Ekonomska i ekohistorija Boris Golec - KOSTANJEVICA NA KRKI
33
VALVASOR, Johann Weikhard: Topographia Ducatus Carnioliae Modernae. Bogenšperk 1679 (faksimile). Ljubljana : Cankarjeva založba, München : Dr. Dr. Rudolf Trofenik 1970. VILFAN, Sergij: Novomeški mestni privilegij iz leta 1365. V: Novo mesto 1365-1965. Prispevki za zgodovino mesta. Maribor : Založba Obzorja, Novo mesto : Dolenjska založba 1969, str. 88-110. VILFAN, Sergij: Zgodovina Ljubljane do začetka 16. stoletja. V: Zgodovina Ljubljane. Prispevki za monografijo. Ljubljana : Kronika 1984, str. 75-95. VILFAN, Sergij, Zgodovina neposrednih davkov in arestnega postopka v srednjeveški Ljubljani. V: Zgodovinski časopis (Ljubljana) 6-7 (1952-1953), str. 417-442. ZWITTER, Fran: Starejša kranjska mesta in meščanstvo. Ljubljana : 1929.
SAŽETAK Jedini slovenski grad smješten na riječnom otoku (adi), Kostanjevica na Krki, jedno je od najstarijih gradskih naselja u Sloveniji. Kao »civitas« prvi se put spominje još 1252., no već stoljeće poslije toga podizanjem Novog mesta (1365.) počinje njegov ubrzani zalazak s obzirom na to da su oba grada u posjedu istog, to jest zemaljskog gospodina. Kostanjevica tako proživljava stoljeća marginalnosti kao gotovo beznačajan, minijaturan, ruralan gradić s odlično sačuvanom izvornom srednjovjekovnom urbanom strukturom. Ujedno je jedino naselje u Sloveniji sa statusom grada koje nikada nije bilo okruženo zidinama, pa čak ni bilo kakvim pomoćnim zemljano-drvenim bedemom. Iako izloženo svakojakim opasnostima na isturenoj granici carstva, njegova mikrolokacija pružala mu je dovoljnu zaštitu kako nikada ne bi bilo osvojeno ili spaljeno, pa su i svi ranonovovjekovni nacrti gradnje gradskih utvrđenja s kraja 16. i prve polovice 17. stojeća ostali neostvareni. Glavna funkcija rijeke bila je u obrani naselja i njegovih stanovnika, neznatna uloga otpala je na riječni promet, a samo ponešto veća na ribolov i mlinarstvo kao gospodarske grane. Krka se u izvorima čak češće spominje kao negativan čimbenik jer je sve do danas uzrokovala česte poplave i s njima povezane nevolje. Tek su nedavna proučavanja kartografskih izvora pokazala da je osipanje riječnih bregova između kraja 17. i početka 19. stoljeća uveliko izmijenilo i sam oblik i opseg otoka. Hidrografske promjene dokumentirane su gradskim vedutama i planovima, a samo u manjoj mjeri suvremenim, ponajviše posrednim pisanim izvorima.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Volumen 3, Broj 3, str. 5 - 34