geometrijskog oblika i one oplate koje zahtijevaju posebnu završnu obradu. - Gusto složena armatura: samozbijajući beton sposoban je ispuniti praznine u gusto složenoj armaturi bez opasnosti da dođe do opstrukcije ili nemogućnosti vibriranja nakon ulijevanja. Ovo svojstvo omogućuje izvedbu visokosloženih betonskih dijelova poput betonskih ploča velikog raspona, rasterskih armiranih betonskih stropova, podložnog betona velikih mostova ili visokih građevina. - Predgotovljeni betonski elementi: uporaba predgotovljenih betonskih elemenata u arhitektonskim projektima sve je češća zahvaljujući visokokvalitetnoj završnoj obradi i mogućnosti da se elementi izrade u tvornici i tamo podvrgnu raznim oblicima tretiranja teško izvedivima na gradilištu (poliranje, kiselo tretiranje itd.). U ovom slučaju samozbijajući beton, poput betoniranja in situ, omogućuje postizanje savršene završne obrade i ispravnih strukturnih performansi. - Oplata velikih zidova: moguće je betonirati zidove do 10 m dužine i 3-4 m visine kroz samo jedan otvor za betoniranje postavljen na donjem dijelu oplate. Ova tehnika, koju je moguće primijeniti samo u slučaju tekućeg betona, sprječava uvlačenje mjehurića zraka u beton jer smjer betoniranja ide odozdo prema gore, a beton postupno ispunjava prostor oplate. Time se sprječava i segregacija betona uslijed slobodnog pada s gornje strane oplate.
IZRADA OBLIKA
8
MJERE OPREZA PRI UPORABI SAMOZBIJAJUĆEG BETONA Samozbijajući beton posebno je namijenjen za izradu vidljivog betona, pri čemu izgled i završna obrada betona imaju veliku važnost. U skladu s Europskim smjernicama za samozbijajući beton, potrebno je poštovati sljedeće preporuke prilikom ugrađivanja samozbijajućeg betona: MJESTO BETONIRANJA I PRIPREMA OPLATE S obzirom na to da je riječ o betonu s posebnim značajkama, od ključne je važnosti da se raspolaže osobljem koje je osposobljeno za njegovu primjenu i posjeduje potrebna znanja. Kao i kod ostalih betona, ne preporučuje se priprema betonske mješavine na gradilištu. Ipak, pod posebnim okolnostima moguće ju je promijeniti (to smije činiti isključivo stručno osoblje) kako bi je se prilagodilo oplati i kako bi se optimizirala završna obrada površine. Drugi čimbenik o kojem je potrebno voditi računa jest tlak betona na oplatu koji ovisi o tečnosti betona, visini oplate i metodi oplačivanja. Tako projektirane oplate, potporni dijelovi i sustavi pričvršćivanja trebaju moći izdržati tlak koji beton vrši na njih. U slučaju betoniranja odozdo, najveći tlak nastaje na području ulaza betona, posebice ako dođe do prekida tijekom postupka betoniranja. Značajke samozbijajućeg betona omogućuju mu da vjerno reproducira sve detalje na površini kalupa. Zahvaljujući ovom svojstvu moguće je znatno poboljšati završnu obradu fasada. Nadalje, činjenica da nije potrebno vibriranje omogućila je da se razviju nove vrste oplata poput onih koje koriste magnetske dijelove pričvršćene na metalne stijenke oplate kako bi formirala razne oblike i teksture: da je potrebno vibrirati, došlo bi do pomicanja tih dijelova. S druge strane tečnost samozbijajućeg betona ima jedan nedostatak, a to je da neki materijali, poput ekspandiranog polistirena koji se također koristi u formiranju teksture betona, imaju visoku tendenciju plutanja u smjesi. Stoga je potrebno posebno paziti da se taj materijal i druge vrste materijala, koji bi se zbog visoke sposobnosti plutanja mogli kretati, ispravno fiksiraju.