te dakako, podatci o instituciji na kojoj je stečena diploma. Tom će ispravom sveučilišta i tvrtke u Hrvatskoj i Europi dobiti jednostavne i nedvosmislene informacije o tomu što znači obrazovna kvaliﬁkacija koju je student stekao, čime se značajno olakšava obrazovna i profesionalna mobilnost hrvatskih diplomanata.

Mnogi studenti, a i šira javnost, tvrde da je Bolonjski proces uveden prebrzo i prenapadno, a da su studenti i profesori to dočekali nespremno? Je li tako? Ako želimo ostvariti cilj društva znanja koje sam spomenuo na početku ovog razgovora, moramo biti svjesni da Hrvatska nema vremena za čekanje. Nakon uspješno završene prve godine „Bolonje“ možemo biti sasvim zadovoljni. Uvijek će biti pojedinaca, pa i skupina koji se ne će s time složiti, no zaključci ministarske konferencije u Bergenu iz svibnja 2005. godine kada je u službenom izvješću uspješnost provedbe procesa u Hrvatskoj ocijenjena dobrom, svakako nam idu u prilog kao i činjenica da se je Hrvatska u iznimno kratkom roku uspjela približiti krugu uspješnih sudionica procesa. Također, anketa o rezultatima provedbe Bolonjskog procesa, provedena nakon prvog semestra akademske godine 2006./ 06., pokazuje da čelnici visokih učilišta uspješnosti provedbe procesa daju prosječnu ocjenu 3.66. Možete li malo određeniji biti i reći kako će konkretno Bolonjski proces odraziti na studente medicine i studenata srodnih biomedicinskih učilišta? Hoće li studentima medicine biti omogućeno da tijekom 6 godina studija obave i staž? Medicinski fakulteti u Hrvatskoj, koji ni u kojem slučaju nisu bili iznimka od ostalih fakulteta, nisu bili usklađeni u svojim programima. Po prvi puta kod nas, u akademskoj godini 2004./05. pristupilo se harmonizaciji programa stu-

dija medicine na našim sveučilištima u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Naime, prije Bolonje nismo mogli razmišljati ni o mobilnosti unutar zemlje, a kamoli izvan granica. I na medicini, student je u središtu pozornosti; izrađuje se Katalog znanja i vještina koji će deﬁnirati kompetencije hrvatskog liječnika, dakle, anticipirati u stvaranju nacionalnog kvaliﬁkacijskog okvira. Bolonja ističe važnost povezivanja znanja pretkliničkih i kliničkih medicinskih znanosti i javnog zdravstva, većeg angažmana studenata kod znanstvenih istraživanja. Program ostaje u trajanju od 6 godina, prve tri godine izvode se predmeti temeljnih medicinskih znanosti, a na preostale tri godine izvode se klinički medicinski sadržaji gdje studenti uče i rade na klinikama i kliničkim zavodima, nakon čega može pristupiti završnom ispitu. Trebamo li se bojati liječnika iz susjednih zemalja, koji su spremni raditi za niže plaće? Primjerice, pročitao sam nedavno da su plaće liječnika u Egiptu oko 1000 kuna, što je zaista vrlo skromno. Hoće li se ulaskom u EU, što je konačni cilj Vlade, regulirati i ta pitanja oko plaćenosti liječnika? Hoće li se plaće izjednačiti u Hrvatskoj i Austriji? U godinama koje su pred nama, možemo očekivati samo rast plaća, a nikako njihovo snižavanje, tako da nema bojazni od liječnika iz nekih drugih zemalja koji su po Vašim navodima spremni raditi za manje novaca. U ovom trenutku nije realno uspoređivati plaće hrvatskih i

austrijskih liječnika, ali u svakome slučaju ulazak Hrvatske u EU može samo donijeti boljitak struci i poboljšanju materijalnog statusa liječnika. Recimo, prvi naraštaj bolonjaca na medicinskom studiju, nakon 6 godina dobiva diplomu o završenom studiju i što dalje? Hoće li Bolonja pomoći tim studentima i u traženju posla? Model studija po Bolonji priprema studenta po suvremenim programima te s takvim obrazovanjem studenti mogu spremno odgovoriti na zahtjeve tržišta rada. U tome smislu Bolonja će itekako koristiti studentima bolonjcima, među kojima su budući liječnici, u njihovoj potrazi za zaposlenjem. Isto tako, važno je pripomenuti da je Bolonja model koji zagovora koncepciju cjeloživotnog učenja i profesionalnog usavršavanja koje je u današnjem poslovnom svijetu imperativ za uspjeh. Hoće li studenti koji su studirali po novom programu biti traženiji? Hoće li biti veća konkurentnost? Moram istaknuti da u ovom prijelaznom razdoblju u Hrvatskoj, jer prava stečenih kvaliﬁkacija „bolonjaca“ i „nebolonjaca“ ostaju ista, unatoč razlici u nazivima i programima. Studenti koji program završe po bolonjskom modelu bit će u prednosti samim time što će im diplome biti priznate i izvan Hrvatske te će uz hrvatsko tržište biti konkurentni i na onom europskom. Ivan Štefanac

“tempus” Projekt:

“Standardization in Teaching of Medicine (STEAMED!)“

Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera korisnik je međunarodnog edukacijskog TEMPUS projekta „Standardization in Teaching of Medicine (STEAMED!)“ koji ﬁnancira Europska unija, u trajanju od godinu dana, od listopada 2006 do listopada 2007. godine. Osnovni je cilj tog projekta postići standardizaciju i osiguranje kvalitete medicinskih predmeta i uvesti nove sadržaje studija (ekonomiju i menadžment u zdravstvenoj zaštiti) bitnih za tržište zdravstva uporabom novih informatičkih tehnologija, razvojem nastavnih sredstava i usluga potrebnih za izgradnju virtualne i stvarne mreže mobilnosti nastavnika i studenata te na taj način utjecati na stratešku reformu visokog školstva na nacionalnoj razini u kontekstu Bolonjskog procesa. Akronim projekta STEAMED! (Punom parom!) sugerira na neophodnost brzih i intenzivnih promjena u nastavi na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj kako bi budući liječnici bili sposobni suočiti se i prilagoditi novim trendovima i zahtjevima tržišta u Hrvatskoj i Europi. Speciﬁčni su ciljevi tog projekta: 1. poboljšati metodiku nastave uvođenjem novih pristupa, poput Problem-

based learning i Team-based learninga i time poboljšati vezu između razine i kvalitete usvojenog znanja i ispitivanja, 2. razviti i upotrebljavati e-learning kao jednu od standardnih metoda poučavanja i 3. poticati razvoj novih elektivnih predmeta koji će sadržajno obuhvatiti teme iz medicine, ali također i pripremati buduće liječnike za tržište dajući im informacije o ekonomici, organizaciji zdravstvenih sustava Hrvatske i EU, te menadžmenta u zdravstvu. Institucije su koje čine konzorcij tog projekta Sveučilište u Pečuhu, HU kao glavni nositelj, Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku HR - glavni koordinator projekta, Austrijsko društvo za didaktiku i visoko obrazovanje, Beč AT, Medicinsko Sveučilište u Beču, AT, Fakultet ekonomije i poslovanja Sveučilišta u Mariboru, Maribor (SI), Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split (HR) i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb (HR). U rad projekta uključeni su i eksperti prof. dr. sc. Marina Dabić, Strojarski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Osijek HR i prof. dr. sc. Maja Lamza Maronić, Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (HR).

Članovi su savjeta:

Iz dosadašnjih aktivnosti projekta izdvajamo radionicu Problem-based i Team-based learning (PBL i TBL) održanu u prosincu 2006. godine u Beču na kojoj je sudjelovalo 15 budućih trenera PBL-a za potrebe medicinskih fakulteta partnera iz Hrvatske, te trodnevnu radionicu na temu uporabe informacijskih tehnologija u medicini, održanu u Pečuhu u veljači 2007 godine. Da bi se što više nastavnika i studenata uključilo u rad projekta, održano je predavanje “Problem-based learning (PBL) i Team-based learning (TBL) – iskustva iz Beča s radionice STEAMED TEMPUS projekta” na Medicinskom fakultetu u Osijeku i u pripremi je organizacija radionice na istu temu za nastavnike osječkog Medicinskog fakulteta. Cilj je implementirati PLB u redovnu nastavu od sljedeće akademske godine. U ožujku 2007 pripremljena je konferencija „Organizacija zdravstvenih sustava i upravljanje u zdravstvu u modernoj okolini“, Maribor, Slovenija, 09. - 10. 03. 2007.

-doc. dr. sc. Ines Drenjančević-Perić, prodekanica za znanost, Sveučilište J.J. Strossmayera Osijek, Medicinski fakultet, Osijek (HR) – glavni koordinator, -dr. Peter Szekeres, Odjel za znanost i istraživanje, Sveučilišta u Pečuhu (UH) – kontakt-osoba, -prof. dr. sc. Vojko Potočan, Sveučilište Maribor, Fakultet ekonomije i marketinga Maribor (SI) – kontakt-osoba, -prof. Hubert Wiener, Potpredsjednik odbora za znanost i međunarodne odnose i medicinsku edukaciju, Medicinski fakultet Beč (AT) – kontakt-osoba, -dr. sc. Gottfried Csanyi, Austrijska asocijacija za didaktiku u visokom obrazovanju, Beč (AT) – kontakt-osoba, -prof. dr. sc.Zoran Đogaš, prodekan za nastavu, Sveučilište Split, Medicinski fakultet Split (HR) – kontakt-osoba, -prof. dr. sc. Sunčana Kukolja Taradi, predsjednica Savjeta za “E –učenje”, Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Zagreb (HR) – kontakt-osoba.

doc.dr.sc. Ines Drenjančević-Perić, dr. med.

projekta vosti o aktivnostima no i e cij ma or inf e Sve dodatn internetskoj stranici: možete pogledati na ed/ http://www.mef.hr/steam r/ s.h efo http://www.m 18

GMO

erozija tla. Prehrambena vrijednost U bližoj budućnosti dominirat će GM biljke i njihovi proizvodi koji će biti zdravstveno prihvatljiviji jer će oni biti kvalitetniji zbog većeg sadržaja vitamina i drugih važnih hranidbenih sastojaka, a mnogi će alergeni biti uklonjeni, tako da će alergije na hranu biti sve manje.

ZNANOST

GMO

GMO i karcinom

postoji li opasnost? Danas se sve više govori o GM hrani. Pitanje koje se prvo nameće je upravo što je to genetski modificirana hrana i što je to genetski inženjering. Većina zauzima negativan stav prema tim pojmovima, a da uopće i ne zna što je to genetika. Posebno mjesto u tim nedoumicama zauzimaju medicinari koji bi trebali biti potpuno osviješteni o tom problemu kako bi mogli ispravno informirati druge, koji im vjeruju. Danas, kada je zagađenje okoliša vrlo intenzivno i kada nam prijeti ekološka katastrofa ljudi se sve više okreću ponovnim, starim načinima uzgoja biljaka, tzv. ekološkom uzgajanju biljaka. Taj je pothvat opravdan, no treba imati na umu da je 1960. godine svijet brojio tri milijarde ljudi, dok se danas ta brojka vrti oko šest milijardi, a procjenjuje se da će 2025. svijet dosegnuti rekordnih devet milijardi ljudi. Ekološki uzgoj daje nam vrlo mali kapacitet hrane koja bi trebala biti dostatna za cijelo čovječanstvo te da se poljoprivreda nije razvijala kroz povijest, prilagođavajući se novim uvjetima, danas bi bilo više gladnih nego sitih. No gdje se tu vidi mjesto GM hrane? Sve je počelo 1865. godine kada je Gregor Mendel počeo proučavati nasljedna svojstva graška. Od tada pa sve do danas genetika se razvila, kao ni jedna znanost.

PROBLEM JE U NEZNANJU Genom je skup svih molekula DNA (deoksiribonukleinska kiselina) odnosno gena koji čine nasljedni materijal, tj. genom je cjelokupni genetički materijal. Geni (odsječak molekule DNA) su odgovorni za sva svojstva koja odlikuju jedinku – visina, boja, otpornost. Genetski inženjering predstavlja niz laboratorijskih tehnika kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promijeniti točno određeni gen te ga ugraditi u nasljedni materijal istoga ili nekog drugog organizma. Genetski modiﬁciran organizam onaj je na kojem je učinjena izmjena njegova genoma, a to se postiže uklanjanjem ili dodavanjem nekoga gena, a u svrhu poboljšanja svojstava organizma. Genetski modiﬁcirana hrana naziv je koji se rabi u medijima za prehrambene proizvode dobivene iz ge20

netski modiﬁciranog organizma.

Molekule su DNA jestive! (Osnovne činjenice o GMO) Zdravstvena ispravnost Prema dosadašnjim istraživanjima, GM biljke i njihovi proizvodi jednako su sigurni kao i tradicionalne poljoprivredne kulture. Nutricionisti i drugi znanstvenici ne znaju ni za jedan nerazriješeni problem glede zdravstvene (ne)ispravnosti GM biljaka i njihovih proizvoda. Zakonska regulativa GM biljke strogo su kontrolirane u svim zemljama u kojima se proizvode. Proces registracije i odobrenja svake pojedine GM biljke uključuju temeljite višegodišnje analize. Što se zapravo događa prije nego GM hrana dođe na stol? Usporedba s istom, genetski

nemodiﬁciranom biljkom po njihovu kemijskom sastavu i hranidbenoj vrijednosti, provjera toksičnosti samog proteina kojeg kodira uneseni gen (na životinjama), usporedba novog proteina po kemijskom sastavu s 500 poznatih alergena (tvari koje u ljudi izazivaju alergijske reakcije), testiranje kiselinom (predviđanje ponašanja proteina u probavnom sustavu) i testiranje na dobrovoljcima. Tek po zadovoljenju svih kriterija proizvod se komercijalizira. Utjecaj na okoliš Ne postoje znanstveni dokazi da GM biljke imaju štetni utjecaj na okoliš. Naprotiv, neke su GM biljke prihvatljivije za okoliš od tradicionalnih kultura jer su im poboljšana svojstva otpornosti prema insektima pa ih nije potrebno tretirati velikim količinama pesticida, a zahtijevaju i manu obradu zemlje čime se smanjuje

GMO

Povezanost između GMO i pojavnosti karcinoma je neistinita. Dobro je znati da se 99,9% kancerogena (tvari iz okoline koje potenciraju razvoj karcinoma, npr. nikotin, azbest i dr.) nalazi u hrani prirodnog porijekla i prisutni su u ljudskoj prehrani tisućama godina. Genetskim inženjeringom moguće je iz biljke ukloniti gen koji je odgovoran za produkciju tog kancerogena i time smanjiti izloženost organizma takvim tvarima. Osim toga, moguće je ubaciti gene koji bi producirali antioksidanse (vitamin C, E) za koje se zna da smanjuju mogućnost od obolijevanja od karcinoma.

Primjenjivost GMO-a Jedan od osnovnih preduvjeta za razvoj poljoprivrede jest oplemenjivanje biljaka. Većina biljaka koje danas poznajemo nisu one izvorne nego su na razne načine oplemenite i na taj način danas pokazuju bolja obilježja. Najpoznatiji je primjer kukuruz. Sama biljka iz koje se genetskim manipulacijama razvio kukuruz nije ni izgledom ni plodom sličila današnjem kukuruzu, a nazivala se teozinta, a i danas se može naći u nekim dijelovima Meksika. Kroz povijest raznim su načinima dobivene različite kombinacije i tako je nastao današnji kukuruz koji se i dalje oplemenjuje tj. usavršava.

U jednom običnom obroku koji sadrži deset različitih sastojaka (krumpir, meso, soja i sl.) nalaze se milijarde kopija 250 000 gena. Ako je u istom obroku konzumirano pet proizvoda koji su GMO, konzumirat će se 10 do 15 više gena. Većina tih “dodanih” gena već je konzumirana u nekim drugim namirnicama i ne predstavlja opasnost za organizam.

GMO

Zdravstvena ispravnost GM hrane Ljudi su često u zabludi misleći da je hrana dobivena genetskom manupulacijom lošija ili nezdravija od one uzgojene tradicionalnim načinom. Treba napomenuti da se u tradicionalnoj proizvodnji rabe različiti kemijski produkti (npr. pesticidi) koji uveliko zagađuju okoliš i koji se u krajnjem slučaju unose u organizam. Takvi toksični produkti mogu biti odgovorni za različita obolijevanja ljudi. Genetski inženjering uobičuje proizvodnju organizama koji bi sami sebi stvarali povoljne uvjete. GM hrana podliježe mnogim temeljitim testiranjima za razliku od poljoprivrednih kultura za koje smatramo da su zdraviji. U SAD-u, primjerice, GM hranu kontroliraju tri vrhunske državne institucije: 1)Food and Drug Administration (Ured za hranu i lijekove) 2)Enviromental Protection Agency (Ured za zaštitu okoliša) 3)United States Department of Agriculture (Ministarstvo poljoprivrede). Postupak odobrenja GM proizvoda može trajati i do šest godina. Nakon toliko iscrpnih istraživanja i prolaza kroz eksperimentalne faze, ne može se reći da bi se proizvod pustio u komercijalu, a da nije zdravstveno odobren. Na tradicionalnim poljoprivrednim usjevima nalazimo brojne bakterije i gljivice koje luče razne produkte od kojih su neki i toksični i kancerogeni te mogu predstavljati opasnost ukoliko se konzumiraju. Iako je to poznato, tradicionalno uzgajane biljke ne podvrgavaju se testiranjima i smatraju se zdravima.

Primjerice, genetskim manipulacijama dobili bismo više klipova kukuruza na jednoj stabljici, veći broj krumpira iz biljke i slično. Uz to, manjom i racionalnijom uporabom herbicida i pecticida dobili bismo bolji, ljepši i očuvaniji okoliš za kojim se danas sve više teži. Damir Mihić

Najpoznatiji je primjer genetske manipulacije implatacija gena odgovornog za sintezu Bt proteina iz bakterije u neke biljke. Naime, bakterija Bacillus thurigiensis posjeduje gen koji je zaslužan za kodiranje proteina Bt koji ako konzumiraju kukci ugibaju zbog poremećaja u probavnom sustavu. Taj protein nije štetan za ostale životinje i ljude.

Okoliš i genetski inženjering U posljednje je vrijeme čovjek uvelike djelovao na okoliš. Većina je šuma posječena, a travnjaci preorani. Sve je to uzrokovalo smanjenje bioraznolikosti, a sve zbog velike potrebe da se nahrani sve veći broj ljudi. I dok se broj ljudi povećava nije se postiglo odgovarajuće povećanje prinosa na postojećim obradivim površinama, što znači da se sa stalnim porastom stanovništva mora proširivati i obradiva površina zemlje, što uzrokuje sve gore ekološko stanje na Zemlji. Očuvanje okoliša zahtijeva povećanje poljoprivrednih prinosa na postojećim obradivim površinama! Ovo je vrlo teško ostvarivo, ali genetskim se modiﬁkacijama upravo može djelovati na to. Genetskim inženjeringom poboljšavaju se svojstva biljaka, a time povećava i urod.

Literatura: http://nature.ca/genome/03/ d/30/03d_31_e.cfm www.en.wikipedia.org/wiki/ Genetically_modiﬁed_organism/ www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12732 www.gmo.hr http://www.gfk.hr/press/gmo.htm 21

ZNANOST

SLOBODNI RADIKALI

vs ANTIOKSIDANSI Dok jedni štete, drugi pomažu, i jedni i drugi prisutni su u ljudskom tijelu i neprestano se odigravaju procesi oksidacije i redukcije, pri čemu nastaju novi spojevi. Reaktivni kisikovi spojevi glavni su sudionici nastanka oštećenja stanica u mnogih i to različitih stanja. Kronične bolesti, neurodegenerativni procesi, autoimune bolesti, infarkt miokarda, edem mozga, virusne infekcije, rast tumora, razvoj metastaza; sve te bolesti i patološka stanja mogu se povezati s poremećenom ravnotežom stvaranja i razaranja slobodnih radikala. Tkiva se brane od oksidacijskih oštećenja pojačanom ekspresijom gena odgovornih za antioksidacijske enzime i regulacijske proteine te aktivacijom signalnih putova povezanih sa staničnim odgovorom na oksidacijski stres. Oksidacijski se stres deﬁnira kao stanje u kojem je antioksidacijska obrana stanice nedovoljna za održavanje slobodnih radikala i drugih oksidanasa ispod toksičnog praga.

ŠTO SU ZAPRAVO SLOBODNI RADIKALI? Slobodni su radikali molekule s jednim ili više nesparenih elektrona. Elektron se obično odcijepi iz vanjskog omotača kovalentno vezanog atoma, stvarajući molekulu bogatu energijom. Prisutnost nesparenog elektrona donosi molekulama visok stupanj kemijske reaktivnosti, a označuju se (•) kao kisikovi slobodni radikali, nitrični oksidi, sum-

porni slobodni radikali i dr. U reaktivne kisikove slobodne radikale ubrajaju se i superoksidni anioni, hidroksilni anioni i radikali (OH). Slobodni nespareni elektron slobodna je valencija što je razlog zašto ima veliku kemijsku reaktivnost. U reakciji poznatoj kao oksidacija, dolazi do brzog i nepredvidivog spajanja slobodnih radikala s bilo kojim proteinom, lipidom, ugljikohidratom ili nukleinskom kiselinom. Budući da pri tom procesu nastaju novi spojevi sa svojstvima radikala, možemo reći da su oksidacijske reakcije vrsta lančanih reakcija. Superoksidni anion nastaje kada se jedan elektron veže na molekulu kisika. Ako se na molekulu kisika vežu dva elektrona, nastaje peroksidni anion koji ne pripada skupini radikala, ali je izvor visoko reaktivnog hidroksilnog radikala. Slobodni radikali osim pozitivnih učinaka (ubijanje mikroorganizama), uzročnici su oštećenja tkiva: bore na koži, tumori i staračka ishlapjelost. Radikali općenito oštećuju najvitalnije dijelove našeg tijela: lipide, DNA i proteine. Ako slobodni radikal dobije elektron od kolagena koja je vezivna tvar tkiva zgloba ili kože, može nastati jača naboranost kože ili čak artritis. Ako je donor elektrona molekula masnih

kiselina iz membrana, nastaje oštećenje stanica, a time i dolazi do oštećenja pluća, očiju, krvnih stanica. Potječe li elektron iz DNA, promjene mogu dovesti do tumora. Primijećeno je da dolazi do povećanog oslobađanja slobodnih radikala uslijed pušenja, izlaganja sunčevim zrakama, konzumacije hrane tretirane pesticidima, a stvaraju se i u sušenom mesu, masnoj hrani i u hrani koja sadrži užeglu mast.

