Ekonomska i ekohistorija Branko Vujasinović - ULOGA RIJEKE SAVE
129
Hrvatski sabor 22. svibnja 1764. godine ustanovio da se zbog dotrajalosti više ne može koristiti skela kod Koledovčine, koja je u posjedu šestinskog vlastelina grofa Petra Sermagea. Iako u gornjem dijelu na Savi kod granice sa Slovenijom još djeluje i skela ispod Mokrica, na užem dijelu Zagreba najduže se zadržala skela kod Trnja koja je radila sve do gradnje novog Jadranskog mosta 1981. godine.
4. Gradnja prvog mosta preko Save kod Zagreba Razvojem prometa skela Kraljev brod postala je usko grlo jer postaje zagušena pri odvijanju prometa. Potreba gradnje mosta preko Save je neophodna jer je promet dosta gust, a i susjedni Karlovac još od 1754. godine ima drveni most preko Kupe na tada »Banskoj glavnoj trgovačkoj i poštanskoj cesti« između Zagreba i Karlovca. I to je bio jedan od razloga da i Zagreb dobije stalni prijelaz preko Save na ovom prometnom pravcu gradnjom drvenog mosta. Godine 1783. trebalo je, po naredbi cara Josipa II., pristupiti gradnji mosta kod Zagreba. Na osnovi prethodnog mišljenja mjernika Beckera Vijeće dvorske komore je 17. lipnja 1783. godine izdalo dozvolu za gradnju mosta, pod uvjetom da gradnja mosta ne bude na štetu kraljevih prava. Predračun za gradnju mosta iznosio je 16.103 forinte i veći dio tog iznosa u visini 13.079 forinti dala je Kraljevska komora, dok je ostali dio trebao dati grad Zagreb.
Položaj prvog savskog i ostala dva mosta preko starih rukavaca na karti Zagreba iz druge polovine 19. stoljeća. (Foto: Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama, Zagreb, 1994.) EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
Volumen 3, Broj 3, str. 121-155