UVODNIK

NAJVIŠE DVA MANDATA!

Doc. dr. sc. KREŠIMIR LUETIĆ, dr. med. predsjednik Hrvatske liječničke komore

Dužnost predsjednika republike u Hrvatskoj i mnogim drugim državama ograničena je na najviše dva mandata. Koja je još dužnost ili funkcija u našoj javnoj vlasti ograničena na dva mandata? Koliko takvih pozicija uopće ima? Je li to uobičajeno ili je iznimka? Pogoduju li naši zakoni stvaranju tzv. šerifa, faraona, nedodirljivih vječnih moćnih šefova ili propisuju obvezu povremenih promjena na položajima čelnika tijela javne vlasti? Ima li to i kakve ima veze s koruptivnim potencijalom? Ima li veze s kvalitetom upravljanja? Trebamo li u skladu s tim možda mijenjati propise? Dekani fakulteta biraju se na najviše dva mandata, rektori sveučilišta također, baš kao i predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Načelnik Glavnog stožera imenuje se na jedan četverogodišnji mandat. Članovi Državnog sudbenog vijeća biraju se na dužnost na najviše dva mandata, predsjednici sudova imenuju se na dužnost u sudu istog stupnja na najviše dva uzastopna mandata, osim za Ustavni sud gdje nema ograničenja ni za broj mandata članova, niti predsjednika. S druge strane, premijer i ministri mogu biti imenovani na te dužnosti teoretski u neograničenom broju mandata. Ista je stvar sa saborskim zastupnicima, županima, gradonačelnicima, načelnicima općina, čelnicima državnih agencija, državnih ureda, financijskih državnih tijela, Hrvatske narodne banke, pravobraniteljima, ravnateljima javnih ustanova ili, naprimjer, s glavnim ravnateljem policije. Ukratko, velika većina dužnosnika te čelnika tijela javne vlasti i javnih ustanova mogli bi biti na dužnostima i funkcijama do kraja radnog vijeka ili čak doživotno, bez ikakvih ograničenja. Isto vrijedi i za zdravstvene ustanove. Ne postoji ograničenje za obnašanje mandata ravnatelja zdravstvenih ustanova. Čelni položaji ovise o politici, odnosno političkim strankama. Kada je riječ o zdravstvu, to konkretno znači da će ravnatelje ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska birati aktualna državna vlast, dok će ravnatelje ustanova čiji je osnivač županija ili Grad Zagreb birati aktualna područna (regionalna) vlast. Zakon, naravno, propisuje da upravna vijeća javnim natječajem biraju najboljega kandidata. U teoriji. U stvarnosti to izgleda tako da čim se promijeni vlast slijedi akcija postavljanja novih ravnatelja zdravstvenih ustanova.

Na posljednjim lokalnim izborima održanim u proljeće 2021. godine promijenila se lokalna vlast u tri županije i Gradu Zagrebu, i prema već poznatom obrascu u ova je četiri slučaja došlo do promjena ravnatelja pripadajućih općih bolnica, domova zdravlja itd. Ravnatelji koji su otišli bili su bliski dotadašnjem županu ili bivšem gradonačelniku Zagreba, dok su novi koji su postavljeni došli iz ekipe sadašnjih župana ili aktualnoga zagrebačkog gradonačelnika. Niti je za bivše bilo bitno jesu li doista bili dorasli tom zadatku ili nisu, niti je to itko pitao za nove. Jedino je važna, ključna, mjerodavna i ultimativna bila bliskost stranci i/ili bespogovorna lojalnost županu, odnosno gradonačelniku Zagreba. Tomu smo, kada je riječ o čelnicima zdravstvenih ustanova, svjedočili i kod svih prijašnjih promjena vlasti na nacionalnoj ili lokalnoj razini, bez obzira na stranačke boje ili ideološko usmjerenje vlasti. U sredinama gdje je dugotrajno stabilna lokalna vlast, tamo gdje postoji kontinuitet stranačke vlasti, postoje primjeri da iste osobe upravljaju zdravstvenim ustanovama i više od 20 godina. To su tzv. vječni ravnatelji, gdje se ustanova poistovjećuje s čelnom osobom, gdje se s vremenom stvara dojam da se nekoga drugog ne bi niti moglo zamisliti na toj poziciji. Kakvo je stanje pak s unutarnjim ustrojem naših zdravstvenih ustanova? Postoji li tu ograničenje u broju mandata na voditeljskim mjestima klinika, zavoda, službi i odjela? Bolji poznavatelji zdravstva će se sjetiti da je bivši ministar Siniša Varga ne tako davne 2015. godine uveo ograničenje na broj mandata šefova ustrojstvenih jedinica na najviše dva i ograničio je dob za kandidiranje za te dužnosti. Šef odjela, zavoda, službe ili klinike nije mogla tako postati osoba koja bi tijekom mandata navršila dob za odlazak u starosnu mirovinu. No, takav avangardni pravilnik bio je vrlo kratkog vijeka. Naime, tri godine poslije, sredinom 2018. Godine, izmijenio ga je tadašnji ministar zdravstva Milan Kujundžić i vratio stanje na početne postavke, bez posebnog objašnjenja. Najveće su zdravstvene ustanove u Hrvatskoj klinički bolnički centri i kliničke bolnice. Prefiks „klinički“ govori da se radi o bolnicama koje su nužno vezane uz sveučilišta, odnosno medicinske i druge biomedicinske fakultete. U većini europskih država takve se bolnice nazivaju sveučilišne. Sveučilišta, odnosno medicinski fakulteti, njihov su nedjeljiv dio i tek zajedno predstavljaju jednu cjelinu. No, ono što začuđuje jest da pravila koja vrijede za ustroj takvih bolnica ne slijede pravila koje vrijede za sveučilišta i fakultete čija su nastavna baza. Ponovimo, mandati rektora sveučilišta i dekana medicinskih fakulteta ograničeni su na najviše dva. I tu dolazimo do svojevrsnog apsurda. Rektori i dekani se moraju mijenjati nakon najviše dva mandata, a šefovi klinika tih istih fakulteta i ravnatelji pripadajućih kliničkih bolnica mogu to biti „doživotno“. Gdje je tu logika? Koja je logika u pitanju? Teško ju je pronaći, točnije: nema je! Radi se o običajnom pravu, čiji je pokušaj promjene završio neslavno. Nije tajna također da se šefovi klinika, zavoda i odjela u bolnicama nerijetko biraju, nažalost, prema političkoj podobnosti. Naime, kod promjene vlasti politika počesto, uz promjene ravnatelja, mijenja i brojne nižerangirane šefove. Takva praksa često završava na štetu same struke, ali nažalost i na štetu korisnika zdravstvenih usluga, pacijenata. I onda tako politički postavljeni šefovi klinika, zavoda ili odjela, čiji mandat nije propisima ograničen, s vremenom i trajanjem na dužnosti počesto postaju sve jači, ponekad jači i od uprave fakulteta čiji su sastavni dio. Nije rijetkost pronaći predstojnike klinika koji traju dvadesetak godina, pročelnike zavoda ili voditelje odjela koji jednom kada „zasjednu“ na dužnost, ne ispuštaju je do mirovine. Tako se onda stvaraju mali faraoni, moćni nedodirljivi šefovi koji vedre i oblače desetlje-