PODJELA SLOBODNIH RADIKALA PREMA GENEZI: Endogeni radikali nastaju u organizmu nastaju uslijed procesa: - fagocitoze, kemotaksije, apoptoze, koagulacije, hipoksije, hiperoksije Egzogeni radikali ulaze u organizam uslijed: - dimova cigareta, hrane zatrovane pesticidima i antibioticima, radona, radioaktivnih tvari, zračenja

ANTIOKSIDANSI Antioksidansi vežu nesparene elektrone iz slobodnih radikala prije nego što oni učine oštećenja na tkivima, sprječavaju nakupljanje oksidacijom oštećenih molekula. Antioksidansi su tvari koje štite stanice od oksidacijskog stresa, tj. od dje-

lovanja slobodnih radikala. Oni štite od radikala koji su u organizmu vrlo reaktivni pa predstavljaju protutežu stalnoj borbi u organizmu. U tijelu se neprestano javljaju slobodni radikali, a njihovo postojanje u malim koncentracijama ne smeta bitno radu organizma. Kao antioksidans najpoznatiji je tripeptid GLUTATION koji je najrasprostranjeniji unutarstanični tiol. GLUTATION je sulfhidrilni antioksidans ( -SH ), antitoksin i enzimski kofaktor. Glutation je mala molekula prisutna u biljnoj, životinjskoj i humanoj stanici. Budući da je topljiva u vodi, nalazi se u citosolu stanice i drugim vodenim medijima živućih sustava. Sinteza glutationa zbiva se u stanicama svih organa, naročito jetre, putem dvije enzimski katalizirane reakcije uz utrošak ATP-a. Glavne su ﬁziološke funkcije glutationa antioksidacijsko djelovanje (izravno ili neizravno) i detoksikacijsko djelovanje. On ima središnju ulogu u održavanju ravnoteže među oksidacijskim i antioksidacijskim reakcijama u tijelu. Aktivator je mnogih enzima pa sudjeluje u sintezi RNK, sintezi i popravku Kako djeluju

DNK, sintezi proteina, transportu tvari, svojim djelovanjem dopunjuje sazrijevanje limfocita, NK stanica. Dakle, vrlo važna molekula koja i kao kofaktor enzima sudjeluje u reakcijama detoksikacije ksenobiotika. U stanicama je glutation prisutan u slobodnom obliku kao reducirani glutation ili GSH (antioksidans); glutation-disulﬁd ( -s-s- ), ili oksidirani oblik GSSG. GSH kao reducens, antioksidans i detoksikans ima važnu ulogu u održavanju zdravlja, a primijećene su smanjene koncentracije glutationa starenjem. Kako bi na neki način doprinijeli zdravlju ljudi i smanjenju radikala, ako ne njihovim potpunim uništavanjem, u tu se svrhu rabe ANTIOKSIDANSI; koji su većinom prirodni spojevi koje unosimo u organizam, ali bismo ih trebali unositi u još većoj koncentraciji, u tzv. dodatcima prehrani. U tu svrhu postoje mnogi laboratorijski sintetizirani pripravci u obliku vitamina, minerala, energetskih pića i kapsula, no moguća je izravna apsorpcija antioksidanasa iz svježeg voća i povrća. Tako je svima najpoznatiji i ujedno i jedan od najjačih antioksidanata VITA-

MIN C. Konačno, može se reći kako je glavni uzročnik apoptoze ili programirane smrti upravo reakcija slobodnih radikala ili oksidacijski stres. Morfološke promjene stanica mogu uzrokovati različiti čimbenici poput hipoksije, slobodnih radikala, ksenobiotika, lijekova, genetičkog nedostatka, imunološke reakcije, poremećaja u prehrani, mikrobioloških uzročnika, ﬁzikalnih uzroka te starenja. U ljudskom tijelu postoji oko 1014 stanica, od čega svakodnevno u normalnim ﬁziološkim uvjetima umire oko 1011 stanica, a približan broj se i stvara. Apoptozom u odnosu na ukupan broj stanica dnevno umire tisućiti dio stanica, u nekim tkivima više, negdje malo manje. Apoptoza, programirana smrt, nije samo proces prirodnog obnavljanja stanica i tkiva, već je prepoznata i kao važan čimbenik u razvoju velikog broja patoloških stanja. Razumijevanje procesa apoptoze predstavlja osnovu za primjenu tih spoznaja u dijagnostičke i terapijske svrhe. Ivan Štefanac

antioksidansi

: - usporavaju starenje - snižavaju ra zinu kolester ola - smanjuju ri zik od aterosk leroze - štite od srča nog i moždan og udara - smanjuju ri zik nastanka tumora - pomažu det oksikaciji ka ncerogenih tvari u organ izmu - usporavaju napredovanje Alzheimerove bolesti - štite oči od odumiranja makule - pomažu u o brani od štet nih posljedica duhansk og dima

Literatura: Medić-Šarić, M., Buhač, I., Bradamante, V., Vitamini i minerali, istine i predrasude, Medicinska naklada, Zagreb, 2000. Šverko, V., Raznolikost živog svijeta, slobodni radikali i zdravlje ljudi, Proﬁl, Zagreb, 1998. www.hrana.com/suplementi/vitamini/antioksidansi.htm www.poliklinika-harni.hr/vitamini-minerali/

ZAKLJUČAK: Tema o slobodnim radikalima unazad nekoliko godina ponovno je postala vrlo aktualna jer govori o oštećenjima na čovjeku na vrlo sitnim, mikroskopskim razinama kakve predstavljaju humane stanice i njihovi prateći organeli. Nakon mikroba i zloćudnih bolesti s kojima su na neki način i povezani slobodni radikali predstavljaju trećeg najvećeg neprijatelja suvremenog čovjeka Homo sapiensa sapiensa. Kako bi nam život bio što lakši i jednostavniji, kako bismo bili zdraviji i otporniji na oportunističke infekcije te možda i malo produžili svoj životni vijek potrebno je unositi antioksidanse u svoje tijelo. Oni predstavljaju ravnotežu u borbi s radikalima na mikro razini i stoga povoljno djeluju na čitav čovjekov sustav. U kombinaciji s nekim vitaminima, skladnom i zdravom životu uz umjerenu fizičku aktivnost u mogućnosti smo doprinijeti vlastitomu zdravlju jer ipak najvažnije nam je ono naše osobno.

GMO

ZNANOST Zrake jutarnjeg sunca probijaju tminu koja je obuhvatila svaki kutak naše sobe, a oglušujući alarm sata rješava svaku našu nedvoumicu: Je li već stigao novi dan? Zatvorenih očiju lagano prelazimo rukom preko knjige „Temelji neuroznanosti“, koju smo do kasno u noć proučavali ne bismo li više prošli ispit, iz trećeg puta, i čaše vode kojom smo pokušavali osvježiti ionako izmoreno grlo od čitanja na glas i pritišćemo dugme na satu kako bismo dobili dodatnih 5 minuta tako poželjnog sna.

Osjet dodira oplemenjuje i usavršava našu mentalnu sliku svijeta koji nas okružuje; sam vid ne može mozgu „dočarati“ obilježja predmeta kao što su težina i sastav. Nije u potpunosti razjašnjeno na koji način funkcioniraju milijuni senzora za dodir iz zamršene mreže osjetila razmještenih po čitavom našem tijelu. Sustav dodira može biti „iskrivljen“, čemu doprinosi činjenica mentalne dezorijentacije koja uključuje sliku tijela kao što je anorexia nervosa.

osjeta

Svijet

Osjet dodira, koji nam je potreban za izvršavanje ﬁzičkih sposobnosti, među kojima je i naravno učenje, nije nešto na što gubimo vrijeme razmišljajući. Možda zato što bi život bez osjeta bio zastrašujuć, bilo bi to nešto neprirodno i nezavisan život bio bi nemoguć. Moćni osjet dodira koji nam omogućuje između ostalog i gašenje alarma na bučnoj budilici, zatvorenih očiju, povezan je kožnim, potkožnim i kinestetskim mehanoreceptorima koji neprestano odašilju detaljne parametre, informacije, u mozak o kinesteziji i razlici tlakova nastalih na koži i u zglobovima. U našem slučaju radili smo dodirnu stereognoziju. Znanstvenici su podijelili osjet dodira na aktivni i pasivni temeljem prikupljanja informacija kroz dodir te su se složili kako rani kontakt koža-koža ima veliki utjecaj na razvoj „kasnije“ inteligencije, pri tome misleći na socijalni i emocionalni razvoj. Za pasivni osjet dodira svjesni smo da je uzrokovan vanjskim tlakom ili temperaturom koji djeluju na određeni dio tijela, dok aktivni dodir, u drugu ruku, nastaje kada istražujemo našu okolinu rukama, stopalima ili ustima. Taj oblik dodira pomaže mozgu da iscrpno shvati objekte koji nas okružuju. Brojnu građu i raznolika obilježja tvari , koliko je nešto teško, kruto, hrapavo ili glatko, teško je procijeniti samo očima odnosno samo gledajući. Već kao novorođenče stavljamo stvari, koje su nam na dohvat ruke, u usta kako bismo iscrpjeli iz njih svaku moguću osjetnu informaciju. 24

milijune individualnih činjenica dobivenih od osjetnih receptora smještenih u mišićima, zglobovima, tetivama i koži kako bi kreirala unutarnju sliku nas samih. Znanstvenici tu unutrašnju ideju o vanjskoj dimenziji naših tijela nazivaju ﬁzički prikaz ili slika tijela. Mnogi dijelovi još uvijek nedostaju kako bi upotpunili našu spoznaju o operacijama dodirnog sustava našeg tijela, ali jedno je sigurno: učeći svaki dan iz naših osjetila, naši osjeti, doslovno, dodirnut će svaki dio našeg života.

Naši prsti nisu jedino područje „opskrbljeno“ osjetnim receptorima; već je čitavo tijelo pokriveno mrežom među šest do deset milijuna receptora, posebice područje kože, erogene zone i područje oko usta. Dodirni receptori podijeljeni su u nekoliko tipova ( brzoadaptirajući-sporoadaptirajući, te kožni-potkožni), uključujući specijalizirane receptore koji se nalaze u našim zglobovima, tetivama i mišićima (Ia, Ib, II), koji obavještavaju mozak o položaju i kretnjama naših ekstermiteta. Najveći su dodirni receptori Vater-Pacinijeva tjelešca ,receptori dermisa, koji mogu sezati veličinu od četiri milimetra, te registrirati osjet vibracije već pri frekvenciji od 40-1000 Hz, a najbolje od 250-300 Hz. Oni mogu „reći“ vibrira li nam mobitel u džepu. Ponavljani mehanički podražaj relativno niskog inteziteta i frekvencije 5-40 Hz podražiti će Meissnerova tjelešca, stoga taj receptor vrlo osjetljivo bilježi kretanje podražaja po koži ili kretanje kože po nekom predmetu. Prsti odraslih, primjerice, imaju ih 24 po jednom milimetru kože. Uspravno stajanje i hodanje bilo bi nemoguće kad Meissnerova tjelešca i drugi osjetni receptori ne bi neprekidno odašiljali tijek informacija o promjenama donjeg dijela stopala, omogućujući našem mozgu da procijeni potrebne kretnje kako bi održao uspravan stav tijela. Cipele s tankim đonom mogu ometati djelovanje Meissnerovih tjelešaca, pa dodirni sustav aktivira neke druge receptore, pri tome misleći na Ruﬃnijeva tjelešca, koja se nalaze u vezivnom tkivu ekstremiteta, zglobovima i koži. Oni

GMO

pomažu tako da odašilju precizne infomacije o položaju naših ruku i nogu. Ruﬃnijevo tjelešce građeno je od triju vretena koja se međusobno isprepleću i stvaraju jedan oblik čvora. Usidreni snopovi vlakana vezivnog tkiva, mišića i tetiva prolaze kroz ta vretena i bilo koji pokret zgloba komprimira ili rasteže vlakna, što signalizira promjenu odaslanu tim receptorima. Pomoćni osjetni sustav koji nam omogućuje daljnje istraživanje okoline uključuje Golgijeve tetivne organe, visoko osjetljive, napete receptore u tetivama i mišićnim vlaknima. Ti ﬁni snopovi prolaze kroz mišić od njegovog jednog do drugog kraja. Informacije iz Golgijevih tetivnih organa pomažu mozgu procijeniti potrebnu mišićnu snagu kontrakcije, primjerice za hodanje po stepenicama gore-dolje. Oni izvješćuju mozak o bilo kakvoj promjeni u duljini ili napetosti skeletnog mišićja. Stupanj kontrakcije potreban da se napravi prvi korak, služi kao osnova za procjenu svakog sljedećeg. Zato i najmanja promjena, čak i od nekoliko milimetara, u visini stubišta kojim se penjemo može biti opasna: iznenada procijenjeni iznos potrebne mišićne kontrakcije ne odgovara zbilji, i mi se spotaknemo. Bilo da osoba piše, hoda stubama, svi tijekovi osjetnih i motoričkih informacija dolaze u mozak. Tjemena kora očigledno ima važnu ulogu u intergraciji signala. Izgleda da je ovdje naša vizija, naše gledište ovdje sekundarno; ljudi rođeni slijepi nemaju problema u stvaranju slika koje ih ili neke druge stvari smještaju u prostor. Ako je to područje (regija) mozga “oštećena” nekom ozljedom glave, stanje se naziva ostereognosis, osoba ne može više locirati alarm sata i pritisnuti dugme za njegovu odgodu zatvorenih očiju. Naš nam osjet dodira također omogućuje procijeniti veličinu i položaj našeg tijela. Tjemena kora izgleda, kombinira

GMO

Dejan Kečkeš

Literatura: Judaš, M., Kostović, I., Temelji neuroznanosti, MD, 1. izdanje, Zagreb, 1997. (poglavlja: 24.-27., 29.) www.hr.wikipedia.org/wiki/Osjeti/

ZNANOST

MEHANIČKA PIJAVICA Za sve vas kojima taj beskralježnjak nije najsimpatičnije stvorenje na svijetu, znanstvenici su na sveučilištu WisconsinMadison napravili alternativu - mehaničku pijavicu koja je djelotvorna baš kao i prava.

POVRATAK

PIJAVICA Medicina se vraća svojim korijenima. Nedavno je američki Food and Drug Administration (FDA) po prvi puta odobrio komercijalni marketing medicinskih pijavica. Znači li to da ćete uskoro pri posjetu liječniku opće prakse na polici vidjeti staklenke s tim životinjama? Ako Amerikanci kažu da valja… POVIJEST Pijavice su se u medicinske svrhe upotrebljavale još od razdoblja prije Krista. Najstariji zapisi (još od 1500. g. p. K.) potječu iz drevnog Egipta, gdje su na piramidama pronađene ilustracije postavljanja tih životinjica na bolesne osobe. Osim u Egiptu, pijavice su se upotrebljavale i u drevnoj Kini, Indiji, Rimu i Grčkoj (Hipokrat je u svim tekstovima opisivao njihovu primjenu.). Uporaba se pijavica nastavila i u srednjem vijeku te u renesansi, kada je puštanje krvi postalo uobičajena procedura u javnim kupalištima. Njihova se popularnost nastavila i početkom 19. st. kada su u Europi lovljene gotovo do istrijebljenja. Pijavice su služile liječenju gotovo svih problema. Pomoću njih liječila se glavobolja, upala uha, laringitis, hemeroidi, čak i impotencija. Stavljale su se u usta, u nosnice, na tonzile pri tonzilitisu, pa čak i na grlić maternice. No sredinom 19. st. popularnost im je počela padati. Mnogi liječnici počeli su shvaćati da u nekim slučajevima one više odmažu nego što pomažu bolesniku. S vremenom, pijavice su nestale iz svijeta medicine te su služile samo kao sjećanje na davna i prilično okrutna vremena. A na svoj su povratak morale čekati do danas.

Aeromonan hydrophila koja probavlja krv i proizvodi antibiotik koji ju štiti od drugih bakterija. Pri ugrizu pijavice, njezina žrtva ne osjeća ništa. Naime, u slini se nalazi prirodni anestetik koji potpuno blokira bol. Slina također sadrži i vazodilatator, koji poboljšava cirkulaciju, te hirudin. Ta tvar služi kao antikoagulans i danas se primjenjuje u medicini (proizvodi se pomoću genetski modiﬁciranih bakterija).

će se zasigurno dovesti do još većeg porasta popularnosti tih «krvopija». Trenutno najveću primjenu imaju u mikrokirurgiji gdje im je svrha u pripajanju odstranjenih distalnih dijelova tijela (npr. prstiju). Kod tih zahvata često nastaje problem kada je arterijski krvotok sačuvan, a venski ne. Krv koja dolazi arterijama nakuplja se, uzrokuje otekline, sprječava dolazak nove oksigenizirane krvi, što s vremenom uzrokuje nekrozu tkiva. Pijavice služe izvlačenju krvi iz arterija, čime se sprječava nakupljanje krvi te se omogućuje regeneracija venskog sustava. Iako je pijavica pričvršćena samo 30-ak minuta, zahvaljujući antikoagulansu hirudinu krvarenje se nastavlja nakon što se ona odvoji i do 24 sata. Pijavice se također rabe i pri osteoartritisu kao anestetik za suzbijanje bolova u koljenu, pri liječenju varikoziteta vena, za uklanjanje čireva i oteklina, u plastičnoj kirurgiji za rekonstrukciju dojke, pri transplataciji tkiva, a hirudin se upotrebljava čak i pri upali srednjeg uha. Znanstvenici smatraju da čak mogu i smanjiti mogućnost srčanih udara kod ljudi s

poremećenim koronarnim krvotokom, ali istraživanja se još provode na tom području. Naravno da postoje i određene opasnosti pri njihovoj uporabi. Moguće su infekcije, alergijske reakcije i preveliki gubitak krvi, a postavlja se i pitanje koliko bi se ljudi bilo voljno podvrgnuti samoj hirudoterapiji. Zaključno, pijavice se vraćaju u medicinu. Njihova velika korisnost u kombinaciji s niskim cijenama (primjerku je cijena od 3 do 5 američkih dolara) zasigurno će pomoći i liječnicima i bolesnicima, ali i vlasnicima farmi pijavica kojima posao sve više napreduje. Tko zna, možda će u bližoj budućnosti medicinska pijavica postati i sastavnim dijelom vašeg medicinskog ormarića. Igor Kuric

FARME PIJAVICA Pijavice se danas uzgajaju u modernim farmama koje proizvode desetke tisuća komada godišnje. U srednjem su vijeku te farme izgledale malo drukčije. To su bila močvarna područja u zapadnoj i južnoj Europi, a pijavice su skupljali hrabri ‘’dobrovoljci’’ koji su ulazili u močvarne vode te puštali da se što više pijavica prikači za njih. U nedostatku ‘’dobrovoljaca’’ svrsi su služili i stariji konji koji bi poslije ugibali od iskrvarenja.

HIRUDOTERAPIJA DANAS U posljednjih dvadeset godina pijavice su sve češća tema u medicinskim krugovima. Njihova je primjena u medicini sve veća, a trenutno se provode i brojna istraživanja kojima

HIRUDO MEDICINALIS Medicinska je pijavica jedna od 650 vrsta pijavica. Građene su od 33-34 odsječka, dugačke su oko 10 cm, smeđe ili crne boje, s 5 pari očiju. Također, one su hermafroditi (imaju i muške i ženske reproduktivne organe), ali se ne oplođuju same, već s drugom pijavicom. Na oba se kraja nalaze sisaljke pomoću kojih se prihvate za domaćina tijekom hranjenja. Hranjenje im traje 30 minuta, a težina im se poveća čak 5 puta (mogu primiti 50 mL krvi). Nakon toga, pijavica se povlači te se ne mora hraniti sljedećih 6 mjeseci. Pijavica također sadrži i bakteriju 26

CRNA GUJA Rowan je Atkinson u svojoj legendarnoj seriji “Crna Guja’’ također dotaknuo pitanje upotrebe pijavica. U epizodi “Bells’’ čija se radnja odvija u srednjem vijeku, Edmund (R. Atkinson) odlazi k liječniku, dr. Leechu, kako bi riješio jedan zdravstveni problemčić.

GMO

3500 GODINA Najstariji zapisi o upotrebi pijavica pronađeni su na egipatskim piramidama, što čini hirudoterapiju jednim od najstarijih umijeća u medicini.

GMO

ZNANOST

TEORIJA VODENIH MAJMUNA

Teorija vodenih majmuna hipoteza je koja pretpostavlja da su prije 5 milijuna godina predci hominida prošli kroz poluvodenu fazu i nakon toga se ponovno vratili pretežno kopnenomu životu. Naime, prije 8 do 9 milijuna godina u šumama Afrike živio je posljednji zajednički predak. Njegovi potomci odvojili su se u više različitih linija čiji su potomci današnje gorile, čimpanze, bonobo majmuni i ljudi. Ljudi se više razlikuju od ostalih čovjekolikih majmuna nego oni jedni od drugih. To znači da se našim predcima dogodilo nešto što se nije dogodilo njihovim predcima. Brojne teorije koje su se pojavljivale tijekom posljednjih stotinjak godina upravo su pokušale dati odgovor na pitanje što je to moglo biti. Teorija koja je dugo godina bila podupirana od većine stručnjaka, čak i smatrana činjenicom, bila je savanska teorija. Javila se šezdesetih godina 20-og stoljeća, a kaže da je uzrok razdvajanja linija čovjeka i ostalih čovjekolikih majmuna bila promjena klime koja je rezultat iščezavanja afričkih šuma i brzog širenja travnatog eko-sustava, afričke savane. Prema toj teoriji, čovjekoliki majmuni razvili su se iz populacije posljednjeg zajedničkog pretka koja se zadržala u šumama, dok su se ljudi razvili iz populacije koja je izišla na savanu i prilagodila se životu u njoj. Tako su ljudi razvili svoje posebnosti poput dvonožnosti, nedlakavosti, povećane inteligencije, mogućnosti stvaranja alata i verbalnu komunikaciju. U prilog teoriji išla su i proučavanja ponašanja savanskih vrsta (npr. pavijana) te njihova usporedba s početcima ljudskog socijalnog poretka, a dvonožnost i gubitak dlakavosti prikazivani su kao logične posljedice selidbe na savanu. Međutim, nakon pronalaska Lucy u Hadaru 1974. godine, teorija je počela padati u vodu. Lucy je živjela prije oko 3,5 milijuna godina i bila je bar djelomično dvonožna, ali nije umrla na savani nego u pošumljenom i natopljenom području Etiopije. Jedan dio njezine anatomije (kao zavijeni članci njezinih prstiju) ukazivao je da je ona još uvijek dio vremena provodila na drveću. To znači da, kronološki, pojava savana nije mogla uzrokovati razdvajanje ljudi i čovjekolikih majmuna jer dogodila se poslije razdvajanja. Nakon što je savanska teorija pala u vodu, znanstvenici su bili izgubljeni. Ono što su smatrali činjenicom, pokazalo se netočnim. Kao zamjenu za savansku teoriju, znanstvenici su predložili mozaični model prema kojemu je okolina izgledala tako da su se tropske šume i šumoviti krajevi isprepletali s dijelovima otvorenog krajolika, a ljudski predci nisu boravili na savani nego su samo prelazili preko nje na putu iz jedne šume u drugu. Međutim, mozaični se model zapravo ne može smatrati

HADAR

Pronalaskom Lucy u Hadaru 1974. godine, savanska je teorija pala u vodu.

teorijom, već posljednjom slamkom za koju se hvataju znanstvenici nastojeći očuvati svoju savansku teoriju. Prazninu koju je ostavila savanska teorija mogla bi popuniti Teorija vodenih majmuna. Nju je 1942. godine predložio Max Westenhöﬀer, ali on je bio ignoriran, a ideja je pala u zaborav. Alister Hardy 1960-ih godina ponovno iznosi ideju na svjetlo dana, ali ni tada ju nitko ne podupire, osim Elaine Morgan koja ju je održala na životu svih ovih godina. Ona je promatrala neka ljudska obilježja i pokušala ih objasniti tom teorijom. Dala je prilično uvjerljiva obrazloženja za pojavu dvonožnosti, funkcionalne nedlakavosti, spuštenoga larinksa, raspodjele masnog tkiva i drugih ljudskih obilježja.

