člana 200. zakona utvrđeno da se primjenjuju bili propisi iste pravne snage, nego je sporno to što je ovakva odredba već ranije propisana članom 211. Zakona o PIO (``Službeni glasnik RS`` broj 27/93, 4/94 ...) što je potpuno neustavno, a o čemu Ustavni sud prilikom donošenja rješenja nije vodio računa., i zbog čega je morao da prihvati inicijativu za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o PIO.Ova činjenica je sasvim dovoljno obrazložena u tekstu inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe člana 200. Zakona o PIO iz 2000. godine. Kada se Sud u svom rješenju već pozvao na ``Službeni glasnik RS`` broj 4/94 u kome je izvršena ispravka odredbe člana 211. Zakona o PIO (``Službeni glasnik RS`` broj 27/93), i kada je ta sporna odredba kompletirana ili ispravljena, onda se logično postavlja pitanje zbog čega Zakonodavni odbor nije predložio Narodnoj skupštini prečišćeni tekst toga zakona kada je za to bilo vrijeme, a to je trebao da uradi prije stupanja na snagu novog Zakona o PIO iz 2000. godine. Prečišćeni tekst toga Zakona trebao je biti objavljen na zakonit način u nekim od ``Službenih glasnika RS`` prije stupanja na snagu Zakona o PIO objavljenih u ``Službenom glasniku RS`` broj 32/00 od 22.09.2000. godine, ali je prečišćeni tekst toga Zakona iz 1993. godine, kako je već rečeno, urađen po nečijoj narudžbi kod službenika ``Glasa Srpske`` tek 2004. godine i isti ubačen u tzv zbirku propisa o radnim odnosima , gdje mu nije mjesto i gdje se nalazi daleko od očiju javnosti. Zbog toga su u resornom Ministarstvu uporno tvrdili da prečišćeni tekst ovoga Zakona nije rađen, naravno samo iz razloga težeg snalaženja u praćenju propisa iz ove oblasti. Ali, postoje još neke odredbe koje su kao izmjene i dopune uslijedile u toku 1995. godine, kao što je npr odredba člana 51. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PIO objavljenim u ``Službenom glasniku RS`` broj 10/95 , u kojoj je jasno propisano kako će se penzije određivati onim penzionerima koji su pravo na penziju ostvarili u Društvenom fondu za PIO bivše Bosne i Hercegovine do 31.12.1993. godine kako je naprijed navedeno. Sasvim je izvjesno da je ta odredba važila samo za birane koji su bliže Vladi i njenim institucijama, što bi trebalo da utvrdi glavna revizija javnog sektora u RS ili nadležno tužilaštvo. Da je Fond PIO RS pravilno primjenio ovu odredbu na sve penzionere koji su imali zakonsko pravo na to, onda ne bi morao da angažuje toliki broj činovnika, troši vrijeme i novac koji pripada penzionerima i da donosi na desetine hiljada nezakonitih rješenja od kojih , veliki broj nije ni dostavljen penzionerima, a ta rješenja su upravo poslužila da Fond u toku 2002. godine zbog postojanja tih nezakonitih rješenja donese nova rješenja o ponovnom određivanju penzije 01.10.2002. godine po službenoj dužnosti, takođe nezakonita , ali o tome kasnije. Nažalost, ovdje se ne završava priča o nezakonitim i kriminalnim radnjama od strane Vlasti na svim nivoima , uz blagoslov Vlade čiji su činovnici dobro plaćeni i , kako bi narod rekao, ležali potrbuške, jeli bijeli hljeb i smišljeno radili na tome da što drastičnije i što je moguće brže praktično unište populaciju koja im je svojim radom najviše ostavila u amanet kako bi imali šta da pljačkaju.
20