dorsata, divovska indijska pčela, najveća je pčela (duljina matice 23 mm); raširena je po cijeloj Indiji i otocima, a nema gospodarske vrijednosti. Apis florea, patuljasta pčela, najmanja je pčela, raširena po istim krajevima i na velikom području. Ni ona se, kao ni divovska pčela, ne može držati u košnicama jer gradi gnijezdo (samo jedan sat) vani, na drvetu, pa nije prenošena nikad izvan ovog područja. I u ovo područje došla je pčela medarica; sad je raširena po cijeloj Aziji pa i po Indiji i otocima. i^l Treće područje obuhvaća čitav američki kontinent i Australiju. Tu nije bilo nijedne vrste roda Apis. Od porodice pčela (Apidae) bila je u Americi rasprostranjena uža porodica bumbari (Bombinae) i posebna porodica pčela bez žalca (Meliponidae). U Australiji nije bilo ni bumbara, a od porodice Meliponidae samo neka vrsta trigona. U to treće područje pčelu medaricu unijeli su iz Evrope evropski doseljenici počevši od 17. stoljeća (1638) pa dalje u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Pčelinje rase. Tako je sad po cijelom svijetu raširena vrsta Apis melli-jica ili pčela medarica. Ona se dijeli na dvije suvrste (subspecies), crnu afričku pčelu i evropsku pčelu medaricu. Obadvije suvrste dijele se na brojne varijetete ili rase, od kojih samo četiri imaju gospodarsku vrijednost: 1. T a m n a e v r o p s k a p č e l a (Apis mellifica melltfica). Raširena je po zapadnoj i sjevernoj Evropi, po sjevernim krajevima Srednje Evrope i po sjevernoj Rusiji preko Sibira do Tihog oceana. Ta se pčela rijetko nađe čistokrvna. Razvija zajednice srednje snage, proljetni je razvoj polagan, u ljetu ostaje dugo na vrhuncu razvoja i zimuje u jakim zajednicama. Umjereno se roji. Na saću je nemirna, dosta bode, umjereno koristi propolis. 2. K r a n j s k a p č e l a (Apis melltfica, var. carnica). Raširena je po jugoistočnim Alpama, sjevernom Balkanu i Podunavlju. Svjetlija je od evropske pčele; najsvjetlija od tamnih rasa. U proljeću se razvija naglo do velike snage, ali kod mnogih sojeva rano u Ijetu snaga torzo opada. Zimuje dobro. Mnogo se roji. Na saću je mirna, blaga, jedva da upotrebljava propolis. 3. K a v k a s k a p č e l a (Apis mellifica, var. caucasica). Raširena je po Gruzinskom gorju u središnjem Kavkazu. Po vanjskom izgledu slična je kranjskoj pčeli. Proljetni joj je razvoj umjereno brz, u ljetu su zajednice vrlo jake, prezimljuje u jakim zajednicama. Slabo se roji, na saću je mirna i vrlo blaga, mnogo lijepi propolisom. Sklona tuđici i zalijetanju u tuđe košnice.
pa je zato mnogi smatraju samo suvrstom pčele medarice. Za polovinu je manja od evrapske pčele. Raširena je uglavnom na kopnu Indije, a njezini varijeteti nalaze se i dalje po kopnu i otocima. Apis 28
4. T a l i j a n s k a p č e l a (Apis mellifica, var. ligustica). Ta rasa potječe s Apeninskog poluotoka, umnogom je bliska kranjskoj pčeli, ali od nje se razlikuje upravo po nekim gospodarski vrlo važnim osobinama. Proljetni razvoj srednji, cijelog ljeta pčelinje zajednice su vrlo jake, leglo održava duboko u kasnu jesen, ponekad gotovo cijele zime. Zimuje u jakim zajednicama, mnogo troši hrane preko zime, loše podnosi duge i hladne zime. Slabo se roji, na saću je mirna, blage 29