Dvonožnost Jedno je od osnovnih obilježja koje odvaja ljudsku liniju od čovjekolikih majmuna, ali i jedno od prvih koja su se pojavila. Glavno pitanje koje se postavlja jest: što je to natjeralo naše pretke da se počnu kretati dvonožno? Problem je u tome što dvonožno kretanje za naše četveronožne pretke ne bi bilo korak unaprijed, već korak unatrag. Naime, tijelo postaje izloženo, postoji veći otpor zraku i vodi, a nije pogodno ni za bježanje

(Aquatic Ape Theory - AAT) Teorija vodenih majmuna hipoteza je koja pretpostavlja da su prije 5 milijuna godina predci hominida prošli kroz poluvodenu fazu i nakon toga se ponovno vratili pretežno kopnenomu životu. Naime, prije 8 do 9 milijuna godina u šumama Afrike živio je posljednji zajednički predak. Njegovi potomci odvojili su se u više različitih linija čiji su potomci današnje gorile, čimpanze, bonobo majmuni i ljudi. Ljudi se više razlikuju od ostalih čovjekolikih majmuna nego oni jedni od drugih. To znači da se našim predcima dogodilo nešto što se nije dogodilo njihovim predcima. Brojne teorije koje su se pojavljivale tijekom posljednjih stotinjak godina upravo su pokušale dati odgovor na pitanje što je to moglo biti.

GMO

svijetu jedina poznata funkcija sebuma jest da čini kožu i krzno vodootpornim. Jedna od najvažnijih razlika između čovjeka i primata jest veličina mozga. Jedan od razloga zbog kojih je čovjek mogao razviti veći mozak nalazi se u prehrani. Naime, izgradnja moždanog tkiva ovisi o dovoljnoj opskrbi omega-3 masnim kiselinama koje se, u velikoj količini, nalaze upravo u morskim organizmima.

Reakcije na teoriju Bez obzira na to što se na prvi pogled čini vrlo logičnom, mnogi se znanstvenici žestoko protive toj teoriji, ponajprije zato jer smatraju da teorija nema znanstvenu podlogu. Sljedbenicima te teorije najviše se predbacuje: • upotreba netočnih ili prilagođenih citata kojima, naizgled, podupiru svoju teoriju (uporaba citata izvan konteksta ili izbacivanje naizgled nebitnih riječi) • uspoređivanje ljudskih obilježja s obilježjima visokospecijaliziranih vodenih sisavaca koji žive isključivo u vodenom okruženju i to nekoliko desetaka milijuna godina

• nestručnost i nerazumijevanje osnovnih načela koje rabe u svojoj teoriji • okolišni determinizam tj. ideja da su se ljudi odvojili od ostalih primata isključivo zahvaljujući drugačijem okolišu u kojem su živjeli; čine pogrješku pretpostavljajući da bi čak i vrlo različite životinje koje žive u istom okolišu trebale razviti iste mehanizme kojima bi se adaptirali na okoliš u kojem žive • neodređenost o razdoblju vodenog stadija, stupnju vodenosti i izvoru vode (nedovoljno deﬁnirana teorija) • i još mnoge druge pogrješke. U prilog teoriji ne ide ni pronalazak novih fosila koji bi mogli popuniti rupe u ljudskoj evoluciji, a podupiru kopnene teorije ljudske evolucije. Teorija vodenih majmuna daje nam nov i zanimljiv pogled na evoluciju čovjeka. Bez obzira pokaže li se ona točnom ili netočnom, ipak je dala svoj prinos znanosti time što nas je potakla da razmišljamo na drukčiji način i samim time proširimo svoje vidike. Vlasta Oršić

Šezdesetih se godina 20-og stoljeća javila savanska teorija evolucije.

od predatora ni za lov jer nas lišava brzine i okretnosti. Čak i danas, iako smo se kroz dugi niz godina izvrsno prilagodili na dvonožnost, osjećamo loše strane tog napretka - bol u križima, hernija, hemoroidi, itd. AAT predlaže da bi razlog naše dvonožnosti mogao biti lakše probijanje kroz vodu. Mjesto gdje je Lucy pronađena, Hadar, bilo je mjesto čvrsta tla, ali je bilo i drveća na koje se ona još uvijek penjala. Također, tu je bilo i jezero koje je katkad plavilo cijelo to područje. Moguće je da su njezini predci razvili dvonožnost upravo za vrijeme tog razdoblja kad su bili primorani prolaziti kroz vodu kako bi došli do hrane na nekom udaljenom polupotopljenom drvetu. U tom bi slučaju dvonožnost bila prednost; kad bi hodali četveronožno, njihove bi nosnice bile pod vodom i ne bi mogli disati.

Bezdlakavost Još jedno svojstvo koje nas razlikuje od drugih primata. Kada se govori o bezdlakavosti, misli se na funkcionalnu bezdlakavost koja nije uzrokovana time da su folikuli rjeđi, već time što ljudi imaju folikule koji proizvode dlake koje su tako kratke i ﬁne da su nevidljive golom oku. Takva bezdlakavost nastala je, dakle, skraćivanjem dlaka kroz duže razdoblje, što nije uočeno da se događa kod drugih čovjekolikih majmuna. AAT pokušava objasniti tu pojavu promatranjem životinjskog svijeta. Uočeno je da su svi danas živući bezdlaki sisavci u nekom stupnju vodeni; jedini su izuzetci ljudi, pachydermi (debelokošci) i krtice. Dlake su svojevrstan izolator koji sprječava velike promjene temperature tijela s promjenom temperature okoline. Razlog je bezdlakavosti u vodenom okruženju u tome što su dlake mnogo manje učinkoviti izolator u vodi nego u zraku. Moguće je da su ljudi postali funkcionalno bezdlakavi kad su se našli u vodenom okruženju, a kao zamjenu za to razvili su sloj masnoga tkiva ispod kože koji je u vodi mnogo bolji izolator. 30

Potkožno masno tkivo Masni sloj ispod kože nije samo obilježje stečeno tijekom našeg života zbog loše prehrane ili nedovoljne aktivnosti. On postoji i u naše novorođenčadi za razliku od novorođenčadi primata i majmuna, koja izgledaju mršavo i naborano. Prosječni čovjek ima 10 puta više adipocita nego bi se to očekivalo od prosječnog sisavca njegove veličine. AAT uspoređuje ljude s vodenim sisavcima koji imaju debeli sloj masti ispod kože, kojemu je svrha termoregulacija. Dva obilježja našeg masnog tkiva idu u korist AAT- u. To su njegova rasprostranjenost u organizmu i način na koji je sloj masnog tkiva povezan s kožom. Kod kopnenih životinja, veliki je udio masti unutar šupljine tijela, u rezervama koje okružuju unutarnje organe (bubrege, crijeva, srce), dok kod ljudi i vodenih životinja masne stanice pokazuju tendenciju da migriraju prema površini tijela i tu stvaraju sloj. Također, kod kopnenih sisavaca, sloj je masti odvojen od kože i lagano klizi po njoj, dok je kod ljudi i vodenih sisavaca on čvrsto povezan s kožom.

Spušteni larinks

Literatura:

Obilježje je koje nam omogućuje zadržavanje daha kao i govor. AAT predlaže da se kod naših predaka larinks spustio kako bi pomogao zadržavanje daha u vodi, a da je tek kasnije doveo do razvoja govora.

• Elaine Morgan: The aquatic ape hypothesis

Internetske stranice: • www.aquaticape.org • http://en.wikipedia.org/wiki/Aquatic_ape_hypothesis • http://www.primitivism.com/aquatic-ape.htm • www.williamcalvin.com • www.duiops.net • faculty.seattlecolleges.com • www.ngdc.noaa.gov • www.signonsandiego.com • www.lifesci.sussex.ac.uk

Ostale razlike Od ostalih razlika spomenut ću samo neke. Na primjer, način na koji se znojimo drukčiji je od onog kod drugih sisavaca jer upotrebljavamo drukčije žlijezde. Znojenjem gubimo velike količine vode i soli pa se čini logičnim da su naši predci razvili taj način znojenja u okruženju koje obiluje tim tvarima. Također, ljudska koža ima milijune žlijezda lojnica koje izlučuju sebum na glavi, licu i torzu. U životinjskom

GMO

fotke s faksa, novinari, urednici, zabavaâ&#x20AC;Ś

DUPLERICA

GMO

POVIJEST MEDICINE

Spomenik Svetoga Trojstva–

kužni pil Spomenik Svetoga Trojstva nalazi se na istoimenome središnjem trgu u osječkoj Tvrđi. Taj najljepši barokni spomenik u Osijeku izgrađen je nakon epidemije kuge koja je harala tijekom 1728. godine. Podići ga je dala između 1728. i 1729. godine udovica generala Maximilijana Petraša, koji je preminuo tijekom spomenute epidemije kuge. Spomenik je oblikovan u tipičnoj baroknoj maniri sa središnjim pilom na vrhu kojega se nalazi Presveto Trojstvo Bog Otac sa Zemljom u ruci, Bog Sin s križem na leđima i Bog Duh Sveti u prepoznatljivom ikonografskom liku goluba. Oko središnjega pila postavljeni su kipovi četvero svetaca zaštitnika od bolesti. Sveti Rok, zaštitnik od kuge i kožnih bolesti, osobito je štovan u sjevernoj Hrvatskoj, a sveti Sebastijan, također zaštitnik od kuge, u južnoj Hrvatskoj. Njima su pridružene sveta Katarina, zaštitnica od bolesti usta, jezika, pobačaja, nesreća i iznenadnih smrti, kakve je izazivala i kuga, te sveta Rozalija, zaštitnica od kuge, koja je osobito štovana u Palermu na Siciliji. Postavljanje kipova baš tih četiriju svetaca može se objasniti željom da se oda počast najštovanijim svecima zaštitnicama od

kuge u Osijeku 18. stoljeća, ali i općenitom baroknom težnjom k ostvarenju simetrije u svim stvarima, pa tako i u koncipiranju spomenika. Spomenik je podignut u skladu s tada još uvijek aktualnim religiozno-teurgičnim konceptom medicine, koji bolest shvaća kao Božju kaznu za ljudske grijehe, a protiv koje se može zaštititi prvenstveno molitvom. Podizanje kužnih pilova posvećenih Presvetomu Trojstvu odraz je katoličke tradicije Srednje Europe. Zbog toga slične spomenike nalazimo u metropolama zemalja sastavnica Habsburške Monarhije kao Pragu, Beču, Budimpešti, Bratislavi i Brnu. Oni se također podižu i u ostalim većim slavonskim gradovima kao Požegi i Vinkovcima. Osječki kužni pil ističe se svojim dimenzijama, kvalitetom gradnje i umjetničkom vrijednošću, što je i razumljivo s obzirom na to da je podignut u glavnome gradu tadašnje Kraljevine Slavonije. On zajedno s dvjema fontanama i okolnim zgradama Trgu Svetoga Trojstva daje prepoznatljivu urbanu vizuru čineći ga najljepšim osječkim trgom. Bruno Atalić, dr.med.

GMO

Osječki

UMJETNOST I KULTURA

VELIKANI

Vjerujem da smo svi kao mala djeca imali nekakve svoje junake, idole i uzore, koje smo doživljavali kao dogmu u koju se nije smjelo na pogrješan način „dirati“. Odrastanjem naši su se stavovi mijenjali, postali su zreliji i usmjereniji pa i tako naše biranje novih junaka. Nedavno sam imao čast nazočiti predavanju i otvaranju Perivoja hrvatskih velikana ispred osječke III. gimnazije i na neki način odati vlastitu počast trojici osječkih velikana i domoljuba koji su na veliko obogatili smisao humanosti, pritom misleći na biskupa Strossmayera, te pridonijeli razvoju znanstvenih smjernica i zajednica, pri tome misleći na nobelovce Preloga i Ružičku. Ako je itko od nas izabrao baš nekoga od njih za svoga junaka, taj je kulturno bogat čovjek i mislim da možemo od njega puno naučiti kao što smo mogli i od naših velikana. „Zadivljujuće intelektualne sposobnosti, europsko obrazovanje, divna osobna privlačnost, ilirsko-hrvatski preporodni duh, sveslavenski zanos, željezna energija i ustrajnost, boravak u srcu Monarhije, te putovanja Europom i napose mnoga poznanstva izdigla su već mladog Strossmayera u pojavu koja nije mogla ostati nezapažena. Utemeljitelj je Hrvatske akademije, modernog sveučilišta u Zagrebu i Galerije slika. Pomagao je sve hrvatske gimnazije i obrazovne ustanove. Moralno i materijalno je potpomagao mnoge studente i učenike, pisce i umjetnike. Bio je preteča zbližavanja kršćanskih crkava i kultura...“. Tim je riječima mons. dr. sc. Andrija Šuljak opisao biskupa J. J. Strossmayera. Sve gore navedeno samo su mrvice intelektualnog blaga i smjernice kako možemo voljeti svoju domovinu, a prvenstveno čovjeka. Strossmayerov život odvijao se između dva gesla „Sve za vjeru i domovinu“ te „Prosvjetom slobodi“. Leopold je staro njemačko osobno ime koje se rabi od kraja IX. stoljeća. Dolazi od starolitvanskog jezika i riječi Liut u značenju narod. Toj je riječi dodana riječ bald, značenja odvažnost te je tako nastalo ime Liutbald, značenja odvažnost kojom se odlikuje narod. Evolucija od Liutbald do latiniziranog oblika Leopold vjerojatno je išla

GMO

preko Liutpolt i Liutpold. Dakle Leopold nije Lavoslav, već bi bilo najbliže Leopoldu ime Narodoslav. Leopold Ružička prvi je Hrvat dobitnik Nobelove nagrade. Ružička se prvenstveno bavio proučavanjem viših terpena i polimetilena za što je i dobio Nobelovu nagradu 1939. godine. A tko je Vladimir Prelog, osoba s poštanske marke? Ljudi koji su ga poznavali kažu da se na njega mogla primijeniti stara kineska poslovica: „Ako želiš biti sretan jednu večer kupi bocu vina; jedan tjedan, zakolji prase, godinu dana, oženi se, ali ako želiš biti sretan cijeli život moraš voljeti svoj posao.“ Poznato je da je često ponavljao da je za uspjeh u poslu, neosporno, pored nešto talenta, potrebno i mnogo i marljivo raditi i imati mnogo, mnogo sreće. Na temelju stereokemijske studije s konceptualnim i topološkim te s P u CIP pravilima zaslužuje Nobelovu nagradu godine 1975. Najveću zaslužnost i pohvale za podizanje i otvaranje Rondela u Osijeku imaju „Družba Braća Hrvatskoga Zmaja“, odnosno Zmajski stol Družbe u Osijeku na čelu s pročelnikom i našim professorom emeritusom Antunom Tucakom. Svrha te Družbe proučavanje je povijesti hrvatskog naroda, njegovanje i oživljavanje uspomene na slavne i važne događaje iz hrvatske prošlosti te na znamenite i zaslužne Hrvate, kao i ukazivanje na hrvatske doprinose europskoj umjetnosti, znanosti i kulturi te na povijesne zasluge hrvatskoga naroda u obrani kršćanstva. Geslo je Družbe: „Pro aris et focis, deo propitio“, što znači: „Za ognjišta i oltare, božjom milošću.“ Osijek je grad mladih, „neisklesanih“ umova, a naši nobelovci samo su zrnca ispod zagrebane površine potencijala kreativnosti i razboritosti koju Osječani mogu pružiti sveukupnom čovječanstvu. „...Sveta je i časna dužnost svakog naroda sjećati se svojih velikana.“ Dejan Kečkeš

OSVRT

Medicina na malim ekranima Kao što i sami znate u posljednje smo vrijeme bombardirani tonom novih serija, kako onih već dosadnih i pomalo ispraznih meksičkih, brazilskih i ostalih južnjačkih sapunica pa do onih malo ozbiljnijih i ekskluzivnijih iliti znanstvenijih koje dolaze od nekih najpoznatijih svjetskih medijskih kuća - ABC, FOX ,CBS. To su u prvom redu, osim klasičnih akcijskih i SF serija, i one medicinske ili one koje bar tako zvuče po naslovu, a vama preostaje da pogledate jednu epizodu i vidite o čem je u stvari riječ. Medicinske serije i sve serije slične tematike žele gledateljima, najčešće laicima na području zdravstva, dočarati poseban svijet, bitno drukčiji nego što on to jest. Naravno da je riječ o komercijalizaciji jer ono što je gledljivo, naravno donosi i profit, a profit, odnosno novac pokreće ogromnu mašineriju, zvanu Hollywood. Prema momu mišljenju, serije ne nastoje približiti stvarnu sliku medicine kao znanosti i njezinih djelatnika, već ju u potpunosti idealizirati ili pak suprotno, iskvariti njezinu realnost i učiniti ju bezvrijednim zanatom. Ili jednostavno umetnuti u nju tonu magičnih i nerealnih elemenata, puno sekundarnih filmskih motiva, usudio bih se reći nebitnih čimbenika. Mnogo se različitih serija medicinske tematike unazad nekoliko godina vrtjelo po hrvatskim televizijskim programima, od kojih su neke uistinu bile uspješnije, a neke manje uspješne u prikazivanju života liječnika i pratećeg osoblja u njihovim svakodnevnim životnim situacijama i izazovima.

Zapadnjački sustav zabave Od nekih boljih serija svakako treba spomenuti stariju, ali nikako zaboravljenu Chicago Hope, po meni jednu od najboljih i najzanimljivijih ikad igranih serija, ili Hitnu službu, u kojoj glumi i naš Goran Višnjić. Poznato je da je Goran došao u Hitnu službu samo zato što je George Clooney odustao od daljnjeg angažmana u toj dugovječnoj seriji. Glavešine iz medijske kuće ipak su zaključile da nije ni do koljena šminkeru Clooneyju, a povrh svega slabo govori engleski pa su producenti kasnije njegov lik poslali u Bosnu, gdje je izbivao gotovo 36

dentima jer se radnja odvija oko mladih liječnika pripravnika i ponekad se stvarno možemo poistovijetiti s njima - ako ništa drugo, bar nas muče isti problemi! Osobno mi u zadnje vrijeme privlači pozornost nova serija na malim ekranima, već spomenuta Dr. House. Serijal je malo osvježenje u odnosu na sve prethodne. Nema konvencionalnog pristupa liječenju, nema pucnjavi i ubojstava, nema romantike, naglasak je na sarkazmu i pomalo bolesnom crnom humoru. Glavni je ﬁlmski subjekt dr. House koji je «glavni» liječnik bolnice i kojeg svi zaposlenici uvijek moraju pitati za sve važnije stvari jer da nema njega, cijela bi bolnica bila jedna ogromna mrtvačnica - naravno u sarkastičnom tonu. No ipak dr. je House netipičan liječnik, koji je pretrpio infarkt skeletnog mišića, a od tada vuče nogu; recimo još i da je malo hrom. Uzima analgetike i lagani je ovisnik o njima, a karakterno naizgled hladan, krut, nekonvencionalan u pristupu pacijentu, sarkastičan, drzak, pomalo umišljen, neshvaćen, a opet inteligentan, sposoban i vrijedan. Što je najvažnije, do sada je u svim nastavcima spasio život! Ne, lažem, čak je jedna osoba morala umrijeti od njih nekoliko tisuća, kako ljudi ne bi pomislili da je i on Bog. Kako već postoji jedan Svevišnji ne bi znali u što vjerovati, pa na žalost pred kraj prve sezone dr. House svima će priznati da on nije božanstvo, već samo čovjek od krvi i mesa – naravno, njegove kolege najprije će biti «frapirani» i iznenađeni, ne će povjerovati u prvi mah, a potom će početi masovna histerija i plač; prihvatit će istinu - Dr. House ipak nije Bog! On je iznimno ljudsko biće, pripadnik humane profesije, dobar i iskusan liječnik, ali ipak samo čovjek, a ne superheroj.

Hrvati i zabava Što se tiče hrvatskih serija i emisija, jasno je da se ni u tom pogledu još nismo dotaknuli europskih standarda. Izgleda da kod nas ne vlada velika zainteresiranost za medicinskim emisijama bilo zabavnog ili edukativnog karaktera. Jedini je iskorak napravljen kad je pretprošle godine krenula humoristična serija Naša mala klinika, koja je pravi primjer antiklinike i antiliječništva u Hrvata. Serija mi se čini zanimljivom, a nekad i uistinu smiješnom. Zasigurno je princ Male klinike Bosanac Šemsudin Dino Poplava, od milja zvan «portir Šemso». Šemso je glavna faca, i travar, i preprodavač i šef osiguranja i domar, a ponekad zna biti i bolji liječnik od cijele klinike! Šemso iz emisije u emisiju unosi tračak humora i nekonvencionalnosti u obavljanju svoga posla. Doza bosanskog humora, priglupih fraza i igranje s hrvatskim riječima očito je pravi razlog «slave» te serije, a i činjenica je da se upravo prikazuje treća sezona. Tu je i sestra Helga, jedina sestra koja se često žali kako ima puno posla, budući da je ona i instrumentarka, i odjelna sestra i admnistratorica. U nju je zaljubljen jedini stalni pacijent ove klinike, karizmatični gospodin Zadro. Liječnici su: primarius Ante Guzina, internisti Veljko Kunić i Franjo Slaviček, specijalizant interne medicine Toni Grgeč, psihijatar čudnog imena i još čudnijeg izgleda dr. Bogo Moljka, a sve ih budnim okom nadzire zloglasna i glasna gospođa Grospič. I na kraju još jedan paradoks - serija se snima u Sloveniji! Ivan Štefanac

cijelu sezonu. Treba spomenuti i vrlo popularnu njemačku seriju Dr. Stephan Frank u kojoj je glavni protagonist, liječnik Stephan Frank bio i kirurg i internist i neurolog i psihijatar i traumatolog - sve u svemu jedna živuća enciklopedija, ali i veliki heroj, no uz to i veliki zavodnik i šarmer koji je imao nekoliko žena i ljubavnica. Serija bi mogla započinjati rečenicom: Žene vole njega, a on voli žene; ne znam kakve to osobite veze ima s medicinom, liječenjem i svakodnevnim izlaganjima raznim znanstvenim izazovima, ali ipak mogu reći da mi je bilo pomalo smiješno i simpatično. Pomislio sam, zašto i liječnici ne bi imali svog zaštitnika, heroja, kad mogu imati i ljudi drugih zanimanja. Policajci imaju specijalnog agenta Jacka Bauera, vatrogasci Opasnog dečka, pravnici sutkinju Amy. Svi se tako mogu ugledati i poistovjetiti sa svojim junacima pa zašto onda ne i liječnici? U Hollywoodu su shvatili da ljudi postaju preimuni na serije istog kalibra kao što su samo odvjetnici, policajci ili liječnici, stoga su željeli napraviti sintezu svega toga, pa su tako nastale i nove serije, spoj akcije, znanosti, mrvica medicine i romantike. Naravno, tu su i novije serije poput Dr. House, Grays Anatomy pa onda i razni forenzičari, CSI ekipa, bioantropolozi, medicinski istražitelji i sudski vještaci, proﬁleri i psiholozi. Gray’s Anatomy u početku mi se činila nezanimljivom i monotonom serijom, sa skupinom neiživljenih mladića i djevojaka koji se ponekad pitaju što im je trebalo da studiraju medicinu, no kasnije sam shvatio da je serija ipak najbliža stu-

