Skraćena izmjena matica. U mnogom našem pčelarstvu s nastavljačama na stalnom mjestu može se velik dio posla oko izmjene matica skratiti na minimum ako se primijeni metoda Amerikanca Deyella. U pravilno uzimljenoj zajednici nalazi se u drugoj polovini travnja leglo u oba dijela plodišta, tj. u donjem i gornjem dijelu. Da se matica, koju treba mijenjati, ne mora tražiti, potjera se dimljenjem u donji dio, ali se za svaki slučaj između tih plodišta stavi matična rešetka. Nakon osam dana izvadi se jedan ili dva okvira iz središta i tako provjeri ima li matica doista u donjem dijelu. U obezmatičeni dio plodišta stavi se zreo matičnjak. Zatim se na plodište s maticom doda poseban nastavak i na njega poklopac. Na zadnjoj strani poklopca otvori se manje leto i na poklopac stavi obezmatičeni dio s dodanim matičnjakom. Povrh toga stavi se drugi poklopac i na njega krov. Potreban je, dakle, samo jedan posebni poklopac. Ako je to izvedeno prije bliske glavne paše, uputno je maticu ograničiti matičnom rešetkom na jedno plodište, a ukoliko je do početka paše još daleko, dopusti se matici da leže po volji u oba donja dijela. Kad pčelar prema svojim pašnim prilikama ustanovi najpovoljnije doba da se stara matica ukloni, stavit će gornji dio s mladom maticom na podnicu i obaviti poznato spajanje preko novinskog papira. Kako se vidi, to je zapravo uvođenje mlade matice pomoću nukleusa, s tom razlikom što je on pod istim krovom i što nije potrebno razmještati plodišne okvire da bi se u njihovu sredinu mogao staviti sadržaj nukleusa s mladom maticom. Pčelari s pološkama, kako je to već spomenuto, također mogu izvoditi takav način pomoću pregrade i posebnog leta na pokrajnoj ili na stražnjoj strani košnice.
PRAVILNO UZIMLJENJE Tri najvažnija uvjeta. Da pčele u našim sjevernim krajevima mogu dobro prezimiti, treba ispuniti uglavnom tri najvažnija uvjeta: jaka zajednica s dobrom maticom, dovoljne zalihe kvalitetne hrane i pravilna ventilacija. Da ispuni ove uvjete, pčelar mora o tome voditi računa već na početku kolovoza jer već tada počinje nova pčelarska proizvodna godina. O ispunjenju navedenih uvjeta zavisi ne samo dobro prezimljenje već i dobivanje najvećeg prinosa u narednoj godini. 1. Pod jakom zajednicom ne treba razumijevati neki ekstrem koji bi bio iznad normalne veličine obične zajednice, jer je takva zajednica po pravilnim pojmovima samo iznad srednje jake zajednice. Takva obična jaka zajednica u kolovozu zaprema jedno desetokvirno širokonisko plodište i medište, odnosno polumedište. To je po prilici 30.000 pčela. Zajednica koja zaprema samo 10 okvira u širokoniskom plodištu srednje je jačine, pa i nešto ispod srednje, dok je ona na 3—5 okvira 284
slaba. Ako pčelar nema svojih posebnih planova za slabe zajednice, svakako ih treba pripojiti srednje jakim jer će na taj način dobiti bolje zajednice normalne jačine koje će i bolje zimovati. Do sredine kolovoza prošla je većina naših glavnih paša na kojima su se pčele istrošile. Ako nakon toga nema izvana dovoljnih količina peluda, takva će se jaka zajednica do zime znatno smanjiti. Ako i uz povoljnu peludnu pašu ima lošiju maticu, koja već u tom periodu slabije leže, i jaka zajednica može do proljeća pasti ispod jačine osrednje zajednice. U prvom slučaju pčelar treba da intervenira stimulativnim prihranjivanjem, a u drugom slučaju može situaciju popraviti samo dobra matica. Mnogi naši pčelari, da poprave kvalitetu svojih pčelinjih zajednica, istjeruju u jesen pčele iz pletara prostokošničara i njima pojačavaju zajednice u svojim košnicama. Pčele u tim pletarama bile su određene za gušenje da bi pčelar prostokošničar došao do meda. S općenarodnih interesa takva je praksa dobra jer se iskorišćuju pčele namijenjene uništenju, a lutanje po selima pčelar ionako ne knjiži u svoje proizvodne troškove. Prema tome, da u zajednici bude za zimovanje što više mladih pčela, pčelar na početku kolovoza treba da ima u zajednicama matice koje će dobro leći, ne samo u tom periodu nego i u proljeću. 2. Dobra matica vrlo je važan faktor za stvaranje visokoproduktivne zajednice za narednu sezonu. Mlade matice legu još i u kasnijoj jeseni, nešto više od starijih, dvogodišnjih. Njihove zajednice u idućoj godini odlikuju se življim radom, manjom sklonošću prema rojenju, a po nekima i većom produktivnošću. Ali, svakogodišnja izmjena matica, s obzirom na posao oko uzgoja i njihova dodavanja u zajednice, ne bi bila racionalna, pogotovo kad je poznato da su baš dvogodišnje matice u glavnoj sezoni najbolje nosilje. Prema tome, pčelar treba da u tom pogledu vodi računa jedino o tome da u zajednicama ne bude na koncu sezone takvih matica koje su već dvije godine intenzivno legle, jer takve popuštaju u leženju u idućem proljeću kad je leglo najpotrebnije. No treba mijenjati i mlađe matice ako se ne pokažu da su dobre nosilje. Svaki pčelar treba da prema broju svojih zajednica ima 10% rezervnih matica da ih može po potrebi na početku kolovoza koristiti. 3. Zalihe hrane važne su ne samo s obzirom na količinu nego i na kvalitetu. Među vrste meda koje su loše za zimovanje pčela ubraja se među ostalim i medljikovac. On može biti kristaliziran u saću, zbog čega ga pčele ne mogu trošiti. Može biti i potpuno tekuć u kojem ga slučaju pčele i ne poklapaju u saću. Među takve vrste meda koje se kristaliziraju ubrajaju se one sa crnogorice, zatim od vrijesa, uljene repice, i od hrastove i vrbove medljike. Ni med od pitomog kestena nije dobar za zimovanje pčela. Pčelaru nije teško da već u glavnoj paši rezervira dovoljnu količinu dobroga meda za zimovanje, npr. u jednom polumedištu. Ali, ako mu stjecajem prilika glavnu zalihu meda nanesu pčele na posljednjoj paši, npr. medljiku sa crnogorice, ne preostaje mu drugo, već da takav med 285