RIJEČ GLAVNE UREDNICE

ćima. Postaju jači i od ravnatelja bolnice i od dekana fakulteta, i nitko im ništa ne može. Odjeli, zavodi, klinike, pa i cijele bolnice tako postaju njihovo „vlasništvo“, a djelatnici svojevrsni taoci. A sve skupa najčešće na štetu samih bolesnika.

Kako onda sustavno riješiti ovo pitanje? Vratimo se na početak priče. Zašto postoji institut ograničenja broja mandata ako se unutar naše javne vlasti i javnih institucija vrlo restriktivno i tek selektivno primjenjuje, prema nejasnoj logici? Kada je riječ o zdravstvu, problem vječnih ravnatelja i vječnih šefova klinika, zavoda i odjela može se prilično učinkovito riješiti uvođenjem instituta ograničenja mandata na najviše dva. Osoba koja zna pravila igre, koja zna da je na voditeljskom mjestu „prolazna“ po defaultu ponašat će se drukčije od osobe koja je „došla da ostane“. Ako znate da je pred vama četiri ili najviše osam godina mandata, onda ćete u tom roku dati najviše od sebe da unaprijedite funkcioniranje odjela, službe, zavoda i klinike te podignete stručne dosege i osigurate najbolju skrb za bolesnike. Imajući cijelo vrijeme na umu da ste prolazni i da ćete se jednom vratiti među kolege kojima privremeno upravljate, aktivno ćete poticati razvoj svojih nasljednika. Ako pak znate da ste zasjeli u šefovsku fotelju „do daljnjega“, onda vam prioritet možda može biti da na sve načine eliminirate moguću konkurenciju i stvorite preduvjete da postanete vječni šef. Stručni napredak, kvaliteta skrbi i ishodi liječenja bolesnika ostaju tada, nažalost, u drugom ili trećem planu. Ono što je najtragičnije jest da se takav negativan obrazac ponašanja prenosi na sljedeće generacije i postaje duboko ukorijenjen. Biti „vječni, nedodirljivi šef“ postaje ideal kojem mnogi teži. Propisi i pravila im to omogućuju. Hrvatska liječnika komora, koja je i sama statutarno ograničila broj mandata svojeg čelnika na najviše dva, u kontekstu aktualnih promjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti snažno zagovara uvođenje instituta ograničenja broja mandata u zdravstvene ustanove. I to preciznom, jasnom i nedvosmislenom zakonskom odredbom, a ne nekim podzakonskim aktom ili pravilnikom, koji svaki ministar može promijeniti kada god poželi. Odredbu koja će vrijediti za sve razine upravljanja u zdravstvenim ustanovama, od ravnatelja i upravnih vijeća do šefova klinika, zavoda i odjela. Na taj će se način, mišljenja smo, promijeniti paradigma upravljanja u hrvatskom zdravstvu. Promijenit će se logika, motivacija i način obnašanja voditeljskih funkcija. Činjenica prolaznosti svih voditelja trebala bi izvući najbolje od njih u pozitivnom, kreativnom smislu, a eliminirati negativne učinke koje sa sobom nosi vječno šefovanje. Negativnih strana je mnogo, od koruptivnog i nepotističkog potencijala koji s vremenom raste, preko izostanka preispitivanja i objektivne evaluacije rada do vođenja negativne i nekompetitivne kadrovske selekcije. Držimo da ova naizgled mala i na prvi pogled možda ne toliko važna promjena može donijeti puno dobroga našemu zdravstvu. Ministar Vili Beroš je, barem za sada, nije prihvatio u sklopu svoje reforme zdravstva koju je nedavno predstavio. Očito se po ovom pitanju slaže sa svojim prethodnikom, demonstrirajući tako kontinuitet politike vladajućih. Kada je riječ o hrvatskom društvu u cjelini, zašto ne bismo počeli razgovarati o ograničenju broja mandata i za neke druge državne i javne funkcije? Logika je ista.

Parole, parole, parole

Pjevušim u sebi poznatu melodiju, valjda lakše se održavajući na svom putu optimizma uz ugodne zvuke, iako se asocijacija javila sasvim kritički, a u vezi s najavama promjena, popularno zvanih reformi. I još mi je lakše uz dobro štivo, poput „Godina“ nobelovke Annie Ernaux koja majstorski presijeca svoj život, kronološki slice by slice, s krležijanskom porukom da je navek nekak bilo (i da navek već nekak bu). Ukazuje na zanose koji su rezultirali revolucijama, na praznine koje su obilježile neke pobjede, na trajno kretanje prema naprijed, čak i uz stalna ispadanja iz igre (attrition), jer život kao takav ostaje i s budućnošću je uvijek malo bolji. Možda ne uvijek iz perspektive vlastita četiri zida, niti vremenski konkretnog isječka jučer i danas i sutra, ali gledano u grafikonu trenda, s duljim odsječkom vremena na apscisi, ipak. Ali tri koraka naprijed, a jedan natrag, ili obrnuto katkad. Što misliti o „osnaživanju“ mladih liječnika? O revivalu nekakvog staža? Puno je bure izazvala ta zamisao u prijedlogu reforme zdravstva, i nije još svima jasno je li to korak naprijed ili natrag. O tome pišemo. Što fakulteti čine u pogledu poboljšanja kliničke prakse, što je ključno kako se kompetencije novopečenih liječnika ne bi iznova problematizirale? I toga smo se dotakli u ovome broju. Američki liječnici Hrvati imaju inicijativu osnivanja udruženja koje je također spremno pomoći u poboljšanju praktične kliničke izobrazbe budućih liječnika. O tome piše prva predsjednica CROMed-USA dr. Ksenija Kos. U razgovoru s dr. Natkom Beckom upoznajemo kolegu koji je prepoznat kao izvrstan komunikator i koji promiče zdravstvene teme prema općoj populaciji u nadi da time pridonosi zdravstvenoj pismenosti. Dobro je da i među nama ima influencera koji toj medijskoj sceni nameću naše profesionalne teme i autoritete, tako važne za zdravlje nacije. Time ujedno približava liječnike pacijentima na način boljeg razumijevanja liječničkih uputa. I na medicinu utemeljenu na dokazima, a ne na analfabetičkoj „logici“, teorijama zavjere i ezoteriji. Dr. Ante Ljubičić pobjednik je našeg natječaja za najbolju liječničku priču, a nije bilo lako odabrati. Očekivano, jer je i književni talent dio liječničkih svestranosti. Iskrene čestitke dr. Ljubičiću. Studeni je mjesec Vukovara, i ovaj ćemo dostojno obilježiti, a Vukovar je ratnim liječnicima ukazao zasluženu čast u imenu bolnice i ulice, prema svojim herojima liječnicima, dr. Juraju Njavri i dr. Vesni Bosanac. O dr. Njavri LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina

pročitajte svjedočanstvo njegovog suborca, vukovarskog ratnog kirurga dr. Zorana Aleksijevića. Neka vukovarska žrtva i žrtva svih koji su dali svoj život, svoje drage, dio svojih života, mladost ili starost, ili svoje zdravlje za ovo sveto tlo osvijesti stare i mlade da časno vode ovu zemlju i da u njoj ostanu. S poštovanjem, Lada Zibar