GMO

GLAZBA

t r a z o M

Wolfgang Amadeus (Salzburg 27. I. 1756. – Beč 5. XII. 1791.) Povijest čovječanstva bilježi važna ljudska djela. Imena legendarnih tvoraca tih djela blistaju poput zvijezda i ne padaju u zaborav. Među tim djelima nalazimo i ona koja pripadaju kategoriji najviših dometa ljudske djelatnosti. Danas ta djela pripadaju cijelomu čovječanstvu. Jedan od legendarnih tvoraca na planu glazbene umjetnosti jest Wolfgang Amadeus Mozart. Relativno je malo onih koji nikada nisu čuli skladbe austrijskoga skladatelja W. A. Mozarta, no nedvojbeno je veći broj onih koji nisu spoznali veličinu i osebujne vrjednote njegove glazbe. U povijesti glazbe W. A. Mozart slovi kao izuzetna pojava genija sa znakovitom osobnošću, čije djelo pripada kategoriji unikatnog “čuda glazbe”. To “čudo glazbe” govori tonski izričaj njegovih skladbi, koje čudesno pročišćavaju duh i emocije ljudi. Odrednicu života W. A. Mozarta zacrtao je njegov otac Leopold – skladatelj, violinist i pedagog (Augsburg 1719. – Salzburg 1787.), jer je u ranoj mladosti otkrio izuzetnu glazbenu nadarenost svoga sina. Na oblikovanje Mozartova genija utjecala je i visoko razvijena glazbena klima Salzburga, koji je u to vrijeme bio važan europski glazbeni centar s dugom tradicijom. 38

U gradu su se odvijale kazališne i operne predstave, javni koncerti, muziciralo se u salzburškoj katedrali i ostalim crkvama, bila je razvijena i glazbena poduka, a tradicija kućnog muziciranja bila je osobito njegovana. U Salzburgu je mali dječačić Wolfgang Amadeus, uz očevu briljantnu glazbenu poduku, već u 5. godini života kao čudo od djeteta virtuozno svirao klavir, čembalo i orgulje, kasnije i violinu, na javnim koncertnim nastupima i u crkvama. Često je nastupao i sa sestrom Marijom Annom (Salzburg 1751. – 1829.) prozvanom Nannerl, i s ocem. Osim nastupa u rodnom Salzburgu, W. A. Mozart u pratnji je roditelja imao niz trijumfalnih koncertnih turneja diljem glazbenih centara europskog Zapada - Beč, Bratislava, München, Frankfurt, Bonn, Köln, Pariz, Bruxelles, London i dr., a koncertirao je i u Italiji - Milano, Firenza, Rim i dr. Na tim putovanjima Mozart je često gostovao na dvorovima europskih vladara i vlastele. Boravio je u Parizu na versajskom kraljevskom dvoru i svirao pred francuskom kraljicom Marijom Antoinettom, u Beču je glazbom očarao austrijsku caricu Mariju Tereziju, a u Rimu nakon koncerta na papinskom dvoru dobiva od rimskog Pape orden “zlatne mamuze” s titulom ca-

GMO

valiera. Taj je orden prije Mozarta dobio jedino njemački skladatelj Christof Wilibald Gluck. W. A. Mozartu već je u djetinjstvu bila iskazana počast - u Bologni imenovanjem za člana Akademije, a u Milanu se izvodi njegova opera “Mitridate, Rè di Ponto”. Susretao se i sa znamenitim ličnostima tog doba: njemačkim književnikom i misliocem J. W. Goetheom, njemačkim skladateljem J. Ch. Bachom, austrijskim skladateljem F. J. Haydnom, talijanskim skladateljem i pedagogom P. Martinijem i dr. Pri susretima s dječačićem Wolfgangom Amadeusom, svi ti velikani bili su zadivljeni njegovim čudesnim talentima. Poznata je i anegdota o Mozartovu izvanrednu pamćenju, koja govori da je mališan u Rimu jednom prilikom čuo u Sikstinskoj kapeli izvedbu polifone skladbe “Miserere” baroknog skladatelja G. Allegrija. Kako je notni zapis te zahtjevne skladbe bio nedostupan svjetovnim osobama, Mozart je tu skladbu po sjećanju točno zapisao u notnu bilježnicu. Za vrijeme boravka u zemljama europskog Zapada i Italiji Mozart je upijao i spoznaje o vrhunskim tekovinama kulturne i umjetničke baštine, jer uvjeti za te spoznaje bili su idealni. Riznice kulture i umjetnosti bile su u to vrijeme dvorci vladara i plemenitaša. Boraveći u njima, Mozart je već u djetinjstvu stekao visoke kriterije vrjednovanja. Primjerice – kad je čuo glazbena djela J. S. Bacha i G. F. Händela, radosno je uskliknuo: “Napokon, evo glazbe koja se može slušati!” Bavio se i književnim djelima, primjerice francuskih prosvjetitelja Jean Jacques Rousseaua i François Marie Arouet Voltairea, djelima Johanna Wolfganga Goethea, stjecao spoznaje naprednih ideja koje su se odrazile u tekovinama Francuske revolucije i dr. Nedvojbeno su ga dojmila i likovna ostvarenja Leonarda da Vincija i Michelangela Buonarrotija, raskošna arhitektura francuskog kraljevskog dvora u Versaju i dr. W. A. Mozart započeo je skladati već u ranom djetinjstvu. Njegove prve skladbe za klavir nastale su već početkom 1761. god. (“Menuett i trio”, “March”, a kasnije i “Allegro” K.V. 3). Za kratkog života (umro je u 35. godini života) stvorio je impozantan opus skladbi koje je s lakoćom skladao. Poznata je i zgoda iz Mozartova života koju nalazimo u njegovoj opsežnoj pismohrani, a glasi ovako: “U vrijeme kada je Mozart bio u službi salzburškog nadbiskupa grofa Hieronymusa von Colloreda, dobio je nalog da sklada glazbu za svečane mise. Ali, u nalogu je bila i izričita zapovijed da cjelokupni misni obred smije trajati samo 45 minuta. Mozart je doista i skladao po zapovijedi nadbiskupa. Osmislio je niz misa u kojima glazba svih pet misnih dijelova, nadbiskupova propovijed i ostali govorni ulomci ukupno traju 45 minuta.” Među njegovim djelima danas nalazimo niz evergreena: klavirsku sonatu “Facile” te sonatu u A-duru, u kojoj je prvi stavak popularna “Tema s varijacijama”, a treći “Turski marš”; “Malu noćnu muziku” (njem. “Eine kleine Nachtmusik”) za komorni gudački orkestar; kazališni igrokaz “Čarobna frula” (njem. “Die Zauberﬂöte”); sakralni “Requiem” za sola, zbor i orkestar i dr. Nakon djetinjstva, u životu Wolfganga Amadeusa Mozarta dogodilo se nekoliko bitnih trenutaka: - u vrijeme kad je Mozart stasao u mladića, na nagovor oca 1778. god. odlazi s majkom ponovno u Pariz gdje doživljava niz neugodnosti: stari su ga prijatelji zaboravili, a Parižanima, koji su Mozarta pamtili kao čudo od djeteta, sad više nije bio zanimljiv kao mladi umjetnik. Neugodnosti kulmi-

GMO

niraju naglom smrću majke, koja umire od tifusa. Mozart se slomljena srca vraća u Salzburg s gorkim spoznajama; - godine 1781. Mozart prekida službu kod salzburškog nadbiskupa, ženi se s Constanzom Weber i odlazi u Beč, gdje do smrti djeluje kao slobodan umjetnik; - u Beču Mozart postaje članom Masonske lože, a kasnije i dvorskim glazbenikom na dvoru austrijskog prosvjetiteljskog cara Josipa II. hMozartovo opredjeljenje za život slobodnog umjetnika u Beču bila je izuzetno smjela i njemu pripadajuća, unikatna odluka. U drušvenim prilikama Mozartova doba – epohe racionalizma i burnog razdoblja svjetske političke i kulturne povijesti druge polovine XVIII. st., još uvijek je stolovalo tradicijsko ustrojstvo povlaštenog sloja plemenitaša. Temeljem načela tog aristokracijskog ustrojstva, glazbenici su svrstavani u rang dvorske posluge. Protunožac tradiciji rečenog ustrojstva bila je mlada i agresivna građanska buržoazija. Dodajmo rečenom i činjenicu da su u to vrijeme u Beču osobito bili cijenjeni talijanski glazbenici. Dakle, život W. A. Mozarta u Beču bio je buran s amplitudama: od slave i izobilja do nelagodnosti s neprijateljima i bijede. Bečani dobro znaju da je u zimsko vrijeme Mozart u svom hladnom domu plesao sa suprugom, kako bi se oboje tako ugrijali. Čak je i smrt W. A. Mozarta obavijena čudesnom enigmom: pokopan je na groblju St. Marks u zajedničkoj kripti za bečku sirotinju i beskućnike. Za vrijeme sprovoda u Beču je bjesnila strahovita olujna nepogoda, tako da su ukopu bili nazočni jedino grobari. Ako ikad odete u posjet Salzburgu, poslušajte izvedbe Mozartovih skladbi u “Mozarteumu” i pogledajte muzealije u rodnoj kući W. A. Mozarta. U predahu, popijte kavu i zasladite se s obvezatnim čokoladnim desertom “Mozartkugel” na trgu ispred Mozartove rodne kuće. Ako se zaputite u Beč, posjetite Katedralu sv. Stjepana iza koje ćete naći i “Figarovu kuću” u kojoj ćete oćutiti bogatstvo duha W. A. Mozarta. Dakako, poslušajte i koju predstavu Mozartovih opera i igrokaza u Državnoj bečkoj operi ili “Theatru An der Wien”. Bečani vole i ponose se Mozartom toliko da se mnogi i danas odriču večere kako bi kupili ulaznice za koncerte i predstave Mozartovih opera. Ako odete na izlet u Opatiju, svratite u Hotel “Mozart” gdje ćete osjetiti pozitivne vibracije, „štih i štimung“ Mozarta. Navedimo u ovom napisu i poruku koja glasi: “Božjom providnošću sveci se pojavljuju uvijek u pravo vrijeme i na pravom mjestu.” Postavimo si i upit: Je li Mozartovo “čudo glazbe” djelo primjereno čudima svetaca? Kulturni svijet tijekom 250 godina cijeni i ostaje zadivljen čudesnom glazbom u djelima W. A. Mozarta jer ta čudesna glazbena djela bogatstvom Mozartovog stvaralačkog genija tvore “čudo glazbe”. To “čudo glazbe” već dva i pol stoljeća ne prestaje biti predmetom povijesnih, psiholoških, medicinskih i socioloških istraživanja. Miloš Lalošević

PRIKAZ KNJIGE

BOLNICA

Matko Marušić, Medicina iznutra, Medicinska naklada, Zagreb, 2006.

Izvlači ga humor Medicina iznutra podijeljena je u 4 dijela (Studij, Akademska zajednica, Klinika, Poslije svega), pa se tako podijelila i moja pozornost, odnosno oduševljenje pojedinim poglavljima. Normalno da mi je zanimljivije bilo ono što mi je bliže i što sam na neki način već proživjela (iako to čini jako mali dio knjige od 623 stranice). To je neizostavna anatomija, od predavanja, seminara, kolokvija, praktičnog dijela ispita pa i konačnog usmenog. Zanimljivo je kako se zapravo nije mnogo toga promijenilo na tom svima strašnom predmetu. Organizacija je nastave i u vrijeme autorovog studiranja bila manje - više ista. I on i njegovi prijatelji proživljavali su sva ona strašna iskustva kada te najstroži, većinom neopisivo samouvjereni demonstrator ili liječnik, od svih mogućih pitanja pita nešto o čem baš ne znaš previše. Iako imam osjećaj kako se to mom naraštaju (i meni samoj) događalo malo češće nego njemu. Najviše me se dojmila autorova motivacija i želja za učenjem koja u svakoj stranici, svakoj rečenici, u svakom potezu iskače. Činilo mi se nevjerojatno da netko potajno nabavlja knjige, uči iz raskupusanih primjeraka skripta koje je jako teško nabaviti, a nije naučio engleski u školi jer ga uopće nije bilo kao nastavnog predmeta zbog nekih danas nama stranih političkih razloga. Kada sam to pročitala, morala sam malo stati i razmisliti. Meni je tako često teško otići do obližnje fotokopiraonice i zamoliti još jedan primjerak knjige koja je u zadnjih pola sata umnožena osamdesetak puta i to bez ikakvih problema. Mislim kako je u životu glavni pokretač motivacija, a pogotovo u onim poslovima koje ljudi ne rade iz materijalnog ili nekog drugog, tomu sličnog, zadovoljstva. Smatram kako ponekad upravo motivacija nedostaje nama modernim i suvremenim naraštajima. Iako mnogo toga imamo na dohvat, često to ne upotrebljavamo jer toliko stvari uzimamo zdravo za gotovo. Kao i sve knjige koje su pisane s nekim vremenskim odmakom i ovdje trebamo neke stvari uzeti s rezervom jer i sami znamo kako nam se često dogodi da neke stvari koje su nam bile teške i naporne prije mnogo godina danas gledamo sa simpatijom i smijemo se sebi. Vjerojatno je to zato što čovjek s vremenom zapamti pretežno one lijepe uspomene, a neke neugodne trenutke poput sramoćenja pred većim brojem ljudi pokušavajući ispasti neizmjerno duhovit ili pametan, pohrani jako duboko u svome sjećanju. Kad smo već kod smijeha, treba spomenuti i njega. Autor je jako duhovit (što on sam pripisuje južnjačkomu podrijetlu) i humor često izvlači ona poglavlja koja se mogu učiniti predugima ili pomalo preopširnima.

U poglavlju Prevencija (ipak jedna o zubarima) proživljavamo svaki korak njegova liječenja bolesnog zuba. Možda bi to i bilo dosadno da nam autor iskreno, pomalo djetinjasto ne priča kako ga je počeo boljeti zub, kako nikada nije išao kod zubara nego samo kada bi igrao nogomet s njima pa bi ga oni nakon par piva nagovorili na brzi pregled. Duhovito je i to što se on šali na vlastiti račun, svoj rad (posebno u dijelu kada se vraća u svoj rodni kraj a svi se čude kakav je on to liječnik kad ne liječi ljude, već radi pokuse na miševima), suradnike, a naravno i nekadašnje i današnje profesore. Čitajući knjigu pronašla sam i mnogo zanimljivih, poticajnih rečenica prožetih humorom koje su ostavile na meni dublji dojam. Primjerice: «Karijeru određuju inteligencija, marljivost i rizik. Manje inteligentan treba više raditi ili više riskirati, manje marljiv trebao bi tu manu nadoknaditit hrabrijim riskiranjem, a onaj manje sklon riziku može se uteći većem radu i većoj uporabi pameti koju mu je Bog dao. Tko nije pametan ni marljiv, oslanja se na rizik pa postane kockar ili provalnik, a čovjek slabije pameti, a nesklon riziku, kopa. Inteligentne a lijene osobe ne postoje, jer je inteligencija nespojiva s lijenošću.» Općenito govoreći zanimljiv je to pregled iskustava jednog studenta, asistenta, profesora. No zapravo je i mnogo više od toga. Pregled života studenta medicine, tipičnog ili ne, o tom bi trebao svatko tko pročita knjigu posebno razmisliti i odgovoriti. Moram priznati kako mi se knjiga u nekim situacijama ipak učinila malo napornom, a primjer je tomu dio o ﬁnanciranju u zdravstvu. Za to nije kriv toliko autor, način pisanja ili njegova interpretacija, koliko moja udaljenost od te, meni trenutno neshvatljive teme. Tko zna, kako obično bude u životu, možda se jednoga dana budem bavila baš tim područjem. Uostalom, nije uvijek lagano prenijeti ljudima svoje mišljenje i doživljaje (upravo to proživljavam pišući ove rečenice). Mislim kako svakako vrijedi pročitati knjigu jer kako nas uči i sam autor, u životu je za uspjeh potrebno biti uporan i ne odustajati od svojih ciljeva koliko god ta fraza istrošena zvučala. Ne mora se nužno svima sviđati sve u knjizi i ne mora svatko sebe prepoznati u svakom odsječku, no vjerujem kako nam ova knjiga može poslužiti kao dobra motivacija kada se negdje na pola puta izgubimo i zapitamo se ima li sve to (trud, učenje) ikakvog smisla. Možda nam ona može pomoći u odgovoru, ali nikako dati odgovor - to kao i sve ostale velike životne odluke, moramo donijeti sami. Ivana Tolj

GMO

A Z A K I N KLI

U J I R T A J I SIH

Jedna od stalnih tema u sljedećim brojevima svakako će biti predstavljanje po jedne klinike i odjela Kliničke bolnice Osijek. Za prvi broj odabrali smo Kliniku za psihijatriju, čiji je predstojnik dekan fakulteta prof. dr. sc. Pavo Filaković. U razgovoru nam je dekan pružio osnovne informacije o radu te klinike i o njenoj povijesti.

GMO

Klinika za psihijatriju smještena je u skučenom prostoru na dvije lokacije s ukupno 1432 m2, a idealno bi trebala biti na prostoru od 3500 m2. Unatoč vrlo lošim prostornim uvjetima, radi se o stručno i znanstveno-nastavno vrlo jakoj klinici. Ona je sjedište Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu s 6 doktora znanosti, od kojih su 3 profesora, 2 docenta i 1 asistent. Na klinici rade i 4 naslovna asistenta. Osim toga, još 5 specijalista magistri su znanosti, a dvoje je pri kraju doktorskog studija. Uz 13 specijalista na Klinici rade i 4 specijalizanta. Jedini ograničavajući čimbenik za daljnji razvoj klinike jest skučeni prostor. Srećom, zahvaljujući razumijevanju Ministarstva zdravstva, to će ograničenje uskoro biti prevladano izgradnjom nove zgrade Klinike za psihijatriju, primjerene potrebama bolesnika u 21. stoljeću i naraslim terapijskim mogućnostima psihijatrije kao struke.

Kada je klinika nastala, koji su odjeli i što se sve liječi? Ima li senzacionalnih slučajeva u KBO? Klinika za psihijatriju nastala je 1988. godine izdvajanjem iz Odjela za neurologiju i psihijatriju. Ja sam na čelu Klinike od 2003. godine. Klinika ima 6 kliničkih odjela: Klin. odjel akutne i biologijske psihijatrije s intenzivnom skrbi i Klin. odjel socijalne psihijatrije, Klinički odjel dječje i adolescentne psihijatrije, Klinički odjel za neuroze i granična stanja, Centar za psihotraumu i Dnevna bolnica. Na klinici se godišnje u prosjeku liječi oko 650 bolesnika, a napravi se od 25.000 do 30.000 pregleda. Na Klinici liječimo sve poznate duševne poremećaje, uključujući i one najteže. Ne bježimo ni od primjene elektrostimulativne terapije u anesteziji, kada je indicirana. U našem radu nema senzacionalizma. Liječenje se temelji na neuroznanosti, uz primjenu najnovijih psihofarmaka i primjerenih psihoterapijskih tehnika.

BIG BROTHER Osvrt psihijatra prim. prof. dr. sc. Pave Filakovića

gojno i obrazovno zapuštene djece, koja su samo prenosila u usta im stavljene poruke nama stranog sustava vrijednosti.

«Big Brother» - fenomen ili medicinski slučaj? Zašto je nacija poludjela za tim zapadnjačkim proizvodom? Jeste li pogledali koji nastavak? Za televizijsku kuću koja ga proizvodi to je proizvod koji prolazi na tržištu jer zadovoljava jednu kulturno upitnu potrebu čovjeka da viri kroz tuđu ključaonicu. Na liberalnom tržištu to je legalna roba koja eto i kod nas nalazi svoje potrošače. Kako se radi o zadovoljavanju jedne nezrele potrebe, normalno je da tu emisiju gledaju najviše mladi. Na žalost, vireći kroz tu ključaonicu, ti gledatelji često nisu svjesni da im se uz zadovoljenje njihove znatiželje perfidno podmeće sustav vrijednosti neprimjeren našoj kulturi, koji oni nesvjesno usvajaju i zbog kojeg odgojno-obrazovne institucije (od obitelji do fakulteta) imaju velikih poteškoća u promicanju našoj kulturi primjerenog i kompatibilnog vrijednosnog sustava. Ne, nije to ni fenomen niti medicinski slučaj nego dobro osmišljeni proizvod, blago rečeno upitne vrijednosti za našu kulturu. Pokušao sam gledati tu emisiju, ali uz najbolju volju nisam izdržao duže od pola sata. Ponovo sam pokušao za nekoliko dana i opet sam gledao iste slike. Poslije više nisam mogao. U tih ukupno sat vremena pratio sam subkulturno pseudofilozofiranje od-

Zašto ljude privlači tuđa intima, odnosno, razgolićivanje te intime na TV-u? To je posljedica globalizacijskog civilizacijskog procesa koji nas zapljuskuje preko interneta i drugih globalnih medija. Svijet je postao veliko selo u kojem svatko može znati sve o svakom. Proces je dvosmjeran – potrebu da se upozna tuđa intima pothranjuje potreba da se ta intima razgoliti. «Big brother», blogovi, «nenamjerno» puštanje golišavih slika ili čak «porno uradaka» u javni optjecaj, samo su ekstremni elementi tog procesa. Civilizacijska globalizacija ima i svoju manje uočljivu, ali ne manje učinkovitu stranu. Sjetite se koje programe gledaju mladi i kako reklame na njima određuju koje će robne marke nositi, koja pića i jela birati, u kojim trgovačkim lancima kupovati. Nije ključno pitanje zašto ljude privlači tuđa intima. To je razumljiva posljedica znatiželje i potrebe za identiﬁkacijom s marketinški nametnutim likovima. Ključno je pitanje tko i s kojim ciljem koristi takve slabosti ljudi kako bi proturio neke svoje sustave vrijednosti na prostorima koja ih do sada nisu prihvaćala, jer promjenom sustava vrijednosti on otvara novo tržište za svoju robu i siguran prodor svog kapitala. To što se sada ponavlja moderna verzija scene raspada patrijarhalnih zajednica u Slavoniji i što s ponovno javljaju realisti koji ukazuju na sudbine pojedinaca u tom procesu i na sve druge njegove posljedice, ne će na žalost zaustaviti taj proces.

poteškoće u kontroli nagona i impulzivnosti. Emocionalna zrelost nekih od njih je ispod 16 godina pa je ponekad upitna etička strana njihovog angažiranja u tim emisijama. Oni doduše ne puše pred kamerama, ali zato tu i tamo izgube kontrolu zadovoljenja seksualnog nagona na civilizacijski potpuno neprimjeren način. Oni ne samo da nisu prihvatljiv objekt identiﬁkacije nego bi većinu njih trebalo podvrgnuti dodatnom odgojno-obrazovnom procesu prije punopravnog uključivanja u zajednicu. Na žalost, pokušaji korekcije takvog ponašanja kod takvih ličnosti daju skromne rezultate. Kakve su moguće posljedice naglog prekida tromjesečne izolacije i ponovnoga povratka u normalni život? Kada sam služio vojnu obvezu, dva su nam mjeseca «prali mozak» političkim predavanjima i za to vrijeme nisu nas puštali iz «kasarne». Sve je prošlo bez ikakvih posljedica. Normalne osobe to mogu izdržati. Tek je poneki pobjegao pa bi ga vratili. Pokazalo se da su takve bile osobe sa smetnjama u kontroli nagona i impulzivnosti, tj. oni kojima je za-

dovoljenje vlastite potrebe iznad zadanih normi. Pretpostavljam da populacija u «Big brotheru» upravo zbog takvih crta ličnosti ima poteškoća živjeti u izolaciji i da nije one mrkve od milijuna, sigurno bi većina već na početku mnogi pobjegli. A sad dopustite jedno retoričko pitanje koje nas vraća temi o sustavu nagrađivanja liječnika. Kakvo nas to društvo na kraju tranzicije čeka? Je li to doista društvo u kojem se više isplati identiﬁkacija s «Big

brother» junakinjama i junacima, koje donosi laku zaradu prvog milijuna ili ćemo uspostaviti takav sustav vrijednosti u kojem se isplati pomučiti kako bi se postalo liječnikom, inžinjerom, učiteljem, pravnikom itd.? Izbor ne treba ostaviti samo mladima. Odgovornost je na onima kojima je povjereno pravo upravljanja procesima u društvu. Ivan Štefanac

Što kažete na napise u medijima da se u «Big brotheru» okupljaju sve sami kreteni, debili i degenerici? Ili je sve to normalno ponašanje? Nisu oni ni kreteni ni debili ni degenerici. Mogli ste uočiti da se radi o inteligentnim mladim osobama, ali koje su emocionalno nezrele i koje imaju

GMO

Specijalizacija i rad na odjelu? Prvo sam bio znanstveni novak 1984., primio me prof. dr. sc. Antun Tucak, gdje sam radio u znanstvenoj jedinici, među prvima sam postao novak. Potom počinjem raditi na Otorinolaringologiji kao odjelni liječnik. Godine 1985. moja prva operacija tonzile, potom su uslijedile i druge operacije.

