Prazna hranilica postavlja se kraj košnice, ulije iz kante oko 1 cm unutrašnjeg ruba, na hranu stavi plovak i pripremi pokrovna letvica. Zatim se odmakne donji plodišni prozor, a pri dvorednom uzimljenju gornji ostaje na mjestu pritegnut stegačem. Hranilica se stavi straga na podnicu i lagano gurne oko 5 mm do okvira (ako se dimom odagnaju pčele, može se gurnuti i tik do okvira) pod gornji prozor, a dio koji straga strši izvan gornjeg prozora poktije se odozgo pokrovnom letvicom i zatim zatvore vrata. Nije uputno da se leto hranjenog pčelca steže ispod 10 cm. Ako je pčelac vrlo jak, bolje je da ostane na 15 do 20 cm jer pčele kroza nj moraju izvjetriti velike količine vodene pare. Treba, naprotiv, paziti da se ne prolije ni kap hrane oko košnica (ili se odmah vodom opere ako se to slučajno dogodi), da se hrana daje od svitanja i dok pčele ne počnu izlijetati, da se hrane samo jaki pčelci, po mogućnosti svi u redu ili cijelom pčelinjaku i da prilikom davanja hrane nijedna tuđica ne uđe straga u košnicu. Tada do grabeža neće doći. Ipak, preko dana treba motriti leta pa, ako grabež negdje izbije, odmah poduzeti sve mjere da se u zametku suzbije. Ako je neki pčelac prilikom uzimljenja u dva reda imao svega oko 8 kg meda, treba prvog ili trećeg dana hranjenja dati po punu veliku hranilicu. Time je zimnica popunjena. Izolacija i završne upute. O izolaciji jednorednog i dvorednog zimskoga gnijezda potrebno je već rečeno. Prije su se mnogo upotrebljavali i vrlo dobri slamni jastuci, i to jedan za stavljanje na srednju pregradu, a jedan straga, no kad se prešlo na uzimljenje u dva reda i na upotrebu prostora od saća do vrata za sve veće hranilice, oni su se pokazali preglomaznim, a osim toga ljeti treba i dosta prostora za njihovo spremanje. Znatno tanja rebrasta ljepenka, uz dodatak novinskog papira, može ih posve zamijeniti, a danas se od odbačene trgovačke ambalaže može nabaviti bez troškova. Kad nastupi oštrija zima ili počne proljetni razvitak, izolacija straga može se popraviti i tako da se otvore vrata, preko cijelog otvora pridrži dvostruki sloj raširenih novina i vrata zajedno s novinama zatvore. To će popraviti izolaciju vrata i zatvoriti sve pukotine. Gdje košnice ne priliježu tijesno jedna uz drugu, treba ih dlijetom odmaknuti, staviti među njih novinski papir ili, ako je pukotina veća, sloj rebraste ljepenke i košnice opet zbiti jednu do druge. Ako se u drugom ili trećem redu košnice uzimljuju pčelci u oba reda, treba i gore izmećtu košnica i krovova dodati izvana izolaciju. Tu se stavlja novinski papir, rebrasta ljepenka i na to lesonit (glatka strana gore) ili bitumenska ljepenka, i sve to nečim opteretiti ako taj materijal već ne pritiskuju krovovi. Cio blok košnica treba da ima blag nagib naprijed, tj. stražnji kraj podloga treba da je viši od prednjega za 2 cm, tako da vlaga koja se kondenzira na stijenkama košnica i letima teče preko podnice ili uloška sama iz košnice. Korisno je da se sprijeda pod poletaljke ukoso od zemlje do podloge stave daske, a pred njih još neke starije polože i na zemlju i sve to kočićima ili žicom učvrsti da vjetar ne prevrne. Osim ove glavne ko316
sine, može još na svaku poletaljku biti prislonjena u donjem redu posebna daščica po kojoj popadale pčele mogu upuzati u košnicu. Kosina će sprečavati da pod košnice ne puše vjetar i ne zanese na hladno tlo iza pčelinjaka sabiračice koje, nošene vjetrom, promaše leto. Dobro je ako preko svega toga siže s krova streha, pa pojas pred košnicama ostaje uvijek suh i voda od kapanja na tlo ne zaprskava košnice i leta. Ako preko zime pčelinjak zavije snijeg, ne treba se nimalo brinuti da bi se koji pčelac mogao ugušiti. Pčelinje potrebe zraka za vrijeme hladnoće upravo su neznatne. Do pčelca dopire dovoljno zraka kroz stijenke i svu izolaciju, tako da se poletaljke za velike hladnoće i snježnih vijavica mogu zatvoriti. Ako pčelar stanuje kraj pčelinjaka, može poletaljke, zbog raznih uljeza i ptica, zatvoriti kad god pčele ne lete. Ne treba se uzbuđivati ni zbog mrtvih pčela koje se pri povremenom otvaranju nađu mrtve u verandama jer su to one kojima je umrijeti pa idu same iz košnice. No čim grane sunce na pčelinjak i snijeg jače okopni, treba poletaljke preko dana otvoriti, jer pčele koriste i manje topline za pojedinačna čišćenja. Pred košnice se tad može baciti i nešto suhoga granja. Ono je tamno i toplo i pčele se na nj rado spuštaju ili penju sa tla da se ogriju i polete. Tomu nasuprot, ne valja pred leta bacati slamu, jer se navlaži i pčele se u nju zavlače i obamru. Snijeg oko pčelinjaka i s krova treba očistiti dok je još prhak, jer ako se ostavi da se sam otopi ili zaledi, teže se čisti i okružuje pčelinjak vlagom. SELIDBA PCELA Seliđba u prošlosti. Još u starim vremenima ljudi su selili pčele na pašu. Selili su ih Egipćani, Grci i ostali narodi. Čini se da je pčelare na selidbu najprije prisilila suša ili neke druge nepogode, a vjerojatno da su selili i radi dobivanja većih prinosa meda. U našoj zemlji najranija selidba pčela poznata je u Hrvatskom primorju. S proljeća, kad se završila paša na kadulji, pčele su nošene na Velebit gdje su provele ljeto i iskoristile pašu na vrijesku.. Zatim su vraćene k moru na zimovanje. U tim besputnim krajevima čovjek je često bio jedino prijenosno sredstvo. Pa i danas se mjestimično ispod Velebita košriice prenose na glavi ili leđima. Dalmatinski pčelari i otočani odavna sele na kadulju u raznim pravcima. S rane kadulje idu na kasnu, zatim na livade i vrijesak. U jesen se vraćaju kući. Stari su dalmatinski pčelari nekad prenosili košnice na magarcima, a danas ih sele brodom i kamianima. U Vojvodini i u Sloveniji selidba pčela razvijala se uporedo sa širenjem košnica s pokretnim saćem. Vojvođanski pčelari redovito sele iia bagrem, lipu, suncokret i bijeli bosiljak, dok Slovenci sele na jelovu medljiku i heljdu, a danas idu i na druge vrlo daleke paše. 317