Dubravka Mijatović
Najbolji dokazi da je „Rajski vrt“ postojao jesu prizori iz Ljubuškog
Lj
ubuški-sinonim za sunce i užareni kamen, ljetnu vrelinu i cvrčke. Sinonim za izvore vode i zelenila, vrtove i njive povrća i žitarica, miomirise endemskih ljekovitih biljaka. Ljubuški nas odvodi u daleku povijest zidinama staroga grada iz 15. stoljeća, a ovdje ćete zaviriti i u najstariji muzej u BiH koji i danas čuva predmete sa šireg područja Hercegovine iz starijeg kamenog doba (paleolitika), mlađeg kamenog doba (neolitika), preko bakrenog, brončanog i željeznog doba, prapovijesti i srednjeg vijeka. Ovdje je kamen gdje se god okrenete i kamo god krenete. Kamen na ovaj ili onaj način čini ovaj kraj čvrstim i tvrdim, a njegova energija je razvila i čvrstu volju u namjerama ovdašnjih ljudi „raditi i imati“. Njihove ruke o tome bi imale puno toga ispričati. S druge strane, izvori pitke vode na svakom koraku čine oprečnost suhoći tvrdog nam brda i upravo ona, ta životna, svjetlucava i čista tekućina, umiruje i ublažava žeđ ispucale zemlje, opet s kamenom u njoj ili oko nje. To je pomirba oprečnosti, nadopunjavanje, sklad koji ovo mjesto nudi. Imati i jedno i drugo, jednako vrijedno. Zanimljivi su pejzaži ljubuškoga kraja. Prekriven je sa nekoliko vrsta tla. Neka područja imaju crvenu podlogu, neka crnu, a neki vinogradi rastu iz zemlje koja se zove 24
biljuga, dok povrćke rastu iz zemlje pjeskulje. Iz njih izviru brda kao zaštitne gromade i ograde našeg mjesta pritom stvarajući kotlinu sa iskrčenim parcelama i obradivim površinama. Kad u to gledate sa našeg brda Buturovice, pomislite da je okolica Ljubuškog prekrivena ručno tkanim tepisima i rutama u bojama koje nose određeno godišnje doba. Zapravo, to i jeste tako! Ruke su tkale s materijalima poput raštike, paprike, rajčice, krumpira, kukuruza, pšenice i ostalih kultura i dobile spektar nekoliko jestivih boja. Ako, pak, želite gledati naše rijeke, onda ćete vidjeti prirodu u svojoj snazi, ljepotu koja vas ostavlja iznenađenima i spokoj koji vam s ritmom toka, daje rijeka. Njeno ime je Trebižat s vodopadima i bukovima: Kravice, Čeveljuša, Koćuša, Božjak. Ovi prirodni fenomeni je čine posebnom i stvaraju ambijent koji će vas vratiti sebi. Volimo svoju rijeku. Uz nju nas vežu uvijek osvježavajuća ljetna sjećanja, ma što god da smo radili prije toga. Ona je odnosila i čistila sav teret. Okusite i vi njezinu mirnoću laganim veslanjem u kanuima, a njenu uzburkanost i pjenu raftingom. Dolina ove rijeke bilježi plodnu zemlju, floru i faunu, mjesto gdje se otkriva srž postojanja prirode u njezinom izvornom obliku. Uz vinske podrume, gastro ponudu i smještajne kapacitete,
Turizam BiH • srpanj 2010.
Trebižat će Vas sigurno zaustaviti na vašem putu odmora. Predlažem da zastanete i osjetite. Ako volite vraćanje u prošlost, osim najstarijeg muzeja u BiH, smještenog u Ljubuškom u samostanu Humac, „Stari grad „ Ljubuški će „Ni Turistička zajednica ŽZH nije ništa zaostajala kako kao izravni organizator, odnosno kao suorganizator ili u sufinanciranju pojedinih manifestacija, u sufinanciranju čišćenja ili uređenja pojedinih mjesta u samom gradu tako i izvan njega. Samo za obnovu stare samostanske crkve na Humcu, s računa Turističke zajednice od 2006. do 2010., otišlo je 295.000,00 KM; za uređenje i obnovu tvrđave H. S. Kosače 25.000,00 KM; za župu Veljaci 20.000,00 KM,; za izradu plana grada Ljubuškog 7.000,00 KM; za zamjenu dotrajalih otvora na Domu kulture „Sveti Ante“ na Humcu 12.000,00; za postavljanje urbane turističke signalizacije, te sufinanciranje i uređenje mnogih drugih mjesta u općini Ljubuški. Sve te aktivnosti, nemalo, su pridonijele novom izgledu Ljubuškog“, riječi su predsjednika Turističke zajednice ŽZH gospodina Ivana Matića.