BOLNICA

Imate li hobije? Članstvo u kulturnim udrugama, društvima ili humanitarnim organizacijama? U mladosti sam se bavio plesom, košarkom, tu su bila i nezaobilazna druženja i izlasci. Član sam međunarodnog kluba Lions i mnogih stručnih medicinskih udruga. Bavim se telemedicinom više od 9 godina, gdje smo imali mnogo važnih projekata.

Ravnateljski posao

Intervju s ravnateljem KB Osijek, mr. sc. Željkom Vranješom, dr. med.

ODJEL KARDIOKIRURGIJE KONKURENTAN OSTALIMA Razgovarali smo s ravnateljem Kliničke bolnice Osijek koji nam je u svom intervjuu govorio o novim i budućim planovima bolnice kao i skorašnjem otvaranju kardiokirurgije u Osijeku. To je upravo bila i glavna tema ovog razgovora budući da se u medijima često može čuti kako se građani pitaju u kojoj su fazi radovi za osnutak prve kardiokirurgije u Osijeku. Osječka bolnica svojim radom i nadasve kvalitetnim kadrom i dalje će nastojati konkurirati široj regiji. Ravnatelj Željko Vranješ rođen je 28 .04. 1957. u Osijeku, gimnaziju je završio u rodnom gradu, a 1982. diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je 2000. u Zagrebu. Specijalist je otorinolaringologije i 14 mjeseci ravnatelj Kliničke bolnice Osijek. Studij i specijalizacija Kako to da ste se odlučili za studij medicine? Kakav Vam je bio životni put? Za studij sam se odlučio zato što sam bio u društvu mladih biologa, a cijela ta ekipa išla je na državno natjecanje iz biologije, učili smo i ﬁziku i kemiju. U to su vrijeme, osim mene, biolozi bili 44

ujedno i današnji liječnici: dr. Galić, dr. Škrinjarić-Cincar… Kakav Vam je bio studij? Kakav ste bili student? Bio sam vrlo dobar student, oko 4, no nikad 5.0. Zagreb je tada bio mirniji, ali nama je bilo teže jer smo bili odvojeni

od kuće, no ipak su bila mirnija vremena, manje užurbanosti. Danas je vama u Osijeku možda lakše jer ste bliže kući, dok je nama to možda u početku malo teže palo, no mi koji smo se odvažili na studij u Zagreb, međusobno smo se družili i izlazili te se dobro socijalizirali.

GMO

Koje su prednosti rada na klinici, a koje u ravnateljstvu, upravi? Ovaj sadašnji posao puno je složeniji, zahtijeva više rada i truda. Naime, potrebno je poznavati i posjedovati i organizacijske sposobnosti, pored onih medicinskih. Na klinici nema puno posla u smislu organizacije, više se radi medicinski dio, a ovdje ima i ostalih stvari. Na odjelu liječnik radi svoj posao i u pravilu ga ne nosi kući, a ovdje sam sada kao ravnatelj 24 sata zaposlen. Neprestana obveza i briga oko bolnice, maksimalno sam angažiran, treba pravovremeno reagirati ukoliko dođe do nekih problema.

projektima riječ? Kardiokirurgija, torakalna kirurgija i onkologija neki su od projekata na kojima se radi. Onkologija je dobila jedan kat i novo pročelje, a i druge zgrade u planu su sanacije i obnove. Tu je i projekt transplantacijske kirurgije, uskoro će se raditi transplantacije bubrega u našoj bolnici, a projekt vodi doc. Galić. Između ostalog, potpisan je i ugovor s doktorom Ugljanom, Osijek može očekivati za nekoliko mjeseci i prvu transplantaciju srca. Ostvarujemo i dobre odnose s Medicinskim fakultetom, potpisali smo ugovor suradnje između Ravnateljstva i Uprave fakulteta. Javnost ponajviše zanima u kojoj je trenutno fazi novi kardiološki odjel u Osijeku? Završni građevinski radovi su u tijeku, postavljanje klimatizacijskih uređaja, a to sve prethodi onom najvažnijem, otvorenjem kardiokirurgije u Osijeku. O točnom datumu otvorenja ne mogu još govoriti, no radi se o svega još nekoliko mjeseci. Hoće li kardiološki odjel konkurirati široj regiji? Postoji mrežni sustav u Hrvatskoj koji čine: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Osijek je jedna statistička regija, s manjim bolnicama i naravno da će konkurirati u svojoj regiji. Početci će svakako bit teški i trebat će postojati maksimalna angažiranost svih djelatnika, dobar kontakt sa Za-

grebom, kako bi prve operacije i zahvati prošli dobro. Imat ćemo, naravno, stalnu ekipu, a na ljudima je da se opredijele za jednu od regija. Postoje smjernice koje kazuju kako su najbolje šanse za izlječenje u invazivnoj kardiologiji kod infarkta miokarda unutar prva tri sata, pa čak i manje. Stoga treba pravovremeno reagirati, a budući da će Slavonija imati regionalni centar za kardiokirurgiju, tako će osoba uslijed akutne boli moći ranije stići, dakle unutar tri sata, i biti hospitalizirana u Osijeku, a ne u Zagrebu. Hoće li Osijek imati svoj kadar ili će se liječnici uvoziti? Osijek će imati svoj kadar, a bolnica trenutno ima četiri mlada specijalizanta na doškolovanju, tj. na užoj specijalizaciji. Dr. Ugljan iz Magdalene potpisao je ugovor s našom bolnicom na neodređeno vrijeme. Mladi liječnici bit će dobro educirani kad se vrate s Rebra. U početnoj fazi uključit ćemo još neke ljude, ali važno je da će Osijek imati svoju stalnu ekipu. Od laboratorija, sestara instrumentarki i ostalog pratećeg osoblja, svi će biti uključeni u ovaj projekt. Što je s donacijama i opremom? Oprema je iznosila 30 milijuna kuna, u koje ulaze i građevinski radovi. Bilo je nešto i privatnih donacija - za kupnju sterilizacijskog uređaja. Od Švicarske smo dobili 195 kreveta koji vrijede oko 5 milijuna kuna, operacijski stol, instrumente i potrebne uređaje. Jedan novi

Što nam možete reći o telemedicini? Telemedicina je vid tehnološke komunikacije. Svaki tehnološki iskorak u medicini, sve ono što je u medicini vezano uz tehniku i računala možemo zvati telemedicinom. No često ljude buni predmetak «tele».. Dakle, uporaba računala i svih modernih dijagnostičkih sredstava i opreme čine telemedicinu u svrhu podizanja razine medicine.

Projekti, budućnost bolnice Treba ustvrditi da su u prethodnoj godini učinjeni određeni pomaci u radu bolnice kao ustanove. O kojim je pomacima i

GMO

“U Osijeku će se uskoro raditi transplantacije srca i bubrega”

STUDENTSKA DOGAĀANJA

“Zahvaljući medicinskom fakultetu i doktorskom studiju bolnica može lakše napredovati prema statusu KBC” “Budućnost je u zdravstvu”

krevet takvog proﬁla košta između 7 i 10 tisuća eura. Ostvarena je veza s bolnicom u Basselu. Što se od operativnih zahvata i pretraga trenutno radi u bolnici? Trenutno od invazivne kardiologije se radi postavljanje stenta, pomoć u akutnoj fazi infarkta zajedno s klinikom za internu medicinu. Drugi dio posla se trenutno sastoji u dogovoru s Rebrom, njihovim kardiolozima i slanjem pacijenata. Postoji apsolutna suradnja s njima, Liječnici Kozmar i Steiner pripremaju pacijente za Zagreb, no uskoro će se taj krug zatvoriti i svi pacijenti će se operirati kod nas. Koja je budućnost KB Osijek u slavonskoj regiji? Kada možemo očekivati treći KBC u Hrvatskoj, uz onaj u Zagrebu i Rijeci?

Taj je projekt dugogodišnji plan, ne samo ove uprave, već i prethodnih. Projekt traje još od osnutka Medicinskog fakulteta i doktorskog studija, što su ujedno i dva glavna preduvjeta za KBC. Mi smo jedini koji uz Zagreb imamo Medicinski fakultet u krugu bolnice. Imamo dodiplomski i poslijediplomski studij, a to je velika prednost ovoj bolnici jer će imati uvijek dobar i kvalitetan kadar. Medicinski je fakultet spona između bolnice i studenata, budućih liječnika. Određen broj doktora znanosti u bolnici je isto tako jedan od preduvjeta. Zahvaljujući Medicinskom fakultetu i doktorskom studiju bolnica može lakše napredovati prema statusu KBC. Da bi KB Osijek postala KBC, cijela se bolnica mora podignuti na jednu višu razinu, od građevinski radova pa do kvalitete usluga ( prijam pacijenata, broj postelja, osoblja), mora se ujednačiti i podignuti kvaliteta

jednako na svim odjelima i klinikama. Primjerice, Psihijatrija je organizacijski klinika, a smještajno je najlošije organizirana. Osim potrebnog broja doktoranata, pojedini odjeli i klinike moraju biti i tehnički i organizacijski kvalitetno uređeni. Za kraj bih vam preporučio da radite ovaj posao i dalje, da budete objektivni i promatrate sva zbivanja, prošlo je vrijeme da se jedan čovjek bavi samo jednim poslom, radite timski, i na kraju krajeva budućnost leži u grupacijama ljudi koji su spremni raditi u timovima, stoga pratite trendove, trebate na taj način poticati i druge na rad. Medicina se toliko brzo razvija da će biti neophodan veći broj liječnika sljedećih godina. Budućnost leži u zdravstvu i kad bih opet birao što studirati, ponovno bih izabrao medicinu. Treba biti strpljiv i marljiv i raditi svoj posao. Ivan Štefanac

GMO

Novi izborni predmet Znanje vještina Medicina je vještina. Studenti medicine tijekom svog studija pročitaju brojne knjige, nauče mnogo teorije, no nisu svi u prilici svoje znanje praktično primijeniti. Brojni studenti završe fakultet, prime diplomu i prisegnu Hipokratu, a nikada nisu dali injekciju, intubirali ili šivali, a kamoli učinili konikotomiju. Student je na prvoj godini slušao prvu pomoć, na trećoj godini naučio kada se daje koji lijek, a to još potvrdio na četvrtoj, petoj, šestoj godini… Kako se onda može dogoditi da student, kada se nađe u stvarnoj situaciji, da je žena ispred njega pala u nesvijest, da je automobil srušio motorista i sl., okrene glavu i utješi se poznatom rečenicom “Primum non nocere!”. Odgovor je jednostavan, on je nesiguran! Kao i učenje vještina iz drugih sfera života, medicinske se vještine mogu naučiti, ispravno i u potpunosti, tek u praksi i ponavljanjem. Kao studenti medicine toga smo svjesni, kao i činjenice da nas ima puno, da liječnici uz svoje redovite obveze nemaju dovoljno vremena da nam se potpuno posvete, da nije najzgodnije ni za studenta kao ni za pacijenta da se “led probija” na pacijentima koji leže u našoj bolnici, ali isto smo tako svjesni da postoje drugi načini, koji studentima pružaju mogućnost da uvježbaju različite vještine. Norveška tvrtka Laerdal, osnovana 1940. godine kao tvornica plastičnih lutaka i dječjih slikovnica, nakon II. svjetskog rata preusmjerila je svoje aktivnosti na proizvodnju realističnih modela, koji bi trebali svim ljudima povezanim s medicinskom strukom omogućiti vježbanje vještina potrebnih ponajprije u hitnoj medicini, ali i u ostalim njenim granama. Do danas, uporabom najmodernijih tehnika, u suradnji s brojnim liječnicima i sukladno najmodernijim dostignućima u medicini, oni su proizveli iznimno realistične modele, koji pružaju mogućnost simulacije gotovo svih situacija u hitnoj medicini te vježbanja postupaka nužnih za rješavanje tih situacija. Tijekom studija posjećivali smo kongrese i ljetne škole. Tamo smo imali priliku upoznati se s drukčijim mogućnostima učenja praktičnih medicinskih vještina, stoga smo prije dvije godine u sklopu EMSA-e i SSHLZ-a pokrenuli projekt “Znanje vještina”, s ciljem omogućavanja studentima da tijekom studija steknu više praktičnih vještina. Taj su nedostatak uvidjeli i naši profesori, predvođeni dekanom prof. dr. sc. Pavom Filakovićem koji je započeo s opremanjem Kabineta vještina.

GMO

Danas se u kabinetu nalazi pet modela koji studentima pružaju priliku za vježbanjem uspostavljanja krvnožilnog i dišnog puta, osnovno i uznapredovalo održavanje života djece i odraslih te 16 setova za vježbanje kirurških čvorova i šivanje na životinjskom modelu. Interijer je opremljen namještajem, tako da podsjeća na pravu malu ambulantu, a postavljeno je i računalo kako bi se studentima moglo prikazati izvođenje pojedinih postupaka u praksi. Uskoro bi kabinet trebao dobiti i modele za i.m. i s.c. davanje injekcija, za postavljanje urinarnog i centralnog venskog katetera te MICROSIM - računalnu interaktivnu simulaciju izvanbolničkih i unutarbolničkih scenarija (čitaj: igrica u kojoj je glavni lik liječnik). Kabinet je po prvi puta otvoren za studente 20. i 21. listopada 2006. godine, kada je održan “Tečaj vještina”. Tečaj je imao 30 polaznika, među njima ne samo studente već i mlade liječnike. Tom su prigodom studenti i liječnici priredili i priručnik za studente “Znanje vještina”, koji bi ove godine trebao osvanuti u proširenom izdanju. Voljela bih navesti grupu studenata i liječnike koji su sudjelovali u realizaciji projekta i tečaja, no bilo nas je podosta. Od ove akademske godine postoji novi izborni predmet “Kardiopulmonalna reanimacija i ostala hitna stanja u medicini”, koji će moći pohađati studenti pete i šeste godine. Predmet je temeljen na vježbama u kabinetu i seminarima na kojima ćete samostalno rješavati zadane kliničke slučajeve. Također, postoji ideja da Kabinet vještina od iduće akademske godine svaki drugi tjedan bude otvoren za studente. Do tada je potrebno educirati studente – “demonstratore vještina”, koji bi vodili kabinet. Ne mogu reći da studenti tijekom studija nemaju priliku probati neke od praktičnih stvari, ali sigurno nemaju mogućnost uvježbati ih. Neki će reći da to nije nužno, da ćemo to naučiti kad počnemo raditi, no slažemo se da se teorija bez prakse brzo zaboravlja. Ipak, jedno se ne smije zaboraviti: čovjek nije lutka! Svaka je osoba individua za sebe, posebna i neponovljiva. Za kraj bih vam poručila: nemojte čekati da netko nešto promijeni, da netko ostvari vaše ideje - učinite to sami! Ovo je primjer da je to moguće.

Martina Butković 47

STUDENTSKA DOGAĀANJA

STUDENTSKI CAMPUS

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku osnovano je 1975. godine i jedno je od šest hrvatskih sveučilišta i jedino sveučilište na području istočne Hrvatske, na kojem živi oko 900 tisuća stanovnika te odgovara društvenim i gospodarskim potrebama pet slavonskih županija: Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj.

Razvoj Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku temelji se na razvoju nastavne i znanstvenoistraživačke djelatnosti, stoga je u proteklom desetogodišnjem razdoblju bilo neophodno predvidjeti dugoročniji razvoj znanstvenonastavnih sastavnica (fakulteta, Umjetničke akademije i sveučilišnih odjela) kao temeljnih nositelja nastave i znanostvenoistraživačkog rada, a istodobno osigurati i razvoj sveučilišnih ustanova čija djelatnost osigurava cjelovitost i potrebni standard visokog obrazovanja. Uprava Sveučilišta je na temelju cjelovite analize sveučilišnih prostora i potreba obnove fakultetskih zgrada pristupila izradi nove strategije razvitka Sveučilišta. U Osijeku je 25. ožujka 1997. godine potpisan Sporazum o ustupanju prava korištenja i prenamjeni vojarni “Gaj” i “Drava” za potrebe Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Potpisnici Sporazuma bili su: Ministarstvo obrane, Ministarstva znanosti i tehnologije, Ministarstvo prosvjete i športa, Ministarstvo unutarnjih poslova i Osječko-baranjska županija. Vlada Republike Hrvatske je 27. ožujka 1997. godine donijela Odluku o prijenosu nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske u vlasništvo Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Narodne novine 33/97.). Temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske od 27. ožujka 1997. godine, Sveučilište je izvršilo upis vlasništva vojarni “Drava” i “Gaj”. Strategijom razvoja Sveučilišta pod nazivom „Program obnove i razvoja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku do 2010. godine“ pobliže se određuje razvitak sveučilišnih sadržaja na tri glavne lokacije u Osijeku: Tvrđa, 48

vojarna “Drava” i vojarna “Gaj” te razvoj Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U skladu sa strategijom razvitka Sveučilišta postignut je konsenzus akademskih, gradskih, i županijskih vlasti te u dogovoru s Ministarstvom znanosti i tehnologije Uprava Sveučilišta je 2000. godine povjerila Zavodu za prostorno uređenje d.d. Osijek izradu projekta pod nazivom “Plan uređenja prostora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku-Donji grad.“ U cilju ostvarivanja najkvalitetnijeg uređenja prostora vojarne „Drava“ za potrebe znanstvenonastavnih sastavnica, Sveučilište je u svibnju 2001. godine raspisalo natječaj za idejno urbanističko rješenje fakulteta i sveučilišnih odjela. Autor prvonagrađenog rada je Dario Gabrić, dipl.ing.arh. iz Splita. Prvonagrađenim odabranim rješenjem predviđena je tražena etapna izgradnja fakulteta i sveučilišnih odjela. Urbanističkim planom deﬁnirana je organizacija, korištenje i namjena prostora bivše vojarne ‘’Drava’’ za potrebe Sveučilišta. Ovaj projekt predstavlja novo razdoblje u razvoju Sveučilišta usmjereno k modernom ustrojavanju Sveučilišta po uzoru na europske sveučilišne gradove. Sveučilišni campus u Osijeku obuhvaća prostor vojarne Drava i smješten je između Tvrđe i Donjeg grada i obuhvaća prostor veličine 232.048,00 m2. Izgradnja Sveučilišnog campusa u Osijeku predviđena je u fazama i to u I. fazi izgradnje: Studentski dom u Osijeku i Poljoprivredni fakultet te početak uređenja postojećih zgrada Umjetničke akademije i

GMO

Elektrotehničkog fakulteta. U II. fazi izgradnje obuhvaćeno je sljedeće: izgradnja i opremanje Poljoprivrednog fakulteta, nastavak adaptacije zgrada Umjetničke akademije, adaptacija Studentskog restorana, izgradnja nove zgrade Građevinskoga fakulteta, izgradnje nove Športske dvorane, adaptacija i nadogradnja zgrade Učiteljskoga fakulteta te adaptacija i dogradnja nove zgrade Sveučilišne knjižnice.

I. faza izgradnje Sveučilišnog campusa u Osijeku Studentski dom Izgradnja Studentskoga doma najznačajnija je kapitalna investicija osječkog Sveučilišta u I. fazi izgradnje Sveučilišnog campusa, uzimajući u obzir činjenicu da je postojeći Studentski dom izgrađen 1969. godine kao Studentski dom koji ima najmanji kapacitet za smještaj studenata u Republici Hrvatskoj, kapacitet je svega 258 mjesta, što je nedostatno za osječke studente i njihov smještaj. Ovo je posebno izraženo s obzirom na činjenicu da na osječkom sveučilištu studira 16922 studenta od kojih je 50% nedomicilnih studenta i kojima je potrebno osigurati smještaj u Osijeku, a postojeći kapaciteti Studentskog doma zadovoljavaju potrebe oko 3% studentskog smještaja u Osijeku. Zgrada novoga Studentskog doma ima ukupno 9.909.00 m2 s ukupno 10 jednokrevetnih soba, 233 dvokrevetne sobe za studente i 7 apartmana za gostujuće profesore s ukupno 504 ležaja. Novi Studentski dom nije samo doprinos poboljšanju studentskog standarda u Osijeku, već osigurava kvalitetu studentskog života, kao i jednake uvjete studiranja za osječke studente u hrvatskoj akademskoj zajednici.

II. faza izgradnje Sveučilišnog campusa u Osijeku Senat Sveučilišta je 21. studenog 2005. godine prihvatio prijedlog Programa kapitalnih investicija koji sadrži II. fazu izgradnje Sveučilišnog campusa koju čine izgradnja novih zgrada i adaptacija i uređenje postojećih zgrada kako slijedi:

GMO

Redni broj

Namjena objekta

Bruto površine (m2)

Poljoprivredni fakultet

22.754,15

Građevinski fakultet

7.877,10

Športska dvorana

2.620,00

Sveučilišna knjižnica

11.000,00

Umjetnička akademija

3.237,67

Elektrotehnički fakultet i Carnet

2.292,21

Učiteljski fakultet

8.466,70

Medicinski fakultet

1.040,17

Odjel za biologiju Odjel za kemiju

3.650,00

10.

Studentski restoran

2.366,56

11.

Služba za održavanje

200,00

12.

Zgrada za potrebe Sveučilišta

250,00

13.

