Izazovi za građane Marina Šunjerga

Izazovi za građane

piše: Marina Šunjerga

Iako volimo štedjeti i izražavati cijene u eurima, kad u euru stignu prve plaće i mirovine imat ćemo osjećaj da smo siromašni i da je sve skuplje.

Euro, kao novu valutu u hrvatski monetarni sustav, zaziva više od polovice građana, međutim, što je njegovo uvođenje bliže to se postavlja sve više pitanja oko toga kolike će zaista njegove koristi biti po džep Hrvata. Hrvatska je već poprilično eurizirana zemlja pa potrošači imaju naviku sve veće investicije i prodaje nominirati u euru. Tako se cijene nekretnina izražavaju u eurima i kod prodaje i kupnje, cijene automobila, a nerijetko ćete čuti da i druge robe i usluge potrošači izražavaju u eurima. Tako je uobičajeno da se ističe cijena najma nekretnine u eurima, iznos anuiteta kredita pa čak i neke malo skuplje proizvode u domeni odjeće ili elektronike.

Koliko smo zaista eurizirani pokazuju podaci Hrvatske narodne banke istaknuti u agregiranom izvješću o poslovanju banaka. Po njima je u studenom 2021. godine, a riječ je o najsvježijim podacima, čak 70 posto stambenih kredita bilo kroz valutnu klauzulu vezano uz stranu valutu, a riječ je uglavnom o euru. Rasla je u pet godina zaduženost u kuni, jer je u istom mjesecu 2016. godine 80 posto svih stambenih kredita bilo vezano uz valutnu klauzulu, ali rast udjela kunskih kredita u strukturi stambenih kredita možemo prije svega pripisati konverziji kredita vezanih za švicarski

franak, nakon eksplozije vrijednosti te valute.

Građani Hrvatske na bankama imaju 238 milijardi kuna vrijednu štednju. Pritom je gotovo 145 milijardi kuna položeno u stranoj valuti ili je pak vezano uz valutnu klauzulu. Dakle 61 posto cijele novčane imovine građana, položene na bankovne račune vezano je za strane valute, odnosno uglavnom za euro. Zanimljivo je da su u posljednjih pet godina građani povećali svoju štednju za 50 milijardi kuna. I kod štednje je rastao udjel kune u ukupnom iznosu, jer je u studenom 2016. godine, čak 74 posto novčane imovine građana bilo vezano za stranu valutu, većinom za euro. To je pak posljedica ere niskih i negativnih referentnih kamata pa je stoga velik dio štednje oslobođen te položen na ‘a vista’ račune.

Domaće privatne tvrtke pak na računima imaju 91 milijardu kuna vrijednu novčanu imovinu, a 29 milijardi kuna vrijednog novca drže u stranoj valuti. Ukupno imaju 73 milijarde kuna kredita, a od toga ih je 47,5 milijardi kuna ili u stranoj valuti ili izdano uz valutnu klauzulu. To je udjel od 65 posto. Ti podaci dokazuju visoko povjerenje u euro i prije ulaska u eurozonu, međutim, Hrvati i dalje primaju mirovine i plaće u kunama, čime mjere i svoje bogatstvo. Jedan od ključnih izazova kod ulaska u euro bit će takozvana ‘iluzija novca’ uz realna poskupljenja, koja će nas pogoditi kroz takozvano zaokruživanje cijena. Nju su definirali Zvonimir Galić izvanredni profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Nikola Erceg asistent na Odsjeku za psihologiju Filozofskog Fakulteta u Zagrebu u radu „Ja i novac - psihologija novca i potrošnje“. Naime, problemi s prihvaćanjem eura djelomično proizlaze iz psihološkog fenomena „iluzije novca“ odnosno pojave da se pri vrednovanju novca potrošači oslanjaju na njegovu nominalnu vrijednost, a ne na kupovnu snagu, pišu u radu.

O čemu je zapravo riječ? Riječ je o tome da će nakon adopcije eura u Hrvatsku plaće i mirovine građani primati u eurima pa će preko noći umjesto nekoliko tisuća kuna, na koliko su navikli, na računima imati svega nekoliko stotina eura. Medijan plaće u Hrvatskoj je 6.500 kuna, polovica ljudi prima manje od tog iznosa, što znači da će se oni susresti s padom iznosa izraženog u četiri znamenke na iznos u tri znamenke, na primanja ispod 900 eura. Umirovljenici će, u prosjeku, imati manje od 500 eura mjesečno za potrošnju pa bi se mogli u prvim mjesecima, pa i godinama, nakon uvođenja eura, osjećati puno siromašnije nego su se osjećali s mjesečnim primanjem od 3.900 kuna. Plastičnija će postati i usporedba s drugim umirovljenicima ili zaposlenicima u Europskoj uniji pa time i razlika u standardu Hrvatske i bogatijih zemalja Europske Unije. Sve su zemlje ulaskom u eurozonu i prelaskom na euro osjetile ovaj udar ‘iluzije novca’, osim Irske, o čemu se i govori u citiranom radu. „Netom nakon uvođenja eura najveće zadovoljstvo novom valutom bilo je u Irskoj (73% ispitanih nasuprot 55% u cijeloj Europskoj uniji). Naknadne provjere pokazale su da se Irska od ostalih zemalja eurozone razlikovala samo po tome što je valuta u toj zemlji jedina bila nominalno snažnija od eura (u trenutku zamjene irska funta vrijedila je 1,28 eura) pa su se ljudi, vrlo privremeno, osjetili bogatijima“, pišu Galić i Erceg. Istovjetno će se trebati prilagoditi i na nove cijene, a one će po svim najavama i iskustvima drugih članica eurozona biti nešto više. Naime, zaokruživanje cijena na gore već se najavljuje, a u javnosti je najviše odjeknula procjena da će šalica kave u kafiću koštati 20 kuna. Cijena kave simbolički je prikaz onoga što nas s uvođenjem eura zapravo čeka. Obrtničke usluge, od frizera do kozmetičara i automehaničara, poskupjet će unatoč sugestijama iz Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke, a poskupjet će i cijene u ugostiteljskim objektima. Možda ta šalica kave neće stajati 20 kuna, ali će sigurno stajat barem 1,5 eura, ukoliko je do sada bila 10 kuna, a to je ipak sitno poskupljenje. Frizeri će, kažu,