Rekonstrukcija instalacija Sveučilišnog campusa

232.048,00

Postojeći prostori Medicinskog fakulteta nedostatni su za osiguranje kvalitetnog izvođenja nastave i provedbu Bolonjskog procesa. Na Sveučilišnom integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju Medicine 2005./06. studira 632 studenta. Isto tako valja uvažiti činjenicu da je sve veći broj studenata na Medicinskom fakultetu koji se povećava u proteklih osam godina od osnutka Fakulteta, zatim povećanje znanstvenoistraživačkih projekata i sve veća obveza organiziranja tečajeva trajne medicinske izobrazbe. Osim toga pred Upravom Fakulteta je provedba Bolonjskog procesa koji zahtjeva osiguranje kvalitete sveučilišne nastave u dva ciklusa obrazovanja (integrirani preddiplomski i diplomski studij i poslijediplomski doktorski studij). prof. dr. sc. dr. h. c. Gordana Kralik

STUDENTSKA DOGAĀANJA

Ivan Lončar, IV. godina; LOME (Local Officer on Medical Education) Branimir Škorić, III. godina; LEO (Local Exchange Officer) Ivan Štefanac, II. godina; LORP (Local Officer on Refugees and Peace) Boris Mamula, III. godina; LORA (Local Officer on Reproductive health and AIDS), Zoran Gorjanac, III. godina; LORA Assistant Antonio Kokot, IV. godina; LORE (Local Officer on Research Exchange)

CroMSIC LC Osijek

Nova radna snaga

za novu akademsku godinu Kada općenito govorimo o čovjeku kao takvom, svi znamo da se potreba za samoostvarenjem nalazi na samome vrhu. No isto tako znamo da čovjek ne zadovoljava svoje potrebe onim redom kojim su u piramidi ljudskih potreba i poredane. Tako je došlo do pojave jedne skupine studenata medicine na Medicinskom fakultetu u Osijeku koja sebe naziva CroMSIC. Jedino što se u svezi s tom skupinom do prije godinu dana moglo među studentima našeg fakulteta čuti bilo bi nešto poput: „Ah, to su oni koji idu na razmjene!“. Nitko u sadašnjem trenutku ne može sa sigurnošću reći što je dovelo do pojave takvih misli od osnivanja podružnice na našem fakultetu do danas, no tvrdim da ta rečenica ne vrijedi za CroMSIC danas. A kakav je CroMSIC danas? I što je to uopće CroMSIC? CroMSIC je studentska udruga punog imena i prezimena Croatian Medical Student`s International Committee (Hrvatski odbor međunarodne udruge studenata medicine) koja je dio Međunarodne federacije udruga studenata medicine ili IFMSA-e (International Federation of Medical Sudents Associations), a Hrvatska je njezina članica od 1992. godine. Na našem fakultetu, CroMSIC Local Committee (lokalni odbor) Osijek predvode studenti koji su njegovi članovi od početka svog studija: Martina Musović, studentica VI. godine MFO (predsjednica podružnice) i Antonio Kokot, student IV. godine MFO (tajnik). Oni su svojim marljivim trudom i dobrim marketinškim pristupom ipak uspjeli „prodati“ koncept studentskog aktivizma našim kronično neanimiranim studentima. Udruga je ustrojena kao skup 6 različitih odbora koji svaki za sebe označava pojedini projekt: 50

Ostali članovi udruge koji ovdje nisu navedeni sudjeluju u radu pojedinog odbora, s istim entuzijazmom i marljivošću kao i povjerenici, a udruga je ove akademske godine u svoj rad uključila i studente sestrinstva, što je znatno doprinijelo njezinom radu. Ostvarena je i odlična suradnja s udrugom EMSA (Europska medicinska studentska asocijacija koja također djeluje pri našem fakultetu), kako ljudstvom tako i idejama, preko više projekata od kojih treba izdvojiti „Bolnicu za medvjediće“ te „Spolno prenosive bolesti i kontracepciju“. Osim toga, ostvarena je suradnja i s institucijama izvan našeg fakulteta i zdravstva uopće kao što su ZZJZ Osječko-baranjske županije, Grad Osijek, razne druge udruge i ustanove. Budući da je svaki lokalni povjerenik dužan o radu svog odbora obavijestiti Nacionalnog povjerenika (jedan od lokalnih povjerenika izabran na nacionalnoj skupštini), na taj se način cijelo vrijeme održava kontakt i suradnja s članovima ostalih lokalnih odbora u RH. Svaki je odbor priča za sebe, no u udruzi se oni međusobno isprepleću pa tako gore navedeni studenti dobivaju prijeko potrebita znanja i iskustvo u organizaciji, administraciji i međuljudskim odnosima, a navedena znanja, vjerujte, dobro će doći u budućem radu u medicini. Rad u udruzi, doduše, zahtijeva odricanje od vlastitog slobodnog vremena i živaca (kojih na našem studiju, budimo realni, nemamo na pretek),

no sve se isplati nakon što shvatite da se vaš rad odvija na svim naraštajnim razinama i društvenim statusima, i to ne samo na državnoj, već i na svjetskoj razini. Svaki semestar jedan od lokalnih odbora u Hrvatskoj (Osijek, Rijeka, Split ili Zagreb) organizira Nacionalnu skupštinu kojoj nazoči predstavništvo svake podružnice, lokalni povjerenici i članovi istaknutih aktivnosti. Skupštine su događaji na kojima se odvija revizija dosadašnjeg rada, naravno praćene bogatim društvenim događanjima poput izleta, izlazaka i slično u svakom od navedenih gradova. Naravno da je za rad u odborima potrebno s vremena na vrijeme odlaziti na edukacijske seminare na nekoj od lokacija Lijepe naše ili svijeta, što isto tako može obogatiti vaše vidike i iskustva, a jednom godišnje održava se i General Assembly (Međunarodna skupština IFMSA-e) u nekoj od 97 zemalja svijeta u kojima IFMSA postoji. Ove akademske godine postignut je pozitivan pomak u radu svih odbora (npr. SCORA odbor ima sada 2 studenta s certiﬁkatima za legalno održavanje radionica o reproduktivnom zdravlju i AIDS-u u osnovnim i srednjim školama koji su istodobno i nacionalni treneri za dobivanje istog certiﬁkata…), no ime najzahtjevnijeg i najvažnijeg projekta još uvijek je razmjena studenata pa smo tako prošle akademske godine na našem fakultetu ugostili studente iz Finske, Poljske, Tajvana i drugih zemalja svijeta. Svakako bih savjetovao svakomu studentu učlanjenje u rad jer time može, kao što ste mogli i pročitati, dobiti puno ako uloži bar malo. Ne brinite hoćete li stići i učiti u isto vrijeme, ako se dobro organizirate (a to ćete naučiti radom u udruzi) i kad vam stariji kolege iz udruge pomognu, nema problema. Nadomak ruke vam je na vašem fakultetu cijeli svijet i svaki mogući doticaj s njim. Ja nisam propustio tu priliku, nemojte ju propustiti ni vi! Boris Mamula

SCOME – Standing Committee on Medical Education (Stalni odbor medicinske edukacije) SCOPE – Standing Committee on Professional Exchange (Stalni odbor profesionalnih razmjena – DA, I TO JE JEDAN OD ODBORA, ALI SAMO JEDAN!) SCOPH – Standing Committee on Public Health (Stalni odbor javnog zdravstva) SCORA – Standing Committee on Reproductive health including AIDS (Stalni odbor reproduktivnog zdravlja uključujući i AIDS) SCORE – Standing Committee on Research Exchange (Stalni odbor znanstvenih razmjena) SCORP - Standing Committee on Refugees and Peace (Stalni odbor za izbjeglice i mir). Pored nabrojanih projekata koji su ustoličeni na nacionalnoj razini (otuda i naziv Standing Committee - stalni odbor) svaki član s dobrom idejom može pokrenuti svoj vlastiti projekt i postići osnivanje stalnog odbora. Za lokalne povjerenike tih istih odbora (čitaj: lokalni je povjerenik onaj koji vodi cijeli projekt) postavljeni su studenti koji su pokazali iznimno zanimanje za studentski aktivizam i samoostvarenje s početka priče. To su:

GMO

STUDENTSKA DOGAĀANJA

EMSA

Pedijatrija - obitelj za blagdane

EMSA je međunarodna udruga studenata medicine koja djeluje od početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Na našem fakultetu djeluje od 2002. godine. Ista skupina entuzijasta istovremeno je pokrenula i rad Studentske sekcije Hrvatskoga liječničkog zbora pa možemo govoriti i o dvjema udrugama, no one imaju iste članove, iste ciljeve, zajedničke projekte, voditelje; stoga smo ipak jedna udruga.

Vratimo se na početak: Hrvoje Mihalj, tada student 5. godine Medicinskog fakulteta okupio je još četvero kolega (Roberta Smolića, Martinu Volarević, Ljudevita Mihaljevića i Sebastijana Cunjca) te su krenuli s vizijom osnivanja udruge u kojoj bi svaki student imao priliku aﬁrmirati se kroz rad na području medicine, koji bi bio zanimljiv samomu studentu, ali i od važnosti za širu zajednicu. Također, želja im je bila omogućiti informiranost studenata o mogućnostima studentskog usavršavanja, kroz škole i kongrese, koje organiziraju udruge poput naše diljem Europe. Tijekom prve dvije godine rada udruge pokrenuli su brojne projekte i time udarili čvrst temelj, koji je i danas osnova rada naše udruge. Danas je program naše udruge ustrojen tako da članove naše šire zajednice, na edukativan i mladima primjeren način, upozna s problemima vezanim uz njihovo zdravlje te mogućnostima njihovog sprječavanja. Problemi kojima se bavimo nisu samo zdravstvenog karaktera, već poprimaju i razmjere općedruštvenog problema. Osim toga, kao studentima medicine, cilj nam je u široj populaciji stvoriti pozitivne stavove prema ostvarenju osnovnih prava na zdravlje i prema korištenju zdravstvene zaštite. Projekti su kojima se trenutno bavimo: „BOLNICA ZA MEDVJEDIĆE“ – projekt je nastao prije desetak godina u Švedskoj s ciljem smanjivanja straha djece od odlaska liječniku. Radi se o modelu bolnice u kojoj je studentima medicine povjerena odgovorna uloga liječnika, a djeci, starosti od 3 do 12 godina, uloga roditelja njihovih bolesnih medvjedića. Na taj način djeca u jednoj drukčijoj ulozi nazoče situaciji koja, većini njih, u pravom životu ulijeva ne52

povjerenje i strah. Djeca se boje onoga što ne razumiju, stoga student tijekom pregleda medvjedića nastoji djetetu objasniti zašto upotrebljava stetoskop, pregledava grlo, prepisuje lijek. Studenti koji sudjeluju u tom projektu obvezno prije toga moraju proći edukaciju o tome kako se pristupa i ophodi s djecom. Radimo taj projekt od 2003. godine i realizirali smo ga do sada 11 puta u Osijeku, Vukovaru i Slavonskom Brodu. Posljednju «Bolnicu za medvjediće», održanu u lipnju 2006. godine na Trgu Slobode u Osijeku, posjetilo je više od 700 djece. Pokazalo se da je projekt izuzetno prihvaćen i od strane djece i od strane njihovih roditelja, stoga je naša želja stvoriti tradiciju, koja bi iz godine u godinu novim naraštajima mališana pružala mogućnost da kroz igru svladaju strah od liječnika. „PEDIJATRIJA - OBITELJ ZA BLAGDANE“ – djeci je i ovako teško boraviti u bolnici, a sigurno je najteže biti odvojen od obitelji za blagdane - zato je prvi i osnovni cilj ovog projekta „donijeti“ bolesnoj djeci blagdanski ugođaj, bar na kratko - i to ne samo na osječku, nego i na vukovarsku i vinkovačku pedijatriju. To postižemo: malim, ali slatkim darovima, čitanjem bajki, izradbom lutaka i lutkarskog „kazališta“, ukrašavanjem odjela božićnim dekoracijama. „TWINNING PROJECT“ – projekt je koji povezuje članove EMSA-e na socijalnoj i kulturnoj razini. Cilj je TP-a načiniti čvrstu mrežu EMSA organizacija diljem Europe i stvoriti pozitivan duh i prijateljsko ozračje unutar organizacije. Cilj je tog projekta razmjena iskustava te upoznavanje načina studiranja, života te kulturnoga života studenata u drugim zemljama. „PREVENCIJOM DO ZDRAVLJA“ - obuhvaća preda-

GMO

vanja i radionice na teme: Prevencija bolesti ovisnosti Prevencija raka dojke Prevencija spolno prenosivih bolesti i kontracepcija Alergijske bolesti – problem današnjice Članovi udruge u dogovoru sa srednjim školama, fakultetima isrednjoškolskim domovima održavaju predavanja, radionice i debate na te teme. „ZNANJE VJEŠTINA“ – studenti medicine tijekom svog studija pročitaju brojne knjige, nauče mnogo teorije, no nemaju priliku svoje znanje praktično primijeniti, možda ne svi, ali velika većina njih. Brojni studenti završe fakultet, prime diplomu i prisegnu Hipokratu, a da nikada nisu dali injekciju, intubirali ili šivali, a kamoli učinili konikotomiju. Do danas, uporabom najmodernijih tehnika, u suradnji s brojnim liječnicima i sukladno najmodernijim dostignućima u medicini, norveška je tvrtka proizvela iznimno realistične modele, koji pružaju mogućnost simulacije gotovo svih situacija u hitnoj medicini te vježbanja postupaka nužnih za rješavanje tih situacija. Pomoću njihovih lutaka studenti vježbaju izvoditi sve načine pristupa bolesniku u nevolji kojih bi se inače pribojavali.Pogrješke su u tom slučaju dopuštene te je iz njih najvažnije izvući dobru poruku te na taj način mogu vidjeti rezultat svojih odluka i postupaka. WWW.EMSA.HR - uređivanje internetske stranice SURADNJA S UDRUGOM „PLAMENA PTICA“ - koja okuplja djecu s posebnim potrebama i njihove roditelje Odlasci na studentske kongrese i ljetne škole Obilježavanje 01.12. - svjetskog dana borbe protiv AIDS-a Obilježavanje Svjetskog dana Downovog sindroma – 21.03. Udruga trenutno broji 50-ak članova, no naravno, svaki je novi član dobro došao! Stoga pozivamo sve zainteresirane studente ako se žele uključiti u neki od tih projekata, sudjelovati u nekoj akciji ili jednostavno bolje upoznati svoje buduće kolege i uhvatiti neki broj mobitela, neka sam se pridruže na sljedećem sastanku. Vidimo se uskoro! Anđela Marić predsjednica EMSA-e i SSHLZ-a

GMO

Divljenje, suosjećanje, oduševljenost, sažaljenje, ogorčenje... Upustite li se u medicinarske vode, vašu izjavu o životnom pozivu dočekat će različite reakcije. Ravnodušnost, vrlo vjerojatno - ne. O razlozima takvih reakcija dalo bi se raspravljati, kao i o razlozima zbog kojih se pojedinci odluče posvetiti medicini, i zašto je takvih pojedinaca sve manje. Projekt ‘’Pedijatrija- obitelj za blagdane’’, koji su članovi EMSA-e organizirali prigodom božićnih blagdana, osobno me podsjetio zašto sam već kao mala izjavljivala kako ću biti liječnica, a na koji, zbog tolikih seminara, vježbi, knjiga i dodatnih sadržaja, često zaboravim i zapitam se: ‘’Što mi je to trebalo?’’. Ove su godine stvar u svoje ruke uzele Dubravka Šarić, Tihana Vešligaj i moja malenkost. Krenule smo u ‘’osvajanje’’ sponzora te zahvaljujući elokventnosti, šarmu i najviše dobroj volji naših sugovornika, prikupile lijepe poklone za mališane pedijatrijskih odjela osječke, vukovarske i vinkovačke bolnice. Sigurna sam da ni jedno dijete ne voli biti odvojeno od svojih najbližih i najdražih, od svog doma, posebice u vrijeme blagdana, kada vlada posebno ozračje prisnosti, mira i ljubavi. Htjeli smo stoga dio tog ozračja donijeti do njihovih bolničkih krevetića i pokazati kako sestre, liječnici i mi studenti želimo biti dio njihovih obitelji tijekom božićnih blagdana, biti uz njih i razveseliti ih. Odjeveni u likove iz bajki, crvenkapicu, klauna, snjeguljicu i još neke druge družili smo se s njima neko vrijeme, izrađivali čestitke, igrali igre, pričali, pjevali. To vrijeme, pažnja i lijepe riječi značilo im je mnogo više od poklona, vidjelo im se na licima. A mi smo vidjeli jedan od razloga zbog kojih je lijepo i posebno biti liječnik te bili sretni i zadovoljni što smo ih razveselili i uljepšali im blagdane. Danijela Šafar

STUDENTSKA DOGAĀANJA

Zanimanje : student U Hrvatskoj, zemlji sa skoro pet milijuna stanovnika, svaki dan s predavanjima, seminarima, vježbama i ispitima muku muči, prema neslužbenim izvorima, 160 000 studenata. Većinu studenata, a posebno studenata medicine, u tome novčano zdušno podržavaju roditelji. Jedini je izlaz iz te monetarne ovisnosti, u nedostatku vremena (i volje) za traženjem večernjih i vikendskih poslova, prijavljivanje na jedan od brojnih natječaja za dodjelu stipendija. Natječaja ima raznih, od natječaja za dodjelu stipendija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, raznih županija, gradova pa do socijalno angažiranih zaklada nazvanih po tvrtkama ili osobama koje su ih osnovale. Prvi je natječaj za dodjelu stipendije s kojim se student medicine susreće u svom redovnom školovanju natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ili takozvana Državna stipendija. Državna se stipendija, za razliku od ostalih, može dobiti već na početku studija, temeljem uspjeha na prijamnom ispitu ili socijalnih okolnosti. Ove je godine, primjerice, od ukupno 2500 odobreno 185 stipendija za osječko Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, što je određeno ukupnim brojem studenata sveučilišta. Tako, naravno, veći broj odobrenih stipendija mogu očekivati studenti Sveučilišta u Zagrebu (824) i Splitu (209). Stipendije za dodiplomski studij dodjeljuju se u osam kategorija (A-I) - od kategorije za osobito nadarene redovite studente sveučilišnih i stručnih studija, preko kategorije za redovite studente koji se obvežu da će se nakon završetka studija zaposliti na područjima od posebne državne skrbi ili na otocima, do kategorije za redovite studente koji su djeca osoba poginulih, umrlih i nestalih i studente slabijeg imovinskog stanja, studente s prebivalištem u Vukovaru ili studente s invalidnošću. Uvjeti koji trebaju biti ispunjeni za natjecanje za stipendiju pod jednom od navedenih kategorija jest svladavanje studija bez ponavljanja godine te upis u prvu godinu studija prije 22. godine i dobna granica od 24, odnosno od 28 godina za studente dviju završnih godina studija. Za kategoriju A još je važno da student pripada među 10% najboljih studenata na godini, odnosno, za studente prve godine, da je među 10% stu-

denata koji su najbolje riješili prijamni ispit. Najveći je iznos mjesečne stipendije 800 kuna za podstanare, 700 kuna za studente koji stanuju u studentskim domovima, a studenti koji studiraju u mjestu boravka dobivat će 500 kuna mjesečne stipendije. «Nedostatci su Državne stipendije neredovitost uplaćivanja mjesečnih rata, no pozitivno je što je za studente podstanare iznos veći u odnosu na, u mom slučaju, stipendiju Belog Manastira koja bi iznosila samo 500 kn.», kaže studentica druge godine Vlasta Oršić i dodaje: «Dobro je i što sam, zahvaljujući uspjehu na prijamnom ispitu, stipendiju u kategoriji A dobila već na prvoj godini.» Kriteriji za dodjelu stipendije Osječko-baranjske županije opći su uspjeh u prethodnom školovanju, s tim da se mogu prijaviti studenti tek od treće godine, sudjelovanje i uspjeh na smotrama i natjecanjima, sudjelovanje u stručnim i znanstvenim projektima, postojanje objavljenih radova, javnih nastupa ili priznatih inovacija, nagrada fakulteta i sveučilišta i socijalni status. To je stipendija s najvećim iznosom koji iznosi 1000 kn i može se produživati svake godine ukoliko se prosjek položene godine studija održi unutar granica vrlo dobroga. Vedrana Krolo (5. godina) smatra: «Županijska stipendija ima brojne prednosti u odnosu na druge stipendije. Najvažnije za nas studente naravno je visok iznos stipendije i redovne uplate, tako da svakog 1. u mjesecu znaš da te čeka novac na računu.» «Za dobivanje Gradske stipendije grada Osijeka treba biti među 50% najboljih studenata na godini, a poželjno je baviti se i dodatnim aktivnostima na fakultetu i izvan njega. Ja sam, na primjer, sudjelovala u ostvarivanju projekta Znanje vještina

i član sam studentske organizacije EMSA. Socijalni status također može dodatnim bodovima pomoći u dobivanju stipendije, ali svakako je bitnije sudjelovanje na natjecanjima i smotrama. Stipendija iznosi 850 kn mjesečno i isplaćuje se redovito svaki mjesec tijekom deset mjeseci, a može se produžiti ukoliko se ostane unutar 50% najboljih studenata na godini. To su joj ujedno i prednosti u odnosu na Državnu stipendiju jer joj je iznos veći od bilo kojeg iznosa Državne stipendije i uplata se ne mora dugo čekati.», svoje je iskustvo ispričala studentica pete godine Višnja Tomac, koja je navedenu stipendiju dobila početkom ove akademske godine. Jedna od manje poznatih stipendija je stipendija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku koja iznosi 800 kn mjesečno. Za prijavljivanje na tu stipendiju treba biti redovan student od druge do šeste godine, bez ponavljanja godine i s prosjekom iznad 4,00. Studentica pete godine, Lana Maričić, primala je tu stipendiju: «Stipendiju sam dobila na drugoj godini studija i zadovoljna sam njome jer je novac redovno isplaćivan. Tu stipendiju smatram prvenstveno novčanom potporom, veća je u odnosu na Državnu stipendiju za domicilne studente, a prednost za odlične studente leži u tome što se dodjeljuje samo na temelju prosjeka. Nedostatak je što se svake godine ponovno mora kandidirati.» Stipendija koja je svake godine medijski sve prezentnija je stipendija i novčana potpora Zaklade «prof. Zlata Bartl». Osnivač je Zaklade Podravka d.d. koja na taj način želi očuvati uspomenu na prof. Zlatu Bartl, izumiteljicu međunarodno poznate i popularne Vegete. Pravo na dodjelu stipendije imaju studenti koji nisu stariji od 22 godine, a da do sada nisu ponavljali godinu i imaju prosjek na dosadašnjem studiju 4,5 ili više. Budući da Zaklada dodjeljuje samo pet stipendija i pet novčanih potpora studentima dodiplomskog studija, pri dodjeli djelomičnu prednost imaju studenti fakulteta čija bi buduća zanimanja mogla biti kadrovski iskorištena u poduzeću osnivača Zaklade. Prošle je godine tu stipendiju dobio Marko Šarić, student četvrte godine: «Na trećoj sam godini slučajno na internetu pronašao natječaj i prijavio se. Nisam imao nikakve posebne preporuke nego samo izvrsne ocjene pa sam se i iznenadio kada sam dobio stipendiju. Prednosti su te stipendije što je jednokratna i neobvezujuća i time je i bolja od drugih stipendija kao gradskih ili državne. Visok je i iznos stipendije od 9200 kn, odnosno stipendija je u visini jednogodišnje školarine. Rjeđa je od drugih stipendija jer ju je dobilo tek dvadeset ljudi pa bi mi to možda moglo pomoći u budućnosti.»

Top stipendija, koju već pet godina dodjeljuje magazin Nacional u suradnji s partnerima kao što su Ingra, INA, Podravka, Diners Club, HRT i Vip, najviša je stipendija u zemlji te iznosi 4.000,00 kn mjesečno koje se isplaćuju tijekom 10 mjeseci. Stipendija je neobvezujuća za studente koji ju primaju, što znači da nemaju obvezu nakon završenog studija raditi za nekog od partnera akcije niti stipendiju vraćati. Nakon završetka natječaja Stipendijsko vijeće sastavljeno od prorektora svih hrvatskih sveučilišta izabire 100 ﬁnalista, nakon čega se izabiru i dobitnici Top stipendije od strane pročelnika partnera akcije. S obzirom na visinu stipendije i aktivnu promidžbu koja prati izbor za Top studenta, svake se godine javljaju na internetskim portalima i forumima i glasine o netransparentnosti kriterija za dodjelu i namještenosti samog natječaja. Otkako postoji Top je stipendiju primilo troje bivših studenata našeg fakulteta, od 2006. diplomiranih liječnika: Ivana Begić, Dalibor Veber i Vlatka Čuljak. Zanimljivo je da su svi troje studenti iste generacije, iako stipendiju nisu dobili iste godine. Ivana je Begić osvojila Top stipendiju 2003. godine: «Poseban je osjećaj kad dobijete javnu potvrdu vrijednosti svog rada i uloženog truda, a ako vam pritom i ﬁnancijski olakšaju ostvarenje vaših snova i planova, tada ste zasigurno ispunjeni neopisivim ponosom i radošću. Iako mladi ljudi, premda uporni i ambiciozni studenti, u većini situacija ne pokazuju višak samopouzdanja, htjela bih ohrabriti te iznimne osobe da ne pokleknu pred vlastitim strahovima i nedoumicama, već da se prijave na ovogodišnji natječaj. Naravno, prosjek je ocjena ključno mjerilo jer prezentira kontinuitet rada i nastojanja u akademskom napredovanju, ali nisu manje važne ni izvanfakultetske aktivnosti, rad u studentskim organizacijama, humanitarnim udruženjima, na zajedničkim projektima i slično. Istaknula bih i presudnu ulogu opće kulture i višejezičnog obrazovanja jer se na njima temelji međunarodna suradnja i mobilnost studenata kojoj težimo i kao takva se vrjednuje i u ovom natječaju. Uvjerena sam da studenti Medicinskog fakulteta u Osijeku imaju izvrsne uvjete i potporu Uprave fakulteta pri ostvarenju svojih zamisli kroz rad brojnih studentskih udruga i sudjelovanju na zajedničkim projektima, stoga bih im poručila: “Samo hrabro naprijed“.» Zaključno se može reći da su izvrsni studenti i time i dobitnici stipendija na našem fakultetu brojni, ali da se u mnoštvu natječaja uvijek može pronaći za svakoga po nešto. Internetska stranica www.stipendije.info svim znatiželjnicima može pomoći u potrazi za “dodatnom zaradom”. Darija Šnajder

GMO

STUDENTSKA DOGAĀANJA

Kako se zabavljaju

MEDICINARI? Vjerujem da je svima poznato da ozbiljni studenti medicine i ne izlaze previše, a nama koji smo na tom faksu nazočni godinu, dvije već je koliko toliko jasno zašto. Rijetko ćete nas za vrijeme radnog tjedna pronaći kako u Radićevoj ispijamo kavicu i mašemo novim brojem Cosma u ruci. Na subotnjoj špici u centru viđeni smo koliko i vilenjaci i ostala mitska bića. U svoju obranu možemo samo reći da izlazimo malo, ali kvalitetno. Običavamo provoditi pauze među predavanjima, vježbama i ostalim aktivnostima u kafićima i prehrambenim objektima u promjeru 100 metara od faksa. Popodne je većini rezervirano za učenje, a što je ljepše od znojenja na spravama teretane (protiv svoje volje) u STUC-u subotom? Dakle, što radimo kad ne radimo? U nedavno otvorenom Swan pubu ponedjeljkom uživamo u jazz koncertima. Srijedom karaoke u par kafića. Popularna su mjesta za izlaske još uvijek Cadillac i The Old Bridge Pub četvrtkom, koji nam se sviđaju zbog svirke u živo. U Westu je također visoki postotak studentske populacije, a možda bi bio i viši kad bi DJ-u netko poklonio novi CD. Ostalim danima ponuda zabave i nije prevelika, ali uvijek nam ostaju partyji iz kućne radinosti. Za to vam je potreban prazan stan, tolerantni susjedi i dobra ekipa. Ako plan propadne poželjno je otići u kino kako nam kinematografi ne bi opet štrajkali. Što se tiče dnevnih druženja, Bendek je uvijek «in». Pogotovo ako nakon ručka kući odlazite tramvajem i za sobom nosite miris cijelog menija koji se tamo nudi. Subota? Česti koncerti u The OB Pubu (TBF, Massimo i brojni

DJ-evi), još par mjesta u Tvrđi, a ostali... Pomalo se već zabrinjavamo zbog prodora narodnjaka i turbo-folka. Takva mjesta uopće ne ću navoditi jer je najtužnije što ih lako pronađete, a teško ih je izbjeći. No tko voli nek izvoli. Ako ste tijekom tjedna posjetili sva ta mjesta, u nedjelju se pođite pomoliti za sljedeći ispit. Ili jednostavno sjednite i učite. Ipak, od svih navedenih mjesta većini nam je konačno utočište kaﬁć Mali princ. Tu se prilikom jedne od mnogobrojnih kava kod nekoliko mladih entuzijasta rodila ideja o organizaciji noćnih druženja medicinara upravo na tome mjestu. Gospođa nam je Ankica velikodušno dala popust na najdraža pića, vijest o tulumu ubrzo se proširila među studentima, nešto letcima, a većinom usmenom predajom. I tako je došao i taj dan. Biokemija, F1, H1 napokon iza nas, pritisak je malo popustio. Oni koji su položili slave, a oni koji nisu vesele se zbog kolega ili traže zaborav u časici. Jos da se cuga može kupiti na iksicu... hm. «Jede se kavijar, pije se gin, ima se para, ima se s čim...» Što se tiče glazbe, bilo je nekoliko tehničkih problema, ali našlo se ponešto za sve ukuse. Oni kojima se nije svidjelo ponuđeno pjevali su svoje. Još uvijek smo oduševljeni evergreenima

GMO

Miroslava Škore u izvedbi određenih osoba koje bi, izgleda lako, mogle zamijeniti Guytona i stetoskop za mikrofon i tamburu. Nadamo se da ipak ne će, stoga im ovom prilikom ne ćemo spominjati imena, u slučaju da se ipak odluče za ozbiljnu karijeru liječnika. Noć je prošla bez ikakve materijalne štete. Intervencije državnih službi i hitne pomoći nisu zabilježene. Zbog toga, dobrog provoda i velike posjećenosti zabave su se ponovile nekoliko puta, a nadamo se da će i u budućnosti. Ovim putem pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže sljedeći put, posebno medicinare, ali i dečke s građevine i ETF-a. Poželjne su i cure Pravnog fakulteta. Pa nek’ bude ponešto za svakoga. Nije loše imati rezervu ako zbog zabava zanemarimo obrazovanje. Sponzoruše su još uvijek popularne. Anonimus (podatci poznati Uredništvu)

GMO

LJEPOTA I SEKS

AKNE (Acne vulgaris) Što su akne? Akne su najčešća kožna bolest koja zahvaća žlijezde lojnice. Glavno je obilježje toga poremećaja orožnjavanje lojnih žlijezda sa stvaranjem gnojnih čepova (komedona). Kao posljedica toga nastaje upala sa stvaranjem upalnih eﬂorescencija i ožiljaka. Pojavljuju se na mjestima na kojima su lojnice najbrojnije - čelo, obrazi, brada, prsište, leđa, ramena i nadlaktice. One nisu samo estetski problem, već su i veliko duševno opterećenje za oboljelu osobu. Često se javlja promjena ličnosti: agresivnost i razdražljivost ili povučenost i depresija.

Zašto nastaju akne? Glavni patološki proces u nastanku akne zbiva se u tzv. dlačno-lojnom folikulu, koji čine dlaka sa svojim ovojnicama, žlijezde lojnice i mišić podizač dlake. Nastanak akne možemo objasniti četirima mehanizmima: 1.Povećana produkcija loja (sebuma) 2.Pojačano orožnjavanje (keratinizacija) kanala žlijezda lojnica. 3.Prekomjeran razvoj bakterija Propionibacterium acnes 4.Nastanak upalne reakcije Na nastanak akne utjecaj imaju nasljedni čimbenik, hormonske promjene u pubertetu i bakterije.

Kako se akne očituju? Najčešće se pojavljuju “miteseri” - crne točkice (tzv. black heads) i bijele kuglice (tzv. white heads ) uz sjajnu, masnu kožu najčešće T-zone lica. 58

Postupnim razvojem upale nastaju čvorići, ciste i bolne crvene otekline. Na kraju nastaju ožiljci.

Kako nastaje akna? Stanice oko folikula dlake izlijevaju se i nakupljaju u grupe blokirajući sebum (loj) i onemogućavaju njegov izlazak na površinu kože. Kada je sebum blokiran u pori i u kontaktu sa zrakom dolazi do formiranja komedona, kojeg čine folikul dlake gdje se kumuliraju mrtve stanice, žlijezda lojnica koja proizvodi sebum i površina kože, gdje mi zapravo vidimo što se događa ispod površine kože. Kada je izlaz folikula dlake zatvoren, sebum i mrtve stanice počinju rasti, a bakterije, koje normalno žive na površini kože, dolaze u kontakt sa sebumom i mrtvim stanicama i uzrokuju infekciju koja se očituje kao crvenilo, oticanje i gnoj. No prava nevolja može nastati kada pritisnete prištić. Naime, kada stišćete novonastali prištić zapravo dovodite do stanja koje može proširiti infekciju. Infekcija se proširuje po površini kože, ali i duboko unutar pore. Kad je oštećenje ozbiljno, nastaje ožiljak koji je dugotrajan, a može rezultirati promjenom boje kože.

u srednjem dijelu prsišta. Češće se nalaze crvene bolne papule koje se jako gnoje. Acne conglobata najteži su oblik bolesti koji prvenstveno zahvaća lice, vrat, ramena i gornji dio leđa mlađih muškaraca. Osim papula i pustula, uslijed zahvaćanja dubljih struktura nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi do veličine lješnjaka. Infiltrati vremenom omekšaju, a gnoj se cijedi na površinu kože, putem fistula. Nakon upale ostaju ožiljci i brazgotine. Acne neonatorum promjene su koje se javljaju kod dojenčadi u obliku komedona, papula, ili pustula. Acne excoriee des jeunes filles - uz minimalno izražene akne nalaze se brojne ogrebotine smeđe pigmentacije koje se nalaze kod mlađih i živčanih osoba koje pokušavaju odstraniti i najmanju promjenu na svojoj koži. Može biti potrebna i psihoterapija. Acne menstruationis javljaju se otprilike tjedan dana prije nastupanja menstruacije, a javljaju se kao papulopustule ili duboko i bolno smještene papule. Acne inversa zapravo su acne conglobata koje se javljaju u pazušnoj regiji, u preponama, u stidnoj regiji i na vlasištu, većinom u muškaraca. Acne fulminans teži su oblik akni. Javljaju se acne conglobata uz nekrozu, povišenu temperaturu i bolove u zglobovima. Acne professionalis javljaju se u osoba koje rade s derivatima nafte.

Terapija Vrlo je važno objasniti bolesniku kako je liječenje neophodno i da treba vjerovati isključivo dermatologu te da akne ne smije istiskivati kako bi se spriječilo nastajanje ožiljka. LOKALNO se primjenjuju : 1.retinoidi koji djeluju komedolitički i antiinﬂamatorno (tretinoin, adapalen, tazaroten) 2.antibiotici (klindamicin i eritromicin) koji djeluju antiinﬂamatorno. 3.benzoil peroksid koji djeluje na P. acnes i ne izaziva bakterijsku rezistenciju SUSTAVNO se primjenjuju: 1.antibiotici (tetraciklini, minociklin, doksiciklin, sulfonamidi, azitromicin i dr.) 2.oralni kontraceptivi 3.izotretinoin Često je od pomoći jednostavno i postupno izlaganje suncu, a i fototerapija može biti od koristi. Treba izbjegavati izlaganje kože uljima i mastima. Emocionalne poremećaje također treba liječiti odgovarajućim načinom jer u suprotnom pridonose nastanku Acne vulgaris. Tihana Vešligaj i Jelena Šarić

Literatura: http://www.medicina.hr/clanci/acne_vulgaris_akne.htm http://www.cybermed.hr/index.php/pbl/portal_za_pacijente/centri_za_edukaciju/akne

Vrste akni Acne comedonica najblaži su oblik bolesti, uglavnom se pojavljuju na licu. Prevladavaju komedoni, a papule ili pustule nađu se rjeđe. Acne papulopustulosa srednje su teški oblik akni koje se pojavljuje na licu, leđima i to osobito u gornjem dijelu i

GMO

http://de.wikipedia.org/wiki/Akne

GMO

LJEPOTA I SEKS

SEKS and the

FAKS Ovo bi trebala biti kolumna o seksu. „Pristojna kolumna“, kako je rekao moj dragi urednik. No ja nisam navikla imati urednika... Prvo je pitanje: može li seks biti pristojan? Da, znam, ovo je časopis studenata Medicinskog fakulteta i ne bi bilo u redu da pišem o nekim ludim perverzijama (a nije da bih baš i imala ideja), a još bi bilo dobro da uza sve to tekst bude i vezan uz medicinu. Kako je to moguće, osim čisto anatomskoﬁziološki? Čitajte dalje pa ćete saznati… Nedavno sam na svemogućem internetu naišla na jedan zgodan članak koji je govorio o zdravstvenoj dobrobiti seksa. Bila sam uvjerena da je članak napisao neki frajer kojemu Draga još uvijek ne dopušta da joj bude toliko „blizak“, pa kad više „ako me voliš onda ćeš mi dat’“ nije palilo, posegnuo je za izmišljanjem znanstvenih dokaza. Je, frajer je napisao članak, ali sve tvrdnje bile su pokupljene sa stranice neke američke klinike čiji su si zaposlenici dali truda i napravili istraživanje iz kojeg su izvukli zanimljive zaključke. A sad si ne mogu pomoći i ne zamisliti kako je to istraživanje moralo izgledati. Evo mog scenarija: Zvoni ti telefon i pitaju te bi li htjela biti pokusni kunić u jednom znanstvenom radu. Ma može, i tako danas nemaš nikakvih planova. A što ćeš morati raditi, pitaš. „Ništa posebno“ glasio bi odgovor, “seksat’ se dok Vas mi gledamo“. Ajde dobro, pristaneš i na to i onda tamo u bijeloj sobi staklenih zidova osvijetljenoj s 10000 W trebaš TO obaviti i UŽIVATI, po mogućnosti. Ha ha, dobra ideja. I onda poslije JEL, dođu po tebe tri tete u bijelom i odvedu te u drugu sobu gdje proučavaju promjene. „Da, kolegice L., primijetite kako je rodnica manje suha“, „Naravno kolegice M., a Vi“, tu se obraćaju pokusnom kuniću, „bole li Vas još uvijek zglobovi?“. „Ne baš“, kažeš, „no nisu me ni prije boljeli“. „Ma neka“, sad govori kolegica Z., „sigurno bi Vas prije ili poslije zaboljeli.“ U redu, ispitivanje uspjelo! I onda ti dopuste da se obučeš i odeš kući uz napomenu da ćeš zbog tog ludog iskustva živjeti duže jer, seks produžuje život. Hm… Ne jednom je u nekom ﬁlmu jadni frajer umro od srčanog dok je bio na curi pa, ako uzmemo u obzir da je to utemeljeno na stvarnom događaju, pitam se je li seks i njemu produžio život? Ako ništa drugo, bar 60

mu je nakratko poboljšao kvalitetu življenja. No da je mogao birati između seksa i života, što bi odabrao? Većina frajera nesumnjivo život, ali oni neki rijetki, poput mog dragog prijatelja K., kojemu cura ne da, iako su već tri godine zajedno… Kladim se da bi riskirali. Što se tiče drugih točaka na popisu „Poboljšanja uzrokovanih redovitim seksom“, čisto su zgodne. I, što je još bolje, više se poboljšanja odnosi na nježniji spol! Čisto me vuče da probam i vidim. O.K., idući put kad osjetim da me hvata gripa ne ću se boriti lijekovima, vitaminima i ostalim gluparijama nego - pa znate već čime. Već vidim nove reklamne kampanje, a možda će i početi prodavati seks (i tu NE mislim na najstariji zanat na svijetu)? Seks u tableti! Koja ideja! Nazvat ću Plivu da to patentiramo i do kraja života ubirati lovu! I ne moram više studirati! Nazvat ću ih „SexLex“ i bit će jeftine kako bi svima bile dostupne. Naravno, svi će ih i kupovati jer, tko je lud da se seksa i znoji bezveze i trudi oko cure/dečka i da uopće ima curu/dečka kad ima tu fantastičnu tableticu. Svi osim mene. Ja volim TO na „old fashion“. Možda zato što imam dobrog dečka ili samo zato što uvijek želim biti baš kao Sylvester Stallone u kultnom „Razbijaču (Demolition Man)“ (oni koji su ga gledali znaju na što mislim, a tko nije - pravac videoteka)! Ali, na sreću ili nesreću, ne će još skoro biti ništa od moje love nego ćemo mi to još uvijek kao u pjesmi „You and me baby ain’t nothing but mammals so let’s do it like they do on the Discovery channel…“. Dubravka Šarić

ZDRAVSTVENA DOBROBIT SEKSA Istraživanja su pokazala da seks i masturbiranje pomažu pri sljedećem: •pomažu pri povećavanju plodnosti •pomažu ženama s neredovitim menstrualnim ciklusima da im se ciklus stabilizira •podižu razinu estrogena kod žena, što je osobito važno ženama nakon menopauze •ublažavaju suhoću rodnice, kao i valunge •i muškarcima i ženama pomažu pri opuštanju •ublažavaju bolove u zglobovima i mišićima, uključujuće i bolove koji prate artritis •pomažu tijelu da se bolje štiti od bolesti, a umu od depresije •blagotvorno djeluju na zdravlje srca •produžavaju životni vijek

GMO

KOLUMNA

MEDICINA, uh, medicina?! Život je dar koji nam daje velike mogućnosti na ovome svijetu. Te mogućnosti valja na pravilan način iskoristiti. Kameni su spoticanja ti koji nas ometaju u željenu cilju i ne daju nam da ono što napravimo svojim radom i trudom ispunimo onako kako smo zacrtali. No to je uvijek tako i na to se jednostavno treba naviknuti. Svaki se čovjek u tom svom životu nađe u trenutku kad je potrebno donijeti odluku. Mnogo je raznih odluka koje se u životu nameću. Jedna od tih je i pitanje koje si svaki mladi čovjek mora postaviti kako bi opstao u toj surovosti koja mu se nameće i koja nema milosti. Pitamo se što ćemo jednoga dana raditi i od čega ćemo živjeti. Problem je taj što si to pitanje moramo postaviti u onome razdoblju života kada smo još jako mladi i nezreli. U tom trenutku mi još ne znamo što je za nas najbolje; što nas u životu veseli, a što ne; čime smo zadovoljni, čime nismo, odnosno što to treba napraviti, a da mi iz svega toga iziđemo sretni i zadovoljni što uopće živimo svoj život. Izbor zanimanja ključan je element i kad se napokon odlučimo za nešto, moramo biti svjesni da ćemo to «nešto» raditi cijeloga života. Student sam medicine koji isto tako nije bio siguran je li izabrao pravo rješenje. No nešto se mora postati, a ja izabrao baš to teško, odgovorno, ali istinski humano zanimanje. I sad se javlja pitanje zašto medicina u mome životu? Sve je počelo upisom u gimnaziju koja otvara široke mogućnosti i koja mi je polako počela otvarati oči. Kako su godine u gimnazijskoj klupi sve više odmicale, tako sam ja sve više bio sigurniji da je to ono pravo. No i tu su, kao i svugdje u ovoj našoj državi, počeli problemi koje se ne može izbjeći. Neki su prolazili jer su imali prekrasne oči, drugi jer su im roditelji na visokim položajima, treći, četvrti, i dr. Sve sam to trpio i očima punim razočaranja gledao svu tu nepravdu i kamo sve to vodi. Odgovore nisam našao. Svojim trudom i marljivim radom priskrbio sam si ocjene koje su mi omogućile željeno. Sada je samo trebalo objediniti sve to znanje koje sam skupio u te četiri godine. To stvarno nije jednostavno. Inače nisam iz Osijeka. Putovao sam dva puta tjedno u Osijek na instrukcije, koje su mi dale uvid koliko se široko moram pripremati za razredbeni ispit. To je isto bio golem napor jer je trajao par mjeseci istodobno sa školskim obvezama. Bilo je tu uspona i padova. Umor je bio taj koji mi najviše nije dao mira, koji je htio ugasiti svaku moju nadu, koji me s jedne

GMO

strane činio glupim, a k tomu svakim je danom bivao sve veći i veći. Spavalo se jako malo, ali na to sam bio spreman. Uostalom, svi koji su nešto postigli u životu, nisu spavali. Meni to nije bilo teško. Naprotiv, nekom unutarnjom snagom uspio sam sve te padove pretvoriti u glatki prolaz na razredbenom ispitu. Tim činom upisao sam prvu godinu. Samo sam mogao pomišljati što me čeka, no ono što me dočekalo bilo je više. Prvoga dana faksa, nikoga ne poznavši, sjeo sam u školske klupe praveći se pomalo i važnim što uopće imam čast tu sjediti. Već nakon tog prvog predavanja shvatio sam da sam zapravo nitko i ništa. Prolazili su mjeseci, a ja sam se osjećao sve tupavijim. Najveću odgovornost za to, bar ja tako mislim, snosi Bolonja i njezini procesi, koji su svima, i profesorima, a najviše nama, donijeli samo nerede. Nama ništa dobrog nije napravila. Navest ću samo jedan primjer takvog užasa za koji mislim da je jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji. Predmete koje učimo, skoro svaki kroz mjesec dana, mi jednostavno naučimo polovično, što uopće nije dobro i mislim da je upravo to velika mana te deklaracije. Te mane ne bi smjelo biti. Nama je prijeko potrebno znati i onu drugu polovicu kako ne bismo jednoga dana ubili čovjeka koji se mogao izliječiti. Unatoč našoj talentiranosti, to je nemoguća misija. Sam je faks kao faks dosta izgubljen u svemu tome. Treba proći određeno vrijeme ne bi li se sve to smirilo i došlo u normalu. Najveća je mana našeg faksa jako velika neorganiziranost. Ona je na takvom stupnju razvoja da se zapravo još nije ni počela razvijati. Postalo je tako doba da kada dolazimo na faks još uvijek ne znamo što ćemo toga dana imati. To se sazna tek par dana poslije. Tako se mi u šali volimo zapitati, što ćemo imati jučer? Jako je korisno imati takvu referadu jer ona nam svako malo stavi osmijeh na naša lica. Završivši prvu godinu studija, dobio sam uvid da ipak nešto vrijedim. No odgovore na pitanje zašto medicina još uvijek nisam znao. Stvarno je pitanje, hoću li ga ikada i znati? Jednostavno, pravoga odgovora zapravo nema, odnosno postoji ih više. Remek-djelo je znati spasiti ljudski život, koji nije nimalo lagan, ali izuzetno vrijedan, a za koji se treba boriti dok se jednoga dana ne ugasi. Bog je taj, a ne mi, koji će o tome odlučiti, koji će dati konačnu presudu. To je ono što ljudi zovu sudbinom. Student II. godine 61

KOLUMNA

ZAŠTO SAM UPISALA

MEDICINU?