zaokružiti cijene ne samo cijelom euru već i prema okruglom broju pa će ono što je stajalo 100 kuna ubuduće biti 15 eura ili više, a ne kako bi trebalo po tečaju iznositi 13,3 eura. Stručnjaci kažu da za zaokruživanjem na gore neće posegnuti trgovci koji prodaju skuplje proizvode već da bi čak mogli i pojeftiniti za nekoliko centi kako kupce ne bi odbijali zbog sitne zarade, ali da će, s druge strane, poskupjeti jeftini artikli koje često kupujemo, a to je uglavnom hrana. Tako bi uz inflaciju, koja tjera cijene drastično prema gore, potrošači u Hrvatskoj mogli u manje od godinu dana doživjeti još jedan udar. Da se promjene cijena ipak drže pod djelomičnom kontrolom u svakoj je zemlji eurozone u fazi prilagodbe, pa će tako biti u Hrvatskoj, uvedeno dvostruko prikazivanje cijena. Od će rujna ove godine u trgovinama i na gotovo svim prodajnim mjestima poput internetskih trgovina i promotivnih materijala, cijene biti istaknute u euru i kuni. Trgovci će dobrovoljno moći iskazivati dvostruke cijene čim bude određen službeni fiksni tečaj konverzije, što se očekuje u lipnju ili srpnju budu li za to tehnički spremni. Dvostruke cijene trgovci će morati iskazivati do 31.12.2023. godine. Pravilo dvostrukog isticanja cijena propisuje da se na etiketi mora napisati cijena u eurima, cijena u kunama i fiksni tečaj konverzije u punom brojčanom iznosu, te ni jedan drugi broj kako se potrošače ne bi zbunjivalo. Fiksni će tečaj imati šest znamenki baš kao i tečaj s kojim kuna trenutačno sudjeluje u europskom tečajnom mehanizmu prema kojem za jedan euro treba dati 7,53450 kuna i na etiketi će morati biti napisan sa svih pet decimala kako bi građani samostalno mogli provjeriti jesu li trgovci ispravno preračunali cijenu. Dvojno iskazivanje cijena odnosi se i na prodaju putem telefona što znači da će prodajno osoblje pozivnih centara koje nudi, primjerice, telekom pakete ili police osiguranja morati tu ponudu predstavljati iznoseći dvostruke cijene kupcima. Ipak ima puno i iznimaka pa tako dvojnog iskazivanja cijena neće biti na tržnicama, samoposlužnim automatima, kioscima, štandovima, ali ni na benzinskim postajama i na taksimetrima. Proizvodi poput kino ulaznica knjiga ili karata za javni prijevoz ne moraju na sebi imati dvostruko iskazanu cijenu, međutim dvostruka cijena mora biti jasno iskazana na prodajnom mjestu. Vlada RH sve je iznimke nabrojala u dokumentu pod nazivom Smjernice za prilagodbu gospodarstva u procesu zamjene hrvatske kune eurom. I naposlijetku građani će se pri uvođenju eura morati suočiti i s tehnički zahtjevnim procesom konverzije kune u euro. Svi depoziti, odnosno novac na računima bilo običnim transakcijskim računima ili oročenim računima, bit će automatski od 1. siječnja 2023. godine konvertirani u euro po službenom tečaju, međutim puno je kuna izvan banaka. Tako službene procjene govore o tome da je izvan banaka kod građana oko 36 milijardi kuna, međutim neslužbene procjene ističu da bi uslijed visoke stope sive ekonomije, takva procjena bila iznimno konzervativna. HNB preporučuje građanima da kune polože u banke već ove godine kako bi se na prvi dan 2023. automatski konvertirale u eure, a očekuje se da bi se na to mogla odlučiti većina građana pa bi se u sustav moglo uoči prelaska na euro preliti oko 25 milijardi kuna vrijednog novca. Ipak, bit će tu i puno građana, koji će ipak željeti sami mijenjati novce. Eure, naravno, mogu i sada kupovati u mjenjačnicama, ali u pravilu je tečaj viši od onoga po kojem će se, izgledno, konvertirati novac. U prvoj polovici 2023. godine građani će, bez naknade, moći po službenom tečaju, zamijeniti kune u eure, a poslije toga roka morat će plaćati naknadu u svim bankarskim poslovnicama, osim u HNB-u. Valja znati da će kovanice građani moći zamijeniti u tri godine, a za zamjenu novčanica u Hrvatskoj narodnoj banci nema krajnjeg roka. Ogromna je količina fizičkog novca u opticaju, pa je tako potrebno povući oko 500 milijuna kuna novčanica i 1,1 milijardu kovanica kuna u tom procesu prijelaza na euro. ST