(Iliti: Anatomija motivacije jednog studenta) „Čovječe... ako želiš da saznaš, pristani na sve... Ako želiš da mjenjaš ljude, ne odmeći se“ J. B. Štulić Zabrinulo me. Čitam ovih dana kako kandidati za medicinu diljem svijeta muku muče što inovativnog i kreativnog reći kad dođu na intervju – jer dosadili su svojim ispitivačima na prijamnom razgovoru s vječito istom dosadnom izjavom o motivaciji – „žele pomoći ljudima“. Suprotno tomu, naši istraživači tvrde da je kod nas na fakultetima to tek jedan od manjih razloga, barem ako je suditi prema anonimnim anketama provedenim među studentima. Kažu (a ja im jednostavno ne želim vjerovati!) da je kod našeg prosječnog brucoša na medicini misao vodilja ona o društvenom položaju, novcu, sigurnom poslu, „elitizmu“, znanstvenom izazovu... Zbilja, kako realno objasniti zašto smo na ovom faksu? U slučaju da ne znate, medicinari su vam, koliko sam ih dosada upoznala, prave trudnice – puni tegoba, i stalno se žale. A kako i ne bi - dugo trajanje faksa, neplaćanje staža, gledanje kako se udaljavate i gubite prijatelja za prijateljem iz srednje nakon što ste ih milijunti put otkantali za belu srijedom, za studentsko tulumarenje po Tvrđi četvrtkom, za rođendansku proslavu u Domu, itd., itd., itd., a sve pod dosadnom, uvijek istom izlikom „moram učiti/imam faks“. Zatim tu je uspoređivanje s ekipom iz srednje na petogodišnjicama mature gdje su oni već debelo okućeni/oautljeni/ poženjeni/ razvedeni/ vodaju sitnu djecu... Pa onda to što na slici s indeksa izgledate deset godina mlađi, umjesto očekivanih pet, pa ni tu jadu nije kraj - celulit, škemba (čast iznimkama!) – da, dragi moji kolege sa šeste, nemojte mi se sad mrštiti (ja se još dobro sjećam kad smo na prvoj godini na kolegiju iz „LJINSa“ dobili padobrance sa šeste, pa se 62

krišom došaptavali „si vidio kak su stari...onaj nema kosu, ovaj ima sijede, ovaj ima škembu...“ ) Ne zaboravimo ni sindrom bolne vratne kralješnice od sjedenja u zimskom i ljetnom jurišu na ispite... Uglavnom, postoji milijun razloga za NE studirati ovo. Postoji li uopće i jedan ZA? Kad su mi bile tri i pol godine, mama me uspjela upisati u školu stranih jezika na engleski. Kažem „uspjela“ jer tih su predratnih godina dijete u toj dobi teško primali u bilo što. Na svom prvom prijamnom intrevjuu, bila sam očekivano preglasna, hiperaktivna, učiteljicu sam pitala tko joj je kupio tako lijep lančić, prvih dana nastave još su mi slova „B“ i „P“ ponekad gledala na lijevu umjesto na desnu stranu, ali išlo je nekako. Bilo je lijepo, zaboravila sam mnogo detalja, ali još se sjećam svog prvog sata na temu „Što ću biti kad narastem?“. Oko mene su se crtale razne stvari – policajci, balerine, pjevačice, vatrogasci... Neki su sjedili nad praznim papirom podbočeni, smišljajući. Za mene nije bilo nedoumice – i onda, kao i svaki od bezbroj puta nakon toga – kad god bi me tko upitao što želim biti kad narastem, zadnjih dvadeset godina - odgovarala bih isto – liječnica. I nikad se nisam predomislila. Iskreno, gledajući tako daleko u prošlost, teško je govoriti o pravoj motivaciji onog prvog puta kad sam pomislila da ću biti liječnica. Možda zbog tog što sam sve lutke čim bi ih dobila rastavljala da im zavirim u glavu, isprobam mehanizam ramena? Zato što sam secirala mrtve sasušene trpove ljeti koje bi more izbacilo na plažu? (znanstvena kompomenta!) Zato što sam sklanjala gliste s ceste poslije kiše da im netko ne pregazi rep? (samaritanska!)

GMO

Zato što sam kući uvijek donosila ranjene vrapce, guštere, žabe i kojekakav unesrećen živalj na kućnu njegu, a na vječitu i beskrajnu radost majke, osobito u slučaju gmazova? Ne znam. Tisuću razloga, ni jedan pravi. Teško je suditi. Vjerojatno je glavni razlog tomu to što je tako teško riječima izreći motivaciju za izbor tog zanimanja, naročito ako ga birate srcem, kao što sam ja. To je nešto što ne možete opisati, taj unutarnji imperativ, pa onda jednostavno kažete „zato što želim pomoći ljudima“. Tako teško reći, a tako lako osjetiti. Mnogi će znati točno nijansu o kojoj pričam... To je ono nešto zašto si kao klinac od par godina znao i sam često izvući deblji kraj jer si se stavio u obranu (još!) slabijeg od sebe, zato što nisi mogao trpjeti da ga tuku. To je ono nešto zašto su te uvijek žuljali prosjaci, pa si im dao novčić; odlomio od svoje čokolade i dao prijatelju u školi. Zašto si čuvao mrvice od kiﬂe u papirnatoj vreći pa ih prosuo vrapcima u parku. Zašto si potrčao kad si vidio da je netko pao, pridići ga. Zato što si volio živo biće. Nisi mogao gledati mirno da nekog boli, da netko pati. Jer te dirnula nečija tuga, jer si imao potrebu utješiti uplakanog. Jer si imao osjećaj za ljude. Jer si se mogao uživjeti, imati onaj vrhunski osjećaj empatije, čak i kad si bio premali, a da bi to mogao razumjeti ili imenovati. S godinama taj osjećaj postane nešto što lakše prepoznaš – i ne dira te više što netko misli da si lud ako nepoznatim bakicama nosiš špeceraj kući. Ako baš jako zabrazdiš, i taj te ludi osjećaj prati godinama, sve u svemu, ako si baš beznadan slučaj, onda si umisliš da sve te funkcije kirurga, šamana, svećenika, učitelja, iscjelitelja i kozmetičara možeš riješiti jednim udarcem – pa upišeš medicinu i izrekneš onu fatalnu rečenicu „Želim pomagati ljudima.“. I zaista, ako bi tkogod jako inzistirao da mu objasnim pravo i iskreno zašto sam na ovom faksu, čuo bi upravo to. Naravno, moja priča za svaki dan nije ni približno ovako pitoreskna. Ako me tko pita, obično ću ispričanu vam ispovijest staviti na podložak pragmatičnosti. “Ha čuj, pa bio je to logičan izbor zanimanja, imam istraživački duh, prirodne znanosti su mi uvijek išle, natjecanja i to, živi svijet mi se ne gadi, imam

GMO

puno energije, nikad bezobrazno bogat, ali ni egzistencijalno ugrožen, siguran posao i u ratu i u miru“, satirično se šalimo, navlačeći šal odraslosti preko lica. „Pa da, i volim raditi s ljudima“, kao uzgred spomenem. Ne jer se sramim, već jer sam naučila da me mnogi zbog tog smatraju glupom. A ja nemam ništa protiv toga da me netko smatra ludom, ali glupom – e to je već problem skroz profanog proﬁla – glupima se ne povjeravaju poslovi, a to si danas rijetki mogu omogućiti. Jer, jedina bitna novost koju naučiš kad odrastaš je da život, istinabog, nema cijenu, ali ima neke poreze i namete koje moraš platiti. Tako da sam i ja morala odustati od dijela svog djetinjeg sna i shvatiti da je misionarstvo i otvaranje privatnih bolnica gdje će sve biti besplatno, i briga dostupna svima u kojekavim zabitima Trećeg svijeta šport rezerviran za bogate plejboje, dok se mi, običan plebs, moramo zadovoljiti primanjem mjesečne naknade za idealistično i nesebično davanje sebe zajednici u lokalnom KB-u. Dobro, priznajem, ironiziram malo, ali to je samo zato što me pogađa uvjerenje da idealizam ili human pristup liječnika nužno znače da se isti mora uvijek zadovoljiti sa svime što mu je ponuđeno, nikad ne progovoriti o svojim uvjetima rada i bezpogovorno služiti svakomu sustavu koji se na njemu poželi iskaliti. Služiti bolesniku, ne postavljati se kao gospodar života i smrti – to pristajem! I svaki će odgovorni liječnik, držim, prihvatiti konstruktivnu kritiku na taj račun. Ali ne pristajem na to da netko obezvrijedi sve moje strasti, trud, umijeće i znanje koje sam skupljala od kad pamtim lica i događaje, a što je još bitnije, koje ću skupljati u godinama koje dolaze, a sve u svrhu da ih stavim u službu ovoj znanosti i ljudima, i kaže mi da ja sve što činim „jer volim ljude, samim time, imam moralnu obvezu učiniti“(!) Nisam slijepo idealistična, ne, a IQ imam taman dovoljan da mrzovoljno frknem kad čujem da se struka opet i uporno blati po medijima; da, i ja poludim na spomen robovlasničke opasnosti koja prijeti u vidu neplaćenog stažiranja, ali.... Ali i dalje volim ljude toliko da sam spremna raditi dan i noć, propustiti tulum, kupiti si luuuudo dobar džepni repetitorij umjesto novog remena; a sve samo zato da bih jednog dana mogla mirno spavati, znajući da sam za dobrobit pacijenta 63

učinila sve što sam mogla. Zvučalo krajnje suludo, ili ne, ali svi mi imamo neku svoju mušicu – kamo sreće kad bi svatko dobio legitiman način da od svoje živi, kao što je meni pružena prilika! Ne bih se čak usudila reći da je netko tko bi ovo gore navedeno radio bio „dobar“. Ne, dobar je onaj tko bira biti dobar. Oni pogođeni ovim urokom, jednostavno ne mogu drugačije. „Ne mogu drugačije“ – bilo je to isto ono što sam rekla mami kad sam učila za prijamni, sjećam se. Molila me da „predam papire“ još negdje, u slučaju da ne uspijem na medicini. Plašili su me - rekli su mi: konkurencija je opaka, interes je velik, nemaš protekcije. Ja sam im svima odgovorila isto: ne mogu drugačije. Ne mogu raditi nešto drugo. Ne mogu završiti drugi faks. Ne zanima me. Ne mogu provesti idućih 40-ak godina, provodeći na poslu više nego kod kuće, radeći nešto što ne želim. Ne mogu dati više od polovine svog života nečemu u što ne vjerujem. Srednjoškolski idealizam? Možda. Znalo je biti kriza, oh itekako, uostalom, kao i na svakom uzbudljivom putovanju; znale su mi u glavi odzvanjati riječi Ovoga i Onoga Prijatelja/Poznanika/Samaritanca „upiši Tajitaj fakultet, uglavit ćemo te Tamoitamo“. Pogotovo sam se toga prisjećala kad me pratila na početku faksa neka loša karma, već na kolegiju Njege, onom što se u moje vrijeme slušao u prvom semestru; umro mi neki pacijent naočigled dok sam bila s njim u sobi pričala. Nelijep početak. Pa me dohvatila ona nesretna anatomija, koju valjda da bi položio moraš biti nekakav polubog, nešto kao Heraklo, što li... Ali, sve to dođe na svoje. (Iako i dan-danas znam reći da bih radije išla ponovo polagati svih zadnjih 5 godina faksa, nego prvu!) Ipak, nijedan ružan detalj ne bih izostavila, sve i da mogu. Gledajući retrospektivno, iz perspektive nekog tko je u semestru XII. od XII, ovaj je faks bio čudesno putovanje kroz sebe i kroz druge. Na razmeđi između prirodne i društvene znanosti,

medicina vas traži cijelog. Ako ste joj spremni ponuditi sve što imate, čini mi se da je sposobna za ono za što su i sve čestite zaljubljenosti – može izvući najbolje iz vas. Tjerati vas da radite, da se izgrađujete, da raskrčite korov i utabate staze gdje niste mislili da će vam ikad zatrebati put. Tjera vas da zaronite u sebe, preispitate svoju motivaciju, svoje želje, svoje sve. A kako jedan kantautor reče „Kad potražim put u središte sebe, staze bivaju sve tješnje i tješnje“ – budite spremni na izazov. Teško je. Lijepo. Ako ne pristajete na polovična rješenja, naravno. I ako cijelo vrijeme imate u glavi onu ideju s početka priče – zašto sam ja ovdje? Jer, da se ne lažemo – nitko od nas ovdje NE MORA - a svatko opet ima svoj osobni razlog zašto tu ŽELI biti. Stvarno, zašto smo upisali medicinu? (osim one poznate šale među nama studentima, da je to neobjašnjiva domena F dijagnoze...) Ja sam vam ispričala svoju priču. Koja je vaša? Svjesna sam da svatko od nas ima vlastitu; i da nikako nema dvije iste, svatko je razradio najbolji ﬁlozofski sustav za sebe. Ja ću, u okviru svog, svojim moralnim imperativom smatrati tek da nas pozovem da se uvijek iznova upitamo zašto smo ovdje, jer – podsjetimo se uvijek, uvijek, uvijek i opet - ne moramo tu biti. Nije obvezno. Nikad nije kasno za promijeniti motivaciju ili fakultet. Što je čitav život spram dvije, tri, četiri godine „izgubljene“ na medicini? Još nije kasno da se zaljubite u ljude. Ili da postanete menadžer, odvjetnik, kompjutorski stručnjak...; prodajte se u neku tvrtku s mobitelima, kupite dionice Neke Trule Tvrtke u Stečaju, zgrnite silnu lovu od proﬁtabilnog faksa... Pregršt je mogućnosti. Meni se najgora čini ona raditi čitav život nešto što ne volite – jer za OVE novce – jednostavno se ne isplati. Ni vašim bolesnicima, ni vama. Tamara Alkhamis

KOLUMNA

Priručnik:

„Kako pasti godinu (i preživjeti)?“ Pitate me što se treba nekomu dogoditi da padne godinu? Reći ću vam. Ako izuzmemo par onih opravdanih razloga tipa teške bolesti zbog koje se izostane s preko 40 % nastave, ostale metode vrlo su jednostavne. Lijenost. VEEEELIKA, enormno VELIKA lijenost. Pa, vjerojatno je zato i na popisu sedam smrtnih grijeha (toliko „vjeronauka“ i ja znam). Nema tu priča tipa „Sve sam znala, al’ Radić me mrzi jer mu jednom nisam sve znala na seminaru pa me zato sad namjerno ruši.“ ili „Zablokirao sam, a toliko sam učio.“. Nema toga. Nismo (tu mislim na nas, „Padavičare“) učili i točka. Nitko ne zablokira toliko da padne ili uči k’o manijak pa onda odjednom sve zaboravi. To onda i nije bilo učenje nego više čituckanje nečega uz redovnu večernju molitvu da mi sve to gradivo nekim čudom uleti u glavu. Kako da ne. Čuda se NE događaju. Da, treba imati sreće na usmenom, kako je moj dragi prijatelj jednom rekao, „70 % je sreća, a 30 % znanje“, ali ako sa srećom ne stojite dobro, a još niste i naučili, e onda... vrijeme je za pad. Dakle, nakon što ste pali (a tu više ništa ne možete) prestanite se zavaravati s gore navedenim pričicama jer ne će postati istina ako ih budete dovoljno dugo ponavljali (sami sebi ili drugima) nego se na brzake saberite i napravite plan. Plan učenja onoga zbog čega ste, pa, zaostali (ha, ha, shvatite to kako hoćete). E onda kada ste napravili taj plan, ove godine ga se i držite! Nema više „sutra ću“ ili, moj najdraži, „prošle sam godine ovo znala“. Da, jesam, a pala sam zato što me ne vole profesori. Dobra fora. Kada imate plan na scenu nastupa najteži dio: preživljavanje. Tri vrste preživljavanja morate usavršiti: 1.) preživljavanje gnjavaže kod kuće (kad pomislite kako vam je užasno što ne možete izići van, sjetite se mene i moje mame koja me još mjesecima nije mogla pogledati, a da se ne rasplače, a kad god sam nekoga upozorila na neku manu

redovito bi me dočekalo „Ti šuti, ti si pala godinu!“); 2.) preživljavanje vani (pod uvjetom da ste ostali dobri s onima iz srednje - uvijek će vas čudno gledati kad ih obavijestite i uvijek ćete se osjećati kao (da se medicinski izrazim) feces kad vam upute pogled pun sažaljenja); 3.) preživljavanje na faksu (redovito sretanje starih kolega s rečenicama punim potpore („Ma, bit će sve u redu.“ i slični klišeji) koje vam nimalo ne će pomoći; više pomaže to da vas se sjete pozdraviti na ulici s vremena na vrijeme i jednostavno ne zaborave da postojite... (Majo, ljubim te., op. a.)) Kada završite s tim (a, vjerujte mi, to je dug postupak) dolazi ono, meni najteže. Uklapanje u novu sredinu. Ne, nije bilo dovoljno to već jednom proživjeti na početku prve godine (prvi put) nego se klapa opet ponavlja: prva godina - drugi put! Teško je, svi se već znaju, ufurani su, niste bili s njima od početka, ali naći će se pokoja dobra duša koja na vas ne će gledati kao na „ponavljača“, nego potencijalnog dobrog prijatelja (But, my saviour, op. a.). A, opet, ne škodi i koji originalni SMS, pun potpore. Moj najdraži: „Ne nerviraj se, to samo znači da ćeš ti biti puno bolji doktor jer si to prostudirala dvaput.“ I, da, zapamtite, nema svrhe živcirati se, dobiti (ne-daj-bože) čir na želudcu. Bolje sami sebi obećajte da ćete biti bolji drugi put i držite se toga. Ja jesam. U mom indeksu ponosno stoji petica iz Anatomije i to mi je najdraža ocjena. Ljudi na mojoj „novoj“ godini su prekrasni (svi su mlađi od mene tako da sam sada i ja godinu dana mlađa), a sada sam i Bolonjac (što god to značilo)! Joj, bolje da se ne zaletim i ne napišem nekakvu glupost poput „Drago mi je da sam pala godinu.“. Normalno da nije, mogla sam ne biti vrhunski ljenivac i završiti faks godinu dana prije nego što ću sad, ali što da radim. Tako, recimo to ovako, da sam birala ovakve uvjete rada nakon pada bolje si ne bih sama napravila. Ponavljač/ica

GMO

ZAHVALJUJEMO SPONZORIMA: m

INTERNIS MILITARISTIÈKA TIÈKI PREGLED FRAKCIJA IRSKE

ŠAV

JEDINICA KOŠTANOG TKIVA

24. SLOVO

DEKAN MEFOSA

GLAVA OBITEL JI BUNDY

Upita profesor st udenticu medicine na ispitu D iz anatomije: I F O Kolegice, znate li MAKEDON S F ko A T SKI ŽENSKO ljudskome tijelu u ji organ u I PJEVAÈ IME I odreðenim DIO ANAT. I okolnostima mož R CRIJEVA I S eng e da se POJAM l.NOVI I L poveæa i do šest E LIJEK U VIJEK puta u kratkom M PROTIV vremenu. KUGAR BEZ ŽGARAG A S SAM OGL T VICE Mlada studentica A L SNIKA A- K po G NAJTANJI R BROJ obori pogled, te st crveni, MIL JENIK SAMOGLAidljivo reèe: VRATNIH I VERTEBRI S BOG Pa, znam profes SNIK E ore, ali mi je SUNCA D A RADIJ M MIT neugodno reæi. R SKO A GANGREBIÆE ENOL I ... A zašto vam je ne NOZAN T ugodno reæi? R RG. U O ENE Odgovor je zjeni K BOGAT E ca oka. Ali ako T O OSIJEK SLOVO U SPOJ mislite na nešto OBLIKU drug O ŠEÆER R ŠARENICE dana æete se grdn o, jednog KISIK I B o razoèarati! O Z A 2 SAMO- O ATP BEZ 1 VRSTA GLASNIKA FOSFATA Mujo: Jesi li èuo RNA R LIS za doktora koji A TOPAD P je zbog seksualn V DNI GRM I e afere sa S U S pacijentom izgub ... EDD & ABNOR- PATULJAK io dozvolu za EDDY E D MALNI IZPLALOTR G rad? VA GEN I M L TABLETA Haso: Da, jesam CORPUS MOST I , sram CALLOSUM POZDRAV bi o je najbolji veterin ota! A JE... LAT. K R O ar u gradu! KOMORE V ...NUDA, Æ PRO A ...STRIATA O SLIJEPLINO P Došao pacijent ko lat. VRPCA CRIJEVO d doktora na ZLATKO T E pr N egled. KRANJÈAR I A C I Pacijent: "Doktore C ALANIN GLAVNI O , sve me boli. GRAD Ka d dotaknem glav A N ANGOLA TURSKE K u - boli, kad A R MED VJED engl. A dotaknem trbuh bo A DUB li, kad INA N ODB OR 16. SLOVO dotaknem noge BEZ T DSKE bo ABECEDE li" L GRA . ERGELE NESREÆA, O Doktor ga pregle G E NEZ I.K.V. da i kaže: GODA U D E "Tijelo vam je u re S SUBSTANdu, samo TIPKA ZA vam je prst slom TIA N I SNI G ljen” MAN JE R A APETIT

MUŠKO IME

lat. VID

SPOJ SA 2P SKUPINE

PROIZVOÐAÈ NAMJEŠTAJA

I INICIJALI PROF. ANATOMIJE

K V

E N

A NOVÈANA JEDINICA U GRÈKOJ

PUTEM, U PROLAZU ZNAK ZA ASPARTAT

POÈETAK URANA

OVE, ONE,...

MEDICINSKI VI CEVI

Starac došao ko d doktora. Nakon detaljnog pregleda doktor mu kaže: "Imam dobre i loše vijesti. Koje želite prve èuti?" Pacijent: "Pa dajte loše vijesti prvo." Doktor: "Bolujete od prostate, po mojim raka procjenama živjet æete još sa mo 2 godine." Pacijent vrisne: "O ne! To je strašno! Za dvije godine æe mi život biti gotov! Pa ka vijesti mi nakon ov kve dobre oga možete dati?" Doktor: "Takoðer imate i Alzheimera. Za je dn mjeseca zaboravit o 3 æete sve što sam vam rekao.”

Plavuša: "I doktor e, na Rentgen snim što vidite ci moje glave?" Doktor: "Ništa" Doktor: Dobroga ste zdravlja. Živjeti æete 80 go dina. Pacijent: Ali dokt ore, ja sad imam 80 godina. Doktor: Pa eto vid ite, što sam vam rekao. Pacijent došao ko d psihijatra. Pacijent: "Doktore , patim od poremeæaja podv ojene liènosti!! Doktor: "Sestro, donesite još jednu stolicu."

Dobio Mujo prolje v i otišao kod doktora po lijek. Doktor mu greškom propiše Ap Nekoliko dana ka aurin. snije sretne doktor svoga pacij en trgovini i kaže: "B ta u aš mi je drago da smo se srel vam je?" Mujo na i. Kako to odgovori: "Ma dobro mi je, imam proljev i dalje, ali mi je sa da svejedno!” Èetiri sestre se od luèe našaliti sa doktorom koji je radio s njima na odjelu. Nakon što su mu sve èetiri podv al na kavi da raspra ile naðu se ve što je koja napravila. Prva se stra kaže: "nagurala sam va tu u njegov stetoskop, tako da ni mogao èuti". Drug šta nije a sestra kaže: "Ja sam izv adila svu živu iz njegovog topo lomjera, te ga obojala tako da po ka Treæa sestra kaže zuje 40 C. : "Pa... ja sam napravila nešto go re. Izbušila sam rupice na sv im kondomima koje drži u svojoj ladici". Èetvrta sestra se onesvij esti.

OVO JE MJESTO ZA VAŠ OGLAS

križaljku sastavio: Igor Kuric 66

GMO

www.mefos.hr

GMO